Što trenutno čitamo i što preporučujemo za čitanje (obavezno s par rečenica o knjizi)

[lenda]

Mi koji koristimo tapatalk na mobitelima ne vidimo zaglavlje.

[Wedding]

dalen091 kaže:

Mi koji koristimo tapatalk na mobitelima ne vidimo zaglavlje.

sada znam za ubuduce

[fina cura]

Sartre - Mučnina.

Nemam pojma kako je opisat zasad, tek sam 20 stranica unutra. Malo nasumično i lik se pati sa samim sobom?

[zooey]

Črna mati zemla - Kristian Novak

Bilo je dosta priče o knjizi i o predstavi kad su tek izašle, ali tek mi se sad našla u rukama. Iako mi Baretić drži prvo mjesto kao najdraži domaći pisac, Novak mu se opako približava Odlično baratanje narječjem, priča teška, ali jako zanimljiva. Već prvi dio knjige me pogodio, opis odnosa friškog para, nešto u čemu se svi mogu prepoznati... Drugi dio je mračniji, ali nisam ju mogla ispustiti iz ruke. Čak toliko da sam odmah kupila i karte za predstavu, jako me zanima kako to izgleda

Ciganin, ali najljepši - Kristian Novak

Isti autor, druga knjiga Prva je bolja, ali Ciganina sam prvog dohvatila i oduševila se. Počinje kao tri različite priče, ostaje tako do kraja, jedino se pripovjedači mijenjanju. Iako već na početku skužiš kaj se dogodilo, kroz priče svojih junaka polako te vodi do raspleta. A rasplet je kombinacija razih životih priča, nijedna nije prebajna. Preporučam i ovo.

Alias Grace - Margaret Atwood

Radnja smještena u 18-i-neku. Sluškinja je osuđena za ubojstvo koje možda je, a možda i nije počinila. Odlična knjiga, jednako napeta u svakom trenutku. Pročitala sam još par knjiga iste autorice (pa i sveprisutnu Sluškinjinu priču) i super mi je što su sve tako različite (ok, Sluškinjina priča i Gazela i kosac su smješteni u budućnost, kakti, svijet koji smo sami uništili). Atwood uspješno dočarava atmosferu 19. stoljeća, uspješno dočarava apokaliptičnu atmosferu, uspješno dočarava ženske odnose u Modrobradoj... ali ono što mi je najslabije je kraj. Kao ga gubi inspiraciju ili ne zna kako bi završila. Nemam ništa protiv toga da sama zaključim što je onda bilo, ali kao da radnja gradira i onda očekuješ nekaj vau, a dobiješ njeh. Bez obzira na to, Atwood je odlična, a sve naborojane knjige su velika preporuka!

Toliko zasad od mene, pročitala sam svašta još u međuvremenu, doći će i to na red, ali ovo je najfriškije

[earthsea]

Henry David Thoreau: The Art of Walking, Civil Disobedience

U prvom eseju priča o šetnji kao o nečem nužnom za dobrobit svakog čovjeka, i to šetnji kroz prirodu. Sam je crpio sve što je trebao upravo iz prirode. Šetao je po četiri sata dnevno a ove što bi ostali u kućama naziva dokoličarima

U drugom eseju ima fora misli o nekonformizmu, slobodi, postavio je temelje za kasnija politička djelovanja (Ghandi). Kako je završio u zatvoru zbog upornog odbijanja plaćanja poreza državi podsjetio me na libertarijance, al ovaj previše klošari da bi ga strpala u tu ladicu

[Floverka]

Čitam Pekićev roman Kako upokojiti vampira. Epistolarno djelo sastavljeno od 26 pisama koje povjesničar Konrad Rutkowski piše svom svekru.
Već sam došla do 22og pisma ali moram prestati jer me previše uznemiruje djelo i prejako djeluje na mene, totalno sam depresivna od njega

Možda mu se vratim jednog dana.
Premoćno.

[earthsea]

Paul Auster: Newyorška trilogija

Prije ovog sam pročitala Austerov roman o newyorškim skvoterima, i tako, nije bio loš pa sam krenula na njegovo najpoznatije djelo.
Trilogija se bavi autorom detektivom, kako detektiv traga za ljudima i tragovima tako i autor traga za pričom. Ali što je dosadan pri tome. Kao što njegov detektiv umire od dosade čitajući Walden tako sam se i ja dosađivala čitajući trilogiju. Ako već moram istaknuti nešto, onda će to biti zadnja priča koja mi je možda najbolje sjela.

[MMovca]

Sjećanje šume, Karakaš


Napokon sam diplomirala i za poklon dobila Karakaša. Minijature u tom miniromanu čine predivne zaokružene cjeline. Jezik je toliko britak i nezalihosan da čovjek nema što oduzeti ili dodati. Jednostavno je sve na mjestu, nigdje se ne pretjeruje, a vizura dječaka i teškog odrastanja u potpunosti je verbalizirana.

Knjiga koja baš govori sama za sbe, nisu joj potrebne kritike ili pohvale.

[Mr Smoogj]

MajaMama kaže:

Sjećanje šume, Karakaš


Napokon sam diplomirala i za poklon dobila Karakaša.

Pošalji ti tog poklanjatelja u kurac i nek ti ne izlazi na oči bez bar polovne Kie s crvenom mašnom na šasiji. Knjižica od 90 kuna kao poklon za diplomu! Što si diplomirala, teologiju?!?

Usput, Karakaš odličan. I ja sam ga baš pročitao prošli tjedan.

[MMovca]

Mr Smoogj kaže:

Pošalji ti tog poklanjatelja u kurac i nek ti ne izlazi na oči bez bar polovne Kie s crvenom mašnom na šasiji. Knjižica od 90 kuna kao poklon za diplomu! Što si diplomirala, teologiju?!?

Usput, Karakaš odličan. I ja sam ga baš pročitao prošli tjedan.

Ahahahahah, glasno se smijem tu sama sa sobom

Nakon gotovo 15 godina, dobro je da sam dobila diplomu

FFZG

Divan je, da, čak nisam čitala u jednom dahu, nego si pustila da prolazi, onako minijaturu po večeri/danu, i čitala usput Bekavca.

[Mr Smoogj]

MajaMama kaže:

Divan je, da, čak nisam čitala u jednom dahu, nego si pustila da prolazi, onako minijaturu po večeri/danu, i čitala usput Bekavca.

Tak sam ga i ja, malo po malo kroz tjedan dana. Nekako mi se čini omalovažavajuće prema knjizi u kojoj je očito ogromna pažnja posvećena svakoj rečenici, pročitati je s nogu.

[earthsea]

Mr Smoogj kaže:

Tak sam ga i ja, malo po malo kroz tjedan dana. Nekako mi se čini omalovažavajuće prema knjizi u kojoj je očito ogromna pažnja posvećena svakoj rečenici, pročitati je s nogu.

Ja sam ga pročitala s nogu i stvarno mi se nije svidio

Carlos Fuentes: Aura i druge pripovijesti

Tek sam Auru pročitala ali to je to - magični realizam Lik Aure, a i svih ostalih budi u čitatelja strah, sumnju - sve što pospješuje nekakav nemir u narativu. Pisma koje mladi Felipe čita postaju instrument u transformaciji njega u generala za kojim čezne udovica koja ga je zaposlila
Raskošna naracija, ma divotica.

[Pepys]

@Floverka

Da, Vampir je uzbudljiv, ali meni unatoč tmurnoj tematici nimalo mučan zahvaljujući odličnom humoru, posebno bih izdvojio monologe pukovnika Steinbrechera - cinizam bez premca. Impresivna je lakoća s kojom Pekić barata kompleksnim filozofskim tekstovima kao i sama činjenica da tih godina na tako satiričan i originalan način piše o jednoj izuzetno delikatnoj temi iz vizure zločinca, ne žrtve. Živo me zanima je li Jonathan Littell poznavao Vampira kad je pisao svoj bestseler…Pekićev roman posvećen je D. Kišu i vodi dijalog s Kišovim remek-djelom Peščanikom, što postaje očito u Postscriptumu u poglavlju Zapisnik o saslušanju Gustava Fröhlicha koje je tek prava poslastica. Ako već nisi, obavezno pročitaj…

@earthsea

Nakon što sam čitao prvi dio trilogije i odmah sve zaboravio (osim da netko nekoga nazove i traži Austera ), pa zatim još autobiografiju Hand to Mouth, zaključio sam da se neću više vraćati Austeru-piscu. Kao filmaš zna bit i duhovit.

Clemens J. Setz: Söhne und Planeten

Dobar prvijenac trenutno jednog od cjenjenijih austrijskih pisaca mlađe generacije. Iako ispod naslova piše roman, riječ je zapravo o četiri tematski i motivski isprepletene pripovijetke koje unatoč pojedinim zajedničkim likovima ne tvore čvrstu cjelinu. Konfliktni odnosi između očeva i sinova, ali i slabo snalaženje odraslih muškaraca u što samoizabranim, što nametnutim im društvenim ulogama su u fokusu radnji povezanih suicidom mladoga pisca Victora. Kafka, Kepler (planeti u naslovu!), Čehov i Defoe su autori kojima se Setz vješto poigrava, preuzimajući cijele ulomke od zadnje dvojice.


J. D. Salinger: The Catcher in the Rye

Em klasik, em kultna knjiga, nekako mi promakla u srednjoj, pa sam možda imao prevelika očekivanja. Uglavnom, na početku zatječemo pripovjedača i glavnoga junaka, 17-godišnjeg Holdena Caulfielda na liječenju/prisilnom boravku u jednoj kalifornijskoj ustanovi gdje zapisuje događaje koji su tome prethodili. On to opisuje nadugo i naširoko, neštedimice, s bezbroj digresija, jednostavnim, kolokvijalnim jezikom i, reklo bi se, hemingwayskim stilom. Prvo mi je užasno išao na živce, a prema kraju postao donekle simpatičan, čak na momente duhovit. Kužim, Caulfield je preteča bitnika i buntovnika bez razloga, a roman pisan još četrdesetih godina, no ipak djeluje odveć repetitivno, neprimjereno naslovljeno i, sve u svemu, precijenjeno.


Ivana Sajko: Povijest moje obitelji od 1941. do 1991, i nakon

Meni je ovo jako dobro. Podnaslovljeno sažetak, sažimanje je autoričin prosede. Postmoderni povijesni roman koji shvaća povijest kao pripovijest. Svatko je priča malko drugačije. Sajko uspijeva uhvatiti to višeglasje. Iz njezina tekst progovaraju Kovačić, Tito i Bušić. Rodbina, prijatelji i poznanici. Novine, radio i televizija. Objektivno i subjektivno, političko i privatno isprepliću se do neprepoznatljivosti.
Od prve do zadnje stranice gusto, napeto, inteligentno. Tekst je gotovo dramski organiziran, često ritmiziran i poetičan. Pre-po-ru-ka.

[MMovca]

Pepys, Sajko je brutalna spisateljica.

Uzela sam jednom sve sto ima I gutala.

Ovaj roman podsjeca me na Fabria. Volim njegovu Jadransku tetralogiju.

[Pepys]

Slažem se za Sajko. Pokušavam nabaviti Ljubavni roman.

Fabria nisam čitao. Bilježim. Iako za tetralogije trenutno nemam vremena.

[MMovca]

Pepys kaže:

Slažem se za Sajko. Pokušavam nabaviti Ljubavni roman.

Fabria nisam čitao. Bilježim. Iako za tetralogije trenutno nemam vremena.

Fabrio ti na slican način ispisuje historiografsku metafikciju. Pripovjedacki je majstor I recenica mu pogađa u sridu. Ispisuje povijest I pritom se sluzi dokumentima, clancima, isječcima koji govore o kontekstu vremena kojim su okružene ljudske sudbine. Rijec je o zanimljivu podrucju Rijeke I Kvarnera.

Smrt Vronskog nije genealoški nastavak trilogije, ali se pridodaje zbog nekoliko knjizevnih poteza o kojima neću jer bih ti pokvarila čitanje.

[Walkman]

Orwell: 1984

Knjiga ispred svog vremena, jezivo relevantna u sadašnjosti. Nekako mi se nije dalo čitati tu knjigu jer su mi je svi preporučivali te mi je to bilo više pomodarstvo nego stvarni interes za tom knjigom. Sad kad su se nagovaranja slegnula, odlučio sam si kratit dan čitanjem.
Sjajan prikaz distopijskog društva sa totalitarnim režimom koji je dostigao svoj ideal- prodrijeti toliko duboko u život pojedinca da mu čitaš misli.
Prva dva dijela knjige zapravo su mi bila najzanimljivija zbog opisa društva, "knjige" i opisa Winstonova posla, iako i ponekad iritantna zbog Winstonova konstantnog plačipičkarenja. Čitajući već nekoliko knjiga o totalitarnim mučenjima, treći dio mi je deja vu, stoga sam ga prešao s daleko manje elana.
Čisto radi opće kulture preporučujem pročitat knjigu.

[Floverka]

@Pepys

U potpunosti razumijem vrijednost Pekićevog romana, osjećam i taj humor, autoironiju, cinizam, ali možda mi se mozak trenutno posušio pa mi od filozofskih djela bolje paše Sofijin svijet (). Hoću reći, Pekiću, čini mi se, nisam dorasla upravo zbog filozofije. Turbolentno je to djelo, nekad mi se čini da su Konrad i Steinbrecher (kamenolomac) jedan te isti lik i onda se zbunim misleći da se ovdje čak radi i o dekonstrukciji ličnosti.
Ali genijalno mi je osmišljen Adamov lik, koji je nevin, ali zapravo je pizdek.

U svakom slučaju, o ovome se djelu može jako lijepo razgovarati

[Floverka]

Što se tiče Austera, ja sam si stvarno dala truda i pročitala apsolutno sve do Levijatana. Levijatan je bila kap koja je prelila čašu. Jel napisao uopće nešto poslije toga? Prestala sam ga pratiti jer je prepun klišeja i općih mjesta koje si je sam postavio. Jedino što na kraju od njega pamtim kao upečatljivo i drugačije je Timbuktu. Pisac koji je pokazao talent ali se pogubio u vlastitoj ambiciji da stvori nešto veliko. Na neki način ga žalim, muza ga je u potpunosti napustila, što dalje piše to se više osjeća nedostatak nadahnuća i grčevita želja da zadrži njuškicu nad površinom. Dosadi svakom iole zahtjevnijem čitatelju.

[cudan tip1]

Walkman kaže:

Orwell: 1984

Knjiga ispred svog vremena, jezivo relevantna u sadašnjosti. Nekako mi se nije dalo čitati tu knjigu jer su mi je svi preporučivali te mi je to bilo više pomodarstvo nego stvarni interes za tom knjigom. Sad kad su se nagovaranja slegnula, odlučio sam si kratit dan čitanjem.
Sjajan prikaz distopijskog društva sa totalitarnim režimom koji je dostigao svoj ideal- prodrijeti toliko duboko u život pojedinca da mu čitaš misli.
Prva dva dijela knjige zapravo su mi bila najzanimljivija zbog opisa društva, "knjige" i opisa Winstonova posla, iako i ponekad iritantna zbog Winstonova konstantnog plačipičkarenja. Čitajući već nekoliko knjiga o totalitarnim mučenjima, treći dio mi je deja vu, stoga sam ga prešao s daleko manje elana.
Čisto radi opće kulture preporučujem pročitat knjigu.

Ako ti se svidjela 1984. mogla bi ti se svidjeti i Kulićeva knjiga ''Neoliberalizam kao socijaldarvinizam''. Knjiga govori o neoliberalnom zapadu koji vrši nasilje nad svim drugim kulturama i narodima. Govori o svijetu kojem upravlja novac i u kojem je je čovjek čovjeku vuk (neoliberalni kapitalizam). U takvim uvjetima je ugrožena sloboda, kao i demokracija te se mnogim državama upravlja izvana. Dobar primjer toga je i današnja RH u kojoj je Plenković samo vazal stranih centara moći. Koga god zanima filozofija, politika i sociologija preporučio bih mu ovu knjigu.