9 godina članstva Hrvatske u EU

[Michael Collins]

Nije desetljeće, ali svakako važna godina.

Sve zemlje su do sada otvorile svoje tržište rada građanima RH, ulazak u Schengen na je teoretski nikad bliži a euro kao valutu ulazimo svakako.

Nezaposlenost je pala na razine da više nitko ni ne mari za tu brojku, a i plaće su rasle, kako su Hrvati ulaskom dobili mogućnost rada u bilo kojoj EU članici.

Opet, nije sve med, i pogotovo mlijeko, jer nam je mljekarska industrija propala, kao i dosta grana ekonomije ulaskom.

Oko 250.000 građana je napustilo zemlju, što je veliki udar na demografski malu zemlju.

Kako vi gledate, da li je danas Hrvatska bolje mjesto za život nego prije 9 godina?

[glosa]

Super, ako ljudi odlaze van raditi i nema nezaposlenosti onda nema tko ni da muze krave, a kako se sve može uvozno kupiti i to često jeftinije od domaćeg nema problema.

Ustvari, manje ljudi na nekom prostoru unapređuje okoliš jer smanjuje zagađenje. Kada dostignemo da nas ima manje nego Islanđana, onda ću početi razmišljati o problemu depopulacije.

[MystSky]

Naravno da DA.

[T-3000]

Mogu samo reci, God bless EU. Nezamislivo mi je bolje nego u onoj prdekani prije 2013. godine.

[Zero Waste]

820 tisuća radnika u Hrvatskoj prima plaću do/ispod one medijalne 6300kn ili ti ga do 836 eura.

https://net.hr/danas/hrvatska/sindik...e-8e19cfbaf23b

[Michael Collins]

Bivši moderator Voyki objavio kolumnu pod istim naslovom

Prije devet godina Hrvatska je ušla u EU. Što se promijenilo?

Goran Vojković

DEVET je godina prošlo od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju. I puno, i malo. Većina vas koji ovo čitate sjeća se proslave večer prije ulaska i snimki noćnog ukidanja carinskih kontrola prema Sloveniji i Mađarskoj. S druge strane, stasala je cijela nova generacija – djeca rođena te 2013. godine već su uvelike školarci.

Ulazak u desetu godinu Hrvatskog članstva u EU donosi nam još dvije važne integracije – ulazimo u eurozonu s prvim trenucima siječnja naredne godine. Kriteriji su ispunjeni, većina postupaka je provedena, ostaje još pokoja formalna odluka pred godišnje odmore i to je to. Tamo u rujnu počet će dvojno označavanje cijena, a od početka iduće godine ponovno ćemo naučiti nositi kovanice, najniža papirna novčanica je, podsjetimo, pet eura.


Ono što je sada postalo vrlo izvjesno, nećemo još reći sigurno, no vrlo izvjesno je istovremeni ulazak u šengensko područje – što znači ukidanje nadzora unutarnjih granica.

Prvo prema Sloveniji i Mađarskoj, a par mjeseci kasnije i ako zrakoplovom putujete u drugu državu šengenskog područja. Dakle, neće biti ni sada postojeće osnovne granične kontrole – moći ćete u Sloveniju u shopping, u Čatež na kupanje ili na put sve do Portugala bez ikakvih graničnih kontrola.

Stoga, vrijeme je da se osvrnemo na ovih devet godina, na Hrvatsku u Europskoj uniji.

Europska unija je donijela puno toga dobrog
Je li nas Europska unija na neki način promijenila? Jest, i to nabolje. Koliko god opravdano grintali zbog europske birokracije, imamo, primjerice, bolje propise o zaštiti potrošača. Da nema Europske unije, kada bi sabor donio, primjerice, pravila o povratu robe koju kupimo online ili pravo raskida ugovora s operaterom ako promijeni cijene paketa? Imamo bolju razinu zaštite osobnih podataka i prava na pristup informacijama. Telefoniranje iz susjedne države EU ne košta kao zlato.

Imamo velik izbor roba po dobrim cijenama jer bez problema kupujemo po internetskim trgovinama po Europi. Čak nam je i sudstvo nešto bolje, a i neke korupcijske afere su razotkrivene zbog službenih i neslužbenih akcija tijela Europske unije.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Od Europske unije kao jedna od slabije razvijenih država dobivamo i neki novac, znatno više nego što uplaćujemo. Pelješki most ne bi bio sagrađen da nema EU-novca. A važan je svakome tko radi i posluje u južnom dijelu Hrvatske. Dodatno, Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju potvrdila svoju pripadnost srednjoeuropskom i mediteranskom krugu, u koji civilizacijski i spadamo.

Šanse koje smo propustili
No puno šansi smo i propustili. Uz sve naše luke i priču o hrvatskoj pomorskoj i lučkoj tradiciji – najvažnija luka na ovom dijelu Jadrana je Koper, dakle slovenska luka. Slovenija je, dok smo mi mudrijali, pametno razvijala svoju lučku infrastrukturu.

Standard nam je realno rastao, ali je drugima rastao znatno brže. Jedna od značajnijih vijesti zadnjih godina bila je da nas je nekoć iznimno siromašna Rumunjska preskočila u BDP-u po stanovniku, mjereno po paritetu kupovne moći. Drugim riječima, prosječan Rumunj ima veći standard od prosječnog Hrvata. Još uvijek ima apsolutno manju plaću, ali ima i niže troškove.

Politički smo otišli i natrag – u 2022. godini Hrvatska ima samo jednu veliku nacionalnu političku stranku – HDZ. Ta stranka jedina ima operativnu organizaciju u svakom gradu i općini, ta stranka je daleko najjača i ta stranka i dalje upravlja velikom većinom Hrvatske. Sve druge velike stranke su se na ovaj ili onaj način raspale – a nove nisu u stanju posložiti nacionalnu organizaciju. HDZ taj položaj uvelike koristi, a još se ne vidi netko tko bi ga tu ugrozio. SDP, druga najveća stranka, raspada se što kadrovski, što u bezidejnosti.

Hrvati su uvelike iskoristili mogućnost rada u Europi
Ulazak u Europsku uniju pokazao nam je da ne samo da imamo inertnu i zastarjelu državnu i javnu upravu već i da su jednako nesposobne i uprave mnogih privatnih firmi. Ulazak u EU omogućio je Hrvatima rad u drugim državama Unije, a prije dvije godine istekli su i zadnji moratoriji na kretanje radne snage, primjerice za Austriju.

U neke države moglo se odlaziti još 2013., no od 1. srpnja 2020. hrvatski građani mogu bez prepreka raditi bilo gdje u EU i to uvelike čine – otišlo ih je par stotina tisuća. Mnogim poslodavcima se vratilo kao bumerang ono tipično: "Ako nećeš ti, ima tko hoće!" Ljudi su otišli ondje gdje su bolje plaćeni, gdje su cijenjeni, gdje je plaćanje prekovremenih normala, a ne nešto što se navodi u oglasnicima kao bonus (evo i sada imamo oglase za radnike u kojima se navodi "plaćeni prekovremeni", kao da to nije zakonska obveza!).


Posebno je zanimljivo potpuno nepoznavanje samog pojma slobode kretanja radne snage od nekih poslodavaca koji sada kukaju kako "nema sezonaca". Pa kako je kuknjava prilično jaka, hajdemo sada to objasniti. Radnik koji radi blizu kuće prihvatit će manju plaću nego u Njemačkoj ili Austriji iz sto privatnih i poslovnih razloga – od toga da je s obitelji do toga da živi u obiteljskoj kući i stanu i ne plaća najam. No ako ide raditi kao sezonac, sasvim mu je svejedno išao raditi na Hvar ili u neko austrijsko ili irsko selo. Štoviše, uz današnje low-cost kompanije, do Austrije ili Irske ćete i brže i jeftinije nego do Hvara.

Dakle, ako želite sezonskog radnika – morate mu ponuditi slične uvjete kao i stranac jer već ako ide od kuće, recimo iz Slavonije, radniku su neki hrvatski otok ili Dublin isto. To što vi kao poslodavac ne možete toliko platiti – to nije problem radnika.

EU nas je natjerala da se riješimo državnih gubitaša
EU je zabranila (i hvala joj na tome!) sufinanciranja državnih gubitaša, s nekim strogim izuzecima tipa željeznice. U brodogradilišta smo ulupali par desetaka milijardi kuna – nizašto. Radili smo od uvoznih limova brodove za zapadne naručitelje ispod cijene, dakle, sufinancirali smo azijsku proizvodnju repromaterijala i njemačke i druge naručitelje gotovih brodova. A bilo je i puno toga više od brodogradilišta.

Krajem godine i kuna će otići u povijest. Plaćat ćete istom valutom kao u Austriji, Njemačkoj, Italiji, i, naravno, moći točno svoju plaću i cijene staviti u omjer bez preračunavanja. Vrlo moguće, kako smo rekli, i bez granične kontrole moći ćete u Sloveniju i Mađarsku, što će olakšati putovanja, a i biti vrlo zgodno za hrvatski turizam – stranci će lakše dolaziti na vikende izvan sezone.

Gorak okus nepotizma i zaključane države
No ostaje gorak okus. Europska unija nam je dala ogromne šanse i ogromne potencijale. Veliko tržište. Mogućnost putovanja. Mogućnosti gospodarske, znanstvene i druge suradnje. No najviše od toga smo kao nacija iskoristili mogućnost da odemo – jako puno ljudi je otišlo trajno, s obiteljima.

https://www.index.hr/amp/vijesti/cla...i/2376422.aspx

[PlusUltra]

Nekim efektima je potrebno vrijeme da se iskristaliziraju, ali mislim da je Hrvatska u većini parametara u puno boljem stanju nego prije 10 godina.

Osim što je manje nezaposlenih, u stvari je i više zaposlenih, javne financije su stabilne i platna bilanca pozitivna. Sve u svemu ekonomija je zbilja puno bolja nego ikad prije.

Puno ljudi je napustilo zemlju, ali taj odljev je sada uglanvom zaustavljen. Ali demografija će svejedno biti ogroman problem, ne zbog mehaničkog, nego prirodnog kretanja stanovništva.

Osim što smo na pragu dubljih eurointegracija u vidu Schengena i eurozone, u puno smo boljim odnosima i s br. 1. silom svijeta i napokon smo ušli u bezvizni režim sa SADom, što je zbilja visoko priznanje i povjerenje od Amrikanaca.

Ugl, da mi je netko prije 10 godina ponudio da budemo tu gdje jesmo, odmah bih potpisao bez razmišljanja

Zero Waste kaže:

820 tisuća radnika u Hrvatskoj prima plaću do/ispod one medijalne 6300kn ili ti ga do 836 eura.

https://net.hr/danas/hrvatska/sindik...e-8e19cfbaf23b

Iz ovoga se može zaključiti da u Hrvatskoj ima 820 tisuća X 2 = 1,64 miljiuna radnika. Naime to je definicija medijana, iznos od kojega je točno polovica uzorka manja i točno polovica veća.

[glosa]

U Jugi smo bili oni koji su plaćali za “pasivne krajeve” a u EU smo pasivni kraj koji dobiva lovu. Nije li to bolje?

[Michael Collins]

glosa kaže:

U Jugi smo bili oni koji su plaćali za “pasivne krajeve” a u EU smo pasivni kraj koji dobiva lovu. Nije li to bolje?

Mi smo za EEZ zemlje bili svejedno "pasivni kraj" i u najboljim danima SRH...

Grčka i Portugal su kao članice bile bogatije od nas 1989.

[Delvecchio]

Jedini pravi uspjeh Hrvatske u ovih 30ak godina postojanja je ulazak u EU.

[glosa]

Michael Collins kaže:

Mi smo za EEZ zemlje bili svejedno "pasivni kraj" i u najboljim danima SRH...

Grčka i Portugal su kao članice bile bogatije od nas 1989.

Pa to govori o tome kakva je u ekonomskom smislu bila Juga. Kažu “bolje je biti prvi u selu nego zadnji u gradu”.

[PlusUltra]

glosa kaže:

...u “bolje je biti prvi u selu nego zadnji u gradu”.

Zbilja se ne slažem s tim. Uvijek je bolje biti okružen boljima od sebe. Imaš od koga učiti, jednostanvo te vuku naprijed. Tako je i sa EU.

[Michael Collins]

PlusUltra kaže:

Zbilja se ne slažem s tim. Uvijek je bolje biti okružen boljima od sebe. Imaš od koga učiti, jednostanvo te vuku naprijed. Tako je i sa EU.

Ovo.

Ako zbilja uđemo u Schengen, uz euro, mi smo čak i u najgorem scenariju manje-više osigurani kao država za idućih pola stoljeća.

Inercijom ćemo ići naprijed. Bit će kriza tu i tamo, ali naprijed idemo.

[Mathasar]

glosa kaže:

Pa to govori o tome kakva je u ekonomskom smislu bila Juga. Kažu “bolje je biti prvi u selu nego zadnji u gradu”.

a kaže se i " ako si najpametniji u sobi, onda si u krivoj sobi"

[T-3000]

PlusUltra kaže:

Zbilja se ne slažem s tim. Uvijek je bolje biti okružen boljima od sebe. Imaš od koga učiti, jednostanvo te vuku naprijed. Tako je i sa EU.

To za Hrvatsku i Bugarsku kao drzave jednostavno ne vrijedi. Nismo povukli niti jednu veliku investiciju iz EU-a koja bi otvorila recimo tisuce radnih mjesta u HR. EU je imala benefite za gradjane koji mogu otici raditi unutar drugih clanica EU-a ali recimo nesto ovako ispod dolje na tlu HR, nismo uspjeli ostvariti. A i necemo dokle god imamo ovakvo oligarhijsko kancerogeno ex komunisticko politicko vodstvo kao i Rusi gdje manjina oko vlasti zive kao kraljevi, a narod kao kmetovi.

https://insideevs.com/news/595591/vo...t-in-slovakia/

[Michael Collins]

Delvecchio kaže:

Jedini pravi uspjeh Hrvatske u ovih 30ak godina postojanja je ulazak u EU.

Pojednostavljuješ kolega...

Neki dan sam baš naletio na bizarnu razliku, čitao sa na B92 razne vijesti i imamo ono "Hrvatska ulazi u Šengen" i onda "Još jedna zemlja povukla priznaje Kosova".

Dakle realnosti Hrvatske i Srbije su nevjerovatne u mnogim pitanjima.

A tu je i Makedonija koja je napravila nejverovatnu žrtvu mjenjajući svoje ime, da bi ih Francuzi svejedno odjebali oko EU, a sada im Bugari negiraju jezik.

Tu je i Crna Gora gdje 40 do 50% ljudi uopće ne želi postojanje te zemlje, a onda tek odlazimo do kaosa kakav je BiH.

Hrvatska je većinu problema koji nisu ekonomski riješila do 1998. i manje više smo stabilna demokracija već dugo, dugo vremena...

[Epetium]

Michael Collins kaže:

Pojednostavljuješ kolega...

Neki dan sam baš naletio na bizarnu razliku, čitao sa na B92 razne vijesti i imamo ono "Hrvatska ulazi u Šengen" i onda "Još jedna zemlja povukla priznaje Kosova".

Dakle realnosti Hrvatske i Srbije su nevjerovatne u mnogim pitanjima.

A tu je i Makedonija koja je napravila nejverovatnu žrtvu mjenjajući svoje ime, da bi ih Francuzi svejedno odjebali oko EU, a sada im Bugari negiraju jezik.

Tu je i Crna Gora gdje 40 do 50% ljudi uopće ne želi postojanje te zemlje, a onda tek odlazimo do kaosa kakav je BiH.

Hrvatska je većinu problema koji nisu ekonomski riješila do 1998. i manje više smo stabilna demokracija već dugo, dugo vremena...

Kolega je možda malo i pretjerao, ali činjenica je da zbog niza pogrešnih socioekonomskih odluka od 2000. do danas RH zaostaje za zemljama ex-sovjetskog lagera koje su danas u EU. Čak i krajem devedesetih uz ratnu štetu, Hrvatska je imala sve preduvjete za uspješnu konsolidaciju, samo smo to vlastitom krivicom prokockali.

Sad žanjemo što smo posijali.

Svakako da podržavam ulazak u eurozonu, ali to samo po sebi neće donijeti učinke ako se mi malo ne sredimo...

[MystSky]

Ma da, ništa ne valja, standardne floskule...

[Michael Collins]

MystSky kaže:

Ma da, ništa ne valja, standardne floskule...

Kao što kažem, samim time što mi nemamo probleme osim onih ekonomskih nas čini jako uređenom državnom.

Nemamo sigurnosne probleme, nemamo političku nestabilnost, dapače imali smo jedne uzvanredne izbore u 20 godina.

Stopa nasilja i ubojstava je niska, doslovno pri dnu EU smo.

Turističko smo sigurno odredište, uveli smo maltene EURO i o Nizozemskoj ovisi hoćemo li ove godine ili u roku par godina ući u Schengen.

Sve u svemu, na što smo ličili recimo 1994. ovo je nezamisliv politički uspijeh...

[MystSky]

Jedna smo od najsigurnijih zemalja svita, uz Sloveniju.