Duhovi

ravana kaže:
Teorijski lijepo, u praksi k.

Vecina tantrika su kretenozne budale s napucanim ekim sidhijima i nevjerovatnom gladju za moci. Ne mora znacit drustvenu moc, moze sam osjecaj moci bit cilj. Jer su ljudi bili vrijedjani, ponizavani itd (vecinom tantrici to postaju iz nekakvih osveta) pa se il zele osvetit il jednostavno dobit snagu koja ce im dat osjecaj sigurnosti i tak to. Klizav put i vecina zavrsi u provaliji. Znas da su se krscanskim svecima desavali susreti s "demonima". Desava se i u drugim religijama kad vjera predje u sferu mistike no postoji jedna mala velika razlika kad to dodje kao prirodna posljedica sadhane ili kad se zaziva sto osim u agiji i tantri (dodje na isto) nije praksa niti jedne duhovne discipline a se bas ne bi moglo o tome govorit ko o necemu neophodnom. Inace bas unutarnja cistoca ponekad izaziva "demone" da se pojave izvana kad im vise nema mjesta unutra. I osoba koja se bavi duhovnom disciplinom ih treba potpuno ignorirat, tj. savladat. Nema razgovora o igranju s time i koristenju u neke svoje ciljeve. To je samo jos jedna zamka maye.

Ne mogu da se ne složim s tobom da veliki dio tantrika ima želju za moći i sve što si nabrojao, valjda ti znaš o tome bolje, ja nisam stručnjak u tantri pa ne znam.
Da, utrka za moći je zamka maye. Ako dozvolimo toj moći da ona kontrolira nas i izgubimo kompas u svemu tome.

Ali ja to nisam gledala na deduktivan način koji si ti naveo, nego induktivan...od Bafija


Nego, udaljili smo se od teme - DUHOVI.
Hiarcs je napisao zanimljiv post.

[ravana]

Koko god gledala okultizam je prica za sebe i nema veze s duhovnoscu/religijom i njenim ciljevima. Prije je stetan nego koristan.

[jimmy jazz]

ma nije.

[Tanja art]

donau kaže:
Da, ovo je tocno. Ljudi ni ne kuze koliko je spiritizam poguban. I od toga niti jedan covjek nije postedjen, svakog od nas vise ili manje napadaju ti tzv. "duhovi". A ti «duhovi» nastaju kad covjek koji umre ostaje vezan svojim eterskim tijelom za zemlju. Da bi sto duze tako «zivio» u tom eterskom tijelu koje se po prirodi treba takodjer raspasti kao i materijalno, potrebno je hraniti se nasim eterima koje mi-zivi ljudi stvaramo svakodnevno.

Ti «duhovi-parazitii» imaju sposobnost potaci nas da stvaramo te etere. A mi te etere stvaramo svojim neobuzdanim emocijama kao sto su razne vrste euforija, ljubomora, bijes, mrznja, pa cak i pretjerano intelektualno naprezanje.

Takav «duh» moze opsjesti osobu koja slicno vibrira kao i on, te mu poput vampira sisati zivotni eter koji je njegova hrana.

Pogotovo oni koji se bave prizivanjem duhova su kao lijepilo za te «duhove-parazite» pa se oni svim silama trude da nas uvjere kako smo doista prizvali svoje umrle a sve sa ciljem kako bi ugrabili sto vise etera koje u tom «emocionalnom» trenutku proizvode jadni prevareni rodjaci umrlog.

Tacno je i ono ostalo sto sam napisala – da su ti duhovi nista drugo nego Demoni, zla duhovna andjeoska stvorenja.
Etersko telo? To ne postoji, ne postoje dokazi za to. To je jos jedna obmana kojom se koriste Sotona i njegovi Demoni da zavode ljude. Njemu ide u korist da verujemo u takve lazi - da je dusa besmrtna. Prema Bibliji dusa je smrtna, a ne besmrtna.Verovanje u besmrnosti duse vodi poreklo iz Vavilona i osnova je spiritistickog verovanja. Inace, postoji dovoljno dokaza da covek kada umre prelazi u stanje nepostojanja.
Kada covek umre, desava se ono sto je zapisano u
1. Mojsijevoj: “…jer si ti prah i u prah ces se vratiti.”
U 1. Mojsijevoj 2:7 je zapisano: “Bog stvori coveka od praha zemaljskog i dunu mu u nos dah zivota, i covek posta dusa ziva.”
Znaci kaze se da je covek postao dusa, a ne da ima dusu. Znaci covek je dusa , znaci dusa ne moze da egzistira odvojeno od coveka.
Takodje u Jezekilju 18:4 se kaze: “Dusa koja zgresi ona ce umreti.”
Inace u Bibliji se cesto za coveka koristi rec dusa.
U Propovedniku 9: 5,6, stoji: “jer zivi znaju da ce umreti, ali mrtvi nista ne znaju, i njima nema vise ni plate, jer se na uspomenu njihovu zaboravlja. I ljubav njihova i mrznja njihova, i zavist njihova vec su propale; i oni nece vise nikakvog udela imati ni u cemu sto pod suncem biva. 10… jer nema ni dela ni misli, ni znanja, ni mudrosti u predelu smrti u koji ides.”
Prema tome smrt je stanje nepostojanja, mrtvi su nesvesni, neaktivni; ne postoji svesni deo koji nadzivljava…a jedina nada za mrve je uskrsenje.

Tacno da duhovi mogu opsedati osobu, ali ti duhovi s obzirom da su zli andjeli daleko su mocniji od coveka, i zbog toga je njihov uticaj jak i moze biti razoran. Da su duhovi samo duse umrlih, onda oni energetski ne bi mogli imati dovljan uticaj da naude coveku.
One koji prizivaju duhove daju im pravo da uticu na njih, i zato je to opasno.
.



Tanja

[Tanja art]

ravana kaže:
okultizam je prica za sebe i nema veze s duhovnoscu/religijom i njenim ciljevima. Prije je stetan

Tanja

[donau]

Tanja,

etersko tijelo postoji, ali je i ono smrtno. Mnogi ljudi mogu opazati te etere, ali niposto ne znaci da su ti ljudi zbog toga "duhovno napredni" a jos manje da su oni ciji eteri izgledaju "prekrasno i sjajno" "duhovno napredni". Dapace, upravo moze biti obrnuto.
Da nema etera tijelo ne bi moglo funkcionirati. Cak i uz mrtvo tijelo ostaju neki eteri, koji se raspadaju zajedno s tijelom.

Dusa jest smrtna, to je tocno. Ja ni ne kazem nigdje da je dusa besmrtna. Ali dusa ne umire bas istog trena kad i tijelo. Uostalom, cak i da bi se tijelo raspalo treba proci neko vrijeme. A duse vezane za Zemlju zele produziti umjetno to prijelazno razdoblje na sve nacine, a to uglavnom rade hraneci se eterima koji zivi ljudi proizvode.

Nemoj misliti da, kako ti kazes «zli andjeli», nemaju veze s nama ljudima. Nisu to nikakvi andjeli. Mi smo ti koji ih stvaramo i koji ih neprestano hranimo. Tu nisu samo umrli, tu su i nase misli koje mi stvaramo svakodnevno, koje kad ih stvorimo ne umiru nego nas opsjedaju. Covjek je sposoban a da ni ne zna, sam stvoriti vlastitog Demona. To moze dovesti i do ludila, Demon moze potpuno obuzeti neku osobu.

Mi smo stvorili jedan cijeli saroliki svijet s one druge strane, a da o tome nemamo ni pojma pa onda mislimo kad uspijemo vidjeti nesto od tog svijeta da smo vidjeli nekog andjela, neki cak misle da su vidjeli samog Boga. «i vrag nam se moze prikazati kao andjeo svjetla» zato treba biti vrlo oprezan kod tih pojava i bolje je na njih uopce ne obracati paznju.

Da, za covjeka je jedina nada uskrisenje Duha u njemu, samo crkve su iz neznanja taj nauk Biblije podosta izokrenuli.

[grizli]

Donau



Ovisi šta je duša, ako se misli na eterno tijelo onde je smrtno.....

[donau]

grizli,

Da, eterno tijelo nije dusa. Ali i dusa je smrtna ako ne postane duhovna dusa. Svatko od nas je jedan mikrokozmos. I u tom mikrokozmosu se nalazi dusa i uspavano sjeme duha. Dusa se ne reinkarnira, reinkarnira se samo mikrokozmos i sjeme duha u tom mikrokozmosu. Ono sto ostaje od duse je samo karma koju je skupila tokom zemaljskog zivota. Dusa prije smrti upoznaje se s istinom i uvidja i osjeca na sebi sve posljedice svoga zemaljskog zivota ali onda vise ona ne moze nista napraviti za svoj spas.
Zato je nas zadatak da, ako mozemo, tokom zivota probudimo to sjeme duha u sebi kako bi nasa dusa postala duhovna i oslobodila mikrokozmos od neprestanog kruzenja. Ako se bavimo bilo kojim oblikom spiritizma samo na sebe nabacujemo karmu umjesto da je se oslobodimo i zaista smo onda prah i u prah cemo se vratiti.

A ovi «duhovi» o kojima pricamo ovdje, njima nitko vise ne moze pomoci. Oni ne zele prihvatiti istinu, ne zele prihvatiti da su smrtni, oni su napravili cijeli umjetan «zivot» s «one strane» i oni doista zive kroz svoje naivne medije na zemlji.

Mi nismo poput tih «duhova» i nema razloga da s njima suradjujemo pa jos i svjesno. Od njih nista dobrog za nas. Onome tko doista tezi istinskom duhovnom zivotu u pomoc privlaci potpuno druge snage. I ne treba nasjedati nicemu sto «vidimo». Dok god se ne ocistimo mi ne mozemo vidjeti nista od tih istinskih duhovnih snaga. A jos je najveca opasnost da umislimo da smo «cisti» i «prosvjetljeni». Na zalost takvih prevarenih umisljenika mozemo naci danas na sve strane.

[grizli]

A gdje je sadrzana svijest, u mokrokozmozu ili u dusu, ali sto je zapravo dusa ako nije niti eterno tjjelo niti svijest...

[donau]

grizli kaže:
A gdje je sadrzana svijest, u mokrokozmozu ili u dusu, ali sto je zapravo dusa ako nije niti eterno tjjelo niti svijest...

Sve ovisi o tome kakve smo svijesti. Ako je covjek potpuno svjestan i prosvjetljen on i njegov mikrokozmos i dusa su jedno. Mikrokozmos, odnosno duhovna dusa se sjeca proslih zivota, smrtna dusa to ne moze, ona zivi samo jednom.

[crazy child]

Baphomet kaže:
Eto...a sad ti meni objasni tajnu kako spoznato nešto ako to ne dozoveš tj. doživiš?

Doživim? Pa doživljavam i upoznajem te negativnosti svaki put kad sam slaba, kad sam ljuta, kad mi slabi povjerenje u dobro… onda se sjetim koliko grijeha ima još u meni i koliko su razorni.

[grizli]

Ako je dusa ona koja se reinkarnira, jer po katolickoj crkvi dusa se reinkarnira(zapravo se ne reinkarnira po kat crkvi nego ostaje) onda je dusa mikrokozmoz...

Zanimljiva tema i još zanimljivija tumačenja o duhovima. Koliko najraznovrsnijih teorija o tome šta su duša i duh, jesu li smrtni ili ne, postoji li reinkarnacija i šta se reinkarnira... I sve teorije moguće, a nijedna dokaziva.
Što se prizivanja duhova tiče, davno smo moja drugarica iz škole i ja pokušale, ali nije uspelo. Kasnije sam malo više čitala o tome i uvidela da su te "igrice" vrlo opasne i da ih je bolje izbegavati.

[Tinchi]

Uuuu, otkud si je iščupala?

Ja sam sve sigurnija u postojanje nečega što možda neki nazivaju duhovima... ali prije bih rekla da su to neke vrste energija.

Bilo mi je grozno kad sam počela čitati i razmišljati o toj tematici, ma baš ono, strava. Nisam mogla podnositi otvaranja vrata i ormara, pa sva silna kuckanja, osjećaje prisustva. Sad je nekako lakše Uostalom, to može biti i propuh što navjerojatnije i jest.

Ustvari, glupo mi je govoriti i misliti o duhovima kao duhovima. Ionako svi vidimo proizvode svog uma. Um proizvodi "duhove" i samim time postoje.

Tinchi kaže:
Bilo mi je grozno kad sam počela čitati i razmišljati o toj tematici, ma baš ono, strava. Nisam mogla podnositi otvaranja vrata i ormara, pa sva silna kuckanja, osjećaje prisustva. Sad je nekako lakše Uostalom, to može biti i propuh što navjerojatnije i jest.

Zato ja uvek volim da imam macu. Mačke umeju da osete duhove, demone i ostale natprirodne stvari, tako da kad je maca mirna i spokojna - sigurna sam da duhova nema.

Ustvari, glupo mi je govoriti i misliti o duhovima kao duhovima. Ionako svi vidimo proizvode svog uma. Um proizvodi "duhove" i samim time postoje.

Nadajmo se...

[Tinchi]

Moj mačak nekad zazuji bezveze, trza se i zabezeknuto gleda u neke točke, al to je zbilja rijetko. Mislim da sve živine to osjete.

Kad god razmišljam o većini tema koje se provlače tu (pa tako i o ovome) uvijek sve završi na zaključku kako je većini toga glavni uzrok naš um. Znači li to da smo stvaraoci? Mislim da da

Ne postoji realnost, ne postoji objektivna slika. Slika ima koliko ima i nas. Svako vidi i živi svoju.

Tinchi kaže:
Moj mačak nekad zazuji bezveze, trza se i zabezeknuto gleda u neke točke, al to je zbilja rijetko. Mislim da sve živine to osjete.

Kad god razmišljam o većini tema koje se provlače tu (pa tako i o ovome) uvijek sve završi na zaključku kako je većini toga glavni uzrok naš um. Znači li to da smo stvaraoci? Mislim da da

Ne postoji realnost, ne postoji objektivna slika. Slika ima koliko ima i nas. Svako vidi i živi svoju.

Pogotovo što i svesno možemo da utičemo na stvari oko sebe putem misli... Izgleda da imamo mnogo veću moć nego što možemo i da zamislimo.

[Tinchi]

Enchantress kaže:
Pogotovo što i svesno možemo da utičemo na stvari oko sebe putem misli... Izgleda da imamo mnogo veću moć nego što možemo i da zamislimo.

Evo jedan osobni primjer kako je moguće da sami stvaramo "duhove".

Recimo da često čujemo kucanja, lupkanja, vrata se otvore ili zalupe... npr. sinoć je meni pala trenirka sa stolca, samo tako, odjednom. Naravno, ima to sve i moguće fizikalno objašnjenje. No, isto tako vrlo je moguće da smo to sami proizveli, točnije da uzrokujemo divljanje te energije koju neki nazivaju"duhovi"

Recimo, dosta puta mi se za vrijeme sexa, točnije u špici uzbuđenja, dogodilo da ekran na upaljenom tv-u počne snježiti, izgubi se zvuk i ostane samo krčanje. I sve se vrati na staro kad se excitment slegne. Nije to samo kod sexa već kod većine burnih emocionalnih stanja ili stanja kada se osjećamo da ćemo puknuti od energije.

Sad će me vjerojatno neki napast da baljezgam. Možda. Ali previše mi se to puta dogodilo da barem ne počnem razmišljati o uzrocima.

Nedavno je na televiziji opisan jedan čudan eksperiment dozivanja duhova. kao što znate postoje mediji koji mogu dozivati duhove i stvarati ektoplazmu. I tako jednom, 'ispitivači' su izmislili jedan lik, čovjeka, sa svojim karakteristikama i osobnošću, i rekli mediju da dozove tog umrloga (a nepostojećeg)
I što mislite što se dogodilo?
Stvarno ga je 'dozvao'! Tj stvorila se ektoplazma u liku izmišljenog čovjeka!
A sve to zbog medijeve psihičke energije.
Tako i mi , neovisno o temi duhova, možemo i stvaramo svašta. I to postoji. U nekom obliku. I utječe na nas.

[Tinchi]

Daaaaaaa, gledala sam to!
Normalno da su ga dozvali, nego što.

Iz toga bi moglo slijediti da je to zato što svi mi postojimo i prije nego što fizički postojimo. Točnije, svaka naša misao postoji i prije nego što smo pomislili na nju.

Nisam ja išla tako daleko da bi pomislila na stvaranje "osobe", ali da, može i to. Ipak su to malo jače varijante cijele priče.

E sad, pitam se koliko uopće ima smisla brijati na ovaj način, jer ispada da je čovjek jebeno svemoćan, i samodostatan. Čovjek je stvoritelj. Čovjek je Viša sila. Ljudi su Bog. Ili kako ga već nazivamo. Je li zbilja tako? To je već tema za drugi topic.