Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 21.08.2004., 22:45   #41
kruh i vino - friedrich hölderlin

Naokolo pociva grad; utihnjuje osvijetljena ulica,
A zubljama zakicene uz stropot udaljavaju se kocije,
Siti dnevnih radosti, na pocinak ljudi odlaze,
A umna glava zadovoljno vaze dobit i gubitak
U svome domu; prazan od grozda i cvijeca
I od djela ruku,miruje posleni trg.
Al iz dalekih vrtova zvuk stize zaigranih struna:
Mozda zaljubljen netko il osamljen tamo svira
Spominjuc se dalekih prijatelja i doba mladosti; a cesme,
Nepresusive i svjeze, na mirisnoj romore lijehi.
Mirno se po sunocalom uzduhu zvonjava razlijeze,
A nocobdija imajuc sate na umu izvikuje brojke.
Sad se budi dasak te pokrece vrske gaja,
Gle, i sjena nase zemlje,mjesec,
sada tajno pristize; sanjarska dolazi noc,
Puna zvijezda i zacijelo zaokupljena nama,
Zacudno tamo se blista, tudinka usred ljudi,
Tuzna i sjajna se dizuc iznad visova gorskih.

nazalost imam njemacku tipkovnicu,pa nema kvacica.
 
Odgovori s citatom
Old 22.08.2004., 00:43   #42
Thou woulds't be loved ? - then let thy heart
From its present pathway part not !
Being everything which now thou art,
Be nothing which thou art not.
So with the world thy gentle ways,
Thy grace, thy more than beauty,
Shall be an endless theme of praise,
And love - a simple duty.

E. A. Poe
__________________
radije cu biti optimist i u krivu,
nego pesimist i u pravu...
joco 316 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2004., 03:14   #43
Evo jedne lijepe na čakavici:

Gremo mi puntari

Meu cimenton, meu caklon išćen svoju mladost propetu,
Ovde, di još reste didov bor.
(Tako san voli ovi bor, a tako san lako otiša u svit!)
Kâ tujin gledan didov bor.
Ostari o' sunca, mraza, vitra bor, didov bor,
sada tuji bor, i išćen svoju mladost propetu.
I ka' čujen slaki ča i ispružin ruku, smije mi se tuja divojka.

Drago Ivanišević
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2004., 15:21   #44
Već spomenuti ''Gavran'' od Poa i Budelairov ''Albatros''


Svakidašnja jadikovka

Kako je tesko biti slab,
kako je tesko biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemocan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i ocajan.

I gaziti po cestama,
i biti gazen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvjezde udesa
sto sijase nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

- O Boze, Boze, sjeti se
svih obecanja blistavih
sto si ih meni zadao.

O Boze, Boze, sjeti se
i ljubavi, i pobjede,
i lovora, i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju, i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i dusa mu je zalosna,
i on je sam i zapusten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle draca u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamracenom pucinom,

i komu da se potuzi?
Ta njega nitko ne slusa,
ni braca koja lutaju.

O Boze, zeze tvoja rijec
i tijesno joj je u grlu,
i zeljna je da zavapi.

Ta besjeda je lomaca
i duzan sam je viknuti,
ili cu glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Boze, tek da dovrsi
pecalno ovo lutanje
pod svodom koji ne cuje.

Jer meni treba mocna rijec,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vjenac pelina,
mracan je kalez otrova,
ja vapim zarki ilinstak.

Jer mi je mucno biti slab,
jer mi je mucno biti sam
(kad bih mogao biti jak,

kad bih mogao biti drag)
no mucno je, najmucnije
biti vec star, a tako mlad!

(Tin Ujevic)
__________________
Vecer u kojoj se svi prisutni sasvim slazu izgubljena je
klio is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2004., 16:15   #45
Opet Tin...

Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine:
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević

Je li istina da je ova pjesma uglazbljena?
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2004., 17:24   #46
Evo nešto malo portugalskog pjesništva. Nažalost nije na portugalskom, tako da se neke bitne stvari gube. Zapravo mene zapaljuje žensko pjesništvo, osobito kada ono nije feministički pretjerano.


Nasceu um menino morto


Rodio se mrtvi dječak.

Najgordija gordost
postala je najponiznija poniznost.
Najradosnija radost
najtužnija tuga.

Rodio se mrtvi dječak.

Bila sam upravo srce
velike i bezgranične ljubavi.
Prosudivši da sam zaboravljena
od nježnosti i žudnje
začela sam novu ljubav

Rodio se mrtvi dječak.

Na mojim se grudima isprepliću
nepostojeći smiješci
neisplakane suze

Rodio se mrtvi dječak.
Najgordija gordost
postala je najponiznija poniznost.
Najradosnija radost
najtužnija tuga.


Mericia de Lemos
__________________
'Ima li nešto smješnije od onoga što je istinski plemenito, i da li ima ičega tužnije od onoga što je uistinu smiješno'.
Akinetoh blues is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2004., 00:10   #47
Quote:
Mayflower kaže:
Opet Tin...

Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine:
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević

Je li istina da je ova pjesma uglazbljena?
a ja sam uvijek mislila da je to arsenova pjesma
__________________
nemoj misliti na torticu!
. .
Natch is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2004., 00:32   #48
ne znam je li spomenut, nisam čitala cijeli topic, ali John Donne je, po meni, pisao naaaajljepše ljubane pjesme.....

Evo jedne:

A VALEDICTION: FORBIDDING MOURNING
John Donne

As virtuous men pass mildly away,
And whisper to their souls to go,
Whilst some of their sad friends do say
The breath goes now, and some say, No;

So let us melt , and make no noise,
No tear floods, or sigh tempests move,
'Twere profanation of our joys
To tell the laity of our love.

Moving of th' Earth brings harms and fears,
Men reckon what it did and meant;
But trepidation of the spheres,
Though greater far, is innocent.

Dull sublunary lovers' love
(Whose soul is sense ) cannot admit
Absence, because it doth remove
Those things which elemented it.

But we, by a love so much refined
That our selves know not what it is,
Inter-assured of the mind,
Care less, eyes, lips, and hands to miss.

Our two souls therefore, which are one,
Though I must go, endure not yet
A breach, but an expansion,
Like gold to airy thinness beat.

If they be two, they are two so
As stiff twin compasses are two;
Thy soul, the fixed foot, makes no show
To move, but doth, if th' other do.

And though it in the center sit,
Yet when the other far doth roam,
It leans and hearkens after it,
And grows erect, as that comes home.

Such wilt thou be to me, who must
Like th' other foot, obliquely run;
Thy firmness makes my circle just,
And makes me end where I begun.
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2004., 01:15   #49
Joe Haldeman
Saulova smrt: dvije sestine


Ja bjeh fratar, al'napustih to
prije neg' mi knjige,molitva i
učenje ohladiše krv,
i pridružih se Richardu k'o
plačeni vojnik.
(Ne Richard za kog ste čuli, tek
čovjek što kupi naslov za svoje
ime.)
I u njegovoj službi sretoh
Saula.

Od prvoh dana službe zavoljeh
Saula;
njegov lak humor me pridobi.
Prizna mi da Saul mu nije ime;
on uze drugo ime za krv.
(Pa i ja sam - moje ratno ime
bješe tek
rijeć kojom doma nazivamo
običnog vojnika.)

Osjećah se k'o doma k'o plačeni
vojnik.
Svidje mi se društvo ljudi k'o
Saul.
(Premda se večina Richardovih
ljudi tek
tukla za pljačku nakon
svršetka.)
Voljeh oružja zveket, prolivenu
krv -
življah škrto obećanje svog
imena.

Saul mi obeća reći pravo ime
kad završi se igranjem vojnika.
(Ja rekoh isto; zaklesmo se na
krv.)
Al' nikada ga neću znati osim
k'o Saula:
Umro je prije neg' duga vojna
svrši,
umirući za razlog nepravedan.


Samo budale traže razlog
pravedan,
budale i djeca željni da steknu
ime.
Imah šezdeset godina da
mislim o tome
(Šezdeset godina ničiji vojnik.)
Šezdeset godina otkako mač
otvori Saula
I namoči moje tijelo njegovom
pušećom krvlju.

Al' prokletstvo! živjesmo za
tijela i krv.
Smrad mrtvaca trunućih, bješe
tek
slatki parfem za takve kao
što smo ja i Saul.
( Moj jezik mira nema ime
za razuzdani užitak odlaska
u vojnike).
U srcu me zaboli ponekad kad
znam da sve se svrši.

Srce mi bješe tvrdo k'o kamen
kad se to svrši;
kad konačno mi bje dosta krvi.
(I znah da prestar sam za
vojnika.)
Ništa mi ne osta nego tek
da odem doma i steknem ime
na putima mira, zaboravljajući
rat i Saula.

Na putevima krvi steknu ime
(Premda bješe tek plaćeni
vojnik)-
Zavoljeh Saula prije neg' sve
se svrši.


Plačeni vojnik nema
budučnosti;
kažu njegov način života jedva
da je ljudski.
A ipak, on ima svoj mali
krvavi svijet
(Dijelom bol i rane i zavoji
natopljeni krvlju,
dijelom strah i slava upoznati)
ograđen sjajnom ogradom od
mačeva.

Al' kako se naučih voljeti
borbu mačevima!
Drugi svijet dom moje
prošlosti i budučnosti-
jednom kad se čelik,oko i ruka
upoznaše
jedno s drugim, tad je taj
čelik bio skoro ljudski
(sa svim ljudskim ukusom za
krv).
Osjetih da mač i ja možemo
uzeti svijet.

Osjetih da Saul i ja možemo
uzeti svijet;
cijeli svijet za taoce našim
mačevima.
Veza što je osjetismo biješe jača
neg' puka krv
(premda mogu vidjeti osvrčući
se u budučnost
veza što je osjetismo bješe
nešto tek ljudsko:
potreba za ljubavlju kad smrt
se upozna.)

Bjesmo čarobnjaci, a smrt nam
bješe poznata;
naši mačevi držahu svu magiju
na svijetu.
(Richard drža da to skoro nije
ljudski,
brzina kojom parirasmo tuđim
mačevima,
(zauvijek krateć' tuđu sitnu
budučnost.)
Nikad ogrebani, a uvijek
ogrezli u krvi.

Napadnuti u krčmi, boreći se
do gležnja u krvi,
boreći se leđa o leđa, na način
poznat.
Saul se okliznu, izgubi uporište
i budučnost.
Široka ka oštrica zgromi i
posla sa ovog svijeta.
U ljutitoj tuzi ubih taj, pa sve
druge mačeve;
tada zaključah vrata i umorih
sve ljudsko.

Nikakvog izbora, neg da
umorim sve ljudsko.
Nitko u toj krčmi ne bješe
strana krv.
(Onima koji žive s kopljima i
uzmahanim mačevima,
unutrašnji dijelovi ljudi
postanu poznati.)
Saulova utroba ne bješe nalik
ničemu na ovom svijetu:
sve ih moram ubiti da spasim
svoju budučnost.

Saulova utroba ne bješe
ljudska, već poznata:
nikad mi ne reće da je s
drugog svijeta :
nikad mu ne rekoh da sam iz
njegove budučnosti.
__________________
uvjek sam a nikad do kraja
Mort is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2004., 22:37   #50
Imam i ja Hölderlina

NEKAD I SAD

Za mladih dana, jutrom bijah veseo;
Navečer plakah; sada, kad stariji sam,
Započinjem sumnjajuć svoj dan,
Al svet i vedar njegov mi je kraj.


EHMALS UND JETZT

In jüngern Tagen war ich des Morgens froh,
Des Abends weint ich; jetzt, das ich älter bin,
Beginn ich zweifelnd meinen Tag, doch
Heilig und heiter ist mir sein Ende.
iwoa is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.09.2004., 01:11   #51
Podugačka ali vrijedi.

Questions of travel

There are too many waterfalls here; the crowded streams
hurry too rapidly down to the sea,
and the pressure of so many clouds on the mountaintops
makes them spill over the sides in soft slow-motion,
turning to waterfalls under our very eyes.
-For if those streaks, those mile-long, shiny, tearstains,
aren't waterfalls yet,
in a quick age or so, as ages go here,
they probably will be.
But if the streams and clouds keep travelling, travelling,
the mountains look like the hulls of capsized ships,
slime-hung and barnacled.

Think of the long trip home.
Should we have stayed at home and thought of here?
Where should we be today?
Is it right to be watching strangers in a play
in this strangest of theatres?
What childishness is it that while there's a breath of life
in our bodies, we are determined to rush
to see the sun the other way around?
The tiniest green hummingbird in the world?
To stare at some inexplicable old stonework,
inexplicable and impenetrable,
at any view,
instantly seen and always, always delightful?
Oh, must we dream our dreams
and have them, too?
And have we room
for one more folded sunset, still quite warm?

But surely it would have been a pity
not to have seen the trees along this road,
really exaggerated in their beauty,
not to have seen them gesturing
like noble pantomimists, robed in pink.
-Not to have had to stop for gas and heard
the sad, two-noted, wooden tune
of disparate wood clogs
carelessly clacking over
a grease-stained filling-station floor.
(In another country the clogs would all be tested.
Each pair there would have identical pitch.)

-A pity not to have heard
the other, less primitive music of the fat brown bird
who sings above the broken gasoline pump
in a bamboo church of Jesuit baroque:
three towers, five silver crosses.
-Yes, a pity not to have pondered,
blurr'dly and inconclusively,
on what connection can exist for centuries
between the crudest wooden footwear
and, careful and finicky,
the whittled fantasies of wooden cages.
-Never to have studied history in
the weak calligraphy of songbirds' cages.
-And never to have had to listen to rain
so much like politician's speeches:
two hours of unrelenting oratory
and then a sudden golden silence
in which the traveller takes a notebook, writes:

"Is it lack of imagination that makes us come
to imagined places, not just stay at home?
Or could Pascal have been not entirely right
about just sitting quietly in one's room?"

Continent, city, country, society:
the choice is never wide and never free.
And here, or there...No. Should we have stayed at home,
wherever that may be?

Elizabeth Bishop
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2004., 03:14   #52
Na hrvatskom! Molim na Hrvatskom!
__________________
uvjek sam a nikad do kraja
Mort is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2004., 15:17   #53
Quote:
Mort kaže:
Na hrvatskom! Molim na Hrvatskom!
U redu. Popravljam stvar.

Pjesma gorka

Što je to hladno, i gorko, i sivo
Što niče u duši kao korov njen?
Je li to suton? Zbilja već suton?
Il samo prolazna sjen?

Što sada? Brbljati vesele riječi,
Skrivati rane za humor;
Ko da se išta sakrivanjem liječi:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom,
Da srcem oko sebe osvijetliš svijet,
Nemoj se varat i ne daj se varat -
Odreži krila pružena za let!

Na domaćoj gozbi su čudna veselja,
I pjano se bunca i buči.
Sudbina, što drugima nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči.

Pa pij je, dragi, pij i pij,
I čuvaj se melankolije.
Ne boj se, poslije gutljaja svakog
Susjed će spremno da dolije.

Dobriša Cesarić


A da mi se tko drugi pridruži?
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.09.2004., 16:19   #54
Andro Vid Mihičić

Svjetlosti svima, svima
dok ne uoče rast stabla u zrnu
ljepotu lista na trnu
i brata u crvu
i osjete bratstvo sa pticom, vukom i srnom
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.09.2004., 15:28   #55
Prigodna koju svi znate

Tiho, o tiho govori mi jesen

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

D.C.
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2004., 13:30   #56
Žarko Petan:

. . NEKOČ BO

Nekoč ko nas ne bo
Bo svet v barve odet
In pomlad bo spet
Okrog in okrog ob cvetu cvet.

Nekoč ko nas ne bo
Bo sotal le spomím
Sestovljen iz drobtin
Razdišavljen uvel jasmin.

Nekoč ko nas ne bo
Bo vse takó kot zdaj
Vsak zató imel bo svoj zakaj
A svet se ne bo vrtel nazaj
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2004., 21:45   #57
Fire and Ice

Some say the world will end in fire,
Some say in ice.
From what I've tasted of desire,
I hold with those who favor fire.
But if it had to perish twice,
I think I know enough of hate
To know that for destruction ice
Is also great
And would suffice.

Robert Frost
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2004., 01:00   #58
Ne može bez ove

Pobratimstvo lica u svemiru

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele.
I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Tin Ujević
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2004., 09:05   #59
Dok suze teku


Sumrak je dana
sjedim i posmatram dječju igru
vidim nasmiješena lica
ali osmijeh nije
upućen meni.
Sjedim i gledam u prazno
a suze teku.

Svojim bogatstvom ne mogu kupiti sve
želio bih čuti dječji pjev
ali sve što čujem je zvuk
kiše koja pada.

Sumrak je dana
sjedim i posmatram dječju igru
čineći stvari koje sam ja činio
ona misle da su nova.
A ja gledam u
prazno
dok suze teku.

By Jager/Richard

P.S.Ispričavam se ako je prijevod loš,u ovom trenutku ne mogu bolje.Nisam davno bio tu i neznam da li ova pjesma koju sam ponovo čuo nakon dužeg vremena ima mjesta ovdje.
Veli Jože is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.10.2004., 15:40   #60
samo prva strofa

Jezik roda moga

Kao vječno more sinje
U kretu si gipkom, lakom,
Podaje se dahu svakom
I mreška se i propinje,
(Kakva moć je vjetra koga) -
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji, huči -
To je jezik roda moga!

P. Preradović
Mayflower is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:28.