Vezani stih

[Discipulus]

Emericzy kaže:

Vješt si, što jest, jest!

Hvala E.
Suzdržano, škrto, pregnantno, što jest, jest!






__________________________________________________ _______
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

SPREMANJE ZIMNICE

Kuhamo paradajz. I svatko radi svoje.
I nitko od nas dvoje ne miješa se u tuđe.
U ljubavi se radi, uz dogovor, a to je:
Njeno je skuhat' čorbu, a moje oprat' suđe.

Osolit' dobro juhu – za to joj nema ravna!
(Zbog te ukusne čorbe ja obožavam ženu!)
Kod nas je juha uvijek bila zimnica glavna.
Vrijeme je! Uzmem spužvu i izlazim na scenu.

Gle, flaše već su pune! I zatvorene netom!
Priđem. Nježno je pusnem. Sjednem. I odmah skočim:
Ženo! A gdje je moja šalica s deterdžentom???
Ona pogleda u me... A onda zatvori oči!

Sva nježna ljubav naša sada je šampon-kaša:
Mi izlismo na smeće - svih osamdeset flaša.

__________________________________________________ ____________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

KRALJEV GAMBIT

Bio sam kralj. Lijep. Visok. Plav.
Al' takoh damu. – Oprostite, peh!
Protivnik dreknu: - Jeste li zdrav!?
Igrajte damom! Petsto šeh!!!

Bio sam kralj. Crn. Visok. Lijep.
Siguran da ću dobiti rat.
Ta protivnik je bio slijep!
Al' reče: - Dama: de sedam… Mat!!!

Bio sam kralj. Mlad. Bahat. Gord.
Zaigrah turnir. Simultan.
Ah, kakav katastrofalni score:
Od zadnjeg pacera bjeh nadigran!

O, bio sam kralj... Bio sam car.
Jednom u šetnji reče mi Bog:
- Za velike bitke dajem ti dar.
I proda mi za svijeću rog.

Posljednji put sam bio kralj
(Više se ne sjećam, crn ili plav?),
Potopio me strašni Talj,
Nije mi ostavio čak ni - splav!

Sada sam pješak… Neugledan.
U okršaju prvi stradam.
Stojim kraj table, bitke gledam
I više se ničemu ne nadam.

__________________________________________________ ____________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

LJUBAV

Zbilja me ljubiš, Bože? I silno? I bez kraja?
Bože, ako je tako, daj mi nekakva znaka!
Evo… pusti me, na čas, iz svoga zagrljaja!
U zagrljaju s Tobom - ponestaje mi zraka.

Ako me ljubiš, Bože, ljubi me na distancu
(U ljubav mi uključi i bogohulne čine).
I ne drži me stalno na tako kratkom lancu,
Dok nozdrve mi draškaš mirisima divljine.

Učini, ljubiš li me, da povjerujem u to:
Ukloni s moga puta i vradžbine i vračke!
Ne otkrivaj mi sebe govoreć' obrnuto!
I ne navlači na me košulju naopačke.

Bože, zašto se skrivaš iza kockarskog stola,
Dopola nedokaziv - odpola očigledan?
Zar ne bi vjerojatnost, umjesto pola-pola,
Mogao dići bar na - pedeset više jedan!?

Ja već pitati ne znam. Pitanja su mi krici.
Pitam Te, Prauzroče, (drugačije zar Ti bi?):
Ja letjeti bih htio - Ti krila dade ptici!
Ja roniti bih htio - Ti škrge dade ribi!

Ti hodaš iza mene, al' zateć Te ne mogu.
Ja okrenem se naglo, a Ti si se već skrio!
O, zašto ne dopustiš da Tebi, mome Bogu,
Bar jednom vidim lice - pa makar oslijepio.

Al' shvatio sam, Bože, smisao Tvojoj igri,
I zašto mi na molbe tako uporno šutiš:
Ti puštaš me da živim u povišenoj fibri,
U fibri što na koncu na strašnu vatru sluti.

Pa spali moje tijelo božanskim jednoumljem!
I moje snove bludne jednom zauvijek zatri!
Pa spali moje tijelo, poludjelo od sumnje,
U plamenu da Tvojem… već izgorim u vatri!

__________________________________________________ _______________

"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Svjetlosni]

vatra bola skida me do gola, a ti plesi sivin ples.
A ti jasi i pogledom me strasi.
Daj mi usne da jezikom strast iz nas prsne

[Discipulus]

DRHTAJ

svako jutro očistim
svoj dio mreže
koja nas veže
nitima
ti isto
i bude čisto

intima.

__________________________________________________ _______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

PAPAVER SOMNIFERUM

Sjedimo kraj Vrbasa,
Moj Gorčin i ja. Noge
Kiselimo.

Gleda Gorčin u onu zelenu vodu
Što protiče i noge nam hladi pa će odjednom:

- Ima jedna modra rijeka,
Široka je, duboka je,
Sto godina široka je,
Tisuć ljeta duboka je.

Ja se osupnem: - Bolan, Gorčine,
Otkud ti znaš za Maka Dizdara?

- Ma iš'o ja u bašču posijat' malo maka Fati za kolač,
A komšija veli: jes' ti lud, Gorčine,
To ti je droga, to je zabranjeno!
Odem ja na Internet da provjerim,
Ukucam „mak“,
Kad tamo,
Piše: Mak Dizdar.
Koji sad dizdar, bogte?
Kliknem ja onog miša… kad: pjesma!
Čitam ja, a ono baš lijepa pjesma. I tako… gledam u ovu vodu
I nekako mi dođe samo od sebe to... o modroj rijeci.

Gorčin je inače polupismen i uzgaja paprike
U plasteniku
I voli ponekad švrljati po internetu.

I ne probi ga kopje,
I ne ustreli strijela,
I ne posiječe sablja,
Već on zgibe od boli,
Nepreboli,
Za stihovljem o modroj rijeci. I zato,
Ako Gorčina sretnete na putovima Gospodnjim,
Molju,
Skažite mu
Za divljenje
Moje.

__________________________________________________ _____________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

MOJIM UZORIMA

Ja pišem pjesme, noću, danju,
Ja zvijezda sam u nastajanju.
Sažimam u se ostatke slova
Od eksplozije supernova.

Od svjetla njina, (davno prije!),
Sjale su cijele galaksije.
Hoće li mrtva slova znati
U mojoj zvijezdi tako sjati?

Hoće li moći njene peći
Rastalit' zlato starih riječi,
Pa da im svjetlost zapretana,
Ponovo zasja usred dana?!

Ili će slaba svjetlost njena
Ostati trajno... ugašena?

__________________________________________________ _______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Emericzy]

Discipulus kaže:

MOJIM UZORIMA

Ja pišem pjesme, noću, danju,
Ja zvijezda sam u nastajanju.
Sažimam u se ostatke slova
Od eksplozije supernova.

Od svjetla njina, (davno prije!),
Sjale su cijele galaksije.
Hoće li mrtva slova znati
U mojoj zvijezdi tako sjati?

Hoće li moći njene peći
Rastalit' zlato starih riječi,
Pa da im svjetlost zapretana,
Ponovo zasja usred dana?!

Ili će slaba svjetlost njena
Ostati trajno... ugašena?

[maher18]

disci, primorat ćeš me da se zaljubim u tebe. nepovratno. a onda si nagrabusil!

[Discipulus]

maher18 kaže:

disci, primorat ćeš me da se zaljubim u tebe. nepovratno. a onda si nagrabusil!

i jedno i drugo već se dogodilo.
nepovratno!!!


__________________________________________________ _______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

IVANOVA PREDAJA

Kojom cedrovinom da potpalim vatre pod tvoje bedeme
Pa da omamljena mirisima i jarom koja dolazi odozdo,
Skineš sa sebe
Prozirnu bluzicu otpora?

Tri duge godine opsade, a ti još odolijevaš!

Tvoje isturene tornjeve napadao sam tihom strpljivošću,
A uzvratila si uzavrelom vodom po mojim prsima.
Penjao sam se uz tvoje bočne zidine
Dugim ljestvama
Na sam vrh
I svaki put bio odgurnut
Mekim udarcem tvojega poprsja ukrašenog
Tek s dvije šumske jagode.

Uzalud sam ne te bacao teške poglede iz katapulta.
Eskivirala si ih
Ciganskim pokretom bedara,
Onim jedva primjetnim pulsirajućim trzajem,
Zaostalim iz vremena plesa prelijepog zavodnika Lucifera
Koju je izvodio
Pod krinkom
Venere.

Nisam se ustručavao, nisam.

S teškim ovnom jurišao sam na tvoja glavna vrata,
Koristeći se zabranjenim tehnikama antike.
Ali,
Vrata su izdržala,
A moj trojanski konj,
Kojega si na vrijeme prepoznala kao genijalni trik vrste,
Zaglavio se među balvanima, koje si na nj u zadnji čas
Oborila.

Priznajem,
Tvoja obrana bila je beskrajno maštovita.
Izluđivala si me obiljem medovine u svojim amforama,
Koje si pretakala pred mojim očima
U teške ćupove,
I to uvijek neposredno prije mojih juriša,
Da bi me tako uvjerila u svoju neosvojivost.

Na moj vučji zov odgovarala si gugutom, instinktivno, dakako.

A kad su se, prilikom mojega lagumiranja donjih temelja tvoje utvrde,
Zaljuljala dva tvoja tornja nad bedemskim vratima,
Ti si se hihotala.
Tada sam konačno shvatio:
Ako pomno rasporedim vatre od mirisne cedrovine,
Pod tvoje bočne bedeme (ovaj put posve s nutarnje strane),
Nećeš moći odoljeti: zaplesat ćeš,
Omamljena dimom i toplinom koja dolazi odozdo,
Svoj salomski ples predaje,
Noseći moju krvavu glavu na knjizi optočenoj zlatom,
Koju pismoznanci zovu Knjigom kraljeva,
A da ja nikada neću saznati kako je tamo dospjela.

Ja, Oscar Wilde.

__________________________________________________ ______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"




__________________________________________________ _____________

[maher18]

aaaaahhhhh!




da je barem pisana za mene!

[maher18]

[QUOTE=Discipulus;47544393]i jedno i drugo već se dogodilo.
nepovratno!!!


disci, 1. primorat ćeš me 2. da se zaljubim u tebe. nepovratno. 3. a onda si nagrabusil!

što se nepovratno dogodilo? 1. da si me primorao 2. da sam se zaljubila 3. ili si ti nagrabusio, uz sve ostalo?

[Discipulus]

[QUOTE=maher18;47545006]

Discipulus kaže:

i jedno i drugo već se dogodilo.
nepovratno!!!


disci, 1. primorat ćeš me 2. da se zaljubim u tebe. nepovratno. 3. a onda si nagrabusil!

što se nepovratno dogodilo? 1. da si me primorao 2. da sam se zaljubila 3. ili si ti nagrabusio, uz sve ostalo?

što bi rekao Rojs: i sve ostalo!

[Discipulus]

EROTSKA

Kad vidiš gljive: u krug se svile,
Tu ima posla vrag!
Tu su igrale kolo vile.
To je vilinski trag!

Ja berem gljive… promaknu sjenka!
Njen me dohvati spin.
Za grmom rasna, gola ženka,
Baca na mene čin!

Ja omađijan! Ono, što vele:
Ne skidam oči s nje!
Kad mahne rukom – dojke bijele
Zaljuljaju se dv'je.

Gledam u sise… Slinim (a sram me),
K'o zadnji pasji skot.
Ona se mazi… Baca na me
Mošusni vilin-pot!

Otada često poželim zaći
U taj vilinski lug,
Sve nadajuć' se da ću naći
Taj začarani krug.

Pa da u krugu, potpuno sluđen,
Ržem k'o divlji konj,
Čim u nozdrve moje uđe
Opsceni vilin vonj.

__________________________________________________ ______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Perzefona]

Jako mi se sviđa tvoja poezija. Al to je zato što sam ja knjiška moljica i imam akademski ukus. Nije ti to neka hvala.

[Discipulus]

Perzefon@ kaže:

Jako mi se sviđa tvoja poezija. Al to je zato što sam ja knjiška moljica i imam akademski ukus. Nije ti to neka hvala.

draga perzi, griješiš! to je hvala o kojoj sanja svaki akademski pjesnik!!!
počašćen!








__________________________________________________ _____________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

NAPADAM STROGE PJESNIČKE FORME

Odlučio sam, bez zajebancije,
Sutra u ranu zoooru, zoooru, zoooru,
Čim svane dan
I tako dalje,

Napadam stroge pjesničke forme!

Jednostavno, dopizdile mi!
Dovde mi došle!
Dovde!
Evo: (stavljam dlan desne ruke na vrh glave, vi to ne vidite, nije bitno): Dov-de!!!

UBD, (krat. za: usput budi rečeno), moja večerašnja konzultacija s Bogom s tim u vezi,
Bila je čisti promašaj.
Dobro,
On se slaže,
On nema ništa protiv artiljerijske pripreme,
Osobito kad je u pitanju napad na stroge pjesničke forme,
Ali On uporno ponavlja: prije napada obavezno izvršiti
Prekomjerno granatiranje!

Znači,
Ako sam ga dobro razumio,
On hoće da ja prekomjerno granatiram stroge pjesničke forme!? Jebote,
Pa je l' On normalan?

Pa zna li On, zna li Dotični Gospodin,
Da sa Deneba, točnije s Alphe Cygni,
Snimaju sve živo uzduž i poprijeko u krugu deset klastera galaksija
I to tako precizno da ni noćni leptir u pokušaju preljuba
Nije siguran da neće biti detektiran
Sporim neutronima.

I još mi dodaje: - Kad već granatiraš,
Oderi kanonadno, tako da bude: kao da zvezde padaju…
Je l' ti mene uopće slušaš?
Slušaj me,
Veli,
Bogamu!!!

Dakle, kad već granatiraš, ponavlja On,
Oderi kanonadno, tako da bude: kao da zvezde padaju u lepu vodu,
Iz jedne večnosti,
Iza promenljivih oblaka, izgovara u dahu.

Gledam Ga i ne mogu vjerovati!
Mi kao sisali vesla, a On kao jedini kuži atak taktiku!
A na Posljednjem Sudu, valjda će se vaditi da nije bilo
Zapovjedne odgovornosti. Ah, kadija te tuži, kadija te sudi.
Ali zašto pritom citira Branka,
Nije mi jasno?

U kratkoj i žestokoj replici,
U jednom trenutku stavio sam Mu iznenada pod nos spužvu
Natopljenu novozavjetnim octom, s malo sukrvice kao kontra-argumentom,
Ali,
Nažalost,
Nije razumio metaforu: jer On je ipak,
Kao što je poznato iz apokrifa Tome apostola,
Nezamislivo star,
Zatim
Nezamislivo dementan,
Zatim
Nezamislivo slabo prati novije trendove u religijskoj mistici,
Osobito u posljednje dvije tisuće godina.

Priznajem: bilo je degutantno to što sam Mu izgovorio na usta,
Koja su, kao što je poznato, čuvena po tome,
Što na njih obično izlazi
Samo
Grijeh,
Ali sam barem uspio zadržati neokaljanim dostojanstvo ljudske vrste
Kao takve.

I da ne duljim,
Sad sam u Njegovom ofisu, gore visoko u podneblju,
Bez klime,
Bez ventilatora,
Uz neljudskih sto pedeset celzija u hladu.

Stojim kraj staklenjaka s knjigama. Škicam prva tri reda.

Bogami, ima Gospodin ukusa: sve tvrdi uvez,
Pa boja,
Pa koža,
Pa koža plus zlatotisak,
Pa plus sve prevedeno na šest jezika, bogte!

Pogledam bolje,
Vidim:
Policom dominira treći tom Marksova „Kapitala“ i to na jidišu,
A nad Marksom nemarno ostavljene, očito upravo pročitane,
Pogačarove „Poslanice običnim ljudima“,
Tiskane na aboriđinskom jeziku, warlibiri dijalekt, sjevero-zapadna varijanta.
Piše sitno, naprežem oči: Algoritam, 12/2007., 76 strana,
Tvrdi uvez, cijena 59,00 kn.

On,
(Sad se opet vraćam na Njega),
Sjedi ispod Sinove slike, oznojen, raskopčane košulje, (pljunuti L. Strasberg iz Kuma 2),
Puši filter 160 i stavlja noge na stol, najprije lijevu, podiže je s obje ruke uz bolni grč na licu,
Jer Mu je noga longetirana sve do kuka!
Zaradio je to,
Veli,
Prilikom onoga… no…onoga…
Ja dižem obrve: ??? On pucka palcem i srednjakom: ma, onoga… kako se zove…one epizode, Znaš,
Podsjeća me,
Ono… kada Abr... Abra... Abra...bogamu, nikako da se sjetim…
Abrakadabra, pokušavam mu pomoći,
Ne zajebavaj, okosi se On na me, Abra... Abrah… Abraham!!!, sjeti se konačno, likujući.
Dakle, kad ono Abraham sjedi pred šatorom,
U dolini Mambarskoj,
U podne,
A ja stižem s dva anđela pa on odmah kolje tele,
A Sara mi se smije iza leđa i to… Zastane trenutak… ah, da,
Mislim da poslije ide ono sa Sodomom… (ili ne? ili da?)
Nije siguran.
Je l' tu bila i Gomora?
Tupo me gleda.
Uostalom, ta epizoda bila je živa dosada, dodaje Stvoritelj.
No, što je tu je. Za ničim ne žali. Iznenada,
Tu Stari prekine solilokvij.

Ja čekam otpust.
Tišina je nepodnošljiva.

Toliko nepodnošljiva, da čujem kako retardiranom kerubinu s dva paroška na čelu,
Krulje crijeva. Zar on uopće jede? (Pogledat ću na Google-u.) Procjenjujem mu starost.
Ne više od desetak milijardi godina.
Visina: metar i žilet.
Umjesto stopala, točak u točku. (Ezekiel 10, 11)
Stoji,
Oslonjen na lijevi dovratak,
S prvim izdanjem „Ariela“, (Plathove) pod desnom,
A naci-kapom njenog pokojnog oca pod lijevom miškom.
Očito,
Radi se o klasičnoj zamjeni teza: lijevo-desno, desno-lijevo.
Dečko toga nije svjestan pa ga ja lagano nagazujem nogom
I dajem očima znakove: pogledom idem s desna-nalijevo pa slijeva nadesno,
Onako,
Kao da pratim meč Đoković – Nadal, u breaku, kod 2:1 u setovima.
Vidim: shvaća!
Primjećuje zabunu!
Brzo čenđa pazuhe i pritom upućuje bojažljivi pogled u Gazdu.
Chief se pravi, kao: nije vidio, međutim anđelak zna znanje
Pa se u neprilici pokušava nakašljati,
Ali mu izlijeće gebis.
Bog,
Kao da je samo to čekao,
Odmah vadi drugi,
Rabljeni,
Premazan debelim slojem tot masti
(Radi zaštite od prekomjernog lučenja žlijezda slinovnica)
I dobacuje mu ga desnom rukom, iza leđa - pa preko glave. Kakav žongler!
Malac ga hvata u letu, ali pada na leđa,
Zbog izlizanog ležaja na toćku (greška: točku, tvrdo č, kvaka, kvačak, kvačica).
U pádu,
Leđima otvara vrata…

Plamen supernove sukne silovito unutra!

- Zatvaraj vrata, idiote!!! Vidiš da ulaze protuberance, a već se kuham!
Izdire se Hazjajin, bijesno uzima pepeljaru,
Zamahuje
I snažno je baca na maloga, ali ga za dlaku promašuje. Čudi se! Pepeljara pogađa
Rustikalni kamen dovučen s Merkurove tamne strane
I pritom ostaje čitava. Nevjerojatno!!!
Svaki zakon ima izuzetak,
Rezignira Zakonodavac.

Vidim:
Milostiv je Gospodin, a mene kopka:
Bože, Bože, što će reći Eberhard? Što će reći Eberhard?



__________________________________________________ ______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"

[Discipulus]

PREDAJA

Na pjesmu koju pjeva zriko,
Ja bijah već odavno svik'o.
Ljeto i jesen, s noći u noć,
Zvao je dragu. Što neće doć'.

I već su hladne noći ove,
A on još uvijek dragu zove.

Sad je u nekom čudnom stanju:
Prvi put čujem: pjeva - danju!
I kopni mu polako snaga,
Ni noćas mu ne dođe draga.

Iscrpljen pjesmom, sluđen od čežnje,
Svjestan sudbine neizbježne,
Pobâda bijeli ljubavni stijeg,
Jer dan već miriše… na snijeg.

__________________________________________________ ______________
"...ovo mi više miriši na cajke. ono, skidaj, mala, dok vremena ima, fučkaš moral dok se koko cima!"