Mrtav konj ne treba potkove

[Canuleius Leius]

Nisam odlučio pokleknuti.I neću se odlučiti slijediti ostale koji su to učinili.Beskompromisno su prodali svoju kožu.
Kako oni žive danas i što posjeduju?
Kako žive nimalo me nije briga,a što posjeduju nije vrijedno reći.
Posjeduju samo volju da slijede,da slušaju.Oni su tradicionalni.I ne mogu živjeti bez svojih običaja.
Bez običaja koji su im kamen oko vrata.
Njihovi običaji su im okovi na nogama i vratu.Oni su robovi svojom voljom.
Svojom voljom robuju.
Pih.
Bijednici ne zaslužuju ni smrt.Treba ih ostaviti u okovima čitav vijek.

[Canuleius Leius]

Oni me osuđuju jer neću biti na njihovoj strani.
Neću biti na njihovoj strani jer oni ne postoje kao slobodni ljudi.
Ja sa robovima nemam što dijeliti.A najmanje sudbinu.
Hodam kroz pustpoljine u magli.Bez trunke straha.Smrti se ne bojim.
Strahujem od samog sebe da ne padnem pod njihovim kopljima.
I još više me strah da ne ustanem.
Dok god mogu borit ću se svim silama do posljednje kapi krvi protiv njih.
Oni predstavljaju živu smrt.
A pitam vas;što je gore od živuće smrti?

[Canuleius Leius]

Tamo preko horizonta.
Tamo gdje se vijore crne zastave na vjetru.
Vjetar koji silazi sa padina sjeverozapadnih gorja.
Tamo stojim i čekam.Čekma da dođu.Da vidim njihovu prethodnicu.
Kako skvrčeno kaskaju,poput prerijskih pasa.
I ako se dogodi da ih bude više od moje sile,neću pogledom skrenuti od neba pod kojim sam se kao slobodan rodio.
I kao slobodan ću pasti.
Nemam što izgubiti.To je najjači razlog u meni da im ne dopustim da prijeđu na moju stranu.
Oni neće zatrovati slobodu.
Ja ime neću dati dovoljno vremena da požive kako bi samo pokušali.

[Canuleius Leius]

Nemam vjere da ću se domoći planiranog.Nemam ni nade.
Sada me pokreće nagon.Da vidim hoču li sutra biti više šanse za mene.
I tako iz dana u dan.Sve dok ne postignem ono što sam poželio.
Da odem u strane zemlje.Što dalje od čemera i jada koji msam bio okružen.
Što dalja.To me goni.To je moj poriv.Da bježim.
Ne okrećem se.
Umornog konja ne mogu zamijeniti pa koračamo skupa.Ja radi njega,on radi nas.
I slušam fijuk vjetra koji mi šiba lice.Strelovito i čisto.
Odjek prerijskih pitca u daljini.Ja nemam umor.
Uvjeravam samog sebe.To uvjeravanje ima svoje granice,koje ću otkriti tek kada zađem u strane teritorije.

[Canuleius Leius]

Ostavio sam ih da se izgube u hladnim planinama i krenuo na sjeveroistok,prema travnatim predjelima.Tamo gdje crne visoke trave prekrivaju ravne plohe zemlje preko koje neće proći mnogo ljudi.
U metežu misli koje su mi se rojile onih dana kada su me skoro dohvatili danas je suprotno.Vjetrovi su im izbrazdali lice prekriveno bradom,oštrom kao i moje misli,koje mi daju vidno naslutiti da idem u dobrom pravcu.
Ja stoga ne odustajem jer sam kako rekoh jači i pouzdaniji nego što sam bio tamo iza planina..
Tamo iza mojih leđa.

Rana na ramenu je zacijelila.I noge me dobro služe.Izgubio sam na težini,ali me hrana opskrbljuje sa dovoljno kalorija i masti da nastavim put preko Thauroga,ove velike travnate prerije koja je slabo naseljena.
Jedino tko ovdje obitava jest Ug-Thaurog narod,od kojih je nekoliko stotina na svakih deseti milja raspoređeno kako bi izdržavali dovoljno prostora za svoju stoku.
Među njima ću potražiti prijevoz rijekom Dgass do granice K Tov.
Tamo je zemlja K Tov,u kojoj ću moći skupiti ljude,plaćenike spremne vratiti se sa mnom i potražiti zadovoljštinu naplate računa.