Hermann Hesse

[walter]

Penny Lane kaže:
ne rekoh takve stvari o sebi. ekskjuz mi. i sada jos nize gadjas, sto nije okej. necu se tako igrat, fala ljepo. pogotovo ti je ruzna ova transparentna analogija sa studenticom prava.

Penny, piše u zagradi "iako sumnjam". Nemoj tražiti u mojim postovima nešto loše o sebi. Uostalom, tek si nakon toga napisala svoje mišljenje o Hesseu, a kako bih ja uopće mogao imati stav o tvom mišljenju, ukoliko ga nigdje nisi napisala. Pozitivna vibra bejbe. New age i slično.

Na žalost eto, ratio je kod tebe preuzeo ulogu pa ti možda Hesse više i ne bi bio tako dobar. A glede mudrosti, mudrija je mudrost ona koja je jednostavnije napisana, to je valjda jasno. Naš mladi prijatelj je u godinama u kojim mu ratio nije preuzeo vodstvo (uostalom, zar nisu staklene perle bile pro ratio, a ona druga knjiga pro emotions ) , i baš zato je njegov stav vrijedniji i od tvog i od mog, samo što on to ne konta.

A ovo ampak ne razumijem, da se Hesse ulovio za ono što ponekad osjećamo. Pa mislim, tko se ne lovi za ono što osjećamo? Možeš li to malo razraditi?

[darin]

Penny, piše u zagradi "iako sumnjam".

cuj, dvosmisleno je

Da, nisam napisala da se Hesse ''ulovio neceg'' (pa ne pusta ) nego da je ulovio (as in ''capture a moment'') onu mucnu egzistenciju, trenuci kada bi najradje iskocio iz koze kada shvatis gdje se nalazis, ma koliko ta spoznaja bila vrlo kratka, tragovi su duboki i ostaju. Kada pomalo razotkrivas sebe kao jedinku (ne moze to svatko na tako profound nacin) On je to ulovio u svojim recenicama, gdje se pak vracam i nadovezujem na ono sto si ti vec jednom napisao a ja parafrazirala ...Možda je pretjerano i patetično, ali kad sam čitao, mislio sam kako taj čovjek ima nevjerojatnu sposobnost čitav jedan život sažeti u jednu rečenicu...

[Heraklit]

Frank Zappa kaže:
...radim maturalnu radnju na temu ovog genijalnog umjetnika, te nigdje nemogu doći do njegove autobiografije, ako ima neki site, bio bih vam neizmjerno zahvalan.

Šta vi mislite o Hesseu, o njegovom vuku i perlama, a da ne piše u knjigama Viktora Žmegača.

Hesse je o.k…velikan…. makar meni je prvenstveno drag Demian i Stepski vuk…ostalo mi i nije baš nešto…npr. Igra staklenim perlama i Siddhartha su mi nekako dosadni…o.k. da mi je to prvi doticaj s Istokom vjerojatno bi me Siddhartha više dojmio..ovako me baš i nije zadovoljio previše… bilo bi ti originalno da se malo pozabaviš (istražiš) prijateljstvom Hessea s Jungom i utjecajem psihoanalize na njegovo pisanje…tako bi mogao dobiti vrlo zanimljivu maturalnu radnju…eto, ja bih se tome posvetio da mislim maturirati na Hesseu

[Cyn]

Alaj ste zabrijali...

No, dobro.
Najprije moje mišljenje o Hesseu. Mislim da je Stepski vuk dobra knjiga. Čitala sam je s dvadesetak godina i bila mi je zanimljiva Hallerova introspekcija, njegov pokušaj da pomiri racionalno i animalno, "zapadno" i "istočno", "jasno" i "mistično", "društveno" i "samotnjački". Kasnije sam doznala da je knjiga nastala pod izravnim utjecajem Jungove psihoanalize i to makes perfect sense, te je možda dobar moment za spominjanje u maturalnoj radnji, iako razumijevanje Junga nije nužno da bi se uživalo u knjizi. Sâm Hesse rekao je da su Hallerova mračna previranja univerzalna osobina "svih ljudi koji su prestali sa samozavaravanjem", ali i da njegova kriza, propadanje, bolest - "nisu oni koji vode u smrt i konačnu propast, nego u iscijeljenje". Takva ideja je sama po sebi možda patetična, ali mislim da je Hesse ipak bio vrlo dobar pisac i da ju je uspio uobličiti tako da te "takne".

No, nije da sam knjigu naučila na pamet.

Sidarta je bila knjiga koja mi je dobro došla na faksu, kad sam na jednom ispitu morala odgovoriti na pitanje o budizmu, a neke sam osnovne stvari puno bolje ukapirala iz Hessea nego iz "službene" literature.

Pokušala sam još čitat Igru staklenih perli, ali tamo pod milim bogom niš nisam shvatila, pa sam odustala.

Kad sam kasnije učila njemački, profa nam je dala neke ulomke iz Steppenwolfa i nemalo sam se iznenadila kad sam shvatila koliko mu je stil jednostavan (svakako idealan za početnike u čitanju na njemačkom) i sad mislim da je tu negdje njegova veličina i sposobnost da te "zarobi" pri čitanju. Velike ideje, jednostavne rečenice...nije baš toliki majstor u tome kao Kundera (fali mu "tankoćutnosti", što god to značilo), ali je majstor.

A sad kaj se tiče stava prema Hesseu.

Ja kužim ljude koji se nastoje distancirati od Hessea jer je istina da srednjoškolski / ranofakultetski foleri jako vole svoj čitav lažnomisaoni image izgraditi na tri rečenice iz Hesseovih knjiga. Potpuno mi je jasna potreba da se od takvih faca razlikuje, pa se razvija određena odbojnost prema Hesseu-kao-Bibliji. Tim više što je meni strano shvaćanje bilo koje knjige kao Biblije.

Osim toga, nitko bolje od mene ne razumije potrebu da se bude totalno drukčiji od drugih. Samo što je šteta da se zbog te potrebe propusti nešto doista zanimljivo.

S druge strane, iako kužim potrebu distanciranja od ljudi koji se furaju na Hessea, ne kužim spiku o nadrastanju samoga Hessea. Jasno, svakomu se Hesse može ne sviđati, ali nekako ne razumijem kako ti se to neka knjiga najprije svidi, a onda shvatiš da si je nadrastao? Jesi li prije bio malouman, pa si tek kasnije vidio svjetlost ili je stvar u tome da si se prije isto kao i svi foleri - isfuravao na Hessea, a onda si se prestao isfuravati, shvativši usput da ti Hesse zapravo uopće ne leži? Stvarno ne razumijem. Ja sam u djetinjstvu voljela Branka Čopića i još danas mi je super. Nije da ću ga ponovo čitati - ima toliko novih knjiga u koje želim zaviriti, ali da mi ikada padne na pamet reći "ja sam to nadrasla", zvučala bih si kao da kažem: "Znate ja sam vam prije bila jako glupa pa me se moglo fascinirati svakojakim idiotarijama, a sad sam se opametila." A to nekak ne mislim o sebi.

Svakako, postoji onaj moment u kojem su ti možda prije neke stvari bile jako bitne, a danas više nisu, ali nekako mislim da to ne bi trebalo utjecati na ocjenu književnosti. Il' ti se sviđa il' ti se ne sviđa, zar ne?

[Frank Zappa]

Zaklali ste temu pričama o izjavama egocentrika poput samoga Hallera, no ni bed. Maturalna radnja će se pretežno odnositi na njegov utjecaj na mene, u smislu da me ispirirao za par pjesama, te analizi samoga pisca i njegovom utjecaju na Timothy Learya i svijet psihodeličnih droga te hipija.

[walter]

Frank Zappa kaže:
Zaklali ste temu pričama o izjavama egocentrika poput samoga Hallera, no ni bed. Maturalna radnja će se pretežno odnositi na njegov utjecaj na mene, u smislu da me ispirirao za par pjesama, te analizi samoga pisca i njegovom utjecaju na Timothy Learya i svijet psihodeličnih droga te hipija.

Give 'em hell tiger!

Samo polako o tripovima Zappa, nemoj da ispadne da su te Leary i Hesse nagonili na blud.
Droga je sredstvo, a ne cilj. A i kao sredstvo nije opravdana.

Još će ispasti na kraju da kad čitaš Hessea naopako, nagoni te na uzimanje droga.

[milk]

walter kaže:
Još će ispasti na kraju da kad čitaš Hessea naopako, nagoni te na uzimanje droga.

hahahah sav trud ode u vjetar..tj. u dim

[Heraklit]

Cyn kaže:
Alaj ste zabrijali...

No, dobro.
Najprije moje mišljenje o Hesseu. Mislim da je Stepski vuk dobra knjiga. Čitala sam je s dvadesetak godina i bila mi je zanimljiva Hallerova introspekcija, njegov pokušaj da pomiri racionalno i animalno, "zapadno" i "istočno", "jasno" i "mistično", "društveno" i "samotnjački". Kasnije sam doznala da je knjiga nastala pod izravnim utjecajem Jungove psihoanalize i to makes perfect sense, te je možda dobar moment za spominjanje u maturalnoj radnji, iako razumijevanje Junga nije nužno da bi se uživalo u knjizi. Sâm Hesse rekao je da su Hallerova mračna previranja univerzalna osobina "svih ljudi koji su prestali sa samozavaravanjem", ali i da njegova kriza, propadanje, bolest - "nisu oni koji vode u smrt i konačnu propast, nego u iscijeljenje". Takva ideja je sama po sebi možda patetična, ali mislim da je Hesse ipak bio vrlo dobar pisac i da ju je uspio uobličiti tako da te "takne".

No, nije da sam knjigu naučila na pamet.

Sidarta je bila knjiga koja mi je dobro došla na faksu, kad sam na jednom ispitu morala odgovoriti na pitanje o budizmu, a neke sam osnovne stvari puno bolje ukapirala iz Hessea nego iz "službene" literature.

Pokušala sam još čitat Igru staklenih perli, ali tamo pod milim bogom niš nisam shvatila, pa sam odustala.

Kad sam kasnije učila njemački, profa nam je dala neke ulomke iz Steppenwolfa i nemalo sam se iznenadila kad sam shvatila koliko mu je stil jednostavan (svakako idealan za početnike u čitanju na njemačkom) i sad mislim da je tu negdje njegova veličina i sposobnost da te "zarobi" pri čitanju. Velike ideje, jednostavne rečenice...nije baš toliki majstor u tome kao Kundera (fali mu "tankoćutnosti", što god to značilo), ali je majstor.

A sad kaj se tiče stava prema Hesseu.

Ja kužim ljude koji se nastoje distancirati od Hessea jer je istina da srednjoškolski / ranofakultetski foleri jako vole svoj čitav lažnomisaoni image izgraditi na tri rečenice iz Hesseovih knjiga. Potpuno mi je jasna potreba da se od takvih faca razlikuje, pa se razvija određena odbojnost prema Hesseu-kao-Bibliji. Tim više što je meni strano shvaćanje bilo koje knjige kao Biblije.

Osim toga, nitko bolje od mene ne razumije potrebu da se bude totalno drukčiji od drugih. Samo što je šteta da se zbog te potrebe propusti nešto doista zanimljivo.

S druge strane, iako kužim potrebu distanciranja od ljudi koji se furaju na Hessea, ne kužim spiku o nadrastanju samoga Hessea. Jasno, svakomu se Hesse može ne sviđati, ali nekako ne razumijem kako ti se to neka knjiga najprije svidi, a onda shvatiš da si je nadrastao? Jesi li prije bio malouman, pa si tek kasnije vidio svjetlost ili je stvar u tome da si se prije isto kao i svi foleri - isfuravao na Hessea, a onda si se prestao isfuravati, shvativši usput da ti Hesse zapravo uopće ne leži? Stvarno ne razumijem. Ja sam u djetinjstvu voljela Branka Čopića i još danas mi je super. Nije da ću ga ponovo čitati - ima toliko novih knjiga u koje želim zaviriti, ali da mi ikada padne na pamet reći "ja sam to nadrasla", zvučala bih si kao da kažem: "Znate ja sam vam prije bila jako glupa pa me se moglo fascinirati svakojakim idiotarijama, a sad sam se opametila." A to nekak ne mislim o sebi.

Svakako, postoji onaj moment u kojem su ti možda prije neke stvari bile jako bitne, a danas više nisu, ali nekako mislim da to ne bi trebalo utjecati na ocjenu književnosti. Il' ti se sviđa il' ti se ne sviđa, zar ne?

bravo...dobar osvrt...potpisujem

[Frank Zappa]

Walte utjecaj je nadasve pozitivan te je takav da me naveo da čitam Goethea, Nietzchea i druge umjetnike koji su utjecali na njegov rad. Možda samo malo one radnje u kazalištu.

[klio]

Cyn kaže:
Ja sam u djetinjstvu voljela Branka Čopića i još danas mi je super. Nije da ću ga ponovo čitati - ima toliko novih knjiga u koje želim zaviriti, ali da mi ikada padne na pamet reći "ja sam to nadrasla", zvučala bih si kao da kažem: "Znate ja sam vam prije bila jako glupa pa me se moglo fascinirati svakojakim idiotarijama, a sad sam se opametila." A to nekak ne mislim o sebi. Svakako, postoji onaj moment u kojem su ti možda prije neke stvari bile jako bitne, a danas više nisu, ali nekako mislim da to ne bi trebalo utjecati na ocjenu književnosti. Il' ti se sviđa il' ti se ne sviđa, zar ne?

Odlično rečeno

Stvarno mi idu na živce priče o tome tko je šta nadrastao!
Meni je Hesse ok, definitivno ima i boljih. Čitala sam ga u srednjoj i njegov utjecaj je bio pozitivan na mene.
Nisam pročitala sve šta je napisao. Možda jednom ako budem imala vremena.
Preporučam ga svima

[sho koshugi]

Meni je Stepski vuk bio predepresivan.
A Narcis i Zlatousti prva liga !

[sho koshugi]

Zaboravio sam napisati- negdje sam cuo da je Jung lijecio Hessea. Ali ne znam nikakve detalje, pa ako netko zna nesto o tome, bilo bi zgodno cuti.

[Belle]

Narcis i Zlatousti- njegova najbolja knjiga

Inače, on je jedan od rijetkih pisaca koji te pogode ravno u srce... Hesse je veoma promijenio moj život.

[rutvica]

mislim da sam od hessea pročitala sve, ali također tamo krajem srednje/početkom faksa, kad sam ga i otkrila. sad ne mogu reći ništa o nekima od tih knjiga, morala bih ih pročitati ponovno. onda su mi bile super, ali ne slažem se da mi zato moraju biti i danas. da, s 18 godina sam bila glupa. ajde ne glupa, ali u svakom slučaju nadobudna. bogati, a kad da budem ako ne onda.
njegove knjige za koje i sad dajem ruku u vatru da su (meni) predobre su demian i igra staklenih perli. rekla bih da je i stepski vuk dobar ali nisam sigurna. siddartha i narcis i zlatousti su mi ostali u sjećanju kao šupljikave.

[jimmy jazz]

Hesse mi je ok, bil...dok sem ga cital.
Sidharta nekak najbolja njegva knjiga..uz Zlatoustog..Zlatousti, woah...onda negda! )) poslije sem pisal svoje vlastite knjige kaj se toga tice...
Steppenwolf, sicher, al patetika malo prevec ipak..biblija hipijima. a ja sam ipak bitnik.
Demian mi je za qurac..naravno, to je klasika v skoli bila..al ok to nisam ni procital, nije mi se svidjal stil neki klaustrofobicni..Sidharta ima super flow...cista Azija...
Demian je ko njegov alter ego iz vremena dok je bil v skoli kaj mu se nije tolko svidjelo.....
i je, inace cital sem ga v originalu(fala bogu), tak da se nemrem nacuditi kakve ste to sve nesporazume i krive interpretacije nutra zmislili...toga vam ga sega zapraf opce nie!

[_\|/_]

one, (tu) najspominjanije hesseove knjige mladezi trebaju jer tad proucavaju sebe, svoj ego, svoju samocu, svoje namjere (ovo posljednje, glede samo nekih hesseovih djela, zato sto su premladi za stivo tipa carlos castaneda).. i zato ostave traga u adolescentskom dobu...
kad netko zakopa dublje u sebe, i kad vidi vise oko sebe, kad pocne prihvatati sebe u svom okruzenju, trazi neke druge (tu manje spominjane) stvari u hesseovim djelima.
osobno.. tridesetogodisnjaci koji se napasaju hesseovim djelima iz perspektive pojedinca, "heroja knjige".. su zanimljivi sebi samim ...i adolescentima valjda..
mozda bih izdvojio igru staklenih perli kao odmak, od gore navedenog, ali ... iz svojoe adolescencije se ne sjecam previse onih koji su bast tu knjigu preferirali.
pozdraf

[stitch]

Pročitao sam apsolutno sve što je od Hessea prevedeno na hrvatski ili srpski. Čak sam zaradio opomenu odnosno ukor jer sam njegovu utopiju Igra staklenih perli čitao dok sam bio na dežurstvu u srednjoj školi i nisam neke face pustio unutra. Jednostavno nisam čuo da su kucali na vrata.

Iako se - iz današnje perspektive gledano - više ne oduševljavam Hallerom ili Siddarthom, kao ni bilo kojim oblikom neoromantizma, poštujem njegovu vještinu pisanja, dojmljiv a jednostavan stil i ideje koje je iznosio.

Nije on, naime, kriv što sam s vremenom postao cinik (ili razočarani idealist) i što ne vjerujem u coelhovske bombonijere.


P. S. Zappa, osim Žmegača, o Hesseu su pisali Beker, Slamnig i Solar. Doduše, nisu posrijedi monografije nego antologije svjetske kniževnosti. Javi mi se ako ti zatreba pomoć.

[_\|/_]

hmm, kad smo vec na knjizevnosti.. evoluciju u shvatanju hesseovih djela (kroz odrastanje, sazrijevanje) bih se usudio (donekle) usporediti s swift-ovim guliverovim putovanjima....

[stitch]

Ali, Swift je bio ironični kritičar, a Hesse si nikad nije dopustio takav luksuz. On je samo iznosio svoje viđenje stvari, bez zadiranja u tuđe.

[_\|/_]

stitch kaže:
Ali, Swift je bio ironični kritičar, a Hesse si nikad nije dopustio takav luksuz. On je samo iznosio svoje viđenje stvari, bez zadiranja u tuđe.

u pravu si, samo nisi me razunio (ili se ja nisam dobro izrazio):
nisam mislio na to. samo na evoluciju djela u odnosu na uzrast (uvjetno receno), dok su guliverova putovanja na pocetku "djecija", odraslima gotovo prozirna, kasnije to sve djeci postaje neskuzljivo, a odraslima (opet, uvjetno receno) sve zanimljjivije.... jedno te isto djelo. ili, s sazrijevanjem nam postaju zanimljivi drugi djelovi jednog te istog djela (ok, mozda i je prehrabro, ali ipak...). to swift namjerno radi.
kod hesse-a je drugacije, sve (ili bolje receno vecina) je konstantno, dok razumijevanje djela (jednog te istog) evoluira uzrastom.
mislio sam na tu "paralelu"