Iz perspektive "tete čuvalice" - velika dilema

[Babs Johnson]

Da napravim kakav-takav uvod u pricu prvo: zivim vani i radim kao teta cuvalica u jednoj obitelji, dakle live in situacija. Dvoje je djece, curica od 9 godina i decko od 7, zive sa ocem koji je samohrani roditelj (i sa mnom, naravno). Majka je zbog alkoholizma i jos ponekog psihickog problema izgubila skrbnistvo i djecu vidja pod nadzorom dvaput tjedno.

Napominjem odmah da nisam formalno kvalificirana za brigu o djeci, snalazim se kako znam, ali ovakav nacin cuvanja djece je dosta cest tu gdje zivim, a rekla bih i da sam se dobro snasla u svemu tome s obzirom na situaciju. Kad sam tek dosla, djeca su bila malo rezervirana, posebno djecak, sto je mislim i razumljivo. Medjutim proslo je neko vrijeme i stvari su se bitno poboljsale, do te mjere da me mali sada ponekad zove "mama", sto ja uvijek korigiram, kazem mu da bi njegovu mamu jako razalostilo da cuje da nekoga drugoga zove mamom, da je mama samo jedna, da ih jako voli i radi sto moze da bi bila bolje.

Curica je druga prica. Od djeteta s kojim se sve moglo, ona se pretvorila u curicu koja je toliko drska, bezobrazna i lazljiva da su to primjetili cak i roditelji djece s kojima se druzi i ide u razred. Srce me boli da je tako opisujem, ali nazalost to je realan opis.

Otac je sve prepustio meni, radi od jutra do mraka, a kad se vrati kuci skuha veceru i potjera djecu u krevet i to je njegovo bavljenje djecom. Vikendom je prezauzet svojom vezom i ljubavlju i samo gleda kome bi prije djecu uvalio. Dosta je krut i rigidan covjek, a istovremeno je jako osjetljiv na djecu. Ne vidim kako bismo mogli o toj temi razumno razgovarati bez da taj razgovor eskalira. Kad i sam primjeti takvo ponasanje male, razdere se da ce je poslati u internat i posalje je u sobu. Djeca imaju dosta zazora od oca i rijetko ulaze u konflikt s njime, tako da najvece posljedice snosim ja. Sljedece jutro mala je "bolesna" (stalno pati od umisljenih bolesti, a za doktora ni cuti), ajde nekako sredim sve, krenemo u skolu, pa ju opet "ulovi" i baca mi se po cesti, plocniku, gura brata s plocnika na cestu kojom auti prolaze... Ma uzas. O tome kako mi se obraca ni necu.

Ima li itko ikakav savjet? Zao mi je te djece i u biti posao je dobar, ali ja se s ovime ne mogu nositi vise. Ko za klinac sam jos nedavno dobila dijagnozu hipertireoze, jedan cvor mi je maligan, hormoni mi divljaju i cim ostanem sama smlavi me anksioznost, osjecaj agresije, nemoci, ljutnje. No to je manje bitno, imam svog lijecnika i moje zdravlje je moja stvar, ja cu to rijesiti.

Ipak na kraju sam snaga, ne mogu vise. Imam par prijatelja i partnera ovdje i svi mi kazu da je to nezdravo, da mi je nametnuta majcinska uloga... A i ja to uvidjam sve vise. Da zelim djecu, imala bi ih, ne mogu se nositi sa takvim emotivnim i ostalim teretom. A opet, draga su mi djeca, volim ih, ne zelim da se opet osjete napusteno od zenske uloge u svojim zivotima...

Ne znam, eto, komentirajte i pomozite misljenjima

[tomorrow2]

pitaj savjet psihologa u školi ili vrticu gdje idu. ako je taj psiholog pametan zvati ce tatu na razgovor. ili idi kod doktora od curice i reci sto se desava.
ti si samo dadilja. ne mozes rjesavati sve probleme. mislim da je mala prebolila to sto mame nema, ali joj smeta da se tata vise posvecuje novoj zeni nego njima. ako je nekad bila ok sa tobom, vjerojatno si joj ti bila dovoljna kao novi clan obitelji. mislim da djeci je dovoljan manji krug ljudi i nisu uvijek spremni na 3 zene koje imaju funkciju mame. to je moje skromno misljenje, ali ja nisam psiholog da bi znala. cudi me da nije uciteljica upozorila tatu da se nesto desava. i da se ne desava nesto cudnu, djecu koja ima psihicki bolesnu mamu bi trebao pratiti neki psiholog da im stalno ponavlja da to sto je mama bolesna ne znaci da ce oni biti niti da su oni nesto krivi. mozda je maloj netko slucajno nesto rekao protiv mame i ona tako reagira. uglavnom ti si samo teta cuvalica i ne mozes to rjesiti sama

[Babs Johnson]

Ma da, znam. U svakom slucaju, mislim da bi bilo jos gore da odem u skolu i tamo nesto spominjem. Nekako mi se to cini i ne-fer prema ocu

Danas sam toliko bijesna da mi dodje da samo odem. Naime, tata se danas vraca kuci tek oko 9 navecer jer nakon posla ide svojoj curi u drugi grad popraviti susilicu za ves.

Koji car

S jedne strane kuzim. S druge strane, osobno nikad da sam u toj situaciji ne bih navela tako nesto kao razlog, nego bih jednostavno rekla da imam nesto za obaviti i ostala na tome. Kak mu je samo palo na pamet da mi to ide reci?

A sad mali rant. Ljudi moji, da me okrenete naopacke, meni sve ovo sto vidim nije roditeljevanje. Da napomenem da sam vrlo komotna osoba, ma u nekim aspektima nema razmazenije guzice od mene. Naravno da roditeljstvo ne podrazumijeva odustajanje od svog zivota. Naravno. To je non plus ultra i uvjet za to da ste uravnotezena osoba i roditelj. Ali ovo... pitam se ponekad koja je za njega i ljude koji se tako ponasaju, svrha imanja djece. Evo, zaista. Pa cak i ja, koja nemam djecu, shvacam da koliko god da je alone time i drustveni zivot vazan, ako se imaju djeca njima se treba baviti. Nije li to nesto sto je zdrav razum, pa cak u nas i bioloski ugradjeno?

Imanje djece izgleda kao uzasna gnjavaza, a mnogo puta i je. Ali koliko ja razumijem i iz svega sto sam naucila, trik je u tome da dijete odgojis tako da ti ne bude tlaka biti s njim, tako da ti je njegovo drustvo zakon, da se kuzite i da vam ne bude bed nista jedno drugome reci, a da opet ima vlastitu osobnost i da dovoljno vjeruje sebi, a i vama, da se moze i ne sloziti s vama ali da ce i dalje biti bezuvjetno voljeno. Tako ja to vidim i toga bih se probala drzati ako jednog dana rodim. Ovo mi je nekako... jadno. Izbjegavati vlastitu djecu kao da su naporan bivsi kolega s faksa. Jebote

Sve sam svjesnija da ovome treba druga vrsta pomoci koju ja eto ne mogu dati.

[onix]

Bojim se da je ovo jedna od onih situacija u životu kad shvatiš da ne možeš promijeniti svijet.
Mislim da se tu ništa puno ne da napraviti. Meni se nekako čini da bih najprije ocu sasula u lice sve što mislim o situaciji, a onda dala otkaz. Ne mislim da bih time puno postigla, ali bilo bi mi šugavo maknuti se od svega a da ne napravim barem najmanje što mogu.

[Babs Johnson]

onix kaže:

bilo bi mi šugavo maknuti se od svega a da ne napravim barem najmanje što mogu.

Ovo i ja mislim, ali onda shvatim da sam to svoje najmanje ja i napravila. Djeca su puno bolje u skoli sto se tice ocjena, prosirila su rjecnik, kuze i znaju kako da malo pospreme svoju sobu, organizirala sam im male kasice i stede si lovu, a ono najvece - njihov tata zna da otkad ode na posao u 6 pa dokad se vrati na njih ne mora ni pomisliti - jer zna da su zbrinuti, da su na sigurnom, da nisu gladni, da su napravili zadace, otusirani, da cu im ja sve pripremiti, da ih slusam i da sam tu da rijesim ako ih nesto muci.

Nazalost umjesto da na tome bude zahvalan i da shvati da takve stvari nemaju cijene, on je tu nasao poligon da si kaze - u, jebeno, sad nista od toga ja ne moram! Weeee! :klap:

A to je krivo. Da je u pitanju horda bejbisitera i dadilja i bogapitaj koga - djeca su odgovornost roditelja, kako zakonski, a tako bi trebalo i na svaki drugi nacin. Tuzno je i zalosno da te iste roditelje na to itko izvana treba podsjecati.

[satisamba]

BabsJohnson kaže:

Nazalost umjesto da na tome bude zahvalan i da shvati da takve stvari nemaju cijene, on je tu nasao poligon da si kaze - u, jebeno, sad nista od toga ja ne moram! Weeee! :klap:

A to je krivo. Da je u pitanju horda bejbisitera i dadilja i bogapitaj koga - djeca su odgovornost roditelja, kako zakonski, a tako bi trebalo i na svaki drugi nacin. Tuzno je i zalosno da te iste roditelje na to itko izvana treba podsjecati.

Poštedi se moralnih konferencija i odrađuj posao za koji si i plaćena. Nije na tebi da utvrđuješ tko šta mora i tko bi šta trebao i kako bi stvari trebale izgledati, jer postoji razlog zbog kojeg se različite stvari odvijaju na raznolike načine. Poštedjet ćeš se puno muka.

Meni je cijela ta priča malo ostavila dojam da se tebi taj njihov otac sviđa.
Eto, to je samo moj dojam.

[tomorrow2]

Najvecu uslugu ces mu napraviti, i njemu i djeci, ako odes.
I to u neko vrijeme kad ti ne moze lako naci zamjenu, pa nek mu dodje iz guzice u glavu sto propusta i gdje je u zaostaku.
S time da se moras na prijereni nacin oprostiti od djece, da ne bi oni mislili da su nesto krivi.
Ima još nesto sto mozes napraviti. Uzgoji kicmu i ako svaku vecer moras biti slobodna, upisi neki tecaj i reci da ne smijes izostati. On mora shvatiti da njegova djeca nisu tvoja najveca briga i da neces biti babysitter cijeli zivot pa se trebas obrazovati. Ako nema tecaja navecer, reci da ga pohadas online i da moras svaku vecer uciti u miru i tisini. Tako ces mu dati do znanja da ces jedan dan otici

[Babs Johnson]

tomorrow2 kaže:

Najvecu uslugu ces mu napraviti, i njemu i djeci, ako odes.
I to u neko vrijeme kad ti ne moze lako naci zamjenu, pa nek mu dodje iz guzice u glavu sto propusta i gdje je u zaostaku.
S time da se moras na prijereni nacin oprostiti od djece, da ne bi oni mislili da su nesto krivi.
Ima još nesto sto mozes napraviti. Uzgoji kicmu i ako svaku vecer moras biti slobodna, upisi neki tecaj i reci da ne smijes izostati. On mora shvatiti da njegova djeca nisu tvoja najveca briga i da neces biti babysitter cijeli zivot pa se trebas obrazovati. Ako nema tecaja navecer, reci da ga pohadas online i da moras svaku vecer uciti u miru i tisini. Tako ces mu dati do znanja da ces jedan dan otici

Hvala ti na ovome, tako sam i ja odlucila. Napravit cu plan, vidjeti koje su mi opcije i kad budem imala sve rijeseno - otici cu pod vlastitim uvjetima.

Da se razumijemo, uopce ne mislim da je tata los ili zao covjek, nego da se polakomio. Njegova partnerica je isto rastavljena s dvoje djece, ali njen bivsi muz uzima njihove klince cetiri, pet dana tjedno. Ona je malo starija od njega, zivi bezbrizno, sve je prilagodjeno samo njoj i cini mi se da bi ovaj moj tata isto takav neki lifestyle - ali preko mojih ledja. Da ne bi

Nesto sto sam isto primjetila je da kad treba napraviti nesto sto moze samo roditelj, tipa roditeljski sastanak ili informacije, on je onako prosto i zdravoseljacki zapanjen time. Kao ono - a cek, sta ja sad moram ici tamo? a jebate gnjavaze al ajde dobro, idem.
Nevjerojatna mi je ideja da netko moze imati 44 godine i cetvero djece iz dva braka i biti toliko sokiran. Ma covjek je car, pravi se blesav na najjace, koristi posao kao izliku da ne bude kod kuce, a vikendom luftira. Gdje ces bolje :klap:

[BlackBerry]

Jel nam sad jasnije zakaj je rastavljen?
Sumnjam da je sad odjednom zakljucio da ga djeca ne zanimaju i da je nova cura zabavnija.

[Nunna]

Uh.
Ja sam jako osjetljiva na djecu i mislim da nikad ne bih mogla ostati emotivno stabilna u situaciji da se s njima zbližim (a to bi se neminovno dogodilo da toliko vremena provodim sa njima).
Uopće ti ne zavidim

ALI. Govoriš da je "jako osjetljiv" na djecu.
E, pa dobro. Ako jest tako, mislim da je tvoja prvenstvena i najvažnija uloga u ovom trenutnku podsjetiti tog čovjeka na njegovo očinstvo.
On je, naime, zbog tebe koja si toliko angažirana u potpunosti smetnuo sa uma da dadilja nije "internat" niti "sirotište" gdje ćeš dijete predati i biti off duty.

On to nema pravo tražiti od tebe ni bilo koga.
Za početak.

A kamoli nametnuti stranoj osobi svakodnevnu, cjelodnevnu i potpunu brigu za ono najvrednije što ima. Očito je da je toliko oguglao da više niti ne misli da čini bilo što loše. Valjda misli da je samim tim što nije pijanica kao njihova majka i time što im plaća račune dovoljno "dao" od sebe da bi bio sasvim solidan i korektan roditelj. Ne shvaća da su ta djeca zapravo napuštena i od njega.

Da je on jedini koji je toj djeci ostao, i da im nitko drugi na ovom svijetu nikada neće moći zamijeniti roditelja.

Ja bih mu napisala jedno iskreno, otvoreno pismo u kojem bih mu što emotivnije opisala sve ono što vidim. Rekla bih mu da namjeravam otići jer mi gledanje patnje te djece kida srce, i jer mi je počelo utjecati na privatni život - s čim se naprosto ne mogu više nositi.
Reci mu da je on taj koji je tu djecu donio na ovaj svijet i da je užasno nefer očekivati da tu djecu netko drugi voli, kad on za to nema vremena. Da ih nahrani, opere, obuče...da. Ali ta djeca više od bilo čeg navedenog trebaju i očekuju - ljubav.
Ljubav se ne može kupiti, niti platiti. Roditeljska se može dobiti jedino od roditelja/skrbnika. A ti to nisi. Niti će biti bilo koja dadilja iz budućnosti.

Ako nije sposoban voljeti svoju djecu sam, onda bi ih trebao i u cijelosti predati nekom paru kojem će ona biti središte svemira. Ili barem dio svakodnevnog zemaljskog života.

Da, sve bih mu to rekla.

Bez pardona.

Rekla bih mu i da počne tražiti zamjenu, te da ću ostati eventualno dok ju ne nađe. To je ono najbolje što možeš učiniti i za tu djecu(jer ćeš pokušati utjecati direktno na sam korijen njihovih problema!), i za sebe (jer se nalaziš u situaciji koja te iscrpljuje i cijedi psihički i emotivno više negoli bi ijedan posao na ovom sviojetu trebao cijediti.
Svi imamo stresne periode na rađi. Svi nekad izgore...
Ali živjeti taj posao čitav i svaki dan, s malim "klijentima"koji su ti se uvukli pod kožu i u srce, te zbog kojih počinješ i sama patiti...To je već patologija. Na kojoj treba stati. Za dobrobit svih umiješanih.

[Lady Guga]

Prijateljica mi je radila u privatnoj skoli u kojoj su imali problema s ponasanjem jednog klinca iz slicne obitelji (mama izgubila skrbnistvo, tata nezainteresiran za dijete). Rekli su ocu da ce izbaciti malog iz skole ako ga ne odvede psihologu (mislim da su cak oni rekli kojem) i kad je mali krenuo na terapije, stanje se poboljsalo.

[sotona69]

Ajoj, bas teska situacija. U biti djeca nisu problem, djeca reagiraju kao djeca kad nemaju roditeljsku paznju i nije do tebe i sama znas, ali nemaju oca (nikad nije kuci) pa se na tebi curica istresa, jer je starija i vise kuzi.

U biti problem je taj otac.

Sto se tebe tice, ja bih se odatle makla. Pocni traziti posao drugdje. Ocu reci da selis kod momka (negdje znatno dalje tako da ti je predaleko za njega raditi) da bi ti dao dobre preporuke i da bi ti bilo lakse. Nakon toga lijepo mu objasni (a ako mu je zaista stalo kao sto kazes kad su djeca u pitanju da mu dodje iz guzice u glavu) da djeca trebaju roditeljsku paznju i da njegova jako pate sto ON ne provodi vrijeme s njima i da treba da ukljuci djecu u svoje slobodno vrijeme i sa tom novom zenom (mozda uz savijete psihologa) da bi djeci prelaz bio sto bezbolniji. Sta ti moze pomoci u tome? Ja bih predlozila djeci da napisu pismo ocu. Neka napisu sve sta im je na srcu, sta ih ljuti, sta ih veseli, sta mu zamjeraju, sta zele, sta im nedostaje i dala ta pisma ocu. Ako nakon toga otac nastavi po svome, bojim se da spasa nema i da ce prije ili kasnije djeca zavrsiti u internatu. Ako ima zelje da promjeni ja bih mu predlozila da potrazi savijet strucnjaka, jer on ocito nije sposoban sam i ne zna kako sve to hendlati. I ako imas dobar odnos s njim porazgovaraj otvoreno s njim i reci mu da ce opasno psihicki sjebati svoju djecu, koja ce kasnije vjerovatno sjebati svoju djecu itd. Pokusaj ga prepasti.

Tvoje nije da preuzimas tu odgovornost i ne mozes promijeniti druge. Niti je fer prema tebi.

Jadna ta djeca.

EDIT: Evo ide Father's day ko narucen 18 juna, taman prilika za pisma.

[Babs Johnson]

Hvala svima koji sudjeluju na temi, bilo na samoj temi, bilo putem PPa, puno pomazete.

Nego.

Situacija se pocela ozbiljnije zakuhavati prije otprilike deset dana. Mama je pokupila djecu iz skole i kao dovest ce ih kuci oko 7 sati. Ja sam za to vrijeme bila u gradu, obavljala neke stvari vezane za dokumente i papire, a to ne ovisi samo o meni, niti je nesto sto se moze pozurivati. Zapela sam u prometu i sveukupno zakasnila kuci 15 minuta, sto sam i javila porukom i mami i tati. Nato sam dobila dva poziva, prvo od mame, kako ona sad mora ostaviti djecu susjedi jer inace nece imati prijevoz kuci, a onda i od ljutitog oca, da "djeca ne mogu uci u svoju kucu", a kad sam dosla i preuzela djecu, susjeda mi je rekla da sada mora poslati poruku ocu da sam pokupila klince.

I tu me potpuno "prebacilo". Otac je dosao kuci s namjerom da mi odrzi bukvicu ocito, ali stao je istog trena kad mi je vidio facu. Rijeci ne mogu opisati koliko sam ljuta bila. Ja djecu nisam ostavila sa nekim neznancem, vec njihovom materom. Da im je kupila sladoled i prosetala s njima krug po kvartu, ja bih stigla i sve ok. Ali jebiga, te se djece svi zele rijesiti posto-poto ocito.

Ponekad u zivotu ne moramo proci neke situacije kako bismo znali kako bi reagirali na njih. Meni da je sud oduzeo djecu i da imam priliku sada toj djeci, sebi, sudu, drustvu u cjelini, pokazati da sam majka vrijedna nekog klinca, prijevoz bi mi bio zadnja stvar na pameti. I to sam rekla ocu u razgovoru - umjesto da se ljutite na mene jer sam zakasnila (najavljeno) 15 minuta, radije pogledajte poteze njihove mame, a bome i neke svoje.

Tajac.

Tjedan dana nakon toga sam zbog niza nes(p)retnih okolnosti dobila suncanicu, a dan nakon sam trebala s djecom nakon skole provesti 3 sata na bazenima. Taj dan tata se vratio ranije s posla, po mom razumijevanju, apsolutno da me zamijeni na tom visesatnom zadatku. Ha ha ha. Mozes si misliti. Ma nije ponudio ni da nas pokupi poslije. A ja mijenjam boje, cas gorim, cas rigam, cas mi je hladno... Na bazenima mala priredjuje scenu za scenom, u kantini nisu imali juhe, nije htjela nijedan sendvic koji su imali u ponudi pa sam joj kupila kutijicu grozdja koju je otvorila i sakom zdrobila grozdje. Ljudi, vjerujte, ja nisam agresivna osoba, brojim do 100, samu sebe umirujem u glavi, ali taj trenutak krv mi je prokljucala. Da nisam imala prilike otici van i zapaliti cigaretu, perje bi letilo.

Odradila sam sve, dosla kuci, spakirala stvari i rekla da idem na vikend i da me nema do ponedjeljka navecer. Kasnije sam dobila sms da tatina cura vodi djecu na neki izlet u utorak, pa sam si odmor i produzila. Trazim novi posao, u medjuvremenu imam jos nesto sto mi se ostvarilo pa se fokusiram na to, izadjem kad god je moguce. Nije lako, uopce.

[sotona69]

BabsJohnson kaže:

Trazim novi posao, u medjuvremenu imam jos nesto sto mi se ostvarilo pa se fokusiram na to, izadjem kad god je moguce. Nije lako, uopce.

Super. Makni se odatle. Ne dugujes im nista.

[Lady Guga]

Zasto djeca od 9 i 7 godina ne mogu ostati 15 min sama? Takav je zakon u toj drzavi u kojoj ste svi?

[Babs Johnson]

Lady Guga kaže:

Zasto djeca od 9 i 7 godina ne mogu ostati 15 min sama? Takav je zakon u toj drzavi u kojoj ste svi?

Nemam pojma. Ma kakav zakon
Nije uopce do toga, nego do oca koji zeli da mu se "isplati" zadnji cent koji mi placa.
Sinoc sam legla u tajicama, duks majici i kucnom ogrtacu jer imam temperaturu, bolesna sam, a on ce na to - sutra piknik s djecom u parku?



Jos mi je najbolje kad mi netko kaze da popricam s njim. Sta da pobogu pricam s covjekom koji na svoje oci vidi da sam bolesna i mrtav-hladan nastavlja pricu o pikniku?

[Flying Buttress]

Poptuno neprimjeren komentar - mislim da imaš dobru premisu za knjigu.
Vodi bilješke, možda se jedan dan isplate

[tina789]

Pravi roman...još da iskre frcaju između tebe i oca.......šalim se...lik je oči to žešća ljiga...a i ta mater trči na prijevoz ne može čekat 10min... ccccc...

[Babs Johnson]

Zapravo bih najvise voljela kad bi mi roditelji s ovog podforuma rekli sa svoje strane da li im se cini kao roditeljima da ja negdje grijesim, ili mozda kakvim pristupom se ova situacija moze umiriti dok ne nadjem nesto drugo. Ponajvise zato sam otvorila temu na RiD.

Inace, eto, obisli smo dva parka, radili rukotvorine, a ima jos najmanje sat vremena dok otac ne dodje. Ne daj Boze da nas zatekne kako ne sudjelujemo u kvalitetnim sadrzajima za um i tijelo... a ja krepavam, u svojem debelom jeansu i vesti dugih rukava. Temperatura je inace posljedica Gravesove bolesti od koje sam oboljela u ovoj kuci.

Sve si mislim kako bih se mogla malo raspitati kod kakvog ovdasnjeg fiskala o tome kakve su posljedice za poslodavca koji radniku ne daje bolovanje

[shadowgirl]

Možeš li se preseliti kod dečka dok ne nađeš novi posao? Ja bih kod tog idiota namjerno dala otkaz samo dan prije nego što se iselim da nema vremena naći novu dadilju pa da je prisiljen baviti se s njima Jadna djeca.