Odnos majka-kći :((

[Blues]

Doći će... samo polako. Kažu vrijeme liječi sve rane. Zaboravit sigurno nikad nećeš, što god da je uradila, a oprost možda dođe sam po sebi... s vremenom.
A najbolje ćeš se osjećat kad budeš indiferentna.

[Septembar]

magic kaže:
Voljela bih kad bi i druge osobe pisale svoja iskustva i dalje na ovome topiku, bez obzira shto se shefsale iz meni neznanih razloga osjetio pozvanim napisati kvaziepilog

neznam kaj te smeta u njegovom postu,
to sto nije kci i nema groznih iskustava sa majkom ga ne iskljucuje iz rasprave
i ti vadis mast savrsenim vidom, nama coravicama

a glede teme

ja sam zbilja sokirana da je TOLIKO mnogo onih koje imaju bas toliko grozna iskustva i mrze svoje majke. naravno da vjerujem, ali ja se zbilja nisam srela skoro nikog...
ili je to nesto sto krijemo pred drugima, zat sto je uvrijezeno misljenje da se po difoltu mora mater volit?

[magic]

neznam kaj te smeta u njegovom postu,

To shto je napravio epilog temi koja je tek krenula

Chudim se da tebe, kao moderatora, to nije zasmetalo.

Pa evo prva sljedeca koja je postala pitala je da li da uopce pishe...izgleda kao da je tema gotova.

[Dunj@]

Prava životna tema, pa da i ja neku kažem poneku iz davno prošlog vremena.

magic
No ona meni ne znachi ama bash nishta. Za mene je uchinila samo ono shto ju i zakon obavezuje. A od ljubavi i njezhnosti ne pamtim ni trena.

Marija_1963
mora da sam konacno odrasla, ona je samo jadna, promašena, isfrustrirana osoba koja ni sama nije dobila ljubav od roditelja, pa valjda ni ne zna kako to izgleda.

O ovom bi se moglo pisati disertacije. Naime, u nekim godinama sam pročitala da je majčinska ljubav zapravo rođena tek negdje u doba romantizma i to u građanskom društvu. Mi smo svi odrasli na romantičnoj literaturi, a životi naših majki i baka bili su zacrtani i zacementirani pravilima koja su određivala korisnost i preživljavanje obitelji. Upravo razmišljam o 10 zapovjedi: Poštuj oca i majku itd, ali nigdje nikakve zapovjedi o roditeljskoj ljubavi! O posebnom tretmanu (ne nužno i ljubavi!) sinova u odnosu na kćeri da se i ne govori.

Cijela obiteljska struktura je bila prilagođena tako da se majka previše ne veže uz dijete. Rodilja je bila pošteđena samo 40 dana. Kvaka: zato što je "nečista" ne smije u crkvu, ali to je usput bila "zabran" i za muža da ne dolazi po "svoje"...

Prelom u javnom shvaćanju roditeljske ljubavi u nas je nastao tek nedavno, prije 50-tak godina...samo javno. Suština je ostala ista i otud problemi.
Žene su lakše prihvatile "novost" jer im je išla u korist...ali kad su i same postale majke kćeri...proradilo je davno usvojeno kolektivno nesvjesno. Nedavno sam pročitala kao žene u Indiji naprosto procvjetaju u 40-tim godinama i tek kad postanu svekrve! Sad su one gospodari kuće, zaborave svoj ropski položaj i iskaljuju se na snahama...

Naše mlade žene na selu su svoju djecu morale nositi na polje na kojem su radile i ne dajbože da su isti čas kad je zaplakalo otišleih bar podojiti. Starije su se pobrinule da joj to ne dozvole a onda ju optuživale ako je s djetetom krenulo po zlu. I nitko nije stvarno žalio i nju ni dijete. Ako se vidjelo da je dijete po bilo čemu slabašno ili defektno svi bi bili sretni ako je "na vrijeme" umrlo!

I moja je majka bila iz takvog miljea, ali je nekako bila hrabra za svoje vrijeme. Nisam o tome ništa znala, ali kad me ispratila u dječji dom i htjela me poljubiti za rastanak ja sam se osjećala neugodno! I najveći mi je problem bio napisati joj pismo i nasloviti: draga mama! Usput, u domu je već bila starija gluhonijema sestra, ali brat je sticajem okolnosti ostao s njom do ženidbe i nešto dulje. E, taj brat se znao maziti oko nje! Iz njega je to naprosto izviralo, nije ga ona posebo mazila kao ni nas.

E sad, iako je cijeli život gotovo sama brinula o sebi i nama, kad je ostarjela počela se miješati u naš život. To mi je teže padalo baš zato što i nisam odrsala uz nju, osim povremeno i u kraćim razdobljima. Ali kad sam se udala, naparvila sam pogrešku i računala s njenom pomoći kad rodim. Pa svima oko mene su bake pomagale! O tome da je i žena shvatila sam tek kad mi je brat nešto natuknuo...

No da skratim: "davila" me u mojoj kući gdje je stigla. Naprosto, zet joj je bio svetinja, a ja sve samo ne dobra žena! Dok meni nije puklo. I tad sam joj nabila na nos njen vlastiti život, koji je ona naprosto zaboravila. Ostala je šokirana, ali je smogla snage i rekla: Ujela si me za srce. Ipak, ti si me najviše od djece poštovala, ali me nikad nisi voljela. Odbrusila sam: "Kao ni ti mene. Rodila si nas i podizala jer si morala i jer nas nisi mogla pobaciti!"

Eh, da moja generacija je bila zavezanih jezika što se tiče roditelja. Mi smo rasli u jednom općem siromaštvu i bilo nam je važno da se što prije zaposlimo i pomognemo oko bolje starosti.
Kad sam rodila, uhvatila sam sebe kako me je sram poljubiti vlastito dijete, kad su drugi prisutni, pa i otac! Od kuda mi to, ako ne iz generaciojama usađene podsvijesti!

I tako, kad mi je sinak malo porastao i bio kod bake preko ferija a ja ih vikendom obilazila, jednom se desilo (nešto se bio posvađao s bakom) da se on silom i neplanirano htio vratiti s nama, a mi ga nikako nismo mogli povesti, bio je toliko bijesan da nije htio čuti nikakve razloge...i demonstartivno se nije htio pozdraviti sa mnom, a baka jedva dočekala: Sad vidiš kako je to! Takva si ti bila još u pelenama! Okretala si isto glavu kad sam te htjela poljubiti!

Sve sam pročitala što ste napisale. Znam kako se osjećate, ali ipak to što neke od vas loše iskustvo odbija da imaju vlastitu djecu, razmislite čega se zapravo lišavate ako ne morate. Ljubav se izgrađuje u odnosu -ne mimo njega, a vlastita djeca nam daju jednu dimeziju naš vlastitog života.

Mislim, da je jedna generacija žena pogriješila tako što je pokušala "ispraviti" svoje roditelje i biti svojoj djeci, naročito kćerima prijateljica, a to tako ne ide! To sam naučila na nećakinji, kojoj sam bila ženski oslonac umjesto gluhonijeme majke, kojoj ništa nije bilo dobro što je napravila. Kao teta sam joj i više mogla glumiti prijateljicu, ali sva sreća da nisam. Bila sam joj samo oslonac (i) kad je "zabrljala". I to je bilo dovoljno. Danas to promjenjuje na vlastitoj kćeri.

Zapamtite, odgoj nije jednosmjerna ulica i djeca odgajaju (pametnije) roditelje.

Sorry, ako sam "zadavila". Uzmite u obzir, da bih nekima ovdje po godinama mogla biti baka...

[Tija]

Koje priče...
Baš mi je žao.
Ja bi nekako htjela da svi imaju mame kao što je moja.
Predivna, prelijepa, dobra, mila, pametna, načitana, vječni optimista....
Kad bolje razmislim, ja nikad nisam ni pala u neki teški bad...uvijek me iščupa brzinom svjetlosti.
Puno te volim mama...

[Septembar]

Tija kaže:
Koje priče...
Baš mi je žao.
Ja bi nekako htjela da svi imaju mame kao što je moja.
Predivna, prelijepa, dobra, mila, pametna, načitana, vječni optimista....
Kad bolje razmislim, ja nikad nisam ni pala u neki teški bad...uvijek me iščupa brzinom svjetlosti.
Puno te volim mama...

moja nije bas tak idealna... ima sepet mana... al jos vise vrlina... prihvacam ju takva kakva je
posvadjamo se svako malo... al picimo dalje, ne uzimam joj za zlo nist na duze staze, niti ona meni. cim se malo iuspuhamo-po starom

i onda je ona najdivnija kad mi dodje i tuzno i ozbiljno veli: "samo se ti sine istresi na meni, znam da nemas na kome, mogu ja to istrpit. bolje ja nego princeza"
onda bi se objesila za svoj pogani jezik i izsamarala sama sebe
i tak kotrljamo
ona zivi za mene i principesu!
nesmijem ni pomisliti na dan kad vise ne bude uz nas

[Rita]

Joj,tuzno,isto vam zelim da budete mame svojoj djeci kakva je moja mama meni.Obozavam je i sad kad smo daleko uzasno mi fali.Kako vidim ovdje imala sam srece

[Lisa]

Uf!
Ja nisam sve do danas otvarala ovaj topik jer sam (po naslovu) mislila da ja tu zapravo nemam sta za rec posto ja sa osobom koja me je rodila ( ja ju vise ne zovem majkom) nemam kontakta 13 godina a i ne bude ga vise nikad ni bilo!
Daklen, pocnimo od pocetka:
rodila me i sa godinu i pol ostavila kod bake i otisla sa muzem u D marke zaradjivat.
Baka nije mogla na kraj s menom pa su me morali uzet sa sobom kad su mi bile 3 godine.
Imam ja jos brata i 2 sestre(mladji).Odgojne metode nase “majke” bile su batine,batine,dernjava,batine!
Tukla nas kad je bila nadrkana i frustrirana, kad smo pri igri bili preglasni, kad smo pali i razbili glavu ( da nam to ne bi drugi put palo napamet !!!!)….
Bila je dominantna osoba i “otac” se u odgoj nije puno mijesao!Zappavo sve je bilo onako kako je ona rekla.
U skolu smo isli u HR i bili “smjesteni” kod raznoraznih rodjaka a kad sam ja zavrsila 8 razred bila sam vec dovoljno zrela!!!!! da se brinem o sebi, mladjoj sestri , kucanstvu, rezijama…. I da budem odlikas u skoli!A ona pazila u D na svog muza da joj ne bi svrljao ( dugo vremena nije ni radila!).
Pa kad sam napunila 18 pocele su fore : sad ces to i tako pa ces to i onako…….???? Pa ces ici na taj fax a ako neces ides u D zaradjivati svoj kruh!
Nikad ju nije ni zanimalo kako ja vidim svoju buducnost, koje su moje zelje i ciljevi; zapravo nikad nije pokazala interes iliti razumijevanje, uputila rijec porpore ili utjehe….
Nijedan moj decko joj nije bio po volji(moje “tinejdzerske” ljubavi) jer ovaj je ovakav a onaj onakav, ovaj nije “potkozen” onaj vozi slabo auto i izgleda kao… a niti jednog nije upoznala!
Kad je zahtjevala da prekinem sa jednim jer nije “za mene” ja povukla crtu i rekla:do tu i ne dalje.
Otisla sam od njih(bas k tom decku) i od tad nemamo kontakta.S tim deckom vise nisam , ali barem zivim svoj zivot onako kako ja hocu!
Oni su me se kao odrekli, zabranili sestrama i bratu da kontaktiraju samnom, zabranjivali i svoj rodbini-samo sto na njih nemaju utjecaja….
U pocetku sam ju mrzila iz dna duse, sto mi je toliko boli nanijela; danas mi je tako svejedno sta je i kako je…ne tangira me nista sta izjavi ili kako se osjeca.Prodju mjeseci a da ni ne pomislim na”obitelj”, jedino kad se cujem sa rodbinom pa ih oni spomenu.
Rodbina ne konta kako sam tako hladna i ravnodusna prema “roditeljima”, kako nikad nisam zapitala…
Za mene su oni mrtvi, ja ih vec odano pokopala(oboje)!
I sigurna sam da cinjenica da sam u djetinjstvu “sama” odrastala doprinosi tome da su mi kao potpuni stranci!To ih najvise hebe!
I to sto sam ja SRETNA!!! I bez njih

[tequila]

Septembar kaže:
to sto nije kci i nema groznih iskustava sa majkom ga ne iskljucuje iz rasprave

mislim da bas to sto NIJE kci....automatski ga iskljucuje iz rasprave
ali ok svako ima pravo izjasniti se na topicu kojem zeli a ponekad je i dobro cuti misljenje "outsidera"...

magic ::: pitam se kako i koliko je tvoj odnos sa majkom utjecao na tvoj odnos sa sinom ?
trudis li se biti potpuno drukcija od tvoje mame ili se ponekad uhvatis kako ponavljas iste "greske" ?

[magic]

Mislim da se kod "oshtecenih" osoba kao shto smo mi, dpgadjaju dvije stvari: ili postaju isti kao njihovi roditelji, ili potpuno druga krajnost.

Ja sam potpuno druga krajnost. Mozhda ni to nije dobro...zapravo sigurna sam da nije, no kad bih bila kao moja majka ubila bih se.

Moja sestra nema djece i ne zheli da ih ikad ima jer misli da bi se ponashala kao nasha majka. Naime, vidimo to vec u njenom odnosu prema mome Junioru.

[shef Sale]

fakat ne kuzim zasto si se okomila na mene magic

prije otvaranja ZK-a neke forumasice su graktale da se nece dat getoizirat...pa niti sad samo cure pisu po ZK.

zakaj ja ne bih smio reci sto mislim na nekom topicu?
niti sam koga popljuvano, niti povrijedio, ni nista....

a to ako mislite da se obiteljske situacije u djetinjstvu i slicno reflektiraju samo u odnosima majke i kceri, grdno se varate...
to se moze ticati bilo kojeg spola i u bilo kojim omjerima.



a to "kvaziepilog", mislim....fakat necu komentirati.
uostalom, da sam rekao nesto tako strasno Septembar me mogla i obrisati, pa nije.

neki su svojedobno znali kricati da ne znam nikad nista pametno za reci, a onda kad nesto dulje napisem ono sto MISLIM, onda dobijem ovako nesto....
hvala

[magic]

Oprosti, nisam znala da si tako osjetljiv..ubuduce cu pripaziti kako se obracam kad si ti u pitanju.

Okomila na tebe...svashta.

[shef Sale]

Pa sad, ako ovo:

Voljela bih kad bi i druge osobe pisale svoja iskustva i dalje na ovome topiku, bez obzira shto se shefsale iz meni neznanih razloga osjetio pozvanim napisati kvaziepilog.

tebi djeluje kao pozitivan komentar onda se ispricavam.

case closed sto se mene tice.

i, bez brige, necu vise zagadjivat topic (ovaj, a ni ostale ovdje) svojim umotvorinama.

[magic]

shef Sale kaže:
Pa sad, ako ovo:

tebi djeluje kao pozitivan komentar onda se ispricavam.

Ma stvarno....totalno okomljavanje...ja bih zashtitu trazhila

[ljutika]

I ja imam sina, i trudim se biti upravo suprotna od svoje majke. Ja ga stalno ljubim i mazim, govorim mu koliko ga volim, stalno ga poticem na nova iskustva i govorim mu da ce on to sve moci, citam mu slikovnice do besvjesti, generalno se trudim biti suprotna. Uz sav moj trud ponekad uhvatim sebe da licim na svoju majku i to mi je strasno tesko. Tako znam bezveze pizditi oko urednosti i cistoce, malome i muzu piliti mozak oko stiskanja paste za zube. Nevjerojatno je da ponavljam iste stvari koje sam ja mrzila. Ali, ne predajem se ja. U zadnju godinu dana sam se jako promijenila, i jos cu. Prekinuti cu ja taj zacarani krug prenosenja frustracija!
A sada sam trenutno previse ljuta na svoju majku da bih razmisljala o oprastanju. Valjda ce doci i taj trenutak, onda cu znati da je sve u redu.

[magic]

Bravo Ljutika samo tako.

[Reebok]

magic kaže:
Moja sestra nema djece i ne zheli da ih ikad ima jer misli da bi se ponashala kao nasha majka. Naime, vidimo to vec u njenom odnosu prema mome Junioru.

evo da se josh jedno mushko javi... mislim, ja slobodno mogu pisat o odnosu majka-kci, jer je mene moja predivna divna dusha od drolj... ovaj, majke odgojila u curicu...

poznajem sebe... oduvijek sam se poznavao bolje nego drugi sebe znaju - vjerojatno posljedica toga sto sam 80% svog zivota proveo u svojoj glavi, i 99% svog djetinjstva u svojim mislima igrajuci se sa igrackama u kutu sobe...

i dan danas molim boga da mi se ne desi da se zaletim, zaboravim, ne razmisljam, i napravim dijete....

to bi dijete patilo svoj cijeli zhivot... ja bi bio i svjestan da pati... ali drugacije nebi mogao... jer - to sam ja, plod odgoja svoje majke...

tukao bi ga - da ocvrsne i navikne se mrziti i da se navikne nedat nikom da dira u njega... pustao bi ga samog prerano - da se ostamostali, a ne da ovisi o svima drugima... zanemarivao bi ga - jer sebican kakav jesam, pun nerjesenih problema iz djetinjstava, zadovoljavao bi svoje potrebe koje do tada nisam mogao....

sad ce svi rec da sam cudoviste.... ne, nisam cudoviste... samo znam da bi bio cudoviste...

tako da mogu reci da bi kao roditelj bio mjesavina svoje majke i oca, i njihovih suprotnosti... uglavnom, roditelj kakvom bi trebalo oduzeti dijete

[Reebok]

Septembar kaže:
ja sam zbilja sokirana da je TOLIKO mnogo onih koje imaju bas toliko grozna iskustva i mrze svoje majke. naravno da vjerujem, ali ja se zbilja nisam srela skoro nikog...
ili je to nesto sto krijemo pred drugima, zat sto je uvrijezeno misljenje da se po difoltu mora mater volit?

pitali su me par puta zasto ju toliko mrzim, jer se to vidjelo iz mog pricanja o njoj - osobito kad bi bio pijan....

nisam mogao reci...

ne zato jer neznam....

nego zato jer me bilo SRAM... sram nje, sram mene sto sam to sve dopustio, i sram sto jos uvijek jesam takav....

sta da kazem? "mrzim ju zato jer me napravila takvim kakvim me vi vec godinama ismijavate i maltretirate i radite idiota od mene"

ili "mrzim ju zato jer dok se ona kurvala sa zarucenim muskarcima po italiji, mene je slala kad god je stigla baki kod koje su zivjeli otac alkoholicar i stric alkoholicar/ludjak koji je mrtav pijan pred ocima djeteta od 4-8 godina padao na pod od epilepsije, prijetio nam svima da ce nas pobit, tukao se s mojim ocem i djedom do krvi metar ispred mene, a kad sam isao zvat mamu u placu da dodje do mene rekao mi - a sta ti oces, sta places, oces da i tebe razbijem"

da im to kazem? jel???

ne hvala

[ljutika]

Ree to ti uopce ne mora biti tako. Zasto da mislis za sebe da si nesposoban biti roditelj? Tako samo dodajes jos jednu 'manu' na hrpu sam sebi. Moras razmisljati kako ces ti biti upravo suprotan, jer si barem svjestan svega oko sebe. Znas da te je majka maltretirala, ona to sigurno uopce ne kuzi. Sigurna sam da bi se i moja prenerazila da vidi sto sam ovdje napisala.
U prednosti smo, nedaj da ti oduzme jos jednu predivnu stvar u zivotu - roditeljstvo. Za sve sto kazes, ja to ne mogu, nisi kriv ti i bori se protiv toga.

[Reebok]

Tinchi kaže:
Zašto mi je ovo poznato? Lumo, podsjećaš me na mene, užasno se mučim sa svime ko i ti.. Ja mislim da ljudi poput nas jednostavno tako zrače pa makar se ponašali sasvim suprotno svojoj nutrini.. ja se mogu trudit biti odmjerena i samouvjerena kolko hoću al uvijek to izvire iz mene.

Mislim da je moj glavni problem što osjećam da sve moram sama.. Bad mi je čim je neko u lošem stanju - ili se ja osjećam zaslužna za to ili se trudim sebe ubit u pojam samo da bi druga osoba bila bolje...

Sklona sam podmetati svoja leđa i ne svađati se samo da bi bio mir, samo da se ne sukobljavamo... Ako do sukoba dođe osjećam kao da ga ja moram rješavati...

Mislim da treba shvatiti kako nemožeš biti spasitelj ako sam sebe ne znaš spasiti...

moonlight, imaš pravo, baš sam skupila snage i razgovarala s frendicom, rekla mi je isto što i ti....

Tinchi.... ti si mi sekica

sve ovo shto pishesh, kao da su moje rijechi....

jos da si napisala da u zivotu nisi imala ljubavnu vezu, reko bi ti da si mi blizanka