Kako pronaći svoje mjesto pod suncem kad svjetlost ne postoji

[Tikva Tikvica]

Prvi put otvaram temu na forumu, unaprijed se ispričavam ako se ovaj pokušaj nalazi na potpuno krivoj lokaciji

Dakle, da probam maksimalno skratiti, iako znam da će na kraju ispasti roman…završila sam 2 fakulteta. Srodni, ali potpuno različiti. Branša u kojoj se nalazim dosta je specifična, potraznja je mala i poprilicno ograničena. Cijeli život posvetila sam tome čime se bavim. Bila sam vrlo uspješna, ajmo reći da sam imala nekakav “status” u cijelom tom periodu, zahvaljujući rezultatima koje sam postigla. Bila sam optimistična, puna ideja, entuzijazma, puna energije, uporna, vesela, izuzetno vrijedna i odgovorna. Ukratko, vjerovala sam da me nakon toliko truda, odricanja pa i muke čeka svijetla budućnost. Da ću naći svoje mjesto pod suncem. Nažalost, nisam mogla biti dalje od realnosti…

Tržište rada je izuzetno malo, nekoliko osoba doslovno pokriva cijelu Hrvatsku. Znam neke kolege koji jako dobro rade svoj posao, imaju “veze” tamo gdje je potrebno i zovu ih za 90% poslova kod nas. Nekad zasluženo, nekad nezasluženo, ali prisutni su u svemu. Također sam okružena i kolegama koji posao rade jako loše, ali su se zahvaljujući tim istim kontaktima raširili kao hobotnice po Lijepoj našoj. Priča se kako loše rade, taj glas se širi sve dalje i dalje, ali ih se (iz meni neshvatljivih razloga) i dalje zove, po inerciji. Neki od njih su nakon nekog vremena dobili otkaz, neki ne mogu dobiti otkaz koliko god loši bili, ali i prije raspisivanja ikakvog natječaja su ta radna mjesta uglavnom već namijenjena za nekog. Ukratko, nemoguće je doći do prilike za išta!

U međuvremenu sam završila na radnom mjestu za koje sam potpuno kvalificirana, ali za koje se nisam školovala niti jedan dan u svom životu. Imam određeni hendikep koji je na intervjuu za posao bio zapravo glavna i skoro pa jedina tema razgovora, potpuno nesvjesni činjenice da je to bila vrlo odvratna diskriminacija i da su mogli jako nadrljati zbog tog stava i pojedinih izjava.
Osobe s kojima radim su me prihvatile jako lijepo (barem sam to mislila), ali imam veliki problem s autoritetom. Jako sam blaga prema njima, popustljiva, puna razumijevanja… skužili su to nakon 2-3 tjedna i debelo iskorištavaju tu činjenicu. Vole dolaziti na predavanja, vole razgovarati sa mnom, vjeruju mi. “Šamar” mi je bio kad je do mene došla izjava da je njima vrlo zabavno spominjati moj hendikep i zbijati šale na račun toga (iako je taj hendikep zapravo potpuno irelevantan, pa i vrlo malo prisutan u radu). Znam da ljudi znaju biti vrlo okrutni, i stari i mladi, djeca pogotovo…u svom djetinjstvu sam imala jako jako puno ružnih iskustava, ali sam se zaista nadala da neću to doživljavati i u odrasloj dobi.

Kao osoba sam vrlo iskrena, poprilično naivna, previše vjerujem ljudima pa se redovno razočaram i to jako. Istovremeno sam i dosta povučena s ljudima koje ne znam i vrlo otvorena s ljudima koje znam. Oni koji me ne poznaju znaju reći da sam umišljena jer se držim po strani i sporije ulazim u komunikaciju. Spletom svih životnih okolnosti i iskustava, imam osjećaj da je ostala samo nekakva ljuštura onog što sam bila prije 10-15 godina. Entuzijazam se potpuno izgubio, ja sam se skroz povukla u sebe. Postala sam izuzetno pesimistična, neraspoložena. Često znam dobit pitanje “jesi dobro? Jesi bolesna?” kad me netko sretne od poznanika…jer oči i izraz lica ne mogu sakriti moje emotivno stanje, koliko god ja mislila u tom trenutku da sam ok. Ne vidim nikakvu perspektivu. Radim posao koji me iscijedi kao staru krpu, i emotivno i fizički. Posla koji želim raditi kod nas (za mene) nema (iz razloga s početka posta), a ovo od čega mogu živjeti u Hrvatskoj je za mene potpuno promašen život. Osjećam se potpuno beskorisno, kao da je sve što sam ulagala u sebe i čemu sam se nadala bilo potpuno uzalud. Da bih mogla “otići van” mi treba puno vremena i rada za pripremu, a to vrijeme uz sadašnji posao koji me doslovno sahrani nemam. Nema varijante i uvjeta da stvorim nepostojeće slobodne sate. Jedino da dam otkaz (i da imam bogatog sponzora ). Dakle, ne.

Počela sam potpuno izbjegavati prijatelje, kontakte jer sam se pretvorila u jedno vrlo nezadovoljno i negativno stvorenje. Ignoriram ih danima, tjednima, mjesecima. Upite za druženja izbjegavam skroz. Ne želim širiti tu negativu na ljude oko sebe, ali sam istovremeno svjesna da me ovo sve zakopava sve dublje i dublje. Bio je godišnji odmor…. 80% godišnjeg sam doslovno prespavala. A ovih 20% sam se vukla kao krepana mačka po kući, bez imalo energije i volje za ičim. Svašta mi se mota po glavi s vremena na vrijeme. Između ostalog i misao da ne bi bila apsolutno nikakva šteta da me nema.

Ja na posao ne mogu gledati na način “radiš od-do, nakon toga mozak na pašu”. Kako uopće bilo što promijeniti? Kako stvoriti nekakav život s kojim ću biti zadovoljna kad novih radnih mjesta za ono što želim nema i neće biti još jako dugo? Kako uopće stvoriti osjećaj da moj život ima nekakvu svrhu, da se sve što sam radila u životu napokon isplatilo? Da mogu reći - ok, nisam bacila nekoliko desetljeća u vjetar, napokon mogu raditi ono što volim? Kako se pomiriti s činjenicom da osobe koje mi nisu ni do koljena po kompetencijama grabe poslove o kojima ja mogu samo sanjati (jer se znaju nametnut, jer imaju nekog tko ih “ugura” - i onda slijedi lančana reakcija diljem Hrvatske), a imam sve kvalitete da ih radim na jako visokoj razini?

Užasno sam razočarana, sve mi se čini beznadno, vrtim se u krugu već dugo i ne vidim kraj tome. Išla sam kod psihijatra jedno vrijeme, ali to je dosta skup sport. Trenutno nije opcija..

[Uzumaki.]

Užasno mi se čini nezahvalno vodit razgovor sa nekim u tvojoj poziciji. Napisat ti da slijediš srce i kopaš dok ne dođe željeni posao? Moguće da donese željene rezultate ali veće šanse su da je to ekstra gubitak vremena i živaca ili u blažoj varijanti, da nađeš takav posao i uđeš u toksično radno okruženje.

Kažu ljudi, me znam osobno jer to nisam probao, da svaki posao iz snova završi kao životni grind ali ajde, razumijem koliko je teško desetljeće ulaganja u sebe pustit u odvod. Između ostalog, sunk cost fallacy je gadna stvar.

[burek]

Tikvice,

trebaju nam aktivnosti koje nas pune, oraspoložuju, usrećuju.
Možda su to aktivnosti u kojima smo dobri. Pokušati napisati popis tih aktivnosti i pokušati češće prakticirati te aktivnosti. Znam da to nije lagano ako smo iscijeđeni od posla i života.
Na internetu se može naći popis aktivnosti koje dovode do lučenja hormona sreće. Jedna od aktivnosti je i trčanje. Problem s trčanjem je što početnici obično ne znaju dovoljno sporo trčati da bi mogli trčati recimo 15 minuta i osjetiti poboljšanje raspoloženja. A neki imaju i ozljede od tko zna čega. No i brzi hod dovodi do lučenja hormona sreće. Za početnike je dovoljno probati nastojati se zapuhati i ostati u zoni ugode.
Razgovor s ljudima, najbolje s prijateljima, trebao bi također pomagati. Naravno, ne takav u kojem se stalno žalimo.
To su neke od aktivnosti koje bi mogle biti odskočna daska za nošenje sa složenijim problemima, kao primjerice što s tim poslom.
Također i vidjeti kako biti što manje osjetljiva na taj tvoj hendikep.
Također i vidjeti možeš li se manje trošiti na poslu. Možda ti se čini da ne možeš. Godinama sam radio nenormalno puno. Ne-nor-mal-no. Ne toliko vremenski koliko srčano. Zato što sam smatrao da tako treba. Vjerojatno sam dobivao savjete da smanjim posao, ali nisam ih prihvaćao od ljudi s kojim ne dijelim radnu etiku. (Heh, dobar začarani krug.) U jednom sam trenutku shvatio da ako nastavim raditi svoj posao i dalje tako srčano da neću moći postići druge važne stvari u životu. To zapravo nije bio trenutak, nego proces. Trebalo mi je možda tri godine. Nakon te promjene počelo mi je ostajati puno više energije za druge važne stvari.
Možda ipak probati naći lovu za stručnu pomoć.


Dobra si u svom poslu. Vjerujem da možeš biti dobra i u bilo čemu drugom!

[zlica od opanka]

burek kaže:

Tikvice,…
Dobra si u svom poslu. Vjerujem da možeš biti dobra i u bilo čemu drugom!

Kakav lijep i dobronamjeran post!


OT: Svako iskustvo, znanje, je vrijedno, pa tako i tvoji fakulteti. Neće propasti.
Tko zna kada će ti još zatrebati i na koji će ti način sva stečena znanja i iskustva još poslužiti u budućim poslovnim pothvatima.

Dobro je da si, u postojećim okolnostima, našla drugi posao, a hendikep… Svi ga imamo.
Tvoj je možda vidljiv, ali oni koji ga spominju - čini mi se da ga imaju u glavi. Radije bih bila u tvojoj koži nego njihovoj.

Osobe s kojima radim su me prihvatile jako lijepo (barem sam to mislila), ali imam veliki problem s autoritetom. Jako sam blaga prema njima, popustljiva, puna razumijevanja… skužili su to nakon 2-3 tjedna i debelo iskorištavaju tu činjenicu.

Mislim da je sasvim normalno što si blaga, popustljiva i puna razumijevanja, jer ti treba taj posao.
Problem nije u onima koji zahtijevaju preko naših granica, nego u nama koji ih ne znamo postaviti.
Možda se trebaš zapitati zašto ih ne postavljaš, što želiš time postići, i shvatiti sve kao korisnu vježbu u postavljanju istih.

[Tikva Tikvica]

Ne znam kako se citira pa ću probat odgovorit na ovaj način ��

Uzumaki…u ovom slučaju je stvar u tome da je taj “posao iz snova” ono čemu sam posvetila svoj cijeli život, bez pretjerivanja. Kao sto ni vrhunski sportaši ne znaju raditi nista drugo osim svog sporta �� samo sto se oni mogu osigurati novčano u vrlo kratkom periodu, pa ne moraju razmisljat na ovaj način kao mi ostali ��

Burek…hvala na lijepom i ohrabrujućem odgovoru �� trcanje nije opcija, imam ozljedu noge od prije puno godina…zato bi mogao biti bicikl. Volim se voziti, ali toliko sam neraspoložena generalno da nemam ni volje ni snage sjesti na taj bajk…iako mi je misao uvijek, nakon 10-ak metara “kako je ovo lijepo”. Moram se sabrati u glavi…a sto se tiče tvog zadnjeg dijela posta - to je ključna stvar. Kako naučit manje se davati. I na poslu i općenito. Zasad mi jako loše ide…ako radim, želim napraviti najbolje sto mogu. A to vrlo često znaci potpuni nedostatak privatnog života. I onda razmišljam, da se toliko dajem za nešto sto zaista volim i želim, bila bih jako sretna. A ovako kad se daješ, a uglavnom ti �� po glavi…Uh.

Zlice…najbolji primjer granica je školski sustav. Vjerujem da smo svi imali profesore koji su bili strogi i pravedni. Također smo imali i one kojima su se učenici uglavnom popeli na glavu, i s ponašanjem i s izbjegavanjem obaveza. A imali smo i one koji su bili vrlo frustrirani sto rade u tom sustavu. Mislim da je potreban određeni “talent” za rad s velikom grupom ljudi, u bilo kojem području…stav, ponašanje, odlučnost, zahtjevi. Govor tijela i ton glasa. Mislim da se to jako teško može naučiti. Tako i ovdje…završila sam negdje gdje zaista nije moje područje…pa plivaj kako god znaš ��

Nažalost, živimo u svijetu u kojem je svako malo odstupanje vrlo neprihvatljivo…pa tako i bilo kakav hendikep. Predmet ismijavanja si kad imas jedini u školu kovrčavu kosu, a kamoli nešto drugo…bilo bi jako lijepo kad bi se djeca od malena odgajala tako da nitko nema hendikep - u glavi ��

[burek]

Tikva Tikvica kaže:

1. Ne znam kako se citira pa ću probat odgovorit na ovaj način ��

2. “posao iz snova” ono čemu sam posvetila svoj cijeli život, bez pretjerivanja. Kao sto ni vrhunski sportaši ne znaju raditi nista drugo osim svog sporta �� samo sto se oni mogu osigurati novčano u vrlo kratkom periodu...

3. trcanje nije opcija, imam ozljedu noge od prije puno godina…zato bi mogao biti bicikl. Volim se voziti, ali toliko sam neraspoložena generalno da nemam ni volje ni snage sjesti na taj bajk…iako mi je misao uvijek, nakon 10-ak metara “kako je ovo lijepo”.

4. Kako naučit manje se davati. I na poslu i općenito. Zasad mi jako loše ide…ako radim, želim napraviti najbolje sto mogu. A to vrlo često znaci potpuni nedostatak privatnog života. ...

5. Vjerujem da smo svi imali profesore koji su bili strogi i pravedni. Također smo imali i one kojima su se učenici uglavnom popeli na glavu, i s ponašanjem i s izbjegavanjem obaveza. A imali smo i one koji su bili vrlo frustrirani sto rade u tom sustavu.

6. Mislim da je potreban određeni “talent” za rad s velikom grupom ljudi, u bilo kojem području…stav, ponašanje, odlučnost, zahtjevi. Govor tijela i ton glasa. Mislim da se to jako teško može naučiti. Tako i ovdje…završila sam negdje gdje zaista nije moje područje…pa plivaj kako god znaš ��

1. Citira se tako da u polju poruke klikneš na quote. Zatim u poruci pobrišeš ono što ne želiš citirati
2. a) Probati sa strane dobiti mišljenja kako se izboriti za posao snova. Ako si već probala i nije pomoglo, onda opcija b)
b) Neki velikani civilizacije radili su velike zaokrete u svojim karijerama. Mnogi ljudi radili su velike zaokrete u svojim životima. Možeš i ovdje na PDF-u pročitati nevjerojatne i poticajne priče.
Treba imati plan B, a ako on ne funkcionira onda plan C.
3. Razumijem za ozljedu ... razumijem i za neraspoloženje. Posebno razumijem za neraspoloženje za bajk ... Znao sam nekad nakon posla imati teške noge i umjesto trčanja sjeo bih na bic i laaagano se vozio. Često i nekim uličicama kojima se rijetko vozim. ... Dopušteno je "varanje". Možeš si obećati nekaj finega za pojesti. Možeš se voziti do dućana pa nešto kupiti, do nekog drugog mjesta na kojem ćeš nešto uraditi, ili si reći samo 5 minuta pa kako ti se svidi pa ti se svidi i odneseš malu životnu pobjedu
Ima smisla i pilates, joga ili kakvo slično vježbanje. Uz to ćeš možda ostvariti i društvene odnose, a to je važno.
Ili instaliraj nekakav brojač koraka pa da ti bude poticaj za sportsku aktivnost.
4. Ako si nova u nastavi, još je razumljivije da se puno daješ. Takav posao zahtijeva veća početna ulaganja. ... Teško je uraditi taj rez i prestati se toliko davati, jer je to kao da gubimo dio sebe. Tko zna kako bih ga ja uspio učiniti da mi se nad glavom nisu nadvile strašne posljedice.
5. Veliku grupu čine i profesori koji su se uvukli u sustav zato da mogu primati plaću i raditi što manje.
6. Jesi li razgovarala s kolegama koje učenici ne ometaju na nastavi što učiniti? Što oni čine? Prava učenika danas su tolika da smiju skakati nastavnicima po glavi. Pa kad se tu nadoveže politika ne talasaj (dok ti skaču po glavi) i nasilni roditelji koji štite djecu nasilnike ...
Kad ti počnu skakati po glavi, onda je ili ti ili oni. Ne daj se!
K tome si i žena pa si u našem društvu dodatno ugrožena.
Sutra počinje škola. Od prvog je sata važno da se nametneš. Pokaži učenicima da si kompetentna. Ispričaj im poneku zanimiljivu priču. Ako treba dođi i nervozna na sat i manipuliraj malo s tim nemirnim učenicima. Pokaži im zube. Ako izričeš kakvu prijetnju vezano uz nedisciplinu, onda je i ispuni. Ako ne ispuniš, radit će s tobom što žele. Jedan težak sat u učionici odnese puno energije, a kamoli jedan dan. Što tek učini tjedan ili mjesec ne smijem ni pomisliti
Ne daj se!
Ovo je tvoj život. Ti si kao glavni lik u filmu. Dakle uvijek ćeš preživjeti i uvijek pobjeđuješ, ako to odlučiš

[zlica od opanka]

Tikva Tikvica kaže:

Ne znam kako se citira pa ću probat odgovorit na ovaj način ��

Uzumaki…u ovom slučaju je stvar u tome da je taj “posao iz snova” ono čemu sam posvetila svoj cijeli život, bez pretjerivanja. Kao sto ni vrhunski sportaši ne znaju raditi nista drugo osim svog sporta �� samo sto se oni mogu osigurati novčano u vrlo kratkom periodu, pa ne moraju razmisljat na ovaj način kao mi ostali ��

Burek…hvala na lijepom i ohrabrujućem odgovoru �� trcanje nije opcija, imam ozljedu noge od prije puno godina…zato bi mogao biti bicikl. Volim se voziti, ali toliko sam neraspoložena generalno da nemam ni volje ni snage sjesti na taj bajk…iako mi je misao uvijek, nakon 10-ak metara “kako je ovo lijepo”. Moram se sabrati u glavi…a sto se tiče tvog zadnjeg dijela posta - to je ključna stvar. Kako naučit manje se davati. I na poslu i općenito. Zasad mi jako loše ide…ako radim, želim napraviti najbolje sto mogu. A to vrlo često znaci potpuni nedostatak privatnog života. I onda razmišljam, da se toliko dajem za nešto sto zaista volim i želim, bila bih jako sretna. A ovako kad se daješ, a uglavnom ti �� po glavi…Uh.

Zlice…najbolji primjer granica je školski sustav. Vjerujem da smo svi imali profesore koji su bili strogi i pravedni. Također smo imali i one kojima su se učenici uglavnom popeli na glavu, i s ponašanjem i s izbjegavanjem obaveza. A imali smo i one koji su bili vrlo frustrirani sto rade u tom sustavu. Mislim da je potreban određeni “talent” za rad s velikom grupom ljudi, u bilo kojem području…stav, ponašanje, odlučnost, zahtjevi. Govor tijela i ton glasa. Mislim da se to jako teško može naučiti. Tako i ovdje…završila sam negdje gdje zaista nije moje područje…pa plivaj kako god znaš ��

Nažalost, živimo u svijetu u kojem je svako malo odstupanje vrlo neprihvatljivo…pa tako i bilo kakav hendikep. Predmet ismijavanja si kad imas jedini u školu kovrčavu kosu, a kamoli nešto drugo…bilo bi jako lijepo kad bi se djeca od malena odgajala tako da nitko nema hendikep - u glavi ��

Uzela bih taj bicikl i preživjela prvih 5 minuta.
Pogotovo ako uživaš u vožnji.

Možeš se na početku svakog predavanja našaliti s feedbackom (koji ti je dao onaj nesretnik) te izraziti nadu da će auditorij iz predavanja izvući više od tvoga hendikepa.
Kada nesretnicima oduzmeš materijal za provokaciju, kada “voće” nije zabranjeno, tada obično prestane biti zanimljivo.
A pretpostavljam da im ni pomisao kako bi mogli biti spomenuti na sljedećem predavanju neće biti pretjerano zabavna?

Stani (“stand tall”) iza sebe i svoga života - ne možeš izbjeći baš svakog nesretnika.
Ako sami požele istaknuti da su nesretnici, nije tvoj problem, već njihov.

Koja normalna, odgojena osoba, pristupa predavaču/nepoznatoj osobi na taj način? Niti jedna.
Hajd još bi se moglo tolerirati do završetka puberteta (s malom djecom i pubertetlijama ni roditelji ponekad ne izlaze na kraj), ali kasnije postaje znak lošeg odgoja ili umne zaostalosti.

Ako misliš da ih je većina toliko nesretna, ostriži ovce, a kad ti dosadi, potraži pametniju radnu sredinu.

S obzirom da mi se čini da ti je već dosadilo, kidaj što prije!

[Tikva Tikvica]

Burek i Zlica, puno vam hvala na vašim porukama podrške, na savjetima, idejama kako da se izvučem iz tog začaranog kruga crnila i razočaranosti životom. U međuvremenu sam promijenila posao (i mogu slobodno reci da je bilo u zadnji čas)…sasvim slučajno je došlo došlo do te prilike. Taj posao tek nema veze s onim za sto sam se školovala aaaali je neusporediv s onim prije. Vraća mi se volja za životom, za nekim stvarima koje su me prije veselile…pokušavam si ugađati s nekim sitnicama i vidim da se polako psihički oporavljam. Zdravlje je na proslom poslu dosta nastradalo, sad kreće borba s tim…ali naziru se sve vise i vise obrisi mog pravog karaktera i to mi se sviđa. Napokon imam volje i vremena investirati energiju u ono sto bih željela raditi ostatak radnog vijeka, pa kroz godine probati naći posao koji zaista zaista želim. Hvala vam još jednom, puno mi je značilo da dobijem koji savjet, lijepu riječ od nekog potpuno neutralnog. ❤

[burek]

[zlica od opanka]

Tikva Tikvica kaže:

Burek i Zlica, puno vam hvala na vašim porukama podrške, na savjetima, idejama kako da se izvučem iz tog začaranog kruga crnila i razočaranosti životom. U međuvremenu sam promijenila posao (i mogu slobodno reci da je bilo u zadnji čas)…sasvim slučajno je došlo došlo do te prilike. Taj posao tek nema veze s onim za sto sam se školovala aaaali je neusporediv s onim prije. Vraća mi se volja za životom, za nekim stvarima koje su me prije veselile…pokušavam si ugađati s nekim sitnicama i vidim da se polako psihički oporavljam. Zdravlje je na proslom poslu dosta nastradalo, sad kreće borba s tim…ali naziru se sve vise i vise obrisi mog pravog karaktera i to mi se sviđa. Napokon imam volje i vremena investirati energiju u ono sto bih željela raditi ostatak radnog vijeka, pa kroz godine probati naći posao koji zaista zaista želim. Hvala vam još jednom, puno mi je značilo da dobijem koji savjet, lijepu riječ od nekog potpuno neutralnog. ❤

Jako mi je drago da si uspjela pronaći rješenje i hvala što si nam javila divne vijesti!

Sretno, draga Tikvice, želim ti puno uspjeha, u svim tvojim životnim pothvatima!

[Deussex Machina]

šta će ti svjetlost da bi bila pod suncem? može se pod suncem i plačljivo grcati u nevolji. evo ja npr. i šta mi fali? tužan pa tužan. nabijnakurac, možda prođe.