Osoba s ASPD-om

[antiopee]

A sada ozbiljno..Ser Mark zanima me ako možeš podijeliti s nama svoje iskustvo, gđica Insidious je dosta rekla o sebi pa ne bi bilo loše vidjeti kako to izgleda s druge strane, mislim ako nije neka tajna:

Taj tvoj prijatelj-kažeš da ste veoma bliski pa valjda ga možemo tako nazvati- ima dijagnozu psihopate od psihijatra?

Što je to što vas veže i s obzirom da znaš njegovo stanje da li mu vjeruješ ipak ili si svjestan da povremeno manipulira s tobom ali mu to toleriraš?

Da li ti je ponekad palo na pamet da bi te mogao šutnuti ili izigrati kada mu to bude odgovaralo?

Svjestan si da knjiga koju si naveo navodi da takvi ljudi imaju savršenu masku normale- da li vjeruješ u to- da netko može tako dobro glumiti naočigled svima ili je ipak cijela priča malo prenapuhana?

Da li se bojiš da ćeš postati kao on-kažu s kim si takav si- ili možda to čak priželjkuješ?

nadam se da nisam previše radoznala, bilježim se...

[Insidious]

Ser Mark kaže:

evo jednog ulomka iz knjige The Mask of Sanity:

"...we find the
typical psychopath not consistently seeking to inflict major disaster on anyone. More
characteristic is the psychopath's pettiness and transiency of affect (both positive and
negative) and his failure to follow a long-range plan, either for good or for evil. The
emotional damage he may (and often does) inflict on others, mate, parents, children, is
not, it seems, inflicted for any major voluntary purpose or from a well-focused motive
but from what weighs in at little more than whim or caprice. He does not seem to
intend much harm. In the disaster he brings about he cannot estimate the affective
reactions of others which are the substance of the disaster. A race of men congenitally
without pain sense would not find it easy to estimate the effects of physical torture on
others. A man who had never understood visual experience would lack appreciation of
what is sustained when the ordinary person loses his eyes. So, too, the real psychopath
seems to lack understanding of the nature and quality of the hurt and sorrow he brings
to others."

H. Cleckley priča jako lijepe priče. No, on nikada ne može znati što se to događa u osobi jer se on ne nalazi u koži te osobe. Psihopat mu kaže da voli nekoga (na svoj način), ovaj kaže da laže (jer psihopatova vizija ljubavi ne odgovara njegovoj i viziji većine. Kaže da su psihopati lažljivci, no koliko bi ljudi bilo spremno prihvatiti psihopata da iskreno pokaže kakav je? Uostalom, kako li je uspio naći dovoljan broj dobrovoljnih psihopata da ih testira, kad i sam kažeš da su oni koji sami odu psihijatru i daju dopuštenje da njihov slučaj objavi u knjizi pozeri?

[Ser Mark]

antiopee kaže:

A sada ozbiljno..Ser Mark zanima me ako možeš podijeliti s nama svoje iskustvo, gđica Insidious je dosta rekla o sebi pa ne bi bilo loše vidjeti kako to izgleda s druge strane, mislim ako nije neka tajna:

Taj tvoj prijatelj-kažeš da ste veoma bliski pa valjda ga možemo tako nazvati- ima dijagnozu psihopate od psihijatra?

Što je to što vas veže i s obzirom da znaš njegovo stanje da li mu vjeruješ ipak ili si svjestan da povremeno manipulira s tobom ali mu to toleriraš?

Da li ti je ponekad palo na pamet da bi te mogao šutnuti ili izigrati kada mu to bude odgovaralo?

Svjestan si da knjiga koju si naveo navodi da takvi ljudi imaju savršenu masku normale- da li vjeruješ u to- da netko može tako dobro glumiti naočigled svima ili je ipak cijela priča malo prenapuhana?

Da li se bojiš da ćeš postati kao on-kažu s kim si takav si- ili možda to čak priželjkuješ?

nadam se da nisam previše radoznala, bilježim se...

Bratic mi je. Nema uspostavljenu dijagnozu jer nije isao psihijatru. Medjutim uvjeren sam da se radi o psihopatiji. Kod njega je jako naglasena narcisoidnost pa bi mozda tocnije bilo reci da je narcisoidni psihopat. On se takodjer slaze s tim.

Prije par godina smo se poceli cesto druziti. Isli smo godinama van svaki vikend. S njim se druzim jednostavno iz razloga jer mi je zabavno s njim vani. S njim se uvijek moze prozivjet nesto novo i neobicno, uvijek je neka akcija, uzbudjenje, opasnost, adrenalin. Mislim da i ja imam taj neki gen koji on ima, vjerojatno sam i sam djelomicno psihopat, ali meni fali malo manje dasaka u glavi nego njemu
Iako se druzim s njim svjestan sam da mu ne mogu vjerovati bas nista. Nista mu nikad ne povjeravam, ne bih mu dao da mi pricuva ni kutiju sibica.
A nosim se s njim tako sto se ponasam isto kao i on. Ako skuzi da si slab ili da ti je stalo do njega, to ce se on gore prema tebi odnositi. Nema uopce osjecaj za postenje ili za neku bliskost, empatiju s drugom osobom, uzet ce i iskoristit onoliko koliko mu das, tj. koliko vidi da moze.
Naravno da se dogadja to da mu se neda van npr. Evo nismo se vidjeli vec nekih 2 mjeseca. On inace puno vise mene zove van nego ja njega.
Psihopat moze dobro sakriti svoj poremecaj, cak i ostaviti jako dobar dojam na druge ljude, ali samo kratkorocno. Ako provodis vrijeme s njim relativno brzo ces otkriti da s njim nesto ne stima. Zato psihopati najcesce nemaju uopce pravih prijatelja, vecinom samo poznanike ili solo idu van i druze se stalno s drugim nepoznatim ljudima koje nadju vani.
Ja imam neke slicnosti s njim. Vjerojatno sam i sam parcijalni psihopat ili samo nize na skali. Ali psihopati su mi iz nekog razloga kul tako da nisam siguran jesam li objektivan, zato mi je i glupo sebi davati dijagnoze.

[Ser Mark]

Insidious kaže:

H. Cleckley priča jako lijepe priče. No, on nikada ne može znati što se to događa u osobi jer se on ne nalazi u koži te osobe. Psihopat mu kaže da voli nekoga (na svoj način), ovaj kaže da laže (jer psihopatova vizija ljubavi ne odgovara njegovoj i viziji većine. Kaže da su psihopati lažljivci, no koliko bi ljudi bilo spremno prihvatiti psihopata da iskreno pokaže kakav je? Uostalom, kako li je uspio naći dovoljan broj dobrovoljnih psihopata da ih testira, kad i sam kažeš da su oni koji sami odu psihijatru i daju dopuštenje da njihov slučaj objavi u knjizi pozeri?

Psihopat tu i tamo moze biti iskren i pokazati svoje osjecaje i misliti to najozbiljnije. Ali to nema neku tezinu zato jer ce sutra napraviti nesto skroz suprotno od onoga sto je jucer rekao.
Checkley se bavio tim gotovo cijeli zivot i upoznao u zivotu vjerojatno tisuce slucajeva. U knjizi se vecinom radi o psihopatima koji su prijavljeni ili privedeni zbog sitnih prekrsaja i rizicnog ponasanja.

[antiopee]

Hm..postavili ste samodijagnozu...pretpostavimo da ste u pravu i vidim da ste razgovarali o tome, da li si ga ikada suočio sa slikom koju okolina ima o njemu ?
Koliko vidim ideš linijom lakšeg otpora tj. povlađuješ mu kopiranjem njegovog ponašanja,nije mi jasna jedna stvar- da li to radiš čisto zato da bi se mogao dobro zabavljati,zato što je druženje s njim adrenalinska injekcija?

Druga stvar: imaš li dojam da je on zadovoljan samim sobom- jer ukoliko nekoga kopiraš polako postaješ kao on-jesi li spreman biti on? Da te ljudi vide kao nestabilnog neodgovornog lažljivca koji mijenja društvo kao bičve a onaj koji ti je jedna od osoba koju možeš nazvati prijateljem te toliko cijeni da ti ne bi povjerio kutiju šibica? Bez obzira na neosjetljivost u osjećajima misliš da svojim intelektom ne bi mogao dokučiti da si doživljen kao skup nečega što ljudi preziru?

Vjeruješ li da je potpuno izgubljen slučaj i da ne može posložiti svoje 'daske'?
Ako pravi psihopata nema uvida u svoje ponašanje ne bi li mu pravi prijatelj pokušao dati ogledalo? Bez obzira na to što ljudi kažu da su psihopate nepopravljive i po cijenu da ga izgubiš? Kakvu mu poruku šalješ kopiranjem njegovog ponašanja?

Malo pretresanja ali voljela bih da iskreno odgovoriš

[descender]

Ser Mark kaže:

..Medjutim uvjeren sam da se radi o psihopatiji..

Nekome za koga "sam se uvjerio" kako mu "mogu vjerovati", kako je realno sposoban za "empatiju, povjerenje, iskrenost".. na čuvanje ću ostaviti "kutiju šibica", zato što ga je moj um racionalizirao kao sposobnog da meni, za mene.. odradi određenu/e funkciju/e. Nečije "karakterne crte" koje sam također racionalizirao kao skupinu; bez obzira na njihovu "devijaciju"; meni po nečemu beneficiranih; pokušajem mimikrije praveći se da smo slični, iscrpit ću maksimalno koliko se može, u granicama svojeg osobnog "ukusa", iz svoje prizme gledanja na "moralno, ispravno, isplativo".... Ja kao "nepsihopata" bez "poremećaja"; sa svojih tisuću metamorfozirajućih lica potrebnih za socijalnu interakciju, zavisno od objekta interakcije, povoda, namjere.... nemam potrebe skrivati svoj nepostojeći poremećaj; zato što je isti, nepostojeći. Isto tako, na/po navedenom primjeru; nemam potrebe praveći se, prilagođavajući se mindframeu "poremećenog"; na istog ostaviti "dobar dojam" koji bi prvenstveno.. ili jedino.. meni osobno, služio kao nekakva osnovna imaginarna poveznica "prijateljstva".. ili preciznije, mojeg "neporemećenog" crpljenja "poremećenog"................. Naposljetku; ako sve to činim "samo" ne bi li crpio sposobnosti ili derivate koji "poremećeni" um materijalizira; moj "neporemećeni" priželjkuje, a nesposoban je za materijalizaciju istih.... Što to može govoriti/reći o meni?

[antiopee]

simbioza : osmoza..simbioza : osmoza..simbioza : osmoza.....

[Ser Mark]

ovaj je vrlo vjerojatno bio psihopat

https://www.youtube.com/watch?v=Lyn1ud4t9-A

[descender]

antiopee kaže:

simbioza : osmoza..simbioza : osmoza..simbioza : osmoza.....

"I Wish........."

[antiopee]

descender kaže:

"I Wish........."

razumijemo se....

očekivala sam više od ovog obećavajućeg zapleta, vozilo je prema moćnim dilemama krhke ljudske psihe i onda ispekoše jaganjce...
Imam doduše ideju za jednu juhu ali kad budem od volje..descender trebaće mi tvoja pomoć :*

[iowa]

insidious
dali tvoja braca i sestre znaju da imas diagnoziju,i dali su tvoji roditelji ikad imali strah da im mozda neces nasteti kad ti pregori fitilj?

[How I Live Now]

@Insidious:
Postoje li ljudi s dijagnozom kao što je tvoja, a da imaju seksualne inhibicije? Ili je većina takvih ljudi "slobodnija" u tom smislu?

[Insidious]

iowa kaže:

insidious
dali tvoja braca i sestre znaju da imas diagnoziju,i dali su tvoji roditelji ikad imali strah da im mozda neces nasteti kad ti pregori fitilj?

Ne znaju, no svjesni su nekih mojih očitih osobina, poput hladnokrvnosti i sebičnosti. Moji roditelji nikad nisu imali taj strah zato što oboje imaju poremećaje osobnosti.

How I Live Now kaže:

@Insidious:
Postoje li ljudi s dijagnozom kao što je tvoja, a da imaju seksualne inhibicije? Ili je većina takvih ljudi "slobodnija" u tom smislu?

Ne mogu govoriti za sve, već samo one koje znam, a među njima znam samo nekolicinu ljudi koji imaju problema doživjeti orgazam ako sex nije nasilan.

[iowa]

Insidious kaže:

Ne znaju,

a koji su razlogi zasto ste odlucili to ne reci im?

i kada bi imala djecu (skroz hipotetski) dali bi volje da i oni imaju psihopatiju, pa da se i s njima mozes nadjebavati i takmiciti kao sto si to opisala s deckom.
ili bi preferirala, da su normalni? sto bi onda smatrala slaboscu, kako sam te skuzila.

[Insidious]

Nemam potrebe do govoriti. Oni znaju kakva sam i bez dijagnoze. ASPD su samo slova na papiru.

Velike šanse su da će moja djeca imati barem neke odlike moje dijagnoze, ako ne i potpuni poremećaj. Nije mi bitno to jer se mogu nositi s oba ishoda. Sva djeca zahtjevaju individualnu pozornost, imala ona poremećaj ili ne.

[iowa]

Insidious kaže:

Nemam potrebe do govoriti. Oni znaju kakva sam i bez dijagnoze. ASPD su samo slova na papiru.

pa nebih bas rekla, jer da jesu nebi ju ti tako krila.
rekla si da tvoja braca i sestre znaju za tvoje lose karakteristike...vjerovatno, ali opet sumnjam da znaju sto one znace.

nesto mi je nejasno, rekla si da ti je stalo do brace i sestara a s druge strane, da kada bi umrli brzo bi ih zaboravila.
sto mene zanima je zasto aspdeovci kriju diagnozu u tolikoj mjeri od drugih ljudi, strah od napustanja.... ali to nema smisla jer njima drugi ljudi nista ne znace
onda vjerovatno strah od gubitka mogucnosti manipulacije ili?
ne vidim zasto bi s bracom i sestrama bilo drukcije?
pitam to jer mi ova tvoja objasnjenja zasto volis bracu i sestre nisu uvjerljiva, ne pasu u sliku osobe lisenih emocija prema drugima.

Velike šanse su da će moja djeca imati barem neke odlike moje dijagnoze, ako ne i potpuni poremećaj. Nije mi bitno to jer se mogu nositi s oba ishoda. Sva djeca zahtjevaju individualnu pozornost, imala ona poremećaj ili ne.

a koja je smisao da netko s psihopatijom ima djecu kad ionako nista ne osjeca za nju?

[Insidious]

iowa kaže:

pa nebih bas rekla, jer da jesu nebi ju ti tako krila.
rekla si da tvoja braca i sestre znaju za tvoje lose karakteristike...vjerovatno, ali opet sumnjam da znaju sto one znace.

nesto mi je nejasno, rekla si da ti je stalo do brace i sestara a s druge strane, da kada bi umrli brzo bi ih zaboravila.
sto mene zanima je zasto aspdeovci kriju diagnozu u tolikoj mjeri od drugih ljudi, strah od napustanja.... ali to nema smisla jer njima drugi ljudi nista ne znace

Pa čuj, kad nekoga znaš cijeli život, onda ti ne treba neki citat u knjizi da znaš kakva je točno ta osoba. I ASPD-ovci mogu imati osjećaje prema drugim ljudima, ali je to RIJETKO. A zašto nekome reći svoju dijagnozu kad i sama znaš koliko je ta dijagnoza stigmatizirana? Kakve ja koristi imam od toga da budem izolirana od društva? To nije strah od napuštanja, to je samoprezervacija.

onda vjerovatno strah od gubitka mogucnosti manipulacije ili?
ne vidim zasto bi s bracom i sestrama bilo drukcije?
pitam to jer mi ova tvoja objasnjenja zasto volis bracu i sestre nisu uvjerljiva, ne pasu u sliku osobe lisenih emocija prema drugima.

Kao što rekoh, ljudi poput mene mogu imati emocije prema drugima, ali su rijetke i ne dajemo im toliku važnost kao "normalne" osobe. Meni je do moje braće i sestre stalo; oni su zabavni, pametni, simpatični, znam ih od rođenja i pazila sam ih, te tako stekla osjećaj odgovornosti prema njima, te imaju sličnosti sa mnom po ponašanju i izgledu, a budući da sam narcisoidna, to sve govori. Tim rečeno, nemam bezuvjetno povjerenje u njih i nemam koristi od toga da im kažem svoju dijagnozu. Ja gledam korist u svemu.

a koja je smisao da netko s psihopatijom ima djecu kad ionako nista ne osjeca za nju?

Treći put u istom postu; osobe s ASPD-om mogu imati osjećaje za druge osobe, samo što se to rijetko događa. Uglavnom se vežemo za neke članove obitelji, najčešće djecu. Mi smo po prirodi narcisoidni, te puno ljudi s ovom dijagnozom samo iz tog razloga žele djecu (žele širiti svoje "superiorne" gene). Neki žele ispuniti prazninu u sebi i žele nešto osjećati... Svatko ima svoj razlog.

[iowa]

hvala sad je jasnije.
dali ikad zalis sto nisi normalna, sto nemas empatiju ili dublje emocije?
ako da, u kojim situacijama najvise?

e da i pisala si o drugim psihopatima, koje poznas,
dali nemas strah od istih kad znas o cemu fantaziraju?

[Insidious]

iowa kaže:

hvala sad je jasnije.
dali ikad zalis sto nisi normalna, sto nemas empatiju ili dublje emocije?
ako da, u kojim situacijama najvise?

Apsolutno ne. Ja volim sebe ovakvu kakva jesam i nemam nikakve potrebe za nikakvim dubljim osjećajima, pogotovo ne prema drugim ljudima. Jesam ponekad znatiželjna po pitanju kako se osjećaju neki osjećaji, no ne dovoljno da bih to poželjela.

e da i pisala si o drugim psihopatima, koje poznas,
dali nemas strah od istih kad znas o cemu fantaziraju?

Nemam strah. Mi smo ljudi, kao i vi. Ne moraš biti psihopat da bi fantazirao o "lošim" stvarima. Jedan od meni najsimpatičnijih AsPD-ovaca koje sam upoznala je bivši serijski silovatelj. Od njega sam puno naučila, jako je inteligentan, zanimljiv i družimo se izvan terapije. Nikad mi nije palo na pamet da bi me mogao silovati ili mi nekako nauditi (što ne znači da mu 100% vjerujem). Mislim da je najbolje u vezi moje dijagnoze to što mogu "odvojiti" ljude od njihovih djela, ne osuditi ih unaprijed, već učiti od njih. Psihopati/sociopati nisu čudovišta iz horror filmova, već ljudi koji su, eto, hladnokrvniji i racionalniji od drugih. Samo zato što netko ima AsPD, ne znači da moraš bježati glavom bez obzira od te osobe.

[testistestis]

"Bivši serijski silovatelj" je oksimoron, kaj ne?