Kako objasniti djetetu

[hurmašica]

Kako objasniti emotivnoj i pametnoj djegojcici od 6 godina da odredjeni clanovi rodbine su sebicni da bi joj poklonili svoje vrijeme.
Vidim da pati za tim ljudima i da ih zeli u svojoj blizini ali zbog nekih narusenih odnosa vise nismo tako bliski kao prije. Ne znam kako joj objasniti da nije ona kriva za to, ali cesto se desva da tuguje i tuzno place kada se nekoga od njih prisjeti. Kontakti nisu prekinuti skroz ali vise nema bliskih druzenja kao prije.
Djevojcici ne nedostaje ljubavi i paznje, imamo dosta prijatelja koji je zaista vole ali i ona je vrlo drustvena i lako sklapa prikateljstva. Medjutim taj dio porodice joj nedostaje , rijec je o muzevoj porodici i ja nemam nekog uticaja da se tu nesto moze promjeniti a tako mi tesko sve to pada sto ona pati a ne znam da li da joj ista objasnjavam i na koji nacon

[tiluriumm]

Ja bih se manila priče o sebičnosti, jer to je subjektivno. Danas sutra njoj netko neće odgovarati, a možda će ga trpiti samo zato da ne bude sebična i tako sebi zagorčavati život. Drugoj strani koja je ograničila kontakt možda ste vi sebični iz ovih ili onih razloga.

Išla bih putem da na svijetu postoji preko 8 milijardi ljudi, a mi poznajemo i družimo se sa samo nekolicinom. Možda se i poigrati kartom svijeta, brojkama, nekim kuglicama da shvati veličinu ljudske populacije. Netko nam odgovara, netko nam baš i ne paše, nekog stignemo vidjeti, s nekim se razilazimo jer imamo vrtić/školu/posao/trening/izlet/... Obaveze u različito vrijeme. Netko je u našem životu samo neki period i tada nas nečemu pouči, ostavi nam neke uspomene, pomogne u nekom razdoblju, a netko je trajnije. Kad se s nekim prestanemo viđati, promijenimo okolinu, grad, posao, školu, to otvara prostor za upoznavanje i povezivanje novog broja ljudi koje do sada nismo poznavali i nismo za njih imali vremena.

Kad predloži ili pita zašto se ne vidimo, zašto ne idemo tamo, zašto ne dođu, rekla bih sada ne možemo, sada ne mogu, ali možemo nazvati xy je li slobodna,možemo ići tu ili raditi to i to.

Znam da se vama čini kao da sad imate priliku da je naučite da je svijet gadan, da obitelj ne znači ljubav i povezanost, da u ljudi često netolerantni, izolirani itd, ali po meni nema nikakve potrebe da je time opterećujete. Bit će vremena i iskustava u životu kojima će sama doći do toj zaljučaka i na svoj način otkrivati sve osobine ljudskih karaktera. Nema pretjerane potrebe da je opterećujete obiteljskim problemima, svađama, zamjerkama.

[Dinah]

Tiluriumm, kad naletim na tvoje postove, u njima uvijek nadem vrlo informativne savjete. Mada uz sve pokušaje da se utješi dijete, ono bi vjerojatno i dalje još patilo za istom porodicom. I to je teško gledati, dijete kako plače, i čekati dok poraste do dobi kada će sama uočiti i znati prepoznati karakteristike dotičnih.

Autorice, u svakom slučaju bi se trebala suzdržavati pred djetetom govoriti negativno o članovima obitelji. To bi moglo poremetiti i odnos između vas dvije.
Kad je tužna, budi uz nju, zagrli ju, reci joj kako voliš njezinu osjećajnost. No, nemoj joj objašnjavati kako je netko sebičan ili ga imenovati drugim epitetima. Prisjeti ju na momente s onim ljudima koji su često s njom, koji joj redovito poklanjaju pažnju, da se sjeti trenutaka kad se osjeća voljenom.

Nadalje ne znam što ti još savjetovati. I sama se mučim tim pitanjem, iako mi je dijete puno mlađe od tvojega, što ako me jednoga dana počne ispitivati zašto neki iz obitelji s njime ne provode vrijeme.

[tiluriumm]

Treba sebi dokazati i razgraničiti da je skroz u redu da je dijete tužno ili razočarano, baš kao i mi odrasli. Bilo zbog nečeg jasnog kao što je gubitak člana obitelji ili prijatelja, bilo zbog neobjašnjivih stvari.
Bitno je samo tražiti alate i objašnjenja kojima postižemo da smo funkcionalni i da nas tuga ili žaljenje ne odvedu u krug prijezira, zatvorenosti, straha od vezanja ili gubitka, depresija itd.

Tuga je dio života, kao i gubitak, rastanak, odlazak... I treba ju prihvatiti u svakom periodu života, a djeci samo pomoći da se s njom nose. Nitko je ne može zaobići niti je moguće čovjeka od boli i tuge zaštititi.

Što se tiče toga zašto netko s nekim ne želi provoditi vrijeme, sigurno će se naći bar jedan primjer kad je našem djetetu netko bio nesimpatičan, smetao mu je, nije se htjelo družiti, strašio ju se. Sigurno i dijete ima nekog iz obitelji tko mu baš ne paše. Pa eto, kroz njihov svijet i odnose odraslih pojasniti.
Imamo različite osobine, karaktere, različito izgledamo, netko je otvoren i prijateljski raspoložen, netko je zatvoren i više voli biti sam, netko voli buku, netko je ne podnosi, netko voli slatko, netko kiselo.

Svaki čovjek, bez obzira dijelili isto prezime ili ne sebi bira svoj način na koji želi živjeti ovaj život, gdje želi živjeti, putovati, raditi pa tako i s kime se, kada i koliko može i želi družiti.
U tome nema ništa loše, to su samo načini na koje lakše živimo i suočavamo se sa svojim stvarima i nosimo sa svojim karakterima.