Ratna glazba

[Dubrovčanin]

Ej on je sunce hrvatskoga neba kakvo rodu hrvatskome treba njegovi su pobjednički dani u svu povijest hrvatsku utkani neovisno od uvrjede Boga i hapšenja toga nesretnoga te godine dvi tisuće pete pred božićne blagdane nam svete od udbaša sve isplanirano za hapšenje Gotovine dano. Baš na spomen Tuđmanove smrti izdajničko da se kolo vrti Sanadera, Šeksa i Mesića udbaškoga sina Perkovića i od Carle hvaljenog Bajića svih izroda hrvatskoga bića ej četnik Tadić svoj brzojav šalje Sanaderu svu podršku daje čestitam ti uz tebe Ivica pred Srbima svijetloga si lica u Hrvatsku sve Srbe povrati pa ćemo ti spomenik dizati po Srbiji i po Beogradu samo nemoj tražit' advokadu vi Hrvati još zemlje imate Podunavlje Srbiji predajte. Sanaderu izdajico naša ti si pravi izrod orjunaša baš iz Splita hrvatskoga grada koji isto od četnika strada htješe izbit' na Jadransko more upitno je ono Crne Gore Crna Gora jer im sve otima Srbin more hrvatsko bi ima to Sanader sa radošću prima udovoljit' želi četnicima. Da što više ponizi Hrvate da za Antom Gotovinom pate ej sila proze Hrvatskom se diže i do dvora banskih odmah stiže istog dana u večernje sate po starome Griču sve se mlate dragovoljci Domovinskog rata politiko raskola Hrvata a Mesić se histerično jada što se zbiva oko Zadra grada Za dom spremni! kliču mladi momci učenici, školci, srednjoškolci građani ih Zadra pozdravljaju i podršku Gotovini daju od Osijeka sve do Dubrovnika hrvatskog je roda ista slika olujno je ovo nebo naše braniše ga hrvatske ustaše od dolaska na Jadransko more Za dom spremni! valovi žubore od Klukasa pa do Domagoja Tomislava i Ante heroja ej crkni-pukni crni izdajniče Za dom spremni! Hrvat vječno kliče. Ne će valjda drugu Titu tvome ubojici onom hrvatskome što hrvatsku državu nam sruši i Hrvate strateštvima guši sram vas bilo izrodi prokleti što vam smeta ovaj pozdrav sveti ispružene ruke ili šake stisnutoga mača za junake. Od Sigeta do Jadranskog mora ta imamo povijesnih uzora hrvatskog nam roda plemenita simbola nam vile Velebita sve do slavne Mile Gojsalića i postrojbi Antinih mladića zato Stevo labrnju zaveži i na mladost hrvatsku ne reži mi za Antu život ćemo dati naš je Ante jer mi smo Hrvati. To je ime u srcu nam svima kome smeta nek' ide Srbima u nedjelju jedanaestog dana sva Hrvatska bit će na nogama izdajnike uhitila muka telefonom jedan drugom kuka dok Sanader leti biskupima da podršku od Crkve prima pa biskupa splitskoga zazove podrži me za obmane nove u tu zamku nadbiskup upada Split mu ne će oprostit' nikada izdajnikom on će prozvan biti nek' se više hrvatstvom ne kiti sto tisuća njemu zviždi sada k'o u Splitu hrvatskom nikada zašto biskup pravi sebe luda pitamo se Crkva ide kuda tko to Crkvu u Hrvata gura u pitanju grješna je struktura. Od onoga iz Zagreba grada kojem ne ću oprostit' nikada Crkva nam je duh hrvatskog bića ne prćija jugobozanića što Tuđmana sramno napadaše jer državu Hrvatima daše dvadesetog krvavog stoljeća Stepinac je naša sveta sreća sa Šeperom i sa Kuharićem i sa cijelim katoličkim bićem. Nemojmo se narodom igrati nit' vlastiti narod izdavati pisarije šalje se poruka svekolikog hrvatskoga puka hrvatska je Crkva mučenika ne hrvatskog roda izdajnika dok hrvatski jadni narod pati uz koga će naša Crkva stati zar uz snage unijaške one što Hrvate kao stoku gone u Europu bez Kristova duha globalizam bezbožnog trbuha. Nasrnuo što je na Hrvate da nas haškim presudam' umlate zar nam nije svima primjer Ante koji simbol za sve je Hrvate kojeg tako razbojnički vuku sa njime smo mi svezanih ruku za večeru prosinačkog dana bez ikakvog Anti opiranja on je časno bitke završio nitko do sad nije ga skršio i legenda hrvatska postade neka povijest kroz stoljeća znade hvala vama Hrvati Zadrani hvala vama selo Pakoštani hvala Ani koja te rodila i hrvatskim mlijekom zadojila majka Ana za te život dade tko ćeš biti k'o da ona znade hvala Mile starino ponosna pozdravlja te Hrvatska i Bosna Slavonija i Hercegovina diljem svijeta gdje Hrvata ima hvala teti koja te odgoji mjesto majke ona hrabro stoji hvala tebi Boro dragi brate zadužio ti si sve Hrvate zahvalan je Mile Gotovina dragom Bogu kad sinove ima koji su ga časno poštivali sve od sebe za Hrvatsku dali dok hrvatsko srce snažno bije nitko nikad pokleknuo nije. U drevnome Gotovine rodu uvijek bjehu borci za slobodu još u vrijeme od turskih obrana i ratnika s otoka Pašmana tradicija nikad ne će stati Gotovine Ante će ostati k'o planina našeg Velebita protiv raznih dušmana bandita sa sjevera, istoka, zapada ako budu napadali kada dokle roda hrvatskoga bude bit će uzor za hrvatske ljude u zatvoru ili na slobodi on Hrvatsku svoju zemlju vodi on je simbol Hrvatima svima nosimo ga u svojim srcima u prosincu dvanaestog dana optužnica Anti je čitana u sudnici haškog kazamata protiv časnog ratnika Hrvata Ante sjedi kao princ iz bajke što rađaju Hrvatice majke. Optužnicu on dočeka sedam sastavi ju tim četnički bijedan ej to je Štrbca i Mesića djelo sveti Savo ljubi ih u čelo a sa njima i Čička Ivana cinkaroša iz olujnih dana Gotovina optužnicu sluša bljuzgarije smirena mu duša i na kraju časnički ustaje izmišljenu točku ne priznaje cijeli narod hrvatski se pita sramotna je vladajuća svita Sanadera i njegove vlade koja uz te optužnice stade izručivat' Haagu generale k'o zločince krvave Vandale da se tamo jadni sami brane kroz tolika stradanja i rane domovinskog obrambenog rata za slobodu naroda Hrvata vladajuće bijedne kukavice hrvatskoga roda izdajice vama nije do istine, časti nego samo do ugodne vlasti do unije i do položaja i gospodstva doživotnog kraja. Kazna Božja jednom će vas stići kad morali na sud pravde ići za vas više Gotovine nema niti s njime ikakvih problema lisicama njega ste svezali u tamnicu Haškom sudu dali ali vama sudbina se sprema u narodu koji vam priprema do idućih izbora nek' znate platit ćete haške kazamate. Sad dijelite tih pet milijuna s tjeralice za Antu računa američkih Judinih dolara izdajstvo je tradicija stara što škudama Judu nagradiše i vama se slična sudba piše tri stotine pedeset tisuća u kunama sramota vas bića ej Vrag s vama te novce dijelio u devetom krugu vas častio poznatoga pakla Danteova izdajica, krvnika, lopova. Suđenje će tad pred Bogom biti hrvatski će narod svjedočiti kako ste ga jadni sramotili dok na vlasti njegovoj ste bili ne brinite zapisnik se piše što hrvatski izrodi radiše ej Hrvati će ponosno opstati svome Anti spomenik dizati k'o i svima koji su padali za Hrvatsku sebe žrtvovali.

[Dubrovčanin]

JURE MILOŠ - HAŠKA PRESUDA

Ej hvala tebi Bože svemogući vratiše se generali kući na noge se narod podigao i konačnu pravdu dočekao potekoše suze radosnice k'o biseri svakome niz lice molitve se naše uslišale teške stijene sa srca nam pale puk radostan hrli na ulice svud se viju naše trobojnice. Pjesma ori sva Hrvatska gori hvala Bogu svaka usna zbori u ušima odzvanja presuda zadnje riječi sa Haškoga suda generale Ante Gotovina Oluja je bila bez zločina generale Markaču Mladene sve su tužbe redom odbačene niste krivi optužnica pada obojica slobodni ste sada. Kad presuda iz sudnice stiže vrisak sreće iz grla se diže prolomi se nebo od uzdaha podiže se pjesma do oblaka vlada šalje zrakoplov do Haaga da doveze dva junaka draga na stotine tisuća Hrvata sa krunicom oko svoga vrata dočekuju s pjesmom generale da za žrtvu njihovu zahvale svaki Hrvat na nogam' je bio i doček se veličanstven zbio kad zrakoplov u Zagreb dolijeće raspukla se Hrvatska od sreće crven tepih i državne vlasti odaše im najveće počasti sa Plesa se pokreće kolona nebo gori, odjekuju zvona a na trgu Jelačića bana okupljeno mnoštvo sa svih strana. Kliče, viče zastave se viju suze sreće niz obraze liju svud po svijetu vijesti odjekuju jer Hrvati braću dočekuju dočekuju nevine heroje iz tamnice generale svoje na Kaptolu misu slavljeničku za njihovu žrtvu mučeničku sam kardinal Bozanić predvodi i duševno da ih preporodi sa molitvom Bogu na visini na konačnoj pravdi i istini hvala tebi Bože sa visine zbog Markača i zbog Gotovine tužila ih baba tužibaba kontra uma i zdrava razuma njih tužila sebe rastužila neka, neka to je zaslužila. Tužiteljstvo Haškog tribunala mračna vam je nakana propala gdje si sada babetino stara laž se tvoja presudom obara svetu si nam zemlju popljuvala čisti obraz blatom okaljala krv i suze patnju neviđenu slomila si na svome koljenu agresorom žrtve nazivala a istinu pravu sakrivala štitila si interese tuđe ne birajuć' sredstvo i oruđe na slamku si vruću krv nam pila daleko ti tvoja kuća bila koprcaj se u svojoj nemoći ni Bog dragi ne će ti pomoći htjela si nas žive pokopati i slave se lažne dokopati na našoj se patnji uzdizati krivim štivom povijest ispisati nas Hrvate krstit' zločincima i hvalit' se svojim uspjesima al' se tvoji snovi porušiše stani babo to ne ide više dosta nam je nepravde i laži vozi babo onom tko te traži. Kroji gaće drugome narodu ne diraj nam hrvatsku slobodu sjaši Carla sa našega vrata i sa leđa ponosnih Hrvata što ste htjeli učiniti nama dabogda se dogodilo vama tko je junak sad je jasno svima Markač, Čermak, Ante Gotovina ruka pravde sa neba je pala vražji naum prstom obrisala uzalud vam truda kroz godine Bog je svjedok konačne istine ne može se Bogu prkositi istina će uvijek pobijediti opet ste nam podvaliti htjeli na stup srama Hrvate raspeli domovinski ovaj rat junački nazvali ste pothvat zločinački. Našu vojsku ruglu ste izvrgli i stranice povijesti istrgli a bešćutno tužiteljstvo vaše grobove je prevrtalo naše vi pravicu niste provodili politiku podlu ste vodili proglasili vi ste amnestiju na četničku mračnu agresiju krvnicima grada Vukovara optužnica odmah se obara sramotne se presude donose zločincima koji krivnju nose za Ovčaru nikom se ne sudi sram vas bilo tribunalu ludi sa zemljom su Vukovar sravnali niste zbog tog optužbe dizali i unatoč te jezive slike ne tražite topničke dnevnike baš vas briga i nije vam stalo što milijun granata je palo što Hrvati nevini stradaše vi sudite generale naše. Krv je naša na dušu vam pala al' vam ona nije zadrhtala jer ju nikad niste ni imali davno ste ju crnom Vragu dali masonsku ste poslušali ložu da Hrvatskoj ogulite kožu krv Bleiburga nije zasitila vas vampire globalnog ludila i pijune pune srebrnjaka vas gomilu bijednih isprdaka vi ste svjetski pokret zločinački a mi narod častan i junački i zato je vaša tužba pala na klimavim nogama je stala žali Bože prevelike muke onih što vam padoše u ruke Blaškića ste nevina držali da obraza ne bi okaljali protiv njega proces ste vodili život ste mu skoro uništili on je bio k'o žrtveno janje već unaprijed osuđen na klanje drakonsku mu kaznu oderaste i u smrt ga skoro otjeraste al' istina ponovno se rađa žalbeno ga vijeće oslobađa Kordiću ste krivnju namjestili i svjedoke lažne izmislili osuda je to bez presedana što je njemu nedužnom zadana nevin leži junak od Hrvata u ćeliji tuđeg kazamata Praljak, Prlić i još četvorica još su tamo iza vaših žica žrtve mračne politike lude što čekaju na vaše presude Haški sude još gotovo nije ljuti boj se još sa vama bije sa lažima i sa prijevarama i sa vašim mračnim obmanama Vrag je žilav i to nam je jasno za pravdu je nekima prekasno ne čujemo od vas rečenicu barem jednu malo ispričnicu za Hrvate što ste nam uzeli i godine koje su proveli u ćeliji vašeg tribunala i klevete što je na njih pala svetinju ste pogazili našu ne priznajmo politiku vašu kakva vam je politika bila dok je zemlja Hrvatska gorjela.

U krvi smo goloruki stali embargo ste na oružje dali nije čula Europa stara bol i jauk djece Vukovara zlo kolo ste vaše zaigrali i Srbima blagoslov ste dali mislili ste da ne ćemo moći preko krvi do slobode doći da smo šaka bijednih isprdaka što od muke u zrak diže ruke sad vas boli dušu vam izjeda ta briljantna hrvatska pobjeda zatečeni našim pobjedama sva čovječnost u vama se slama niste mogli poraz prihvatiti istinu ste htjeli iskriviti preko vašeg bijednog tribunala prljava se igra zaigrala tužiteljstvo procese montira i scenarij vlastiti režira a režiser baba ofucana i njezina bratija prodana jednakosti znak su postavili u košaru istu nas stavili da bi svijetu krivo predočili tko su ovdje agresori bili od žrtava zločince činili optužbama lažnim začinili svoje želje i svoj naum ludi da se žrtvi zbog obrane sudi. Gdje si sada olinjala baba sve ti pade u zemlju propade je l' ti jezik maca popapala il' u crnu zemlju si propala neka pati nek' je zemlja krije ništa bolje zaslužila nije njima baba nama generali boljemu se nismo ni nadali čisti obraz i pobjeda britka još je jedna dobivena bitka Oluja je kao suza čista nova zvijezda u povijesti blista pada stigma sa hrvatskih grudi jer se više državi ne sudi do sada su Tuđmana pljuvali Gojka Šuška na križ raspinjali njih su oni zločincima zvali a Bobetkov grob su prevrtali htjeli su im zločine prišiti na Hrvatsku pečat udariti pečat krivnje i vječitog srama da se mogu igrati sa nama ali ne će vidjeti te sreće kolo sreće drukčije se kreće godinama u sjeni smo bili ramena smo svoja poburili a zbog dana ponosa i slave crnoj zemlji savijasmo glave jer se vlasti opet dokopaše oni što nam zemlju popljuvaše ponovno se digoše pijuni razne jude udbaški špijuni sve su ovo oni koristili da bi Lijepoj našoj pakostili već unaprijed osude su dali generale zločincima zvali. Razbili su naše branitelje sve prodali za svoje fotelje tajne spise i transkripte naše tužibabi u ruke predaše na Tuđmana blato nabacali i križeve svuda poskidali domoljublje ruglu izvrgoše iz države Crkvu istrgoše onaj bivši predsjednik dlakavi od Hrvatske cirkusa napravi ništa luđe ništa mahnitije ova zemlja upamtila nije vidi sada te pameti naše dva mandata toj budali daše više zla je Hrvatskoj nanio nego četnik što ju je gazio fosile je neke nakupio petokrakam' zvijezdam' nakitio partizani i antifašizam to je bio njegov mehanizam iza kojeg vješto se je krio da bi svoja zlodjela sakrio. Jadna naša domovino lijepa pa dokle ćeš biti tako slijepa zar te povijest nije naučila i krvavom krunom okrunila koga biraš kome vlasti daješ a onda se godinama kaješ još nam žrtve cvile za istinom i za svojom nesretnom sudbinom međusobno mi smo zavađeni a oni su u to upleteni slomili su ovo srce naše krhotine samo nam ostaše plan pakleni nad nama je bio zamalo se nije ostvario pa presuda Haškog tribunala kao melem na ranu je pala barem načas ponos se vratio i redove hrvatske je zbio sakriše se Judini sinovi porušeni njihovi su snovi one što su davno popljuvali ponovno su sada zasijali sad su čisti barem na papiru jer ih ne će ostavit' na miru ponovno će gamad da izviri čim se ushit u narodu smiri ponovno će čekat' naše oči da nam duša na nos ne iskoči crne vrane u buduće dane. Što iz vlade što sa Pantovčaka jarić kapa drugoga buđaka ne će Thompson u pulsku arenu dok je Kajin šerif na terenu ne razumijem što se ovdje zbiva gdje se pamet u Hrvata skriva koga trpe tko im gaće šije ništa meni više jasno nije. Što se s pukom dogodilo sada je l' vas ova kratkovidnost svlada kud li srlja kakvom cilju ide pa i slijepci krive staze vide daj se trgni moj hrvatski puče Sotona te u pakao vuče diži pogled uspravi ramena ti si narod tvrđi od kamena. Ustaj puče nikad kasno nije još nam Sunce sa nebesa sije vrati osmijeh na bijelo lice Hrvati smo nismo kukavice ne će više baba tužibaba po Zagrebu skakutat' k'o žaba njezino je sada odzvonilo u našim je rukama kormilo. Strgnuta je stigma od zločina oprani smo pred tuđim očima sad nas mogu za nešto povući a mi ćemo dalje pjevajući pjevajući lijepoj domovini i junaku Anti Gotovini i svakome haškome uzniku hvalu ćemo dati preveliku jer su zbog nas žrtvu učinili i svim nama obraz osvijetlili. Generali Ante i Mladene ruke su vam sada odriješene nek' vam sreća svaku stopu prati hvalu vama pjevaju Hrvati nek' dušmanin od jada izgara kula laži sad im se obara neka svoje dvorište pometu i skupljaju novac za odštetu pa nek' čame na svome Balkanu gdje su bili tu neka ostanu. Gdje im pade Srbija Velika Hrvatska je za njih Amerika mi smo dragulj na ovom planetu i najljepša država na svijetu polako se preslažu kockice na zastavi naše ljepotice isplivat će pravda i istina za budućnost idućih godina na svome smo al' ne bjesmo svoji drugačija sada slika stoji nebeska nas zaštitila mati domovina to smo mi Hrvati čast i ponos sva ljubav i sreća samo da si barem malo veća.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - MUKA STIPANA JAVORA

Eeeeej draga braćo da vam žalost kažem ne sumnjajte da vas štogod lažem tešku muku Stipana Javora da i kamen zaplakati mora slična muka nije nikad dana ni u kakvu povijest zapisana težu muku ljudi ne bilježu ej no sam Isus što umri na križu. Završetkom nesretnoga rata Srbin uze Hrvata za brata i ugovor napraviše takvi da će biti u svemu jednaki da za narod bude bolja sreća ej i država snažnija i veća. Kad nas pod svoj jaram uhitiše ugovore bratske poništiše protiv toga Hrvati ustaju da hrvatsko ime sačuvaju al' Srbija Hrvate prevari i sramotno braću nasamari vojsku pusti i prisvoji obranu svo oružje i ratnu džabanu postaviše diktaturu strogu poništiše i bratstvo i slogu. Još i vođu hrvatskog ubiše na tisuće strašno izmučiše kad bi znali tko je Hrvat vrijedan i pred pukom hrvatskim ugledan tog su odmah dali uhititi i na teške muke postaviti a mnogi su kazne mnoge stekli u tuđinu od smrti utekli ostaviše i kuću i ženu ej i roditelje i sestru milenu. Stipan Javor biše Hrvat vrijedan u Zagrebu trgovac ugledan još komu su oci zatvoreni pomoć pruža i djeci i ženi i tko život za Hrvatsku dao i tko od grozne smrti utekao. Ej uhitiše Javora Stipana mučiše ga punih osam dana ne daj Bože nikom takvu muku strašnoj zvijeri ni gorskom hajduku Javorovoj moj brate mileni ne praštaju ni djeci ni ženi tuda silni spisak napraviše i Javora sile da potpiše takovi su spisak napravili ej zlo veliko da su počinili da je Javor zločin počinio pred ostalim da je vođa bio taj uopće zločin ne postoji njega njina diktatura skroji ej Stipan Javor voli život dati nego krivi spisak potpisati tim potpisom sebe na smrt sudi i ostali mnogi pravi ljudi čujte braćo žalosti i bijede kad im Javor potpisat' ne htjede pa prvu mu tuda muku daše po tabanim' štapim' udaraše da ne može ni na zemlju stati nagone ga šuderom šetati drugog dana muče ga zločinci dvadest i pet štapa po stražnjici trećeg dana teže muke biše pod nokte mu klince udariše dan četvrti prave muku veću pod ruke mu patent zmije meću to francuske jesu patent zmije što mu i kost u ruci probije uz sve muke što Javoru rade spisak nude on potpis ne dade osam dana patiše ga jadom teškom mukom i nemilim gladom potpis nude pokazuju jela ej ne bi li im namira uspjela. Muku trpi kaznu i on gleda opet im se nadvladati ne da ej petog dana srama ne imaše već mu ciglu za mošnju vezaše nogometa ciglom se igraju ranjavaju za Boga ne znaju ej šestog dana obadva tabana vežu za dva stupa vodoravna a niz trbuh glavu mu vješaju dok mu jadne kosti popucaju u tim mukam' moja braćo draga izgubi se i otpor i snaga da se oprit ne može ditetu sitnoj ptici ni malom piletu nesretnika tako obješena kome snaga biše izgubljena tukuć' nogom lice nagrdiše i oko mu iz glave izbiše. Tako ljudi čovjeka ne biju ni zvijer ljutu ni otrovnu zmiju sedmog dana ruku salomiše i udarcim' nogu mu prebiše na sve muke što je pretrpio stoput im je potpisat' odbio ubijte me da već ne bolujem ja vam svoju krvcu halaljujem oni za to k'o da i ne čuju već ga gadnim bljuvotinam' psuju sad poslušaj dragi pobratime što Javoru rade od rodbine drugog dana kad ga uhitiše niti to dosta im ne biše uhitiše sina i suprugu sve za žalost i njegovu tugu a u kući dvije kćerke male bez ikoga plačući ostale od jedanaest i devet godina gorko plaču dječica nevina gorko plaču za milenim tatom sad još više za mamom i bratom susjedi bi djecu utješili i rado bi u pomoć skočili ali stražar po danu i noći tim sirotam ne pusti pomoći draga braćo da ste čuli jade kad im hrane u kući nestade to ne možeš slušat' od strahote kako plaču djevojke sirote.

Eeeeej ljudi mili znate li za Boga spasite nas od glada teškoga roditelji i brat naš nam strada mi dvi jadne mrijemo od glada susjedi bi dali pomoć dici al' se boje propast' u tamnici plaču jadne jedan danak cili gdje su naši roditelji mili vaše ruke mnogu pomoć daše mi mrijemo dvi sirote vaše četiri dana jesu robijale te nesretne dvi sirote male. Kad su jadne od gladi izbulale iznemogle plakati prestale gladnu djecu straža je odnijela polumrtvom ocu ih odvela kad bi tkogod Javora vidio da je kamen on bi procvilio jer on nije sličan ni živini nego gnjiloj u grobu lešini zubovi mu biše izbijeni a obrazi grubo natečeni oka nema zavijena glava a odjeća sva mu je krvava osmog dana mučenja njegova najteža je muka Javorova ne tuku ga nit' ga udaraju već u srce tešku žalost daju osam dana ništa jeo nije vode nema da se kap popije u ćeliji biše stolić mali pun su raznim jelom natrpali potpis traže jelo obećaju al' od toga korist ne imaju tad pod ruku njemu šljaku daju i nesretnu djecu pokazuju ej kad ugleda svoju djecu jadnu bijednu, tamnu, žalosnu i gladnu on u danu problijedi u licu i upita nesretnu dječicu što j' zaboga moja djeco mila kakva zloća na vas se srušila a djeca ga u čudu gledaju unakažen pa ga ne poznaju. Kakav si nam naš tatica mili čudno li su tebe nagrdili otjeraše i mamu i brata pa nam straža zaključala vrata čuvaše nas po danu i noći da nam nitko ne može pomoći evo ima četiri dana tata ni kora nam kruha nije data daj što traže potpiši im sada ne pusti nas umrijeti od glada ti ako ćeš spisak potpisati reče straža da će jesti dati ej Javor suze niz obraz mori i žalosno djeci odgovori draga djeco ja života nemam ja se brzo u grob hladni spremam ja vas više nego sebe volim i još ovo ja vas milo molim mila djeco nemojte me molit' vašu molbu ne ću udovoljit' volim skupa ja sa vama mriti neg' pravedne ljude optužiti. Tim potpisom mene na smrt sude i ostale mnoge prave ljude a kada bi sramni potpis dao sebe i vas ja bi sačuvao al' to ne ću učinit' nikada ni da s mene goli bubreg strada milu djecu izljubit' je htio i da bi se s njima oprostio lice bolno, izbijeni zubi pa ne može djecu da poljubi niti može kao otac mili da ih rukom prebijenom zagrli šljaku držeć' drugom ih miluje da osjećaj od ljubavi čuje suze roni čuje žalost veću sina, ženu na muku mu meću sin jedini i žena milena strašno plaču kao dva jezera po ćelijam' čuju se udarci plaču braća i mileni znaci djeca mamu po glasu poznaše k'o dvi ljute guje zaplakaše kada djeca počeše plakati brata, milu mamu spominjati tad ga tuga nemila uguši u nesvijest se na zemljicu sruši od nesvijesti kada se povrati on žalosno poče uzdisati te uzdahom reče Bogu svome ne drži me na svijetu ovome nemoj da mi pogine rodbina čuvaj ženu, kćerkice i sina. Nek' ja gubim svoj život nevini tebe molim moj Bože jedini smiluj mom se hrvatskom narodu daj im zlatnu i svetu slobodu još zlotvorim' dosta ne bijaše polumrtva sudu ga predaše pa ni sud ga poštedio nije dvadest godin' daše mu robije ali dugo nije robovao mučenik je Bogu dušu dao. Ej crna zemljo ti mu laka budi slavuj ptico rano ga ne budi nije majka rodila Hrvata k'o Javora našeg milog brata sve pretrpi dušmane nadvlada al' zbog njega nitko ne nastrada draga braćo ovo dobro znajte ovu pjesmu svagdje zapjevajte nek' sva'k' znade kako je narodu koji svoju ne ima slobodu oj Javore slava tebi budi dok je Sunca i na Zemlji ljudi.

[Dubrovčanin]

VLADO KUTLE - PATNJE NEVINIH OPTUŽENIH LJUDI ZBOG UBOJSTVA JOZE LEUTARA

Zapjevat ću sramota me nije jer istina ne smije da se skrije i zemlja je crna se zaklela da zatajit' ne bi ništa smjela ja ću vam opjevat' istinu o najvećem do sada zločinu nakon rata koji je se zbio Hrvaticu majku ucvilio. O najvećem zločinu do sada otkad mir u cijeloj Bosni vlada otkad mir se dejtonski provodi trag se gubi sve više slobodi danak smrti moramo plaćati samo zato što smo mi Hrvati nikom nismo htjeli pokleknuti željeli smo svoj na svome biti slijedili smo pute Tuđmanove slušali smo riječi mi Šuškove krv hrvatska još lije u nama i dan danas volimo Tuđmana. Zbog toga nas mnogi zamrziše krvavu nam osvetu spremiše nezapamćen zločin učiniše ministra nam voljenog ubiše u Sarajevu gradu od behara ubiše nam Jozu Leutara. Svom narodu Jozo vjeran bio ministarski pos'o je radio zamjenik je ministra od MUP-a hrvatski on narod zastupa ej Stipanići rodno mu je mjesto Jozo bi ga posjećiv'o često sin jedinac u majke je bio svoga oca nije upamtio Milica mu majka i sad živa dok sin Jozo u grobu počiva. Zato ću vam braćo otpjevati morate me dobro poslušati poslušajte tragičnu istinu od čega nam ministar poginu na izmaku teške hladne zime prije pune četiri godine mjesec treći šesnaestog dana kad je povijest krvlju zapisana toga jutra Jozo se spremio da bi na put k'o uvijek krenio Željko Ćosić iz grada Mostara osobni je vozač Leutara pet godina Željko vozač bio svog rođaka Jozu je vozio gdje god da bi Jozo odlazio Željko ga je vječito vozio. I tog jutra Željko je stigao da bi Jozu na put povezao ne sluteći Željko toga jutra da već ne će biti skupa sutra da će ostat' bez ministra svoga i rođaka dragog voljenoga dok se voze po glavnome putu otkucava bomba u autu ispod noge bomba otkucaje zadnje znake života im daje svakog trena smrt opaka prijeti živote im nevine uzeti akcija je dobro promišljena a još bolje bomba postavljena. Za taj plan je bila rana zora da Leutar poginuti mora nešto malo prije osam sati presta bomba tu više kucati puče bomba gore neg' granata teško rani dvojicu Hrvata. U ulici turskog Ali-paše krv Jozina pute natapaše krv poteče braćo na sve strane na ministru stvoriše se rane vozač ranjen ministar još više teško Jozo u ranama diše hitna kola ubrzo stigoše do Koševa Jozu dovezoše medicinsku pomoć svi daju samo da život sačuvaju teška rana ministru na glavi krv se ne će da se zaustavi. I Željko je zadobio rane krv Ćosiću teče na sve strane u bolnicu stig'o doktorima teška mu je rana na očima no doktori sve od sebe daju da mu život samo sačuvaju vijest se brzo proču sa svih strana sa radia i TV ekrana stigoše nam tragične istine vozač ranjen i ministar s njime tužnim glasom doktori govore za ministrov da se život bore dok se Jozo iz kome ne budi nagrada se za ubicu nudi vlada nudi milijun maraka nać' ubicu stvar to nije laka svoju pomoć Hrvatska mu nudi al' se Jozo iz kome ne budi. Dok se Željko dobro oporavlja ministar je teško lošeg zdravlja džaba braćo medicinska strana umri Jozo nakon dvanaest dana. Dvanaestog dana nasta tuga te proplaka Nevenka supruga sa Ivicom sinom suze lije svoju tugu ne može da skrije Ivičina baka suze lije dragi Jozo sunce najmilije ja sirota ostala sam mlada k'o supruga evo tvoja sada tko učini majku siroticu, suprugu ti i sina Ivicu. Tog su dana mnogi proplakali stijegovi su na pol' koplja pali do Mostara Jozu dopremiše u Masline u grob sahraniše u Maslinam' grobnica od zlata u njoj leži ministar Hrvata to je mjesto slavnog velikana koji nije više među nama. Tuđin mu je život uskratio samo zato što je Hrvat bio dan za danom godina prolazi ubojicu nitko ne nalazi vlada svoju politiku vodi ubojica i sad na slobodi milijun se treba potrošiti nema veze koga optužiti ljudim' treba oči zamazati prave ljude zločincim' nazvati nema veze što nisu zločinci proglasiti treba da su krivci dok ubicu policija štiti šest Hrvata treba optužiti Željko Ćosić okrivljen je prvi sa ministrom lež'o je u krvi ej policijo nemoj luda biti tko će bombu podase staviti ni lud čovjek ne bi učinio da bi bombu podase stavio. Optužiše čovjeka poštena koji pojma ni o čemu nema ej stidite se naroda i Boga optužiše evo nevinoga Zoran Bašić drugi okrivljenik koji lažno biše optuženik Milićević Mario je treći i o njemu nešto ću vam reći Mario se predat' nije htio državljanin Hrvatske je bio bolje laži u bjegstvu dočekati neg' pravedan zatvor odležati i Čaljkušić Nedjeljko četvrti okrivljen je zbog Jozine smrti okrivljen je i on k'o ostali i njega su u zatvor strpali te petoga Handabak Ivana hrvatskoga isto državljana slavni junak general još veći o Ivanu isto ću vam reći. Tijekom cijelog u Bosni rata branio je ognjište Hrvata ej Brijeg Široki središte mu bio kažnjeničku bojnu je vodio smrt Jozinu njemu prepisuju i Ivana lažno optužuju Ilijaševića Dominika proglasiše tu optuženika proglasiše njega isto krivcom da je bio skupa s petoricom da je s njima zločin pripremio i u svemu im je pomogao nešto više reć' ću o hapšenju o njihovom teškom privođenju gdje su putem bili svi mučeni pretučeni čak i izloženi braćo mila evo pokušat ću privođenja neka opisat ću od hapšenja pa sve do zatvora gdje su prošli muke od terora dvi tisuće godina je bila optužnica lažna se spremila.

[Dubrovčanin]

Ej rujan mjesec jedanaestog dana uhitiše Bašića Zorana za taj plan je bila rana zora da se Cola uhititi mora Branić selo rodno je Zoranu kome jutro u lisicam' svanu pet je sati zora pred svanuće policija stala oko kuće sa namjerom prije bijela dana uhititi Bašića Zorana. Preko dvjesto ljudi maskiranih po Braniću biše razbacanih blokirali sve moguće pute postavili svud svoje aute transportere, džipove, marice specijalne stigle jedinice helikopter nad Branić stigao te se tiho na polje spuštao kad je vojska Branić opkolila ubrzo je u kuću krenila dok spavaju i Zoran i žena nitko pojma o hapšenju nema i dječica u sobi spavaju ne sluteći što ocu spremaju djeca jadna nisu mogla znati da će jutro plačem dočekati kad odjednom buka i galama policija stiže sa svih strana bez kucanja u kuću ulaze na spavanju Zorana nalaze od galame i od teške muke lisice mu stavljaju na ruke dok Anita majka i supruga gleda svoga voljenoga druga djeca plaču iza svega glasa ali niotkuda ima spasa djeca vide što im ocu rade nikog nema da im pomoć dade da im oca dragog oslobodi a ne da ga autom vodi policijo državnoga MUP-a zar se tako sa djecom postupa Ante Čolić svih dvanaest godina bio žrtva vašega zločina. U usta pištolj stavljaju djetetu spremni bili da ste na osvetu majci miloj nije gledat' lako vežuć' sinu ruke naopako otac Ante ne zna iza sana što se zbiva tog jutarnjeg dana ili sanja ili gleda očima što mu rade od voljenog sina policija kuću pretražuje kao krme kad u gunji ruje ne gledajuć' niti li pazeći već pred sobom sve živo lomeći do Mostara doveše Zorana te je bio u njem' pola dana iz Mostara Sarajevu gone od javnosti žele da ga sklone helikopter vozi ga tog dana jer se boje ljutih janjičara. Da im ne bi isto uzvratili pa su odmah Zorana spremili helikopter dok vozi Zorana nad planinu Čvrsnice i Vrana ej cijelim putem dok se je vozio od krvnika maltretiran bio psuju tu mu tu ustašku majku pola tijela visi mu u zraku priznaj da si Jozu usmrtio da si bombu podanj postavio ej Miljacka je zatvor s rešetkama gdje će Cola bit' idućih dana petnaest dana na zatvorska vrata obitelji niti advokata nitko ne smije u sobu mu ući a kamoli da se javi kući da se javi djeci i suprugi ocu starom i majci u tugi. Koja svoga sina oplakuje niotkuda da mu glasa čuje nakon petnaest u zatvoru dana odvjetnik je stig'o do Zorana Ivan Tomić i Kvržić Ivica odvjetnici čuvenoga lica u obranu Colinu su stali da bi pravdu na svijet istjerali policija na teret mu stavlja pod auto da bombu postavlja Milićević da je još Mario skupa s Colom bombu postavio treći mjesec četrnaestog dana optužuju Bašića Zorana ej tog je dana on krstio dijete a za zločin krvav ga terete policajci svjedoke dovode svaki dan je teže do slobode svakog dana pritvor produžuju za slobodu ne će ni da čuju. Dok mu teški prolazili dani pola sata samo im'o vani a ostalo zatvorska ćelija u kojoj su Srbin i balija pet je Srba a jedan balija dva kvadrata devet prostorija časni sud je prekršitelj prava a i ova bosanska država bez dokaza što ljude držite što ih kućam' svojim ne pustite Anita bi utorka svakoga obilazila supruga svoga i djeca bi ocu dolazila par minuta da bi ga vidjela deset do petnaest minuta posjeta je bila svakog puta politički proces montirani i njemu su stigli evo dani. Sa srca je pala teška rana tri godine sedamdeset dana dan slobode konačno je stiga nestalo je patnje a i briga presuda je sudska donešena za ubojstvo da dokaza nema. Uhitiše Željka iz Mostara što je bio vozač Leutara nakon Cole samo pet-šest dana uhitiše Željka kraj Doljana na prijelazu bosanske granice stigoše ga crne ubojice u koloni graničnoj je bio policijsku smjenu obilazio deset sati noćnoga vremena urota se protiv Željka sprema Željko treba u lisicam' biti što prije ga treba zarobiti akcija je dobro osmišljena uskoro uz pomoć provedena jedan čovjek sve od sebe dao helikopter svoj je poslao i Željko je prošao sve muke naopako svezaše mu ruke cijele noći Željko će morati u Mostaru zoru dočekati sa maramom svezanom po licu krevet im'o drvenu stolicu cijele noći pa do zore rane oči krpom bile povezane opet netko stoji na uslugi helikopter opet stig'o drugi do Sarajeva Željko mora doći uz planinu Ivan cijelu proći. I Željko je izložen svojoj muci sa povezom, lisicam' na ruci pola tijela dok visi na vani od živine hoće da se brani dok psuju mu oca i ustašku majku tijelo visi umorno u zraku oj ustašo priznaj iz Mostara da za smrt kriv si Leutara priznaj odmah ti ustaški sine ili bačen bit ćeš sa visine Miljacka je zatvor od terora u njeg' Željko isto stići mora u njem' Željko k'o i svi ostali dan slobode skupa dočekali kad je stig'o u zatvor čuveni saslušanje odmah mu pripremi dan četvrti tu mu omogući da se može javit' svojoj kući tog je dana odvjetnik stigao u obranu da bi Željku stao. Ej Sipović Mirza on se zvao najviše je Željku pomogao dokle dani u zatvoru lete utorak je vrijeme tu posjete majka Mara supruga Snježana utorkom bi bili svakog dana od desetak do petnaest minuta posjeta je bila svakog puta i djeca mu ocu dolazila par minuta da bi ga vidjela u očima suze dok sijaju od oca se djeca pozdravljaju majka Mara supruga Snježana molile su Boga svakog dana Međugorju često odlazile bosu nogu za misu čuvale majka Mara Gospu je molila desnom rukom dok bi se krstila ej Gospe draga, mila i jedina ti pomozi moga dragog sina i mog sina k'o tvog optužiše nepravedno mi ga zatvoriše. Dok rasprave na sudu se vode sve je teže doći do slobode Vinko Puljić jedini je bio što je zatvor često pohodio obilazeći nevine Hrvate u zatvoru koji teško pate kadgod većim nekim blagdanima uvijek Vinko bio je sa njima uvijek im se rado odazove saslušati patnje sve njihove. Sto i osamdeset sedam dan je manje ili više jedan otkad Željko u zatvoru pati i sa njime ostali Hrvati sto je deset proteklo rasprava svatko svoja mišljenja je dava ej dvi godine evo pune ima dvi tisuće druga je godina studeni je mjesec u godini laž ustupa mjesto sad istini a dvanaesti dan je u mjesecu kad će Željko vidjet' svoju djecu osmijehom zamijeniti tugu kad će vidjet' majku i suprugu utorak je točno dvanaest sati kad presudu slušaju Hrvati sam se sudac obratio puku kao sudac pročita odluku časni sud je odluku donio ej slobodu vam svima dodijelio.

[Dubrovčanin]

ZLATKO GLAVINIĆ - HERCEG-BOSNA U PLAMENU

Ej bješe teška četrdeset peta kad nastala Juga je prokleta umjetnička tvorevina kažu valjda ljudi pošteni ne lažu u svijetu ugledom se hvali tri naroda ništa im ne fali Muslimani, Srbi i Hrvati pravom braćom počeše ih zvati ljubav prava te narode veže al' hrvatskom srcu ne prileže. Širilo se bratstvo i jedinstvo pravi Hrvat ode u tuđinstvo godinama gradile se pruge osta tako dio bivše Juge igra tada Srbin do Hrvata Musliman se u kolo to hvata marica je ljuta tog režima udarala mučki po rebrima Hrvati su protjerani svijetom ne htjedoše trčat' za štafetom jer stajaše kud se baca cvijeće dugo Juga potrajati ne će u tuđinu odoše Hrvati nisu htjeli u gubi disati to su oni domoljubi pravi koji vole crven-bijeli-plavi u domovini ne imali metak ali danas sviće crni petak. Čekali su strpljivo k'o guje da u Jugi dođe do oluje do oluje moralo je doći zato vrijeme ne će dugo proći bješe Juga po oružju sila sve po planu srpskom je krojila diljem Juge srpski generali na crtu su bojišta trčali srbijansko sjeme posijaše sve povoljno sebi prisvojiše paklene su planove kovali o Velikoj Srbiji sanjali. Udarili prvo na Slovenca al' ih Janša potpraši k'o zeca u Hrvatsku Srbi pobjegoše ni Hrvatu ništa ne mogaše naletili na čeličnu branu na planini žestoku obranu na Hrvate zbijene i čvrste tu četnici opekoše prste težak zločin u njoj počiniše al' hrvatsku dušu ne slomiše jer je sila narod koji brani domovinu koja ga othrani sastaše se srpski đenerali odlučno se na Bosnu navali. Cijela Bosna naša mora biti samo Srbin u njoj će živjeti srpsko ime Bosni ćemo dati Hrvat ne će Hrvatom se zvati Hercegovci osobito zapad osjetiše taj podmukli napad znade Hrvat što mu Srbin sprema branimo se il' nas više nema na pragu smo hrvatske sudbine ostat ćemo bez mile domovine povijesni ovo je trenutak da imamo svoj hrvatski kutak. Jednog jutra kad se brda tresu to tenkovi pošli ka Kupresu Mostar staro od Hrvata leglo srce mu se kao kamen steglo jer tenkovi iziđoše milo na kolonu zastadoše silom sve što tada moglo se kretati brzinom je počelo stizati kamioni, šleperi i busi navalio narod kao Rusi stala sila četnička kolona ne da narod lako bez pardona da se krene zapadnom Mostaru i sve živo u tom kamenjaru ne miču se nikuda tri noći ne boje se srbijanske moći po svijetu širile se vijesti tenkovi su zastali na cesti đenerale pohitali jadi na Široki ne daju armadi zar malena Lištica da stane na put jedne vojne karavane. Oprostit' se tim ustašam' ne će od armije naše nema veće Herceg-Bosnom četničke kolone u pohodu da dođu na more do Neretve kao borbe nema sve hrvatsko uništit' se sprema mirotvorna bijaše Europa da ne dođe do ratnih strahota al' Hrvati redom nestajali Muslimani ni riječ prozborili s druge strane kad se ovo gleda nevoljniku progledat' se ne da Muslimani tu imaju manu neodlučni na koju će stranu je l' Hrvatu kojem i pripada il' Srbinu od kojeg nastrada dok ognjišta od Hrvata gore hrabriji su spremni da se bore selo Ravno guši se u krvi tu topovi zapucali prvi u tom selu spališe ognjišta od njega nam ne ostade ništa a Alija sa prijestolja viče Muslimana ništa se ne tiče nama Srbi ne će prijetiti politički sve ćemo riješiti. Ne će valjda majku mu ponosnu zapucati i na našu Bosnu krvopija Karadžić zaprijeti Muslimana više ne će biti to Alija za šalu primio za rata se nije pripremio Karadžić je zagovornik mira on ne smije u Bosnu da dira plamen rata brzo se širio Herceg-Bosnu cijelu zahvatio iz tuđine sve se živo diže pomoć silna u svačemu stiže domovini sve se živo vraća na bojnoj crti zakleta su braća Herceg-Bosna u plamenu gori svaki Hrvat za svoje se bori od Neuma preko sela Ravno Popovo je polje vodoplavno tu ponire rijeka Trebišnjica zauvijek je četnička grobnica kad upitaš Bendera Ivana od Neuma što je sada glava što on misli što nam je činiti Hercegovci ne smiju pokleknuti ni centa se ne smije uzmaknuti. Hercegovac dok se zemljom kreće ni ptica nam proletjeti ne će na noge se podigli Hrvati junacima možemo ih zvati bojak biju oko sela Drijena tu četnička fronta probijena oj Hrvati srce vam je lavlje junaci ste Bog vam dao zdravlje ali braćo bilo kako bilo Neum se je mjesto obranilo.

Baš sve što se tuče po Mostaru bliži se dalekom beharu nikad čede prežaliti ne će što s Hrvatim' ne imaše sreće drugo svoje oružje dovukli po Širokom sad bi oni tukli poskočiše hrabri dobrovoljci Široki se ne nađe u klopci jednog jutra u četiri sata Lištica se trese od granata u boj kreću ponosni Hrvati dragovoljca četnika da se smlati panika se stvara na planini svaki kamen ustašom se čini bježe čede kao plaha ovca sa bojišta čuvenog Orlovca onaj čedo što hrabriji bio na Orlovcu kosti ostavio oni živi prosuli su kletve plivajući prohladne Neretve dosta mrtvih razasuto sada do Orlovca ne možeš od smrada leže negdje u brdu Orlovcu u smrdljivom četničkome docu u smrt ih presrela i baka nikad ne će pronaći ih majka. Razljuti se četnička bratija Hercegovci nisu simpatija udariše dalje od Mostara niže dolje do Čapljine grada iz Klepaca četničke jazbine Čapljina se dočepa sudbine Prebilovci a i Tasovčići tu su pravi domaći četnici od Čapljine sad su nedaleko da se vrate ne b' se nikad reklo tad četnici u najvećem bijesu udariše najviše po Kupresu svojom silom krenuli ka Stocu uz tenkove bijući po docu pa četnike tako opijene razdražiše Muslimanke žene nije bilo puno milovanja ponajviše brojnih silovanja one žive sada hode čudne sa Srbima ostale su trudne badava im njihova ljepota rodit' srpče velika sramota. A ostale četnici poklaše na nemoćnim bijes da ispraše ne sluteći da ih kazna čeka tiranija nije dovijeka majke plaču suzam' nema broja mili Bože gdje su djeca moja netko će se možda povratiti a mrtvima laka zemlja biti cijela Bosna u krvi se kupa tri naroda nikad više skupa jer Hrvat se prepoznaje diko ne čineći zlodjela baš nikom al' takne li tko te ljude divne doživjet će užasne zločine jer Hrvati nisu baš naivni znaju dosta o svojoj sudbini krvavo su platili sve škole oplakali žalosno sinove ne damo se potlačiti više a tuđa nam zemlja ne miriše čvrst k'o kamen Hrvat je u stroju Hrvat voli domovinu svoju zasrdit' će četnike da proba ako Ante ustane iz groba ej Hrvati Srba se riješite zanavijek s njima raščistite do Kupresa četnici su došli Tomislavgradom nikad nisu prošli od Konjica sve do Višegrada srpska vojska tehnikom napada po logoru čame Muslimani ne mirišu više im fildžani moljakaju bosanske Hrvate sokoli ih hrabri Boban Mate ne dajte se junačine muške ne spavajte nikada bez puške oj Bobane ponosni smo na te hrabro ti si vodio Hrvate Muslimani shvatiše prekasno nije šala sada im je jasno treba vratit' četnicima ćuške i oni se prihvatiše puške al' veliko zlo se dogodilo i krv na Mostar natjeralo ruku mira mi smo im pružili a mržnjom su oni uzvratili tome nitko nikad se ne nada da Musliman puca na Hrvata prokockao svoje si Alija prokockao jerbo si balija. Što Hrvate htjede uništiti muslimansku državu stvoriti pokreni se zar ti nije jasno jer već sutra bit će ti prekasno ne gori baš ničija do zore protiv jednog svi će da se bore zato pjesmom poručujem javno što već nitko ne reče odavno jednog dana dom se tome nada potuć' će se oko Beograda Srbija će završit' na kolcu u krvavom ratničkome loncu to će biti u iduće doba u mukama ječat' će iznova mi ćemo ih dokusurit' dalje od slobode dan će da osvane. Sad slobodno neka lete ptice jer po Jugi nikle su granice nek' se svatko zapita nad tobom nek' se pakao pozabavi tobom povijest pamti neka se zapiše sa Srbijom nikad skupa više nek' je Franje i Gojka i Mate Bože dragi sačuvaj Hrvate.

[Dubrovčanin]

SAŠA LAKETIĆ (FESTIVAL GUSLARA JUGOSLAVIJE U TREBINJU 1996.)

Ej kliče vila sa vrh Leotara ispod kog je prestolnica stara nekadašnje zemlje Travunije ej kneževine srpske najstarije. Đe je rođen sveti Vasilije, Jovan Dučić pjesnik i genije tu je stara loza Nemanjića ej Ninkovića i Čabrinovića. Vatra plamti na zubačke stoce s kojom Luka diže Hercegovce vatra koja neprestano gori ej tu su sveca Vasilija dvori. Tek što jutro sa noći razminu kliče vila niz Hercegovinu da bi bolje uz svitanje čula ej panula je Fazlagića kula. Tvrdi sandžak u gatačkom kraju koga Srbi po zlu poznavaju po jamama i po vješalima njihovim strašnim zločinima po krvavom malju i handžaru otkad vjeru napustiše staru a primiše Bajram i munaru sa maljem su u ovom vijeku ej htjeli slomit' srpsku kolijevku. Opet vila Hercegovka javlja opet javlja i opet ponavlja iz strašnog su ustaškog gnijezda proćerani mjesec i zvijezda panula je Fazlagića kula ej nema više balija ni bula. Još se čuje jeka izdaleka posle kule to i Borač čeka pa Srbinje pored vode Drine i sva mjesta od Hercegovine da se nekrst zadovijek skine ej sa svetoga Save đedovine. Hercegovac i Srbin mimo Srbe dobro pamte ponore i vrbe to ne mogu zaboravit' nikad što je od njih učinio džihad nikad više pristupa im nije ej đe je rođen sveti Vasilije. Kličem s pjesmom u njegovu slavu Bog nek' čuva srpstvo i državu Bog će dati svetinja ova da propjeva zemlja hercegova sa Srbina strašnu kletvu skini ej da se srpski narod ujedini.

MILE KRAJINA - VUKOVAR BRANE VITEZOVI

Jastreb Mile spreman k'o nikada zapovjednik Vukovara grada ime zvučno poznato u svijetu Srbe tuče u svakom naletu branitelji tuku Srbe jače Srbi vojsku elitnu dovlače beogradska gardijska brigada više ne će napadat' nikada. Došli jesu da Hrvate kolju ostali su na slavonskom polju vukovarska radio postaja koju Zdravko Šeremet osvaja četnike je iz nje protjerao i hrvatski radio nazvao Siniša se Glavašević čuje na radiu svijetu poručuje on govori sa velikom strasti grad Vukovar ne će nikad pasti rekao je načelnik obrane branitelji skaču na sve strane jedan drugom pomažu u boju život daju za Hrvatsku svoju. Željko Bujan čim zaliječi rane u redove vraća se obrane Martin Sabljić puno se branio živote je mnoge zaštitio Mihaljević tada njega zove tko će bolje zapalit' tenkove gorjeli su četnički tenkovi kao da su od slame pravljeni Srbi tuku topovima jače zrakoplovi bacaju krmače ruše dvorac i okolne zgrade svirep zločin agresori rade. To je bio napad nečuveni s obje strane mrtvi i ranjeni branitelji ruše zrakoplove bojna kola i teške tenkove sve je manje strjeljiva i hrane i oružja za tući dušmane svuda borbe žestoke se vode Jastreb stari u Vinkovce ode da oružja što više nabavi u Vukovar borcima dostavi jastreb mali Borković se zove zapovjednik obrane je nove on je časnik iz prvih redova nova nada hrvatskih sinova. Srpske horde na sve strane tlače iz Srbije tehniku dovlače na tisuće dovezli tenkova ruševine ruše iz topova uz armiju šalju plaćenike i koljače opake četnike do temelja grad su razorili spomenike naše uništili razoriše srpske ubojice nema crkve, škole ni bolnice uspjelo je srpskim zlikovcima put presjeći prema Vinkovcima tenkovima grad su opkolili Vukovaru pute zatvorili ta opsada Vukovara grada poput bitke oko Staljingrada gori drvo i zemlja i kamen do neba se diže modar plamen. Branitelji lavovski se bore od Borova do Petrove gore preko trista spališe tenkova i dvadeset devet zrakoplova a četnika dvanaest tisuća nikad ne će vidjet' svojih kuća tako Hrvat svoju zemlju brani kad na njega napadnu dušmani na sve strane mrtvi i ranjeni branitelji padoše čuveni vitez Zadro pogibe u boju za dom sveti i Hrvatsku svoju pet četnika vatru otvoriše iz snajpera Zadru pogodiše odmah su ga borci osvetili pet četnika na mjestu ubili slava Zadri hrvatskom ratniku i posmrtnom general-bojniku. Svi gradovi ravne Slavonije na udaru četničke armije vidjeli smo četničke zlikovce tuku Osijek, Valpovo, Vinkovce ne može se Vukovaru doći braniteljim' oružjem pomoći prepušteni srpskim krvnicima i najvećim ratnim zločincima pokušaja za proboj je bilo ali nije plodom urodilo iz onoga pakla i užasa nema nade, izlaza ni spasa ne tražimo niti smilovanja ne može se iz grotla vulkana. Politika zapadnih zemalja crni obraz do kraja ukalja oružje nam kupovat' ne daju a Srbi ga odviše imaju zapadne su krive izdajice što pomažu srpske ubojice da smo dosta oružja imali do Zemuna Srbe bi tjerali jugovojska branitelje zove da će štitit' živote njihove konvencije sve će poštivati ako žele oružje predati propustiše konvoj ranjenika sačuvaše glave od četnika karaula Marin Vidić Bili pregovore s vojskom su vodili prijedloge su svaki svoje dali i dogovor skupa potpisali bolnica je puna ranjenika na meti su srpskih razbojnika a pučanstvo u podrumim' pati skupa žive Srbi i Hrvati. Branitelji izbora nemaju osim da se armiji predaju kada su se armiji predali zločince su srpske upoznali Srbin laže i zavjeru sprema u Srbina nikad vjere nema što četnici sa armijom rade kolju naše ranjenike mlade Srbi kolju hrvatske sinove novi Bleiburg Ovčara se zove branitelje tuku, zlostavljaju žene, djecu tući ne prestaju četnici ih i tukli i klali na sve strane mrtvi su ležali mnoge od njih u Srbiju vode u logore bez kruha i vode. Borci koji nisu se predali preko minskih polja su bježali Ivo Šoljić nije se predao kažu da je Dunav preplivao doktor Njavro dobro opisuje kako Srbin zakon ne poštuje glavu dolje a ruke na leđa Srbin ljudsko dostojanstvo vrijeđa kad su ljudi u tamnicam' bili Srbi su ih tukli i mučili mnogima su kosti polomljene i mišice krvlju podlivene povjerenik Marin Vidić Bili Srbi su ga tukli i mučili tri viteza na smrt osuđena ali srećom nisu pogubljena Zoran Šipoš, Martina Sabljića i Nikolu trećeg Čibarića svi su oni bili razmijenjeni u Nemetin kad su dovedeni i još mnoge naše mučenike razmijeniše za srpske četnike. Nema više grada hrvatskoga uz obalu Dunava plavoga sve Hrvate dušmanin protjera nema zbirke doktor Bauera golubice slomiše ti krila a tako si plemenita bila ja ne mogu u ovome stilu svu opjevat' našu braću milu mnogi jesu za Hrvatsku pali i svoj život za slobodu dali slava svakom što je život dao ja bih takve svecima nazvao branitelji i svi ranjenici poštujmo ih svi su mučenici da ih majka nije takve dala ni Hrvatska ne bi postojala vratit ćemo naše prognanike ne će biti Srbije Velike hvala svakom borcu za slobodu vi ste ponos hrvatskome rodu.

[Dubrovčanin]

SLAVKO JEKNIĆ - VRAĆAJTE SE SRPSKOJ VJERI

Još gospodar Crne Gore kralj Nikola car junaka pjevao je srpstvu pjesme nema vjere u Turaka ne vjerujem u Turčina kad se kune ili klanja a još manje poturici njegova je vjera tanja istina je dokazana zbog vjere i zbog Boga da je gori poturica od Turčina najgorega. Poslušajte poturice pred Alaha što ste klekli prokleće vas srpska vjera koje ste se vi odrekli pobjegli ste od svog roda protiv svoje zemlje majke mislili ste kod Turaka da će biti k'o iz bajke bez obraza i ponosa kojeg ste se vi odrekli gubo našeg svetog roda pred Turčina što ste klekli sa mržnjom vas potrovaše vaša braća iz Kurana al' da znate poturice biće kasno jednog dana al' još za vas ima nade da spasite duše svoje vraćajte se srpskoj vjeri čas povratka došao je. Stići će vas Božja kletva i pepeo svetog Save prokleće vas izdajnike naše stare srpske slave ko protivu srpstva huli i okreće leđa rodu taj pred Bogom mjesta nema nit' je prist'o u narodu mislili ste srpsku Bosnu odvojiti od Srbije sad vidite poturice to uradit' lako nije Bog pomože srpskom rodu nada vam se izjalovi sačuvaše srpsku Bosnu naši sivi sokolovi morali smo ustanuti da branimo što je srpsko đe god Srbin na vas krene ostalo je pusto tursko. Pogledajte poturice u Srbinju nema bule a i Gacko slobodno je Fazlagića nema kule dođe zeman da plaćate sve grjehove od Kosova opet Bosnom lete čete naših srpskih sokolova Bog pomože te junaci srpskom vjerom nadjačaše viđeli ste izdajnici mi ne damo što je naše nikad neće Crna Gora ni Srbija srpska dika dok je prave srpske vjere ej kleknuti ispred izdajnika.

JA SAM ROĐEN ĐE DŽAMIJE NEMA

Ja sam rođen đe džamije nema muslimane mrzim od malena. Aoj bulo đe su ti dimije kod četnika oko redenika. Aoj bulo preko Lima viđaš li se s četnicima. Mirno spavaj Fato sve ti je poklato samo Mujo nije visi kraj kapije.

VESELIN DACIĆ - IZGUBLJENI ZAVIČAJ

Krstaš orle širi krila i odleti do Kosova obiđi mi Metohiju i grobove prađedova obiđi mi selo rodno i nadleti staze stare đe sam mlađan odrastao Šiptari ih sada gaze kuće su nam porušene voćke korov pritisnuo odavno se iz Dobruše svaki Srbin iselio. Orah stari posječen je šljive više ne cvetaju Šiptari ih isjekoše na Srbe ih podsjećaju po Dobruši mojoj rodnoj dušmanska se noga šeta mjesto jeke od gusala riče odža s minareta nema pjesme crnogorske kao nekad da se čuje da u sumrak kroza selo k'o nekada odjekuje uspomene ostadoše na te dane srećne dane u tuđini ostar'o sam al' me i sad bole rane još te sanjam Metohijo tvoja sela i gradove zauvijek ćeš ti ostati vječna rana duše moje sanjaću te Metohijo i lijepa polja tvoja sanjaću te i kad ode na nebesa duša moja.

MILE BONDŽA - POGIBIJA HRVATSKE LEGENDE BLAGE ZADRE

Eeeeej Vukovaru legendo Hrvata izgubismo Hercegovca brata tisuć devet devedeset prve tada Srbi Vukovarom vrve kako bi ga cijela poništili poništili vatrom popalili Blago Zadro kada za to sazna hitno javlja što četnici rade pripremaju oklopne tenkove da pobiju hrvatske sinove brza vijest brzo se pronijela na Vukovar da se sprema sila. Veliko se oružje gomila sa svih strana da pristiže sila tada Zadro obavijest izdiktira a uzbuna u gradu zasvira mala djeca u zaklonu, žene reče Blago naprijed evo mene prvi juriš kada učiniše tu oružja puno zarobiše prvi nalet odbiše četnike da ne biše nimalo panike tad četnika stotinu nastrada mili Bože velikoga jada drugi nalet opet su odbili još su više oružja dobili u trećemu velikom naletu još im veću nanesoše štetu tenkove njine izbace iz stroja poslušajte sada braćo moja tada Zadro viknu iz sveg glasa naprijed braćo nema drugog spasa taj Vukovar, Aljmaš i Borovo treba sada opkolit' ponovno pazite se strojnica i mina a ja odoh pravac Erdutina na Trpinjsku moram cestu stati četnicima prolaza ne dati. Jer ako bi ušli u dubinu spalili bi cijelu okolinu hitno Zadro za se šarac baci a za njim se digoše junaci sin mu Robert kreće Zadro prvi naprijed braćo ne žalite krvi na Trpinjsku cestu i Borovo na Trpinjsku cestu i bunkere Bože mili dobro ti ih dere teška borba dvadest četiri sata da brat nije poznavao brata tu se teška vodila bitka zbog bolnice i zbog ranjenika još se veća tu razvila bitka da bi Zadro bolnicu spasio spašavajući on je poginuo. I na pola mrtav progovara čuvajte mi djeco Vukovara zbogom braćo zbogom sokolovi vi Vukovar izgradite novi na granicu nek' dođu ustaše ustaše se Srbije ne plaše. Zadro umri njega nam nesta tajnu nosi ta Trpinjska cesta bunker zadnji na Trpinjskoj bio Zadro je se iz njega borio sačekiv'o četničke kolone otimljući puške, kamione sa Robertom svojim sinom bio na Trpinjskoj kad je poginuo. Sin ga Robert na leđima nosi i mrtvim ćaćom se ponosi zbogom ćaća dušo moja mila dušmanska te puška pogodila braneć' djecu a i ženu svoju u ljutome poginuo boju ej nek' hrvatska historija piše da junaka k'o Zadre ne biše on ni centa uzmicao nije nit' se boj'o cijele Srbije ovo ljudi zaboravit' se ne će dok i jedan Hrvat zemljom kreće a najviše iz njegova mjesta zato ovo danas pripremamo ej za junaka da Hrvati znamo ej generalim' našim pokoj duši za njima se naše srce suši.

MIJO KRAJINOVIĆ (MELBOURNE 1988.)

Draga braćo ovdje svi Hrvati deseti vam želim čestitati zapjevat ću ja uz gusle moje poslušajte ove riječi moje gusle moje od starih vremena hrvatskoga roda i plemena stoljećima vi ste davorija hrvatskoga roda melodija pa i sada gusle zaguslite i narodu svome opjevajte opjevajte pjesmu domovini pa i nama braći u tuđini ja ću pjevat' a vi me pratite i hrvatsko srce probudite probudite i staro i mlado pa ćemo vas poslušati rado. Sada ćemo pjesmu napisati tragediju našu opjevati nas su braćo milijuni vani malo manje po zatvorim' čami i još uvijek broj se povećava tu je naša tragedija prava ovakvo nikad zadesilo nije otkad Sunce Hrvatsku nam grije tjeraju nas s djedovine naše gdje pradjedi kosti ostavljaše još tisuću godina i prije hrvatsko nas žarko sunce grije i sunce je pomrčalo sada gledajući čemera i jada kako Hrvat domovinu voli ali drugi sudbinu mu kroji kako susjed nama dobro želi samo mirno iz Hrvatske seli a ako se koji Hrvat budi susjed njemu po zakonu sudi sve u ime naroda drugoga jer Hrvatska nema suda svoga oni sude hrvatske prvake procviliše ostarjele majke i ne samo hrvatske prvake oni sude po Hrvatskoj đake mlade momke Goli otok sprema izlaza im braćo drugog nema. Ako njih se ostavi na miru ne mogu se primaknuti cilju ne će moći uništit' nacije proširiti ime od Srbije sudili su hrvatskom Stepincu poznatome hrvatskome sincu fizički su njega uništili na tisuće drugih progonili tuda su se braćo prevarili ako misle da su ga ubili jer pravednik ubit' se ne more samo sebi napraviše gore. Pošto danas nakon puno ljeta duh Stepinca po Hrvatskoj šeta svecem njega zovu svi od rata a zločincem sluge Beograda samo jer je želio slobodu hrvatskome cijelom narodu zla nikome nije ni želio za svoj narod Bogu se molio sve zbog toga njega su mučili na tisuće drugih pogubili jer se nisu odnarodit' dali i drugome nisu služit' znali rađe mladi život izgubiti neg' hrvatski izdajica biti i tako je Bogu dušu dao njegov narod tijelo pokopao ako braćo nismo svjesni toga nestat će nas braćo do jednoga nego braćo ovako kako je Hrvati se ne smiju da boje djedovinu ne napuštat' više pa će njima dolaziti tiše puno ljepše ovce je čuvati staru majku očima gledati pa i vode jednom se napiti neg' dušmanu želju ispuniti mlada braća još dobro ne znaju domovinu napustit' probaju. U tuđini misle naći sreću i tako se k'o bez glave kreću u tuđini srce svakog boli dolar gleda Boga se ne moli malo nas je u tuđini brate da sličimo na stare Hrvate. Što se tiče političkih ljudi Beograd im po svem svijetu sudi proglase ih da su teroristi za ubiti prvi su na listi i Bušića tako su ubili s pet metaka s leđa usmrtili značajnoga hrvatskoga sina domovina što je odgojila Marko Đukić za Andriju gori pošto srce za Hrvatskom boli i Milićević djeca cvile sada izgubiše roditelja mlada Dane Šarac nepokretan sjedi u kolicim' cijeli svijet ga vidi Kraljeviću oči su izbili sa smajserom ubiti ga htjeli do sutra bi nabrajati moga da imade koristi od toga na tisuće tako su pobili i hrvatski narod ucvilili. Puno više po zatvorim' pati jer su braćo čestiti Hrvati mi živimo u najvećoj tugi na zapadu kao i u Jugi ljudska prava za nas ne postoje dok nemamo domovine svoje imamo je u tuđim rukama jer poglavnik nije među nama treb'o bi se poglavnik da rodi i hrvatskoj borbi da nas vodi ali sada dobro promislite i deseti travanj ponovite braćo moja slažimo redove čujete li Hrvatska nas zove braćo moja borbom do slobode svi putevi za Hrvatsku vode.

[Dubrovčanin]

MARIO BLAŽIĆ - SRPSKI RAZBOJNICI

Festival gange i gusala, München 1992.

Oj Srbijo leglo razbojnika i kolijevko četničkih krvnika vidjeli smo mi srpske koljače kakve su im brade i šajkače na šajkačama Karađorđa kruna glava im je ušima puna duga kosa gadno umazana nit' ikada bila počešljana pa tako mi očinjega vida puna buha, ušiju i gnjida. Predvode ih četnički zločinci po zanatu sami razbojnici svima Šešelj nazvani vojvoda krvopija hrvatskog naroda do njega je Vuče Draškoviću i zločinac Simo Dubajiću a do Sime Jovan Raškoviću sličan gadu Momčilu Đujiću tu vidimo nekakvog Babića i njegovog ministra Martića što po Kninu balvane redaju i narodu prolazit' ne daju postaviše nekakve blokade te zločine po Hrvatskoj rade kraj Miljevaca ili Knina grde horde bradatih četnika oružje u rukama svjetluca jerbo Hrvat čeka da zapuca pa kad vatra iz strojnice sine za obranu naše domovine stvorit će se novi Francetići, Luburići još i Pavelići a ustaša kad u boju vrisne eto čedo opet Nezavisne tad će čedo bježat' preko Drine u smrdljive ciganske jazbine a Drina će teći kud i teče granica je gdje ustaša reče. Pa će nestat' tvoje imperije i stvaranja Velike Srbije za Hrvatskom proći će te volja budućnost te čeka svinjokolja sjetite se Pavla Đurišića i četničkog popa Perišića kako svoje izgubiše glave na području hrvatske države znaš li gedžo kukala ti majka da Hrvatska još ima junaka što u borbi za Hrvatsku stoje za Hrvatsku nikog se ne boje badava ti tenkovi i kola Hrvat će te sahraniti gola u Hrvatskoj srbovanja nema četnicim' se crni petak sprema. A Hrvatska ima saveznike koji će se dići na četnike Makedonci i braća Šiptari za Srbiju loše stoje stvari tvoja gedžo budućnost je crna bit će manja od makova zrna Šumadija to je carstvo tvoje sve ostalo gedžo propalo je sada gedžo ne poteži Vraga ako ti je živa glava draga tebi tvoje a nama će naše ej poruka je od starog ustaše.

[Dubrovčanin]

JOZO RADOŠ-MARIĆ - DARIO KORDIĆ

Gusle moje hrvatsko glazbalo opet ćemo zapjevati malo odavno vas ne uze u ruke pa puštate neke čudne zvuke vi gudite ja ću zapjevati neka čuju sva braća Hrvati zar ne ćemo pjevat' o hajducim' nit' krvnicim' Osmanlijam' Turcim' koji su nas htjeli poturčiti i kršćansku vjeru uništiti zapjevat ću pjesmu od istine o vitezu Lašvanske doline o životu hrvatskoga tića po imenu Daria Kordića. Sve istinu ništa ne ću kriti možda će se neki i ljutiti porodila majka dragog sinka svima bio i ponos i dika a od oca Ljubuškog plemena naslijedio i kamenih gena koji će mu pomoć' u životu podnositi tu svoju golgotu koja poče završetkom rata za još devet bosanskih Hrvata u studenom devedeset pete Richard Bosnom optužnicu plete i šalje ju do bijelog Zagreba da Hrvate uhititi treba da su neki zločin počinili u Ahmićim' su stradali civili i svih deset u Haag izručiti ili ćete sankcije dobiti a Hrvatska matična država sve na svijetu njima obećava i najbolje odvjetnike svijeta kol'ko košta to nitko ne pita financirat' cijelu familiju sve će imat' k'o da su u raju a vi ćete brzo se vratiti sve će naši ljudi vam srediti i doista nekim tako biše kada krivnju na drugog svališe odlučiše predati se Haagu i molit' se svome Bogu dragu. Da nam svima bude u pomoći pa uskoro svome domu doći a na šesti listopada brate Haškom sudu predaše Hrvate a tisuću devete stotine devedeset i sedme godine pred zidine haškog kazamata zatvoriše svih deset Hrvata na dvanaesti travnja započinje devedeset devete godine a završi petnaesti prosinca dvi tisuće ravna godinica svjedočili mnogi su svjedoci među njima neki zaštitnici tri stotine četrdeset jedan a taj jedan jadan je i bijedan identitet koji svoj sakriva na Daria krivicu svaljiva a i neki naši odvjetnici u prljavoj igraju igrici Stjepan Mesić predsjednik države isprave on krije one prave da sud ne bi odluku donio i Kordića slobodna pustio. Pa zar može takav čovjek biti pa nevina u zatvor baciti u veljači moj hrvatski sine dvi tisuće i prve godine pravomoćna presuda se čita na sramotu cijeloga svijeta dvadest i pet godina zatvora presuda se naša provest' mora hrabro vitez presudu podnosi jer je znao što mu ona nosi sve se živo na njeg' okomilo na njegovim leđim' se lomilo ali šuti i moli se Bogu samo takvi to izdržat' mogu da mu nije molitve i Boga ne bi ovo izdržati moga žao mu je i srce ga boli kada vidi one koje voli vjernu ljubu s troje djece male najviše mu u životu fale dvi tisuće i šeste godine tren je bio njegove sudbine do isteka svoju kaznu služi sad je malo domovini bliži da mu lakše dođu prijatelji i pričaju o velikoj vjeri koja zrači iz ovog uznika i to mu je vrlina velika. Ali sudbinu čovjek ne osjeća valjda takva biše Božja volja umrla mu oba roditelja kako teško sinu može biti roditelje ne može sahraniti i na grobu reći u suzama zbogom oče zbogom draga mama možda vas je nepravda ubila koja vam je sina zatočila al' polako sve se bliži kraju uskoro će svome zavičaju pa ću doći na vaše grobove kazat' riječi teške rane svoje mila mati nemoj tugovati tvoj sin dođe živjeli Hrvati.

[Dubrovčanin]

TOMISLAV KOVAČ-STRUKIĆ - TUŽNA POVIJEST I SLOBODA RAME

E moj Vrane vrhove ti tvoje otkrij povijest rodne Rame moje otkrij meni što je bilo prije za vremena turske invazije odgovara meni Vran planina što god kažem to ti je istina poznata sam planina hajduka divljih ptica, medvjeda i vuka čuvala sam tisuće junaka kao djecu kada čuva majka ispod mene ramska je kotlina povijest joj je vel'ka tragedija. Rama ti je poznata po Divi, čvrstoj vjeri i rakiji šljivi još se sjećam tih velikih dana i junaka Ramljaka Smiljana i još s njime Janković Stojana s njima mnogi Ramci Ramu napustiše i kraj Sinja dolje se smjestiše ne mogaše ostat' više dana od harača turskih sultana a najteža jest gadna priča bezobrazluk begova Kopčića kojima je sultan dao prava da s mladom Hrvaticom spava a koja se begu opirala glava joj se sabljom odsjecala mlado tijelo odmah ukopali i od kuge smrti prikazali polovinom šesnaestog stoljeća na Kedžari velika nesreća ubi Turčin najljepšu djevojku jer ne htjede ona turskom momku nije htjela izdat' vjeru našu i udat' se za turskoga pašu to je ponos i velika dika i najbolja tih vremena slika. Diva nam je obraz osvijetlila zbog Isusa svoju glavu dala još se sjećam tih dalekih dana ramskog Šćita šćitskog samostana koliko je puta on gorio nitko pravo nije govorio bila tada petnaest stotina a dvadeset i prva godina kada Turci samostan spališe a franjevce u njemu pobiše traži Turčin da se poturčimo da Isusa svoga ne ljubimo da štivamo njihova Alaha što je tada uzimao maha naše cure oni silovali a junake kolcim' nabijali javiše se tad mnogi hajduci plašiše se putem proći Turci tad franjevci postaše ujaci uvijek braća toj hrvatskoj majci. Al' progone Turci nastaviše pa kršćani Ramu napustiše ponijeli su samo jednu sliku čudotvornu Gospinu priliku ali Matić otac samostana gubi razum tog sudbenog dana on tad uze baklju zapaljenu i samostan ramski palit' krenu tada biše šesnaest stotina osamdeset i sedma godina nakon nekih trideset godina vratiše se Ramci od tog Sinja al' nevolje nisu prestajale mnoge glave ramske još su pale. Onda vrijeme Drugog svjetskog rata opet pomor istinskih Hrvata opet gori moja kršna Rama od izdaje ramskih muslimana u početku svi ustaše bili pod hrvatskom zastavom se krili prisegu su dali poglavniku a spremali zavjeru veliku s četnicima dogovor imali za što naši ljudi nisu znali upamćena devedest stotina četrdeset i druga godina mjesec srpanj četrnaestog dana gori crkva šćitskog samostana tad na crkvu bacaju granate da pobiju sve ramske Hrvate tri mjeseca pa još gore stanje kad četnici dođoše na klanje Nevesinje i Trebinje znate spremilo je četnike bradate da pokolju sve ramske Hrvate i za glavu sviju da pokrate osmog dana mjesec listopada pokolj krenu iz sela Doljana kolje četnik kolju partizani teško Hrvat može da se brani od pokolja Rama teško diše tisuć' dvjesto glava joj pobiše porobljena Rama od tih dana još se nada u svoga Gegana koji stalno tuče razbojnike i pravi im vel'ke neprilike svaku stazu poznaje na Vranu a Ramci mu tu donose hranu s njime biše njegova satnija a za Ramce vojska najmilija stoji Gegan na planini Vranu pita vojsku na koju će stranu pade Berlin sve su nade pale za preživjet' šanse su nam male to trajalo godinu i više ali mnoge ipak zarobiše jednom starcu i sad suze lete kad se sjeti četrdeset pete te godine ubiše Gegana sva je Rama tada uplakana. Nakon toga komunizam vlada zbog sitnice Hrvat će da strada tad zavlada mojom Ramom tajac ne čuje se ganga nit' bećarac i zbog pjesme u zatvor se ide komunisti zbog tog se ne stide Ramu treba uništiti brate i protjerat' sve ramske Hrvate tim se planom komunisti vode ionako nemamo slobode komuniste dovodi do bijesa Ramu čuva Gospa sa nebesa novi plan je velikih zlotvora da se Ramu potopiti mora potopiti sva groblja i kuće plače Rama i tužno jauče. Potopiti zbog velike brane sva ta polja što Hrvate hrane u planu je sve potopit' brate na taj način raselit' Hrvate al' fra Šilić Fabijan na Šćitu u Beograd tada ode Titu od njeg' traži da se snizi brana zbog zaštite šćitskog samostana za tri metra snizili su nivo komunistim' i to biše krivo tri tisuće duša se raseli uplakanih ode u svijet bijeli neki su se živi utopili nisu svoju Ramu napustili kako izić' iz velike tuge stiže vrijeme sedamdeset druge tada stiže Fenix grupa mala oslobodit' Ramce od svih zala al' su slabo računali tada komunizam tu odavno vlada čim je stiglo devetnaest momaka opkoli ih tada vojska jaka na njih odmah udar učiniše na duši četvoricu ubiše njih petnaest bježeć' od te stoke spustiše se u selo Rumboke ali tu su otkriveni bili pa su Ramu brzo napustili dalje bježeć' nekih petnaest dana pobiše ih grupe partizana samo Ludvig Pavlović ostao svoju kaznu tešku robijao.

Onda stiže devedest stotina devedeset i prva godina gledam slike grada Vukovara suze teku a srce se para tu već pade nešto vitezova ramske krvi i ramskoga kova u Hrvata velika je tuga stiže ratna devedeset druga ratni vihor sa Kupresa kreće ali Ramu pregaziti ne će u obranu moja Rama zove ramskog roda hrabre vitezove da se povijest ne ponovi više bez obrane gadno nam se piše stižu momci s krunicom o vratu za zaštitu svakome Hrvatu u rukama strojnice se sjaje to sigurnost mojoj Rami daje preko Vrana cesta se probija mi smo Rama nismo mi Srbija sa Kupresa granate nam lete evo opet četnici nam prijete al' obrana čvrsta je i jaka kao vjera ramskoga junaka. Mjesec travanj dvadest šestog dana prvu žrtvu imala je Rama u Rumbocim' tuga srce para prva žrtva Kapčević-Kapara ubila ga četnička granata s troje djece osta žena Kata ali žrtve nisu prestajale mnoge glave za Ramu su pale sedmog srpnja vel'ka katastrofa kad poginu zapovjednik Fofa Šimun Fofić ime nek' se znade zapovjednik tad ramske brigade svoj je život on za Ramu dao svakom Ramcu i sad ga je žao. Dok se Hrvat sa četnikom bije iza leđa rade mu balije skrivena im bolnica u gradu iza leđa lijekove nam kradu dok na crtu samo par ih ide po gradu se već bunkeri vide u balije nikad vjere nema urotničku sudbinu nam sprema dvadest drugog listopada Bože biše sukob izbjeć' se ne može balije nam daše tad na znanje sa ubojstvom pokojnoga Franje on pripadnik naše je brigade ali Šabić Muharem to znade urota se odavno spremala da bi Rama balijska postala a ubojstvo Zadrino je bilo kako bi se to i ostvarilo. U Rami se sve brzo saznaje je l' se Šabić sad zbog toga kaje istog dana kao da su snovi nastupaju naši vitezovi svima treba odati priznanje nekom veće a nekome manje sve se čisti do samoga grada taj zadatak hosovcim' pripada sve je čisto ispunjene želje izvješće je od Marinka Belje tiha vojska bježi uplašena preko ramskog jezera i stijena kao lovac kada zvjerad tjera gonili ih sve do sela Hera na zapovijed čelništva brigade sa progonom tuda se prestade progone su izazvali oni zbog ubojstva na području zvoni takva im je politika bila Bosna bi se opet poturčila nakon toga primirje nastade pet Hrvata tad za Ramu pade sukob traje dvadest četiri sata bježi Mujo i njegova Fata na Herama tad se stalo brate što će skupo koštati Hrvate. Iz tog sela koje mnogi znate oni će nam spremati granate mjesec siječanj devedeset treće u akciju džihad-vojska kreće na sve strane napad je balija tu zapovijed izd'o im Alija tad u Ramu stižu izbjeglice puno žena, staraca i djece Rama im je otvorila vrata brigu brineć' za svakog Hrvata svakom ležaj krov na glavi osta nitko gladan u Rami ne osta zato hvala kršnim Ramljacima što pružiše mnogim izbjeglima sva su širom otvorena vrata tisućama prognanih Hrvata. U bolnici puno ranjenika po grobljima još je gora slika svakog dana naša krv se lije od četnika i džihad-armije mjesec svibanj toga sedmog dana sva je Rama tužna uplakana zapovjednik tad ramske brigade u vrletim' Studenčice pade jednoj curi svi se snovi ruše nema više Marinka joj duše ne će svoju ispuniti želju i udat' se za Marinka Belju crna zemlja nek' mu laka bude bojovnici nek' dušmanim' sude. Dvadest osmog a srpnja mjeseca poklani su starci, žene, djeca u napadu jake snage bile da pokolju doljanske civile četrdeset i dvoje Hrvata od balijskog noža i inata sve su naše majke uplakane poklali su selo nam Doljane ni te rane nismo zacijelili Turci novi pokolj napravili na Uzdol nam upale balije sve pobili što klanjalo nije mjesec rujan četrnaestog dana mnoga tijela izmasakrirana dvadest devet civila pobili a neke su žive zapalili istog dana Uzdol smo vratili i stravično stanje utvrdili pobili su još dvanaest vojnika sve iz Rame mladih bojovnika. Pritisak je naših bojovnika od brigade na našeg čelnika da se uzmu helešćine pute i zacijele naše rane ljute da se zločin više ne ponovi od čelništva traže vitezovi u akciju ići ćemo sami i živote darovati Rami a u siječnju iduće godine Ramci idu na vel'ke visine tada kreće ramska ofanziva kojom Here zauzeto biva bježe male koze čemin mali a sto mrtvih tu su okončali tad se novi sporazum potpiše s balijama nema rata više. Ramo moja neka ti je hvala toliko si vitezova dala krvlju svojom tebe obraniše i živote za te položiše pokoj vječni za te što su pali i živote za te što su dali konačno se rodila sloboda napaćenog mog ramskoga roda sad slobodu čuvajte Hrvati Božja sreća nek' vas vazda prati maloj Gospi molite se ljudi Ramo moja vazda sretna budi.

[Dubrovčanin]

Najbolja!

ANTE KNEZOVIĆ - HRVATSKA PORUKA SRBIJI

Čujte pjesmu narodi Balkana do Zelanda i svih meridijana avaj Srbi ako Boga znate zar mislite uništit' Hrvate što vam jadnim to na pamet pade je li Srbin svoju prošlost znade oduvijek ste mali narod bili uz Hrvate prošlost preživjeli za nama ste išli još odavna putovali hrvatskim stopama. Za nama ste Europom selili uz Bijelu se Hrvatsku smjestili kad je Hrvat pošao južnije a na poziv cara Heraklije dok s Avarim' trebalo se tući ostadoste vi u svojoj kući kad vidjeste da smo pobijedili za nama ste tada pohrlili jedan dio gore je ostao Lužičkim se Srbima prozvao tako deset godina kasnije vi pođoste također južnije Hrvat dođe šesto dvadest šeste Srbi opet do njega se smjeste vi ste išli sve do Tesalije bez Hrvata sigurno vam nije pa moliste cara od Bizanta da možete natrag do Hrvata tamo vama nitko poznat nije Hrvat uvijek za vas bitke bije vi nemate sviju pripadnika koliko je hrvatskih ratnika car je vašu molbu uslišao dopusnicu za povratak dao. Tako do nas istočno od Drine ti se smjesti lukavi Srbine smjestiste se u dolinu Raše to vam mjesto car bizantski daše jedno vrijeme mirno ste živjeli dok Bugari nisu doselili Bugari su došli sa sjevera hrabar narod sve pred sobom tjera sav istočni Balkan naseliše malu Rašku vašu opkoliše naseliše područje Morave sa svih strana do Raške države. Kad nasele područje Balkana poče gorjet' vama pod nogama Hrvatska je do vas sa zapada ona za vas ratuje i strada i u vrijeme Simeona cara Bugarska se u silu pretvara to bijaše vrhunska joj slava najsnažnija europska država car Simeon sve pred sobom briše malu Rašku usput pregaziše Zaharija bježi preko Drine Hrvati će spasit' te Srbine prime kneza u zaštitu svoju zbog koga će krviti u boju prijatelji do tada smo bili s Bugarima nismo se borili tad Simeon započe bjesniti Zahariju morate pustiti ili meni njega izručite il' se za boj krvavi spremite. Al' Tomislav ne će ni da čuje Simeonu caru poručuje Zahariju ja ti ne ću dati na me vojsku možeš odmah slati i Simeon ratne trupe gura na čelu im Alogobotura devet stotin' dvadeset i sedme do krvave bitke dođe jedne s Bugarima nit' poslije ni prije nikad Hrvat bitke im'o nije ova bitka bila je krvava na tisuće padalo je glava čim su prešli našu među Drinu vidjeli su krvavu sudbinu u svom na svom Hrvat bitke bije na bojnom nam polju ravan nije nitko do sad u povijesti bio svaki dušman zube je slomio bez obzira poslije ili prije bez obzira nitko proš'o nije u zemlji nam povijesnoj junačkoj u državi nam Hrvata Hrvatskoj dvadest sedmi svibnja proljetnoga do poraza dođe potpunoga bugarska je vojska poražena s Hrvatima šaliti se nema kad za poraz Simeon saznade junačko mu srce kucat' stade kap ga odmah na mjestu uguši bugarsko se carstvo zatim ruši. Zaharija u Rašku se vraća spasila ga hrvatska nadaća da vas i tad mi nismo spasili vi Bugari sigurno bi bili nakon toga Srbija se snaži na Balkanu poče da kuraži nekad jača a nekad slabija održava srpska se nacija a u vrijeme Nemanjića vaših poče Srbin i druge da jaši na Hrvatsku niste smjeli ići nit' ikada našu među prijeći osim Časlav desetak godina koristeći slabost Hrvatima s Bugarima bitke ste vodili i k Egejskom moru ste težili u Skoplju se car Dušan krunio da bi tuđu zemlju prisvojio Nemanjićim' u ona vremena podlegla je Hrvatska Crvena državica ta malena Zeta hrvatska je bila gruda sveta Crnogorci hrvatske su krvi to je narod po srodstvu nam prvi. Poprimiše vjeru pravoslavnu zaborave svoju prošlost davnu do trinaestog stoljeća Hrvati drukčije se poslije počnu zvati zato narod male Crne Gore hrvatskim se uvijek zvati more nije čudno što je kroz vremena dok ne biše povijest istražena da je drugog roda vjerovao za podrijetlo pravo nije znao.

Sa Njegošem što mu Lovćen zlati darovali to braća Hrvati najslavniji kipar cijelog svijeta Meštrovićem diči se poeta slavni Njegoš od svojega brata od rođenog svog brata Hrvata tako Srbin mora uvijek znati tko su Srbi a tko su Hrvati tko Albanci a tko sve Bugari dokumenti povijesni su stari. Sačuvani sve se dobro znade Srbin Rašku državu imade na Balkanu ne će mira biti dok sva'k' svoje ne bude dobiti. Na Balkanu dolazi do mraka sa velikim pohodom Turaka Osmanlije smjelo jurišaju sve države pred njima padaju red došao na cara Lazara druge nema carstvo se obara na Kosovu do bitke dolazi turska vojska svu srpsku pogazi jedinica jedna bi Hrvata ne spasi se nitko ovog rata Kosovo su Srbi izgubili a od njega legendu pravili kao poslije od turskih vazala srpska mašta legende kovala od prilepskog Kraljevića Marka napravili srpskoga junaka kakav nikad u povijesti ne bi slavu maštom stvarali su sebi. Kada turska sasjekla vas ruka Beogradskog vi ste pašaluka podanici turske carevine stoljećima vazal si Srbine na Hrvatsku Turke ste pustili mi smo s njima bojeve vodili tri stotine i više godina rat s Turcima na našim leđima sve bojeve mi smo izdržali pokorit' se nikad nismo dali bez obzira što smo nekad mali državnost smo svoju održali sve do kraja Prvog svjetskog rata kada Srbin zajaši Hrvata tvorevinom tom Jugoslavijom maskiranom Velikom Srbijom. Počeste nas tući do Odesse Crno more tisuće odnese i Hrvata a i Slovenaca vaša ruka u more pobaca u logorim' naše robijaše što vam Rusi u nemilost daše tijekom cijele stare tvorevine ti ubijaš Hrvata Srbine po selima i po gradovima na tisuće žrtava nam ima ne prezate zbog časti i slave po skupštini pucati u glave k'o i starog vijeka divljaci Račići vam postaju junaci krv Radića i drugih imena od Hrvata bit će osvećena. U Marseilleu brišemo vam kralja Hrvatim' se zadužit' ne valja što ste poslije sve s nama radili po Hrvatskoj oči nam vadili tijekom cijelog Drugog svjetskog rata po Hrvatskoj klali ste Hrvata Hrvat nije u Srbiji bio nit' ijedno selo zapalio od Sandžaka Bosnom sve do Like pravili ste zločine velike palili ste kolibe i sela na tisuće vatra je odnijela male djece, žena i staraca što u oganj Srbin nam pobaca pod komandom Draže k'o i Tita tih najvećih povijesnih bandita što Hrvatim' živjeti ne daju u našem nas domu ubijaju od Bleiburga nakon drugog rata tristo tisuć' pobiste Hrvata Englezima što su se predali i oružje njima pobacali goloruke uvijek nas bijete sa oružjem bojem ne smijete Križnim putem do vaših logora cijelo mnoštvo umrijeti mora il' rafalim' ili batinama teško ste se zadužili nama preko Koče, Peke Rankovića pa do Veljke sad Kadijevića do udara iz Karađorđeva kojim Tito sudbinu opjeva. Zajedničke države sa vama ideja je svaka pokopana trinaest stoljeć' s vama nismo bili nit' ikakvu državnost dijelili ovih zadnjih pedeset godina Hrvat s vama tragediju ima krvavo se nama zadužili milijun nas skoro ste ubili zemlju ste nam cijelu opustjeli u krajeve mnoge doselili duž Jadrana šumu popalili vraćajte se ako Boga znate računi se bliže ne čekajte a vi braćo naši pravoslavci ne bojte se niste svetosavci vi ste Vlasi ili ste Hrvati ne dajte se Srbima nazvati niste Srbi nit' njihova roda obmanjuje srpska vas gospoda da preko vas Hrvatsku potčini koloniju od nje da načini da hrvatsko more uživaju bez pasoša u njemu plivaju ali tako dugo ne će moći samovoljno u Hrvatsku doći dopuštenja za prolaz će trebati milijarde Srbija dok vrati opljačkane za pola stoljeća ta je suma od Srbije veća samostalna hrvatska država svim građanim' jamči ista prava poručuju Srbiji Hrvati ti Srbijo u Rašku se vrati to je tvoja stara djedovina sve ostalo pripada drugima.

[Dubrovčanin]

VLADO TOLO - NESTANAK DJEČAKA MARKA

Gusle moje glasa golemoga ja vas molim k'o dragoga Boga guditi i mene pratiti ja ću sada pjesmu naresiti ja ne pjevam što se pjeva meni želim pomoć' jednoj tužnoj ženi da bi čuo i tko do sad nije svu istinu ove tragedije. Jedno dijete bez glasa i traga nestalo je Gospe moja draga u Orašcu kraj pitome Rame sudbina ga odvoji od mame zla sudbina il' ruka čovjeka to se ne zna od tad pa dovijeka na tisuću devete stotine devedeset i treće godine dvadest osmog u svibnju mjesecu gdje je igra okupila djecu dan je petak popodnevni sati da je bilo stati pa gledati. Baba Luca djecu okupila djeca su joj od pomoći bila poslušni joj unučići mali igrali se i ovce čuvali Gvozd planina odmah iza sela sudbina je možda tako htjela pa se djeca jako zaigraše i na babu Lucu ne gledaše babe Luce tu je unuk Mijo najstariji među djecom bio tek je deset godina vršio i u trećem razredu je bio a ostali svi su mlađi malo al' je svako čuvat' ovce znalo Miji reče baba neka znadu da za igru vremena imadu ona s njima ne će kratko biti mora otić' svinje nahraniti od staje će brzo se vratiti a on mora ovce pripaziti. Razdragana vrište djeca mala gdje je baba nisu ni gledala mali Marko zapazi najprije baba Luca da sa njima nije nema babe nema pola svijeta Marko Miju tetkića zapita da mu kaže gdje mu ode baba Mijo ga je smirivao džaba uporan je mali Marko bio i pravac je babi odlazio a dosta je i daleko nije pa ga Mijo samog pustit' smije sto je puta staji dolazio kad bi s babom kraj ovaca bio možda više od stotinu puta nema šanse da bi on zaluta. Malo vrijeme od toga ne prođe baba Luca među djecu dođe pa kad vidi da joj Marka nema odmah Miji baba upit sprema Mijo Luci sve istinu veli kako Marko babi ići želi je l' moguće da ga nisi srela na to je se baba zamislila mojoj kući odmah trči Mijo je li Marko do kuće izbio ti nevjesti mojoj Luci kaži nema Marka da ga odmah traži trči Mijo trčeć' zapomaže ujni Luci da vijesti kaže pa prozbori u panici Mijo je li Marko doma dolazio otiš'o je babi pravac sela al' ga baba nije nigdje srela plačuć' ujni progovara Mijo mali je se Marko izgubio. Vijest Lucu jako zaprepasti mlada žena hoće s nogu pasti u prsima sve ju nešto stišće sva se trese k'o u gori lišće suzne joj se oči ukočiše pa se čini Luca da ne diše mali tajac pa se hropot začu teško dišeć' opire se plaču milost moleć' u dragoga Boga majka sina dozivaše svoga susjedi su čuli i rodbina kad spomenu Luca Marka sina u tren oka svi se okupiše tješe Lucu a svi voljni biše uputit' se ka Gvozdu planini nać' će Marka baš se tako čini. Onda Mijo poče kazivati nestao je oko šesnaest sati taman prošlo trideset minuta da se nije vratio sa puta cijelo selo odmah tražit' krenu a po njima poznatom terenu dva im sata do šume je hoda a i Rama daleko je voda prije bi ga oni ugledali nego što bi mog'o stići mali ne mogu se ni sami sjetiti da bi mogli Marka izgubiti vidjeli bi da je doma doš'o a ni doma mali nije poš'o gdje je Marko zalutat' mogao kao da je u zemlju propao od njihove staje u planini oko dva se kilometra čini Goračića Avde tu je staja a potrazi ni tu nema kraja reče Avdo reče mu i žena ne vidješe Marka tog vremena mi smo stalno oko staje bili ništa živo mi nismo vidjeli da je Marko tuda prolazio zasigurno ja bih ga vidio Avdo reče pa naredi ženi u potragu za čeljadim' kreni ne čekajte treba odmah poći ne bi l' dijete našli prije noći. Dan sunčani skoro je pri kraju u Markovom rodnom zavičaju svi su ljudi na noge se digli u Orašcu na sve strane stigli svi slušaju Marka dozivaju nigdje glasa u cijelome kraju noć počela mjesečina sije a svi traže isto k'o i prije dragi Bože tko će nać' ga prvi a od Marka ni krvi ni strvi cijelu noć su bili u potjeri galameći da zaplaše zvijeri kako ne bi Marku došle glave u toj noći užasa i strave bez uspjeha zoru dočekaše onda poziv našoj vojsci daše policiji stigla je depeša malog Marka nestalo Grbeša pretresoše oni toga dana svaki kvadrat i Gvozda i Vrana policija tad je Avdu zvala i od njega iskaz uzimala Avdo reče k'o i oni prije malog Marka da vidio nije potraga se za Markom nastavlja u subotu ćaći mu se javlja.

Ivan Grbeš kad ču ove vijesti skoro da se i on onesvijesti plače Luca sa tugom se bori tužne vijesti suprugu govori moj Ivane moja rano ljuta jadna li sam na tisuće puta što žalosna dočeka vremena ove vijesti da ti šalje žena jadikujuć' kroz suze kaziva malog Marka nigdje nema živa kad ču Ivan što mu žena veli i sin nesta moj anđele bijeli kosu čupa i nabraja jako o moj Marko moje sunce žarko tebe više ne će vidjet' ćaća kad se bude našoj kući vraća. Kao da te Vran planine vila na nebeske visine odnijela tragedija izmamila ova muške suze teže od olova baba Luca plakat' ne prestaje često puta pomoć joj se daje pa u boli svojoj baba znade da ga nađu sve je manje nade pa potragu svu baba saziva za Markove igračke kaziva što je Marko uza se imao onog trena kada je nestao u potrazi sva je vojska naša no igračke nitko nije naša ni odjeće niti bilo čega što bi moglo ukazat' na njega četiri i pol godine imao mali Marko kada je nestao na nogama imao je pume obuću od gume i na sebi imao je hlače baba priča uzdiše sve jače ispijajuć' svoje bijele kave možda ovo pričam zabadave plav je dječak smeđe krupne oči k'o da Sunce iz očiju toči plava kosa malo valovita baba plače sebi kose čupa pa se kaje i u prsi lupa da ja sam ga sa sobom vodila jadna ti sam sad bi mirna bila. Da tko znade da ga sudba čeka tu ti ne bi doš'o ni za lijeka da je Marko svjestan bio toga on se ne bi udaljiti moga al' sudbina nemila ga zgrabi zbog ljubavi ka rođenoj babi zato baba i nabraja sada i ne će se utješit' nikada o moj Marko sokole najdraži kuka baba narod Marka traži potraga je izgledala moćno tražili su oni danonoćno za nalazak svatko nadu gubi njihovi uzalud su trudi Marka nema sve ga bolje nema potraga se odustati sprema samo neki zna rodbinu bližu svako jutro u zoru se dižu prazan pogled svima u daljini Marka vide tako im se čini raširenih ruku njima hrli kao da ih želi da zagrli da zagrli roditelje svoje što u tugi bespomoćno stoje policija profesionalno zapitkiva njih nešto stalno jeste l' s ikim u zavadi bili i u kakav sukob ulazili je li bilo mržnje i napasti razmislite na um će vam pasti. Luca majka k'o anđeo sveti to joj ništa nije na pameti otac Ivan čovjek je bez mane s koje hoćeš pogledati strane miran, pošten, svoga posla gleda to su ljudi od Božjeg reda za uzor su cijelom selu bili ni sa kim se nisu priričili ta su čeljad k'o obitelj sveta pa nam na um ne pada osveta još opcija jedna je posrijedi ne znam je li uopće pričat' vrijedi no mislimo da se znati mora o kretanju snaga UNPROFOR-a taj UNPROFOR vojska odabrana kroz Orašac prolazi tih dana ali nitko nije zamijetio da je Marko s nepoznatim bio ta budućnost bit će otvorena i za daljnja buduća vremena za otmicu ne znamo motiva je li Marko kao žrtva živa je li otet na kojoj je strani ni službeni ne znaju organi jesu l' dijete baš na cesti sreli i u pravcu neznanom odveli ta opcija realnom se čini da je Marko sada u tuđini da je mrtav to ti ne prihvaća majka Luca niti Ivan ćaća brat stariji Mijo mu je ime ne može se pomirit' sa time brat mu mlađi imenom Mario istoga je razmišljanja bio i najmlađa sestrica Marija misli kao i braća starija Marko živi tako svi mislimo i za njega Bogu se molimo. Sad on ima osamnaest godina osoba bi treb'o biti fina mi molimo svjetske humaniste zbog savjesti da im budu čiste da bi temu ove pjesme znali i crvenim križevima dali da Crveni polumjesec znade možda ima i kod njih nade da u ovo vrijeme poratno vode Marka k'o siroče ratno molim Crkvu molim svećenike da se čuju njihove prodike da se traži jedan momak mladi i da znade o čemu se radi a tko sumnja na podrijetlo svoje nek' se javi na adrese moje na omotu kasete stavljene i na svjetski jezik prevedene svi mladići što su u zabludi da sjećanje kroz maglu ih budi nek' se jave kontakt uspostave upoznaju roditelje prave još molimo Interpola ljude da Interpol u pomoći bude svu gospodu u cijelome svijetu nek' im savjest bude na tapetu ako nešto saznaju da jave spoznaje će za nas biti prave još molimo i tjednik Arenu da traženje Markovo pokrenu jer su moćni k'o nikad do sada hoće l' Marka pronaći ikada nadamo se i Boga molimo čekamo te Marko i volimo.

[Dubrovčanin]

VLADO TOLO - KUPREŠKA BALADA

Na tisuću deveta stotina devedeset i druga godina kad četnici srbocrnogorci navališe kao vuci gorski na dijelove od Lijepe naše Herceg-Bosna što no se prozvaše da pogase ognjišta Hrvata zajam vrate iz prošloga rata no se dižu hrvatski bojnici svog naroda što su zaštitnici vijore se hrvatski barjaci a pod njima naši su vojaci goloruki sa puno elana al' se mora stati pred dušmana što je naše oružje pokrao to je dokaz da nas se bojao al' Hrvatska naša mila mati odlučila pomoć nam je dati u oružju i junačkoj snagi pomozi nam sada Bože dragi. Oj hrvatska dobra vilo gorska ti blažena djevo međugorska tvoj te narod poštiva i moli pa ti majko svoga sina moli neka spasi narod ovog kraja boljševičkog beogradskog zmaja djevo sveta iz pitome Rame obrani nas od četničke kame da zgazimo bradate nemani da se Hrvat aždaje obrani u to ime u mom zavičaju štabovi se ratni formiraju i Hrvatsko vijeće obrane agresoru na put da se stane planovi se hitno ratni čine kako spasit' hrvatske općine tako diljem Herceg-Bosne naše satnije se brojne osnivaše pa se brojne formiraju bojne da se horde zatru paravojne. Navalile četničke nemani Herceg-Bosna mora da se brani pa krvave zore osvitaju bojišta se mnoga otvaraju tom odlukom hrvatskoga vijeća u boj kreće i satnija treća sastavljena od mladih momaka i sastava bojne Posušaka drugi travnja večer je bila kad se naša mladež sakupila al' ujutro na bojište kreću dragi Bože podari im sreću. Putovanje da ne bude džaba odluka je našeg ratnog štaba Filipović traži Posušake hrabre momke i bez sumnje svake povjerenje u te momke ima mjesta koja treba zauzima tako krenu i satnija minska u grad Kupres gdje je borba bliska kad stigoše do sela Brišnika tu otpade nešto bojovnika satnik svoje postrojio momke kad ih vide štucaju djevojke on pred njima kao jela vita odrješito bojovnike pita. Tko se boji ili koga boli nek' se javi tko pucat' ne voli tko se za srce k'o za vodu hvata od takvih ostavka je data tu isteže jedan novi borac spreman mladić i to dragovoljac popuniše od boja odjeće pa satnija ka Šuici kreće kad stigoše do Šuice sela zapovjednik ozarena čela pred vojake iziš'o pa veli neka pita tko što pitat' želi sad se jedan između svih javi i postavi jedan upit pravi 'vako glasi to pitanje gadno imamo li oružje prikladno potvrdno se na to odgovara ima stožer što se za to stara momci više ništa pitat' ne će samo treba poželit' im sreće sretno momci neka Bog vas čuva iz Šuice i topništvo gruva to su naše teške haubice što će pomoć' naše jedinice treća minska tu je pojačana jednim vodom hrabrih Hrastovčana sve ih bodre hrabri sokolovi specijalci momci Miljenkovi pa odatle bojna odabrana do Gornjega kreće Malovana tu uzeše strjeljiva dosta ni bomba im nijedna ne osta tu se momci dijele prema planu za tešku se spremaju obranu spasit' sela našega Kupresa pomozi im Bože sa nebesa pa zapadno od istoga grada ne daj Bože da itko nastrada. Iste noći pod okriljem mraka raspored se odvija momaka od Suhova pa sve do Olova prije zore dokopat' se rova dušmaninu našem iza vrata i kupreška zaposjesti vrata kad ujutro nedjelja osvanu naši momci spremni za obranu isturaju izvidničke grupe da četnici u napad ne stupe da ne priđu a neopaženi a kad-tad bit će poraženi sam grad Kupres od pucnjave gori Filipović Miljenko se bori a sa njime ima bojovnika što no čiste Kupres od četnika blokirani četnici se brane snajperista ima na sve strane a Glasnović sikće od bijesa cijeli Kupres k'o slamu pretresa kako neki očevidci kažu četnici se na kamare slažu no i naši ginu sokolovi znatno manje neg' Beli orlovi Filipović bojevati znade al' se čedo porazit' ne dade već ukopan sa našim se gonja a po planu trojanskoga konja ofanzivu naši preuzeli tako prođe dan nedjeljni cijeli moram reći jako mi je žao ni do tada Kupres nije pao ponedjeljak u jutarnje sate po našima padaju granate no ne haju sokolovi ovi dok odnekud izbiše tenkovi kao da su iz zemlje vođeni i paklenom Sotonom vođeni dim se crni od pucnjave stvara od Suhova pa do Mrđebara poče dušman pakleno šibati sve od zore do četrnaest sati naši momci po zaklonim' stoje i granate oko sebe broje a onda su zapali u krizu kad tenkove ugledaše blizu ne imaše ose montirane od četničkog zmaja da se brane ne imaše stručnjake uza se ne smjedoše da ih puste na se postadoše momci loše volje kad im ništa ne pomažu zolje za tenkove nisu spremni bili a nit' mine nisu postavili. Za taj pos'o plan je bio zora al' ne dade dušman ni govora ne može se branit' od belaja što dolazi iz pravca Blagaja no se naši nisu poplašili samo su se malo zaklonili da dušmani za njih i ne znadu dok tenkovi protutnjaše gradu a za njima sila je velika oklopnjaci i bezbroj četnika s četnicima da se i to znade pripadnici su jugoarmade tuče silno brojni dušman sprijeda povlačenje tad se zapovijeda tu zapovijed nitko pred'o nije isturenim dijelovim' satnije pa ostade nekol'ko momaka okruženo bezbrojem divljaka ne imaše šanse da se spase no aždaje prepustiše na se i postaše roblje bez slobode u tamnicu kninsku ih odvode da batine slažu na kamatu u zloglasnom kninskom kazamatu dok su neki nakon uhićenja bili predmet ljudskog poniženja bez prilike kako drugi kažu i nevinost svoju da dokažu kažnjeni su smrću iz blizine pa masakr nad njima učine samo zbog svog hrvatskog imena tu padoše za vječna vremena uznose ih anđeli sa neba Bog pravedne uzima i treba nek' imaju život duha svoga nek' vječnošću nastave kraj Boga neka rajsku uživaju zgodu život daše za dom i slobodu nek' im bude laka i ugodna i hrvatska ova gruda rodna mila Gospe grijehe im oprosti a nas čuvaj četničke napasti. Ne dopusti da padnu u muku naši momci koji se izvuku iz obruča te jugoarmade povlačenje panično nastade nemojte im zamjeriti ljudi i sam pjesnik poče da ih kudi no gledajući s vojničke strane stare puške a handžare znane protiv tenka i protiv granata kad pomislim sve me jeza hvata ne mogaše sa njima se tući morali su momci se povući bez obuke i ratne rutine grjehota je da se džaba gine momci nisu imali iskustva no ih magla pokrivala gusta što je došla s Božje strane zaštititi momke odabrane dok su glave izvlačili žive iz četničke jake ofanzive i mještane iz našeg Zlosela ista neman zatekla i srela povlače se nevješti junaci mladi momci naši Kuprešaci svatko gleda da ne bi nastrada bojovnici iz Tomislavgrada i oni se polako povlače jer nadiru jedinice jače muški su se držali Duvnjaci jedva dušman natrag ih odbaci iako ih stvarno biše malo uistinu bilo im je stalo i svoju su založili glavu da ne priđe dušman Tomislavu zato vidim da će u 'vom ratu dojačati David Golijatu tenkovima dušman kleti bije smrt nevinih oko sebe sije no ih dosta izgubiše bradu i ostaše u Kupresu gradu. Filipović mnoge u smrt sprema no strjeljiva za tenkove nema nestade im maljutki i osa no se muški s dušmaninom nosa s topovima momke najhrabrije još ih nitko pobijedio nije što je bježat' to oni ne znadu na ponosu Grudama svom gradu boj se bije tu neravnopravni mnogi naši tu će postat' slavni tehnički je dušman u prednosti ali opet pasti će na kosti jer imamo sposobnih momaka da možemo reći čast im svaka u Hrvatskoj vojsci svi bili su Herceg-Bosnu dok napali nisu vratiše se svi momci sa strane svoju rodnu grudu da obrane poznati su od prije junaci popularno zvani Vukovarci na Kupresu činiše čudesa no odoše mnogi na nebesa svaki na se po tridest uzima zato dušman teške žrtve ima svaka kuća mrtvih ima tovar zapamtit će Kupres k'o Vukovar no i naši po četnicim' tuku Vukovarcim' čine desnu ruku iako su amateri za to moram reći da su suho zlato i to prvo vatreno krštenje moralna je vrlina i htijenje da se brani domovina svoja i po cijenu osobnog pokoja naše ljudstvo pola goloruko i brojčano nejače trostruko to je odraz za ovakvo stanje s Kupresa naših uzmicanje zbog žrtava dušman od bijesa još nam bojnu goni od Kupresa.

[Dubrovčanin]

A nevrijeme i mećava prava nama borbu ovu otežava ne vidi se prsta pred očima a kamoli gdje tenkova ima ciča zima i prsti se lede a četnici iz tenkova glede vide gdje su naši položaji onda pravi nastaju belaji životinje bez ljudske kulture na smrt sudit' bojovnike žure što ćeš drugo reći o četniku životinja u ljudskome liku. Kad su naša sela osvojili minute im zadnje odbrojili što je bilo tu hrvatskih kuća vatra ih je progutala vruća Rastičevo i naša Zlosela vatra ih je progutala vrela pa vam moram još reći i ovo Mrđebare pale i Olovo i Suhovo do posljednje kuće osvanuje gore nemoguće četnik prije neg' sela popali opljačka ih u kuće provali posebno mi na budale krivo što uhvate sve poklaše živo za humanost beštije ne mare srušili nam crkve i oltare ova djela što zločinci čine oprosti im za to Gospodine za krvava zvjerstva i zločine jer nemaju ljudske osobine u pitanju kada je kultura pleme Zulu ispred njih gura bez savjesti, razuma i znanja uživaju usred ljudskog klanja ni savjest ih za to ne proganja van su svakog misaonog stanja oprosti im Bože Gospodine jer ne znaju oni to što čine a luđaci nek' nastave samo mi smo spremni da im opraštamo to nas uči i Crkva i vjera opraštati i savjest nas tjera mati Božja za dar nam je dala posjedovat' kršćanskog morala ne činimo ništa od grjehote uvijek tuđe cijenimo vrjednote bogomolje tuđe ne diramo nit' u tuđe kuće upadamo nit' stanove palimo četničke to je odgoj djece katoličke jer četnici to morate znati tako nas je odgojila mati u to ste se valjda uvjerili Malovane kad ste povratili da vam kuće nitko nije dir'o a kamoli stvari kidnapir'o čeljad su vam sva imala mira vašem stadu dadosmo pastira. Nikom s glave dlaka pala nije a kamoli da se tko ubije Malovane kad ste ugledali jeste li se ipak pokajali je l' vam išta kucalo u čelu što su naša sela u pepelu jeste l' sebe ipak našli krive kad ste svoje sve zatekli žive ja vjerujem kajali se niste jer u duši svojoj prokleti ste mi smo narod od vas duhom jači upamtite da nismo koljači i zauvijek trebali bi znati djeca pravde zovu se Hrvati i ovo vam moram reći sada da kultura stiže sa zapada i da znadeš čedo gospodine da još skoro ne će preko Drine mislili ste i Šuicu proći al' ste stali u svojoj nemoći dok posljednji Hrvat zemljom kreće zli cigani u Šuicu ne će. U Šuicu ne ćeš ugaziti jer bi kičmu mog'o polomiti ne će dugo a drži nas sada Mladićeva prokleta armada srušit će vas i tifus i guba zmijo ljuta počupanih zuba jednog dana smrt će preteć' slatka đenerala vašeg Mladić Ratka neka znaju svi što tuda čine bit će suda za ratne zločine no pustimo sada sudovanje no kakvo je na bojištu stanje od Šuice prema Malovanu utvrdili dobro smo obranu često puta dušman pokušava no pokušaj uvijek košta glava a on svoje običaje tjera a crtu bojišta ne pomjera već oružjem iz dalekometa kuće ruši poštenoga svijeta od Šuice do Tomislavgrada zločin čini Mladića armada pa čemeran srpske Bosne zvane on ciljeve traži odabrane on razara crkve i oltare sve kulturne spomenike stare sve bolnice i stambene zgrade zloće nema a koju ne rade ruše naše brane i centrale sve pljačkaju pa zatim popale u tom športu u svijetu su prvi po nasljedstvu to im je u krvi kako jedan povjesničar kaže to nasljedstvo potežu od Draže zbog njihovih vandala surovih mira nema cijeli narod ovi sektor širi oko Tomislava nitko mirno ne može da spava niti narod ima živa mira često puta i zračna se svira majka plače i govori sine ovi jadi kad će da nas mine ja sam stara ne znam bojevati ovo više ne mogu gledati u boj kreni moje dijete milo sve ti moje s blagoslovom bilo kreni sine majčina ti mlijeka očistite Kupres od četnika da se više uzbuna ne svira da dođemo konačno do mira. Čast joj svaka kad ovako veli i drugima sugerirat' želi drage majke sve trebate znati da je teško bojak bojevati sve nas snagom potiče posebni sinovi su za dom naši spremni više čekat' nema ni govora Kupres hitno vratiti se mora ta sramota da nas više bije bolje nam je da nas živih nije tko smije priznat' da su od nas jači Arkanovi kleti osvajači niti jesu a niti će biti Kupres ćemo mi osloboditi s Kupresa će bježati četnici i Mladića šugavi vojnici ništa od njih ne će biti jači ni Orlovi ogrezli koljači kad ih bude Filipović tjera sa Orlova lepršat će pera a bježeći u istome danu kokoške će oni da postanu sa nama će imati nezgode i četnici Šešelja vojvode da ga pitam boli li ga pola zbog rodnoga Orahova Dola što ga naši pročešljaše skoro i naš Kupres tako bi se mor'o iz dušmanskih iščupati ruka Herceg-Bosna naša da ne kuka zbog Kupresa našega bisera dušman s njega mora da se tjera moramo ga oslobodit' hitno kako ćemo uopće nije bitno tko će biti u tom poslu prvi svi smo braća svi smo iste krvi zakleti smo za prisegu ovu obraniti zemlju hercegovu sa njenoga zapadnoga dijela hrvatska se mladež diže cijela formirati jednu bojnu jaku osvijetliti obraz Kuprešaku a kralježnica da budu jedinici s Kupresa mladi bojovnici s Kupresa i Tomislavgrada malobrojni nekako su sada Tomislavgrad hrvatsko prijestolje zar ne može braniti se bolje nek' se vrate s privremenog rada prječi pos'o ovo im je sada ako misle vraćati se ikad ili sada ili više nikad a pomoć će od brata da bude dvi općine Posušje i Grude u tom poslu pomoći će nama Prozor cijeli i pitoma Rama još nam pomoć potrebna je vojna od Vakufa i bijela Bugojna protjerati dušmanina svoga sa ravnoga i sa vukovskoga da bi Kupres opet u kompletu svom matičnom pripadao svijetu jer kupreška visoravan ravna hrvatska je i bila odavna uvijek bila i opet će sada to se Hrvat u svog Boga nada i u svoje mlade bojovnike da će zgazit' Mladića vojnike uskoro će ova varoš naša pripremiti feštu kosibaša svom hrvatskom pučanstvu na volju ovog ljeta na Kupreškom polju jer će prava narasti velika salivena krvlju od četnika zbog tog jada žao je i nami što možemo birali su sami zato apel sada šaljem ovi nek' hrvatski čuju sokolovi tko god nije izrod roda svoga nek' se lati polja Kupreškoga i kuprešku bojnu nek' popuni dok se s čedom sravnaju računi i tko muškim remenom se paše neka stupi u redove naše tko ne dođe taj je kukavica i naroda svoga izdajica svojoj majci sin takav ne treba neka seli ispod našeg neba. Nek' osjeti izbjegličku tugu neka ide u saveznu Jugu ako doma ostade slučajno on će biti izoliran trajno ne treba mu na cure gledati ni s ljudima na kavu sjedati ničemu se ne treba da čudi šutjet' ga je kad pričaju ljudi nadajmo se takvih biti ne će dok kupreška u boj ljuti kreće kreće u boj za oslobođenje istina je a ne snoviđenje jer se mora sada ovih dana izliječiti i naša rak-rana ljuta rana što se Kupres zove ništa slađe od pobjede ove kad u naše vratimo ga ruke kad se naše okončaju muke na straži sam ovu pjesmu stvar'o i sa dosta ljudi razgovar'o svi su rekli i svi jednoglasno da dušmanu mora biti jasno a sam pjesnik oštropisno veli sa Kupresa mora da se seli dušman kleti i njegove sluge i to odmah ne će biti druge. Kad ne ćete otići milom upamtite skoro ćete silom do posljednjeg za nj ćemo se tući naše ljude da vratimo kući i da žive sretnije no prije kad gamadi u susjedstvu nije za rukom će i to nam poći Hajduk tu će na pripreme doći prvi prvak Hrvatske države pripreme će tu imati prave jednom mi je Iko Buljan kaza da je Kupres pitoma oaza zračna luka za skupljanje snage da će opet doći volje drage pod uvjetom da se oslobodi pa će Špaco Hajduk da dovodi zato naši bojovnici mladi vidite li o čemu se radi u boj krenut' tu nema dileme nadajmo se u skorije vrijeme narod cijeli Herceg-Bosne želi da se vašoj pobjedi veseli što se mora to neka se čini to ste dužni svojoj domovini. Kad sloboda naš Kupres umije sve će biti ljepše nego prije zato braćo skupa s vama čekam taj dan sreće skoro da dočekam da sa srca skinem teške rane sretno momci svima pozdrav šaljem.

[Dubrovčanin]

BOŽIDAR ĐUKIĆ - KRVAVA KRAJINA

Ej iako me bratske rane bole pjevat' hoću narodu srpskome da ih želja od Krajine prođe sve dok vakat od osvete dođe da povrate svoju đedovinu ej jer junaci nikad ne umiru. Pričaćemo mladom naraštaju za Krajinu i njenu izdaju pitaju se srpske izbjeglice kamo naše vojne jedinice ko naredbu izdajničku dade te naš narod toliki propade što poklato a što pobiveno il' na druge muke umoreno kamo naša sila i tehnika ej ko to pusti srpskoga krvnika. Bez ijednog metka opaljena da Krajina bude opkoljena mjesto da su dijelili metke izdajnici rasturiše letke i ostade riječ za pamćenje i naredba stroga povlačenje. Na dva dana prije pada Knina put napravi sramotna družina kuda je će proći izbjeglice goloruki bez odstupnice. Krajina je u starom zemanu odoljela caru i ćesaru a ne moga odoljet' Tuđmanu. Pet godina krvavoga rata niđe ne bi da priđe Hrvata da pomoli u Krajinu nosa jer je bilo srpskoga ponosa kamo srpske jedinice naše te ovako uđoše ustaše da klanicu po Krajini čine ej na sramotu srpske sirotinje. Što Krajinu obavija tama gore sela kod Grčkog Islama je li moglo osvanuti prije crnje jutro od svetog Ilije te dva dana po Ilindanu ej srpstvo moje ovako propanu. Miljevački plato kod Drniša Srbinova grobnica najviša Divoselo kod Gospića grada kakvijeh je doživjelo jada divna Liko od Krajine diko osta l' tamo od Srbina iko. Oj Štikovo tvoje ti ljepote možeš li mi opisat' strahote kako prođe od ustaškog noža je li kuća na životu možda ko mi moju đedovinu dira ima l' iđe štikovačkog sira tvoja polja i rosne livade ej šta mi moji Štikovljani rade. Ne čuje se više pjesma lička velika je tuga izbjeglička nit' se čuju diple ni dvojnice zamućena voda na Plitvice nit' osviću kao prije zore a karinsko svo u krvi more. Ej teče Krka mutna i krvava a Zrmanja ljudske kosti valja ništa nije kao što je prije šahovnica nad Kninom se vije pala tama nad cijelom Krajinom plače nebo nad srpskom sudbinom. Opet se je kao nekad prije Čarnojević diga Arsenije zastavit' se neće do Karpata traži kuću bez kućnijeh vrata krenu garda s Banije, Korduna Zelengrada, Vojnića i Slunja od Obrovca, Lapca i Benkovca od Drvara, Grahova, Petrovca ima l' teže na svijetu išta no kad kućna ostavljaš ognjišta. Vedro nebo a munja sijeva je li java ili se snijeva tužno bješe pogledati ovo dalmatinsko pusto je Kosovo kud pogledaš svud je kasapnica gordo stoji crkva Lazarica ali u njoj nema sveštenika razvaljena vrata od čelika krv prosuta po njenom oltaru sveca nema po njenom duvaru ništa ovdje bolje prošla nije stara crkva proroka Ilije. U daljini na jednom proplanku čuješ neku ojađenu majku tužno cvili za jedincem sinom za Kosovom, cijelom Krajinom oj Kosovo dalmatinsko hoćeš ikad biti srpsko hoće li te mladi naraštaji vratit' ikad srpskom zagrljaju hoće l' ikad srpstvo ubuduće nestat' klete Brankovića kuće. Ej da mi je sad u ove dane da ustane Rašković Jovane soko sivi ljudska veličina pa da pođe do svojega Knina šahovnicu vidi đe vijori a svi srpski poharani dvori a grobovi naši prekopani ej nije isto što je bilo lani. Jovanova razorena kula a krajiška pjesma umuknula lička kapa sa crnijem florom niz nju rese žalost za Kosovom ej šta mi je đe sam zalutao snom vječitim Jovan je zaspao. Ni mrtvome ne dam da počine oprosti mi neumrli sine ej da mi je da me želja mine na izvoru da dođem Cetine i cvijeće đe je neuvelo na lijepo Miloševo vrelo zorno dođem na rijeci Krki đe su vazda kaluđeri mrki školovanje đakona, monaha, episkopa, srpskih patrijarha oj Kosovo što si pored Knina bićeš opet u ruke Srbina tvoja polja prirodno bogatstvo najveće je Krajišniku carstvo. Pa će opet na bedeme Knina vinut' barjak u ruci Srbina doć' Ličaninu i lijepoj Lici ej je l' ovako braćo Krajišnici.

[Dubrovčanin]

MILE BONDŽA - GONI ČEDU PREKO VODE DRINE

Slušaj čedo poruku Hrvata ovog trećeg prokletoga rata Ravno ste nam uništili naše al' će bolje sad radit' ustaše opet Bender ponovio sinu pa prkosi svakome Srbinu pa Marković iz Čapljine naše sve će brate napravit' ustaše. Draga braćo hrvatskoga roda sada mi je zapjevati zgoda i spomenut' svakog bojovnika koji goni čedu svog krvnika oj Hrvatska krvlju natopljena ovog trećeg rata pravoga Hrvatska je zemlja prelijepa još kad po njoj guslari pjevaju u njoj ti je živjet' k'o u raju svoj na svome Hrvat biti mora od Srbije nema ni govora oj Široki i poskoci tvoji na braniku sada svaki stoji jer ustaše sa Široka Brijega nit' se boje četnika nit' miga migovi su po Širokom tukli jesu jada napravili bili a mi smo ih u skupine stisli padali su kraj mostarskog blata poruka je svakoga Hrvata mi smo ljudi srca milostiva milostiva zemlje ne dajemo niti svoje tuđem prodajemo. Poslušajte moji Hercegovci gubu gon'te preko vode Drine da nam guba ovdje ne ugine ej ako bi ovdje uginula Herceg-Bosna sva bi zasmrdjela slušaj gade smrdljivi Srbine granica je preko vode Drine granica je tamo i ostat će od Hrvata to su ti zadaće još i danas sa Široka se viče ustaj Ante dragi poglavniče tvoji momci i sad su u stroju spremni su ti u svakome boju Hrvati su narod ratoborni jer se bore svi za svoja prava da se stvara hrvatska država od Privlake sve do Banje Luke mi smo čedu gonili na muke stara Rama i Posušje naše sa svih strana brane ga ustaše naše Grude a i mjesta druga svakud pjesma podigla se duga. U veselju goni dušmanina preko Knina sve do Slavonije hrvatski se svuda barjak vije jer slobodna može zapjevati neka žive u slozi Hrvati Mostar glavni grade Herceg-Bosne na tvoje smo postrojbe ponosne znaš li čedo smrdljivi Srbine nikad više do Hercegovine evo tebi gada Beograda i Titograd taj grad ciganina ej dabogda vas raznosila mina dosta mi je kase je l' me čuješ od Srbina zakon ne poštivam Hercegovci priđimo oltaru molimo se Bogu istinskome i predsjedniku sada voljenome Bogu hvala bit ćeš cijela čista od četnika i od komunista jer batina dodijala bila i zatvori gdje smo gnjili nekad sada moraš Srbine pričekat' sada svoje opanke priteži preko Gacka za Beograd bježi Hrvat ima i vijeće i vladu koje ne će služit' Beogradu a ti Slobo četnička delijo da se ne bi kučko veselio ne će biti tvoja imperija nit' će biti Velika Srbija. Jer nikada zapamtit se ne će da se četnik ovuda lako kreće od Trebinja pa do lijepa Livna postrojba je svakud braćo divna kroz Bosnu smo gedže očistili pa do kletog Jajca dolazili ej brigadir silni Baja Sopta Bože mili dobro ti ih mota Mijo Jelić harambaša stari ej čujte braćo kakve čini stvari Jajce je od gadova čistio i dobro je njega pročistio Lačić momak silan sa Široka iako je ostao bez oka boreći se za hrvatska prava i savjete Hrvatima dav'o. Lačić stalno goni dušmanina jer mi nismo nikad manjina koju čedo davno zamislio dokle bi se kučka opružio poginulim borcim' što su pali ja pjevam pjesmu o zahvali. Nek' hrvatska bude zemlja laka što poginu hrvatskih momaka gardo naša a i bojne naše vrijeme došlo nikog se ne plaše Hercegovci ne boje se Rusa ustaša je iza svakog busa ej da vidiš kako li ih kusa ej sad slobodno pozdravljam vojnike što no brane velike enklave nezavisne hrvatske države ej Paveliću vrati nam se vrati ej pobili se Srbi i Hrvati.

MILE BONDŽA - NE ĆEŠ ČEDU NA NERETVU VODU

Ej ciknu vila s Veleža planine vijesti javlja iz Hercegovine ja sam danas na Mostaru bila sve sam svojim očima vidjela vidjela sam četničke kolone što ih Srbi do Mostara vode vojska nije k'o što je ranije već smrdljivi četnik s Romanije još na njima četničko odijelo sve kokarde stavili na čelo. Do Mostara pjevaju veselo stan' četniče kud si naumio u zapadnu nisi dolazio nit' ćeš ikad na Neretvu vodu na njoj nisi zapamtio zgodu Neretva je duboka i plava svima će vam u njoj ostat' glava pa će poteć' Neretva krvava zbog Srbina i njihovih glava dobro slušaj smrdljivi Srbine granica je preko vode Drine kad ste srpske doveli orijaše sve gazili preko zemlje naše bolje ti je smrdljivi Srbine da sve kupiš bježiš preko Drine i sa sobom nosiš priče Hercegovci nikog se ne plaše došlo vrijeme brane nas ustaše. Tu je bojna od Bušića Brune sve će vam pomrsiti račune to je bojna davno sakovana i ostat će do sudnjega dana još i danas sa Široka vičem evo zore evo dana evo Jure i Bobana ej Karadžiću glavu izgubio vele ti si jada napravio lijepa sela do grada Mostara sve si kučko spalio do kraja u tome ti gedžo ne bi dosta svih jedanaest porušio mosta majke plaču jadna djeca cvile stani čedo kurvino kopile majke naše a i naše bake u bosanske gonio sokake znat ćeš i ti znat će ti nacija cijela je se digla Kroacija groblja naša a i crkve naše sve si kučko spalio pohar'o razarajuć' do bijela Mostara u tome ti kučko ne bi dosta pa ubijaš ono što nam osta Hercegovci nikog se ne plaše crkve ćemo napraviti naše nikad više na Neretvu vodu Neretva je duboka i plava svima će vam u njoj ostat' glava pa će poteć' Neretva krvava zbog Srbina i njihovih glava. Mi pamtimo zloglasnoga ptića a četnika toga Pantelića crnogorsku gubu dovodio Veliku bi Srbiju stvorio al' se gedžo ljuto prevario. Nitko ne da pedalj zemlje svoje jerbo čuješ brane ju ustaše vidiš čedo što imade nova kako tuče bojna Bobanova i poskoci k'o lavovi ljuti svi su vama presječeni puti ne možete što ste naumili o sebi se Srbi zabavili krv se proli po Hercegovini po hrvatskoj lijepoj domovini al' je džaba što ste učinili džaba Miloševićeva vojska nas pomaže majka Isusova nas pomaže Gospa međugorska džaba rulja dođe crnogorska Vučurević što je pred njom Bože njegove se treba taknut' kože to je četnik kakvog u vas nema zapamtit će kakva mu je tema. Ej dva ste nas rata prevarili a treći ste čedo izgubili kako ti je kad te Hrvat tuče kad te munja iz oblaka puče Ravno ste nam selo uništili uništili vatrom popalili Široki se pomiriti ne će jer je naše svanulo proljeće.

[Dubrovčanin]

ANTE GRBEŠA - TENKOVI NA OVOJCIMA, DESANT NA ŠIROKI BRIJEG

Na tisuću i devet stotina devedeset i prva godina kišnog jutra sedmi svibnja silna vojska s Mostara se digla i dadoše narodu na znanje da će zavest' poluratno stanje a namjeru imali su ovu pokoriti zemlju hercegovu kroz grad Mostar protutnjaše tako da okreću asfalt naopako. Polomiše dosta drvoreda pa to narod s nevjericom gleda parkirane gaze limuzine tenkovske ih gaze mamuzine strah narodu na sve strane tjera devedeset grmi transportera po državi stvori se kolona zazvoniše telefonska zvona glas dostiže do Široka Brijega gusta magla na zemlju se slegla kolona se niz ravnicu vije na Široki idu divizije po planovim' Borisa Jovića i komandom Mile Pantelića i ostalih glava Beograda da Hrvatim' nadodaju jada od Neretve i Hercegovine do Šuice preko Dalmacije preko Splita i drugih gradova ako mogne bit će zemlja nova. Ako bi se savladati dala Velikom bi Srbijom se zvala u Širokom prvo se saznalo sve se živo u paniku dalo glas se začu Mikulić Anđelka lištičkoga gradonačelnika čuj narode općine Lištice Brolet šalje na nas jedinice nek' se narod na ustanak diže dok se vojska ne primakne bliže treba branit' svoju domovinu i hrvatsku lijepu djedovinu jer Hrvatska to je naša mati tko je Hrvat neka tako shvati cijela sad se brani Herceg-Bosna to je naša divna i ponosna preko jedne tisuće godina to je bila naša domovina mi ne damo ono što je naše nek' nikoga tenkovi ne plaše. Nikad nismo bili osvajači i ne damo da nas itko tlači i nitko mi ništa rek'o nije što se na nas šalju divizije već sam zvao Herceg-Bosne vladu oni za to baš ništa ne znadu već narode općine Lištice zastavimo ove jedinice i budite jako hladnih glava da se ne bi vojska izazvala i nek' vlada razum i kultura jer nas netko u ponore gura ja ću zvati Herceg-Bosne vladu nek' brzojav šalju Beogradu da saznamo od vrhovne vlade što nam ovdje generali rade. Kiša lije munja nebom para trči narod u pravcu Mostara nastavnici škole zatvoriše mala djeca doma pobjegoše skrivaju se u mračne podrume iz podruma tenkove se čuje što ih Blagoje šalje da zavedu izvanredno stanje da ne dođe na vlast demokrata da ne padne zvijezda petokraka sve se zbilo veliko i malo jer je svakom do slobode stalo puk je velik do Pologa stiga od Posušja i Širokog Brijega sva'k' je doš'o tko je hodat' moga od Bekije pa do Ljubuškoga zakrčiše žive barikade da se sili prolaza ne dade narod vojsci šalje prigovore što se jasno s tenkovima bore što no su ih naše žuljne ruke napravile uz sve jade, muke doprinosom vlastitog dinara opet vojska kaže proći mora ne imadu drugog odgovora. Kiša lije noć se prva sprema narod kliče da prolaza nema a na Gvožđu prolaza im nije stigle mase iz cijele Bekije tko god stiže uzvikuje 'vako ova vojska radi naopako koju vode srpski generali da zaplaše ovaj narod mali mrak je stig'o nesta prvog dana kad evo nam Kljujića Stjepana vijesti nosi Herceg-Bosne vlade nek' se vojsci miran prolaz dade noć je stigla danjeg zraka nema narod kliče da prolaza nema jer se ovo sa zakonom kosi bojevo se strjeljivo nosi stigli ljudi sa svih gradu strana stigle mnoge mase Muslimana od Mostara i ostalih mjesta od naroda ne vidi se cesta cijeli narod na noge se diga od Posušja i Širokog Brijega kad je bilo pola prvog dana glas se čuo doktora Tuđmana čuj narode iz Hercegovine branitelju svoje djedovine ja se nadam da ste zdrava uma pa nek' dođe i do sporazuma uklonite vaše barikade nek' se vojsci miran prolaz dade. Ta poruka daleko se čuje što nam doktor Tuđman poručuje ta poruka Tuđmana Franje ovdje ne će promijeniti stanje jer tenkovi idu rušilački i Hrvatsku napadaju mučki u Hrvatsku ne smije se dirati jer to nam je i otac i mati generali natrag se vratite i topovske cijevi istopite i plugove od njih napravite od tenkova pravite traktore pa nek' vojska crnu zemlju ore pa nek' bude kruha i pšenice pa vam ne će trebati granice i sve drugo istopite oruđe čim se želi osvajati tuđe kud ste pošli kud bombe nosite da hrvatski narod posrbite i Hrvatsku našu pokorite. Te planove u vodu bacite i zdravi se doma povratite nikad nije oružana sila goloruki narod pobijedila sve je ovdje napetije stanje a duga noć, ne može da svane jedinice stoje ukopane narod daje sokova i hrane dijele im se kava i cigare tu vojnici ni za što ne mare oficiri gledaju preda se razmišljaju kako da se spase svanulo je i drugi dan proš'o i ponovno novi sumrak doš'o ista mjesta isto odstojanje treće jutro čekali da svane treće jutro u svanuće zore Kljujić traži s vojskom pregovore nek' se gvožđe u vojarnu vrati svjetska javnost ovu bruku prati stižu vijesti iz grada Londona iz Pariza a i Washingtona da se vojska na Hrvatsku sprema rat će počet' tu izbora nema generali ne će ni da čuju časnicima svojim poručuju da nemaju ni s kim pregovora sad na Kupres vojska doći mora trećeg jutra oko osam sati na Široki stižu i desanti spustiše se u selu Ledincu zatvaraju pute za Lišticu blokiraju sa zapadne strane sad ih opet padobranci brane stigli treći u selu Britvići zaplašiti narod u Lištici al' se narod uplašio nije što se desant iznad glava vije i kad prođe pola trećeg dana kad evo nam Jure Pelivana s njime cijela Herceg-Bosne vlada jer da ne bi pošten narod strad'o. Tu se Juri u Šuicu žuri i gore su u bloku panduri uperuju u narod topove ove vođe srpske Broletove u Širokom sad je teško stanje narod traži i naoružanje glas se začu fra Mate Hrkaća nek' se nitko oružja ne laća nek' se masa dostojno ponaša na tenkovim' sjede djeca naša trećeg dana kad biše činija stig'o nam je predsjednik Alija i odmah se narodu obraća a narod mu aplauzom vraća moj narode općine Lištice propustite ove jedinice vi ste ljudi razboritih glava poslušajte mene i Tuđmana propustite ove kolonaše što vam djecu gusjenicam' plaše držaste ih šezdest i dva sata e sada im otvorite vrata sve moguće sklon'te barikade neka im se miran prolaz dade makar bio preko vaše volje neka skoknu na Kupreško polje. Više nikad pasti na um ne će orat' asfalt ni rušit' drveće parkirane limuzine čepat' pustite ih od gladi će krepat' nek' im ovo opomena bude Hercegovce ne dirati ljude masa kliče Alija, Alija ovo nije narodna armija pustit ćemo al' nikada više drugog puta crno im se piše jer sve ove prazne ruke naše nikakvih se tenkova ne plaše al' da ne bi Božjega dara sa Širokog da ne bi fratara ni brzojava od Tuđmana Franje tu bi duge prebrojili dane. Tu još jedna potrefi se sreća što je stigla vijest Kuharića hrvatskoga kardinala Franje odmah se je promijenilo stanje još Alija kad je garantira da će mirno proć' smrdljiva sila cijela masa aplauze dade sklonili su žive barikade ode Ale za Lišticu pješke za njim grme grdosije teške kroz Široki umjesto cvijeća gorjelo je na tisuće svijeća e tako je prošla ova drama koja biše tri velika dana a uz pomoć Boga i Marije i hrvatske čelične nacije na kraju bi svakom reći htio ej bez fratara sve bi džaba bilo.

[Dubrovčanin]

VESELKO ZELJKO - HERCEGOVAC U RATU U OBRANI OD ČETNIKA

Eeeeej zemljo moja krvlju natopljena zemljo moja teško ucviljena zagraktala dva crna gavrana zakukala ptica kukavica zaplakala majka Hrvatica zaplakala u gorici vila zove vila s Čabulje planine pa se začu diljem Hercegovine poručuje hrvatskom narodu trebamo se borit' za slobodu to ne biše Hrvatica vila već hrvatska majka ponosita. Ona svome poručuje sinu treba branit' svoju domovinu dragi sine dajem ti do znanja puno našeg biše robovanja stari režim treba uništiti i hrvatsku državu stvoriti sad se silan četnik osilio da bi Herceg-Bosnu osvojio kad je šesti travnja osvanuo s istoka Sunce tužno oganulo te je Sunce nasred neba stalo i na našu tugu proplakalo tužne zrake po svijetu bacilo da bijaše teško biše rat počinje nema mira više herceg-zemljo crno ti se piše a godina devedeset druga Herceg-Bosnu zahvatila tuga. Teški dani za Hercegovinu lijepu našu domovinu ljudi sjede u Širokom Brijegu gusle svoje držeći na krilu dozivaju Hrvaticu vilu čuješ li me Hrvatice vilo je li tebi ikad teže bilo tako vila poče da govori bili su joj točni odgovori nek' se povijest ne izbriše u povijesti dosta krvi biše sad zbacimo krvave okove da se ropstva više ne ponove želi pravdu i samo istinu neka otac kaže svome sinu nek' se davne ostvare nam želje pozdravimo naše branitelje Srbin hoće Bosnu pokoriti i Hrvatsku silom osvojiti i Veliku Srbiju stvoriti kulturu nam našu zapaliti i mnogima stavljati okove ubijati hrvatske sinove. Sad ustani ti hrvatski sine za obranu svoje Hercegovine i osobno u redove stajmo i ratničko kolo zaigrajmo svoj doprinos u obrani damo jer u dolini rijeke Neretve pristigoše srbijanske čete Užičkim se korpusom prozvaše cijeli Mostar oni opkoliše a s njima su došli kokardaši da se Hrvat što više zaplaši Herceg-Bosnu zaplašiti ne će dok se Hrvat njome kreće a mostarsko blato dugo i široko srpska sila preora duboko ovdje čine zločine najteže srpska banda iz Mostara steže jugovojska projektile baca na sva sela mostarskoga blata na stotine projektila pada Bože mili velikog li jada narod bježi na Jadransko more sve je svoje napustio dvore Imoćani momci odabrani svi su redom u obranu stali pet općina velikih kotara za obranu svoju se postara mlade momke na obuku zove sve odvažne hrvatske sinove inženjeri čuda učiniše skloništa nam mnoga napraviše opreme ih moderno i snažno Brijeg Široki u obrani je odvažno a probrani odvažni junaci drže crtu južnije od blata što četnička općina zahvaća Požurnice pa sve do Svetnica to je pobro teška bojišnica selo Garac i Goranci više i vama se crno piše a sve ove naše bojišnice širokobriješke drže jedinice. Srpska vojska sa ... jer ta fronta puno njih zanima naši momci iza paravana u svakoga spremna je ... da se neki Srbin ne privuče i nespremne grdno ih potuče a revni kuhari naši šalju uvijek svježu hranu našim momcim' što su za obranu za dom spremni i domaću lozu da jutarnju razbiju nervozu iza toga raspored se čita kud će koja krenuti elita i opasna obići terena što im druga strana sad priprema kada Srbi saznadoše što Hrvati na brdima rade na bojištu jako se muče i na crti našu djecu tuče da se svaki pokret osujeti nek' granata za granatom leti dok je crtu granatam' tukao i na drugoj strani se spremao pravili su mapu i planove Brijeg Široki kako da osvoje a to nikako biti ne će zagovara hrvatsko nam vijeće jer Hercegovac kukavica nije smrt ga zove on se na nju smije braćo ponosni Hrvati srbocrnogorce trebamo tjerati.

Otjerati sa prostora naših da nam više nereda ne pravi protjerati preko vode Drine u smrdljive ciganske jazbine protjerati iz Mostara grada da sloboda vječita zavlada. Oj Mostare ponosu Hrvata grade plača, smrti i granata grade tuge, jada i nereda mnogo mrtvih i potresnih slika na grad pada tisuće granata Bože mili krvavog li rata a narod se u podrume skrio da bi goli život zaštitio svuda puca jadno kuće gore mjesto ljudi topovi govore na stotine teških ranjenika potresna teška strašna slika čuje se prasak mitraljeza lete mnoge kugle od željeza a Neretva tužna i krvava to je slika mog Mostara grada a Široki isto ranjen biše jugozrakoplovi teret ispustiše. Dosta puta na gradu su bili smrtonosni teret izbacili rušili su tvornice i kuće Bože mili je li to moguće i prve su žrtve pale od četničke bande odabrane sedmi travnja devedeset druga Brijeg Široki zahvatila tuga toga jutra jugozrakoplovi izbaciše teret smrtonosni tu pobiše naše ljude crna zemlja nek' im laka bude Čitluk i sveto Međugorje i oni rane zadobiše svoje zato Gospe molimo te sada spasiti nam narod od stradanja ti zamoli sina svoga spasiti nas od vječnoga groblja a mi ćemo uz pomoć tvoju obraniti domovinu svoju jer imamo topništvo jako što u ratu borite se pravo. Oj slavuji ime vam je slavno vaše ime znade se odavno slavuji ste od početka rata jer branite prostore Hrvata borite se za naše prostore naša brda i za naše gore branite nam sela i gradove plavo more i naše otoke vi pucate na srpske bunkere bijedni čedo od straha se dere kad slavuji zapucaše jače jadni Srbin u bolnici plače i zato vam puno hvala i Gospa vam blagoslova dala i sanitet uvijek spreman bio prvu pomoć hitno je pružio a bezimena postrojba se zove ona ima haubice svoje borci hrabri nikog se ne boje kad pucaju šale nije srbocrnogorac u rovu se krije jer ovo je elita odabrana svakog trena paniku im stvara panika im zašla je u kosti ne ćeš dalje čedo srbocrnogorski sveti Savo pomoći vam ne će dok bezimena ovom zemljom kreće i tako bezimena uvijek kliče za dom spremni poglavniče a moram opjevati i postrojbu ovu munja nebeska svi ju tako zovu. To je munja sa nebesa kad pucaju sva se zemlja stresa dok pjevaju teške haubice srpske horde bježe uz litice bježe Srbi od granata ljutih od munje oštro napadnuti treba spomenuti i ... ljute i ... dosta ubojite minobacače svo topništvo naše jer slobodu nama daše od juga do naših planina svugdje top do topa svira agresore naše granatira agresor je krvopija pravi kad dolazi pljačka, robi, kuće pali eej čuj me zemljo Herceg-Bosna jer kažnjenička slavna posta ovo su ti momci odabrani hrabrim srcem domovinu brani zato jesu pošli u bojeve ljute četnicima zakrčili pute svi odoše u okršaje jake izvršiti najteže zadatke poskok bojna svoj doprinos dala i prva je u obranu stala bojovnici od srca im hvala širokobriješke i druge postrojbe svi u obrani domovine svoje kad protjeraše srpske jedinice sa Orlovca, Huma, Krivodola cijele bojišnice sa Slipčića srpskih uporišta tu čitlučka sada juriša sa Širokog postrojbe odabrane gone Srbe preko vode hladne a Neretva hladna i krvava tu je dosta srpskih palo glava puška puca a top riče za dom spremni poglavniče. Oj Hrvati sloboda nam sviće a naš Mostar u slobodi kliče bijedni četnik panično se krije teške bitke gubio i prije na prostoru bivše Jugoslavije želio sam opjevat' golgote rat prokleti što nam mladost ote ako četnik bude napadati eej topništvo će naše opet zapjevati.

[Dubrovčanin]

IVAN ČALJKUŠIĆ - POBJEDA NAD SRBIMA

Eej na tisuću i devet stotina devedeseta biše godina osamnaesti prosinca mjeseca a uoči katoličkog sveca dani bihu Božjeg porođenja što Hrvati slave od rođenja sastaše se u Zagrebu gradu sabornici uz hrvatsku vladu donesoše povijesnu odluku da Hrvatsku iz Juge povuku da se riješe te jugorobije ej da Hrvat državu dobije. Sad poslušaj s Biokova vilo sve što se je dalje dogodilo to bijaše devedeset prve kada Srbi počeše da vrve ta prokleta njihova armija ona poče redom da ubija sve ubija što joj na put stade i zadaje svakom teške jade jugovojska tako se je zvala ona nije nikom mira dala krenula je iz svoje Srbije preko naše ravne Slavonije kroz Hrvatsku zemlju prođe Republici Sloveniji dođe njezin cilj je uvijek isti bio sve prisvojit' prijatelju mio i stvoriti Veliku Srbiju sve ostalo hoće da pobiju to im nikad ne će da uspije jer naš narod znade da se bije. Sloveniju htjede pregaziti za dva dana pa se povratiti eej hrabri narod male Slovenije on potuče četničke delije kada vidi ta četnička vojska njojzi ništa drugo ne preosta već se vrate u našu Hrvatsku tu glumiti neku ljubav bratsku na što Hrvat više nije pao već se odmah na noge ustao hoće branit' svoju djedovinu Hrvatsku nam dragu domovinu. Goloruk je pred tenkove stao umrijet' mu nije bilo žao svaki počnu u svojemu kraju sakupljati ono što imaju javiše se mnogi dragovoljci i Hrvatskoj pristupiše vojsci doktor Tuđman vrhovnik je bio Zbor narodne garde sastavio hrabra garda i redarstvenici počeše se skupljati po Lici po Zagrebu i po Slavoniji i po cijeloj našoj Dalmaciji stvorili smo jednu novu silu više Srbin ne spava u miru od istoka na nas udariše tu njihova sva elita biše po oružju treća u Europi biše tako pero piše udariše oda sviju strana još dobiše podršku izvana sve bijaše na njihovoj strani Hrvat mora sam sebe da brani. Na Vukovar biše udar prvi tu se proli dosta naše krvi al' dušmanin prošao je gore krv mu teče k'o Jadransko more branili ga naši dragovoljci sve hosovci pa i drugi borci oboriše razne zrakoplove jastrebove, orle i migove uništiše stotine tenkova na tisuće njihovih topova hrabri borci hrabro se borili Vukovar su obraniti htjeli al' sudbina htjela je drukčije ona njima dopustila nije jer sve biše na četničkoj strani i Vukovar presta da se brani. Nesta hrane nesta municije to im nitko dostavio nije kad Vukovar Srbi osvojiše sve u njemu redom zapališe još bolnice što u njemu biše sve ranjene Srbi pogubiše to su bili srpski razbojnici Šešeljevi zloglasni četnici pod okriljem svetitelja Save oni svima pokidaše glave sad je gedžo apetit dobio na Hrvatsku cijelu udario. On udari oda sviju strana dočeka ih hrvatska obrana da ustavi srpskog agresora koji sada povući se mora ta prokleta vojska je vidjela u Hrvatskoj da je izgubila u panici četnici bježaše tjeraju ih hrvatske ustaše pobjegoše u mišje jazbine na područje hrvatske Krajine proglasiše srpsku republiku i otale počeše da tuku. S Velebita visoke planine uče svoje vojničke vrline tu su bili naši Škorpioni, brze Munje i ljuti Gromovi i postrojbe legendarnog HOS-a jurišnici generala Rosa on je doš'o iz legije strane francuske vojske odabrane vojne škole tamo završio i na mnogim bojištima bio spomenut ću i druge časnike i ostale vojne zapovjednike generala hrabroga Markača ne plaši ga četnička šajkača i još jednog junaka u ratu generala Gotovinu Antu on je isto došao izvani domovinu Hrvatsku da brani kazat ću vam odmah ispočetka generala našega Bobetka koji prođe sva ratna bojišta uplašit' ga nije moglo ništa i general naš Krstičeviću veći nego Jure Francetiću eej zapovjednik četvrte brigade četnicima zada teške jade i ostale naše generale sve časnike velike i male koji brane ponos domovine naše drage Hrvatske nam mile. Naređenje dođe iz Zagreba eej Maslenicu oslobodit' treba digoše se hrvatski vojnici put ih vodi prema Maslenici bitka se je ubrzo razvila četnicima ne bijaše mira svi se oni našli na spavanju i za svoju nevolju ne znaju kad su došle hrvatske ustaše povratiti ono što je naše teški poraz Srbi pretrpiše Maslenicu brzo napustiše Dalmacija biše povezana s ostalom Hrvatskom izvana eej Sunce zasja nasred vedra neba Dalmaciji jer to njojzi treba put ponovno preko Maslenice nema više zaobilaznice. Eej sad vidi moj hrvatski brate tko to može ustavit' Hrvate u Hrvatskoj svi to dobro znaju tuđe ne će a svoje ne daju druga bitka onda je slijedila u Medačkom džepu ona bila sve je prošlo za vrijeme malo pred Zadrom je četnik pobjegao nitko Zadri na put stati ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće svi Martići i Miloševići ni Mladići pa ni Karadžići nikad ne će pobijedit' Hrvate to zapamti moj hrvatski brate. Sad se sprema jedna bitka mala vrući Bljesak tako se je zvala svjesna, odlučna, hrabra, pripremna za zapadnu Slavoniju spremna isto hrabri hrvatski vojnici jurišaše kao i u Lici dvi tisuće takvih bojovnika protjeraše gomile četnika eej Petrinja pa i Okučani Jasenovac na plavoj svojoj ravni i ostala sela i gradovi ponovno su povraćeni oni u okrilje domovine svoje u njoj će im sada biti bolje nema više srpske hajdučije po selima slavne Slavonije. Eej sad poslušaj s Velebita vilo kazat ću ti što je dalje bilo Hrvat nema strpljenja ni mira dok se naša ne vrati Krajina eej što je bilo krajiških četnika Arkanovih kletih razbojnika i to ćemo brzo povratiti Krajina će opet naša biti svi k'o jedan sad se u boj sprema tu povratka više natrag nema ej strpljenje su izgubili svoje hrabri momci nikog se ne boje doktor Tuđman ponovno priprema na Krajinu jurišnike sprema cijela se je vojska sakupila i Krajinu cijelu opkolila udarit će k'o nebeska munja orkan strašni ljuta Oluja sad čekaju samo naređenje pa da krenu u oslobođenje eej pred njima je general Červenko neustrašiv kao i Bobetko. Naređenje stiže kao Munja odmah krenu hrvatska Oluja svi tenkovi pa i zrakoplovi eej haubice i teški topovi udariše iznad sviju strana ne zna gedžo ni gdje mu je glava sa Dinare i sa Velebita od Gospića grada kamenita sve je prošlo za vrijeme malo bježi četnik glavom bez obzira nema njemu u Krajini mira ej tada splitska četvrta od zlata varaždinska sedma od zanata kada jurnu oni ne prestaju povlačiti se oni ne znaju kuda prođu sve pustoš ostaje hrabri momci samo idu dalje ne plaše se puški ni topova ni bradatih četničkih lopova očistiše svu našu Krajinu trobojnicu razviše u Kninu sada brate na kninskoj tvrđavi vijori se crven-bijeli-plavi nitko njega više skinut' ne će dok se Zemlja oko Sunca kreće ne će Slobo zapamtiti više da u Kninu ćirilicom piše srbadije bilo nam je dosta vlast Hrvatske u Krajini posta Krajinom će vladati Hrvati i Bog dragi snage će im dati. Ova pjesma nek' je opomena da sa Srbim' više bratstva nema kada Hrvat Podunavlje vrati Krajinom će cijelom upravljati eej nitko više ne smije pomisliti u neku se Jugu udružiti u njoj nema mjesta za Hrvate to zapamti moj hrvatski brate Hrvat vjeru u Srbina nema jer su Srbi jedna gamad bijedna a kad vidi Milošević gade što ustaše od četnika rade protjeraše ih do domaje svoje Hrvati se nikoga ne boje. Eej doktor Tuđman vođa u Hrvata on protjera srpskoga dželata iz lijepe domovine naše da nam zvijeri po šumi ne plaše granica je hladna voda Drina ne da Hrvat Krajine nit' Knina u sebe se gedžo pouzdao čuj bradonja zar ti nisi znao da je Hrvat k'o na brani nasip ne da mjesta četničkim barjacim' u Hrvatskoj domovini našoj crkavajte u Srbiji vašoj. Vi uljezi bijedni razbojnici iz zasjede čekate k'o vuci pa kada vam Hrvat na put stane tad bježite k'o pred orlom vrane veseli se vila Velebita nema više četničkih bandita pobjegli su preko Drine vode eej zato počuj hrvatski narode i nikad se više vratit' ne će dok se Sunce po Hrvatskoj kreće eeej Hrvati su u boju delije ne boje se srpske hajdučije.