Terrence Travnat Malick Urac - slikopisne crtice

[late bloomer]

I'm the closest thing to Picasso that you'll see in this fucking life.

Riječi su to redatelja ovog filma, slikara Juliana Schnabela, prijatelja Jeana-Michela Basquiata, slikara o kojem je u ovom biografskom filmu riječ. To daje na vjerodostojnosti prikazanoga. S tehničke strane film izgleda pomalo trapavo, jer ni ne treba bolje - neke stvari koje su neobične i zgodne događaju se nimalo istaknute u odnosu na ostatak kadra ili scene, i prekinute su naglo, kao da odaju dojam greške, barem bi se to shvatilo kao greška u srednjostrujaškim uracima.

Sam Samo©, kako se Basquiat potpisivao kao grafiter, eteričan je, smiješan i jednostavan lik - nosi samouvjerenost kojom dolazi do Warhola. Ekspresna slava, stalna drogiranost i nesređen osobni život vode mladog umjetnika - suverenog u pronalaženju bitnoga i sirovom seciranju društva, počevši još s tekstualnim grafitima, te prenijevši riječ i u svoje primitivističko slikarstvo - prema sve ekstremnijoj autodestrukciji i učlanjenju u Klub 27. Nekoliko je zanimljivih scena kreacije i stvaranja Ideje pod utjecajem narkotika.

Zahvalno djelo. Silna sinergija se sklopila u nepretenciozni okvir: čudesan protagonist sa savršenim radovima, redatelj-prijatelj (također ekscentrik i veliki umjetnik), cijela četa strašnih glumaca, atmosfera umjetničkih krugova New Yorka 80-ih.

8

[late bloomer]

Film je koncipiran kroz tri strogo odijeljena čina. Drugi završava pobunom. Film koji nas navlači na neke zaključke koje zadojeni američkim filmovima uzimamo zdravo za gotovo, e da bi nas sam finale zatekao nespremne. Ovo je ljudski, nepatriotski i inteligentni Malo dobrih ljudi. Ovo je Bogart koji Nicholsona jebe za doručak. Ovdje nema nehendlanja istine, razmirice su na svjetonazornoj razini. Efektna studija dinamike odnosa koja vodi k nepomirljivim razlikama. OTKRIVALO Prepoznavanje antagonista kao čovjeka, a protagonista kao zavedene klike.

8

[mimma7]

late bloomer kaže:

Film je koncipiran kroz tri strogo odijeljena čina. Drugi završava pobunom. Film koji nas navlači na neke zaključke koje zadojeni američkim filmovima uzimamo zdravo za gotovo, e da bi nas sam finale zatekao nespremne. Ovo je ljudski, nepatriotski i inteligentni Malo dobrih ljudi. Ovo je Bogart koji Nicholsona jebe za doručak. Ovdje nema nehendlanja istine, razmirice su na svjetonazornoj razini. Efektna studija dinamike odnosa koja vodi k nepomirljivim razlikama. OTKRIVALO Prepoznavanje antagonista kao čovjeka, a protagonista kao zavedene klike.

8

gledala!
da, sve ih odvjetnik fino razvali na kraju. jako je dobar bogart, premda meni nije bio loš ni nicholson. uopšte.

[late bloomer]

mimma7 kaže:

gledala!
da, sve ih odvjetnik fino razvali na kraju. jako je dobar bogart, premda meni nije bio loš ni nicholson. uopšte.

Ma ja obožavam Nicholsona, ali mi je usporedba s Malo dobrih ljudi došla sama od sebe, i onda sam shvatio koliko je Jackov lik plošan u odnosu na Bogartov. Nije, jel, plastičan. To što Jack sve uloge maestralno odrađuje je drugi par postola. Iako ga je Joker obilježio što se tiče likova negativaca. Kroz svakog od njih provlači se taj klovnovski osmijeh.

[mimma7]

late bloomer kaže:

Ma ja obožavam Nicholsona, ali mi je usporedba s Malo dobrih ljudi došla sama od sebe, i onda sam shvatio koliko je Jackov lik plošan u odnosu na Bogartov. Nije, jel, plastičan. To što Jack sve uloge maestralno odrađuje je drugi par postola. Iako ga je Joker obilježio što se tiče likova negativaca. Kroz svakog od njih provlači se taj klovnovski osmijeh.

ne znam, meni jackov lik nikako nije plošan. bogart djeluje slojevitije jer se na kraju filma neočekivano rasvijetli i ta njegova tragična dimenzija, a nicholson je do samog kraja manifestno 'you gotta ask me nicely' kind of man kojega pederi u bijelim uniformama ometaju u poslu i jako nerviraju pritom, ali ne čini mi se da je zbog toga išta manje kompleksan. možda je čak i tragičniji.

[late bloomer]

mimma7 kaže:

ne znam, meni jackov lik nikako nije plošan. bogart djeluje slojevitije jer se na kraju filma neočekivano rasvijetli i ta njegova tragična dimenzija, a nicholson je do samog kraja manifestno 'you gotta ask me nicely' kind of man kojega pederi u bijelim uniformama ometaju u poslu i jako nerviraju pritom, ali ne čini mi se da je zbog toga išta manje kompleksan. možda je čak i tragičniji.

Možda zaista oba lika funkcioniraju, ali su puno normalniji odnosi u Pobuni. Ispada da ljudstvo mora biti ograničenih intelektualnih sposobnosti da bi bilo poslušno zapovjedniku. Hoću reći da nas je kod Malo dobrih ljudi svrstalo na stranu gudgajsa i da nas Jackova retorika samo odbija, dok je kod Pobune lako moguće biti bilo koji od likova, pa čak i pisac ili kapetan. Što i dalje ne znači da likovi poput Jackovog ne postoje - tako da si vjerojatno u pravu. Bogartov lik mi je samo draži, no film dosta bolji.

[mimma7]

ljudstvo je poslušno sve do trenutka kad nadređenom otkrije slabost, a svaka slaba karika unutar sustava, pa i ona najniže pozicionirana, dodatno ga oslabljuje. to je ideja u oba filma. i nije bit u tome da je ljudstvo intelektualno podkapacitirano, nego u tome što monolitan sustav kakav je vojska ne trpi prevelika propitivanja, već funkcionira po principu stroge hijerarhije i bespogovorne poslušnosti. kad se jednom dovede u pitanje, sustav se urušava, a da bi se održao, mora se održati privid nepogrešivosti.
jackova retorika ne odbija. jackova retorika je najsnažniji trenutak u čitavom filmu.

[late bloomer]

S pozicije mladog liberalnog Hrvata, jakoumnoga, onaj njegov bijesni monolog je smiješan. Branjenje američkog načina života, itd. Elementarno poznavanje vanjske politike tjera me na povraćanje nakon njegovog govora.

Druga stvar, bio sam u vojsci. Osim milijuna sklekova, zgibova i trbušnjaka koji me pretvoriše u Apolona bilo je tu i dosta zajebancije, neposlušnosti i nonšalantnosti. Doktorirao sam na temu Na zapovijed - odlaska u krevet umjesto izvršavanja zapovijedi. A čak sam je završio s nekakvim kurčevim dočasničkim činom. Toliko o vojsci.

Više mi se sviđa ova klika koja ruši labilnog vođu nego orangutan (bio je bijelac, tako da nije rasizam) koji zbog potkapacitiranosti ubija slabijeg kolegu u ime Amerike. Želim vjerovati da u tim Amerikama ne žive samo moralne nakaze koje ne smatraju ljudima ništa što šeće po poljima nafte.

[mimma7]

odsluženje vojnog roka u nišu 83. i nije baš usporedivo s drilom američkih marinaca, jelda?
ne znam, čini mi se da je tvoj pogled na situaciju pomalo romantičarski jer, gadilo se to tebi sto puta ili ne, najefikasniji vanjskopolitički adut amerike i danas je vojna sila, u svjetlu čega nicholsonov monolog ne djeluje nimalo smiješan. sustav je uvijek iznad pojedinca.

klika ruši labilnog vođu nakon što ga, nanjušivši njegovu slabost, postepeno dovodi do stanja potpune nemoći i pogubljenosti.
klika je negativac u toj priči, bloomeru.

[bhavatarini]

mimma7 kaže:

klika ruši labilnog vođu nakon što ga, nanjušivši njegovu slabost, postepeno dovodi do stanja potpune nemoći i pogubljenosti.
klika je negativac u toj priči, bloomeru.

ZanEmljivo!
A nisan gledala vilmič, baš bi mogla, viš!

Ali sam zato gledala Basquiata, prije nešto više od dvije godine. I moram reć da me se nije baš previše dojmio (ali daleko od lošeg, jasno) baš zbog one trapavosti i "grešaka" koje spominješ. I osjetila sam tad nekakvu distancu u pripovijedanju/prikazu priče. Ali sam bila uvjerena svejedno da sam ga se uhvatila u nezgodno vrijeme i da bi ga trebala kad-tad opet pogledat. I pred koji mjesec sam tako najzad pogledala Schnabelov Le scaphandre et le papillon i ostala totalno pometena. Ke Filmčina, s velikim "f"!
Morala bih dakle ponovit Žanmišela, a i pogledat onaj s Bardemom (to mi stoji već dvije godine nepogledano ). Jel neko od vas dvoje gledo ovaj drugi možda?

[late bloomer]

mimma7 kaže:

odsluženje vojnog roka u nišu 83. i nije baš usporedivo s drilom američkih marinaca, jelda?

Nisam baš toliko ocvao, srećom. Bio sam u HV, i to pretkraj - puno kraće i puno lakše. No svejedno je ta urednost prezentirana kao svetinja, i cijela ta ceremonija vezana za pozdrav časnicima, zastavi, kurcu-palcu. Neš vjerovati, bilo je i pucanja bojevim streljivom. Skupljanje opušaka za mira se tretira kao čišćenje parametra za rata. Pretpostavljam da je u Nišu te '83. bilo još zajebanije, daleko od kuće, dosta dugotrajnije, krive nacionalnosti, a vjerojatno i uvjerenja. Tako da mislim da bi dosta njih koji su tada bili tamo odmah zamijenili Niš za kamp u Tucsonu. Nije nizašta JNA smatrana jednom od najjačih europskih vojnih sila.

ne znam, čini mi se da je tvoj pogled na situaciju pomalo romantičarski jer, gadilo se to tebi sto puta ili ne, najefikasniji vanjskopolitički adut amerike i danas je vojna sila, u svjetlu čega nicholsonov monolog ne djeluje nimalo smiješan. sustav je uvijek iznad pojedinca.

Zar čovjek koji razmišlja može dopustiti ikakav drugačiji pogled, u vezi stvari o kojima može samo raspravljati, do romantičarskog? Pa ne hrani me Barack Obama da bih se mirio s njegovom politikom.

Eto, dobra si, to ti ne mogu osporiti. Dok gruvam teškom artiljerijom po tvojim položajima ti me desetkuješ snajperom. No, duboko u tom pizdravom romantičarskom srcu osjećam da Malo dobrih ljudi nije ništa doli američki spin da bi se održavao privid demokracije.

klika ruši labilnog vođu nakon što ga, nanjušivši njegovu slabost, postepeno dovodi do stanja potpune nemoći i pogubljenosti.
klika je negativac u toj priči, bloomeru.

Znam da je negativac, pa i napisao sam to. Samo mi se čini da nije nemoguće da bi to mogao biti bilo tko od nas. Ja bih, ponavljam se, prije bio dio klike koja na kraju ispada negativac, nego bespogovorno slušao onu sirovinu Nicholsona koja (dovraga, opet se ponavljam ) funkcionira kao vojničina. Jebiga, dovoljno sam ostario da mi se sere na patriotizam u miru.

bhavatarini kaže:

ZanEmljivo!
A nisan gledala vilmič, baš bi mogla, viš!

Ali sam zato gledala Basquiata, prije nešto više od dvije godine. I moram reć da me se nije baš previše dojmio (ali daleko od lošeg, jasno) baš zbog one trapavosti i "grešaka" koje spominješ. I osjetila sam tad nekakvu distancu u pripovijedanju/prikazu priče. Ali sam bila uvjerena svejedno da sam ga se uhvatila u nezgodno vrijeme i da bi ga trebala kad-tad opet pogledat. I pred koji mjesec sam tako najzad pogledala Schnabelov Le scaphandre et le papillon i ostala totalno pometena. Ke Filmčina, s velikim "f"!
Morala bih dakle ponovit Žanmišela, a i pogledat onaj s Bardemom (to mi stoji već dvije godine nepogledano ). Jel neko od vas dvoje gledo ovaj drugi možda?

Dobro Ronilačko znači. Propustih ga. A i ovaj s Bardemom djeluje mi jako zanimljivo. Glede Basquiata, može biti da sam mu dao malo popusta jer su mu djela zakon. Zanimljivo mi je kako su mi njesra oni pijati kojima se Schnabel probio.

[mimma7]

late bloomer kaže:

Zar čovjek koji razmišlja može dopustiti ikakav drugačiji pogled, u vezi stvari o kojima može samo raspravljati, do romantičarskog?

jel još romantičarskije ako ga se pritom banira?

[late bloomer]

mimma7 kaže:

romantičarskije

zagrebala mi oči. treba mi malo nootelle.

[mimma7]

late bloomer kaže:

zagrebala mi oči. treba mi malo nootelle.

zašto povraćaš?

[late bloomer]

mimma7 kaže:

zašto povraćaš?

zbog nootelle

[mimma7]

late bloomer kaže:

zbog nootelle

a šta s tim ima 'romantičarskije'?

[late bloomer]

mimma7 kaže:

a šta s tim ima 'romantičarskije'?

ma nema. to je bila neuspjela šala glede korištenja oo umjesto u od nekih korisnika i one rasprave koju si imala na editinom rumu. nemoj da se ljutiš, ja sam tvoj mali od kužine.

[mimma7]

late bloomer kaže:

ma nema. to je bila neuspjela šala glede korištenja oo umjesto u od nekih korisnika i one rasprave koju si imala na editinom rumu. nemoj da se ljutiš, ja sam tvoj mali od kužine.

onda dobro. i da znaš da se uopšte ne ljutim.

[mimma7]

bhavatarini kaže:

Jel neko od vas dvoje gledo ovaj drugi možda?

zaboravila sam na ovo odgovoriti: ja nisam.



p.s. a di si?

[late bloomer]

fishina posljednja recenzija ušla je u usku konkurenciju najboljih na impresinjama ove godine. nažalost, moram pohvaliti i western-eskapade loureetha.