Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 05.09.2016., 20:52   #41
ŽELJKO ŠIMIĆ - NAŠEM RADNIKU U NJEMAČKOJ (1981.)

Gusle gude od davnih vremena
jer su one stara uspomena
opjevaše prošlost kroz vijekove
opjevaše prošlost kroz stihove.
Za pjevanje sad bih ih oproba
da pjevamo iz novijeg doba
da pjevamo o našem narodu
koji traži po svijetu zaradu.
Kad nastade šezdeset i druga
mnogi narod baš s balkanskog juga
dobi vize i u svijet pođe
najviše ih u Njemačku dođe.
I naš Jozo vizu je dobio
sve papire i pasoš sredio
i treći je mjesec dolazio.
Dan po danu, valja brzo ići
oko njega skupiše se ptići
mali Ivan i do njega Zora
što ćeš, brate, kad se ići mora?
Petar, Ante i obitelj druga
a najbliže njemu je supruga
tada Jozo poče besjediti
od vas ništa ja nemam sakriti.
Ja vam odoh preko svijeta bijela
a ostade obitelj mi cijela
slušaj, ženo, ovo ću ti reći
ti u kući kavgu ne zameći.
Slušaj svekra i svoju svekrvu
poslat ću vam svoju plaću prvu
malo svoju odjeću presvuci
a ostalo nek' ostade djeci.
Jer će Ivan najesen u školu
Zora isto sad je na pomolu
lijepit će se momci izdaleka
trebat će joj za ljetnih derneka.
Mali Petar će u gimnaziju
on je bolji od ostalih sviju
a i Antu najmlađega svoga
ne mo''š ni njeg' gledat' ni k'o koga.
Ovo plaće što ću ti poslati
moraš njome dobro upravljati
a ostalo što ću para smoći
ja ću ponijet' o prazniku kući.
Onda ćemo kuću popraviti
da nam se svijet ne bude rugati
kupit ćemo onaj vrt u tetka
morat ćemo, slaba smo imetka.
Dobro goj'te one svinje dvije
neka budu k'o i one prije
kravu poj'te, neka bude mlijeka
nemojte ju pretvarat' u bika.
Neka Ante naše ovce čuva
našoj kćeri trebat će za runa
traktorom zemlju uzorite
a otrova u nju ne pustite.
Lozu barem dva puta polijte
onda ljetos dvaput okopajte
vinsko suđe onda operite
i rakijsko pomalo uzmite.
Bijelog vina bačvicu odlijte
a ostalo s crnim pomiješajte
a ni s hranom patit' se nemojte
bit će svega, ničeg se ne bojte.
Više nemam ništa vam pričati
sada 'aj''mo polako spavati
ode žena baš s Jozom spavati
te ga one poče svjetovati.
Ej moj Jozo, sve će tako biti
a i ženu treba poslušati
ostavi me s ovim krdom djece
nemoj tamo gledat' na Švabice.
Ja sam tebi uvijek vjerna bila
poslušaj me, moja dušo mila
ti znaš da sam i bosa i gola
pošalji mi barem plaće pola.
Ja ću reći: mater mi je dala
kada me je neki dan pozvala
za to ne će nitko znati, čovo
niti će to biti išta novo.
Ja za zimu nemam čizmica
a s obućom slabo su i djeca
mala Zora slaba je kaputa
spominjala sam ti to sto puta.
Dobro znadeš, reuma sam puna
trebalo bi meni nešto runa
jer ću ti još jače oboljeti
tko će onda kuću ti voditi?
Mene, čovo, glavobolja muči
liječniku me kojem preporuči
i kupi mi za glavu kapicu
znaš da uvijek imam kijavicu.
Rukavice meni, znaš, trebaju
jer mi ruke obje boluju
treba Zori šivaća mašina
što ćeš, čovo, danas ju sva'k' ima?!
Znadeš, čovo, majka mi je sama
i ne može držati ajvana
stara i je, a nikoga nema
i njoj treba nešto da se sprema.
Tvoja plaća koja bude prva
nek' ne znaju svekar i svekrva
pošalji ju mojoj staroj mati
znadeš i sam, meni će ju dati.
Onda zajmi i doma pošalji
pa idućeg mjeseca ne šalji
znadeš, Jozo, ženi treba svakoj
još kad joj je mužić u Njemačkoj.
Koju marku u džepu da ima
kad se sastane s prijateljima
jer znaš, čovo, da bi ruglo bilo
kad se ne bi s njima što popilo.
I ovo ti moram spomenuti
dušo draga, nemoj se ljutiti
kada sam ja u bolnici bila
malog Antu kada sam rodila.
Od liječnika netko mi je rek'o
da ne smijem ništa radit' teško
drugog uvijek morat ću plaćati
a tko će mi nego ti poslati?
Sve je Jozo ženu saslušao
i laži joj glavi obećao
cijelu noć nije ni zaspao
dok je autobus naišao.
Ode Jozo preko bijela svijeta
osta žena da s' u kući pita
dobru tvrtku Jozi prigrabiše
radi, brate, ne može se više.
Postelja mu u starom vagonu
glavna hrana mu u makaronu
popije se dnevno jedno pivo
za večeru nahrani konzervom.
Što zaradi ženi šalje kući
vragu nikad ne može doteći
a punici šalje on redovno
jerbo mu je tako naređeno.
A doma je gospođa vesela
k njoj dolaze kume triju sela
kavu piju i dimove vuku
da ne znaju ni za kakvu muku.
Ne brine ju ni krava ni koza
a s derneka nju baš taksist voza
jozinica samo Zoru gleda
kupuje joj kolača i meda.
Jadni svekar i svekrva stara
jer nemaju pare ni dinara
cijele dane po njivam' se muče
ne pita ih nitko je l' im vruće.
Sa sobom nose kruha i slanine
iz čatrnje malo vode hladne
doma nema dosta neimarije
vratit će ih ako dođu prije.
Kad nevjesta u matere ode
onda malo imaju slobode
tada mogu malo počinuti
uvijek drhćuć' hoće li panuti.
Ne daj Bože da ih žena vidi
hvala Bogu, nikog se ne stidi
po tri dana u kuću ne smiju
i oboje na njivi spavaju.
Mala Zora i do podne spava
tad ni za čim ne boli ju glava
ćaći piše svakih deset dana
pošalji mi para za đerdana.
Za cipele, sat i narukvicu
ne brine se za ostalu djecu
Jozo šalje sve do milog Boga
ako nema zajmi u drugoga.
A kod kuće ovo ljeto cijelo
naopako mu se okrenulo
krava krepa, žena ovce proda
što ćeš, brate, kćeri treba moda?!
A svu lozu maća uhvatila
jer ju nije žena polijevala
kukuruza nisu ni sijali
nešto malo duhana sadili
koliko su sami vrijedni bili.
Dan za danom, urlab Jozi dođe
jadan čovjek svome domu pođe
a doma ga uhvati groznica
kad su preda nj istrčala djeca.
Svatko pita: što si nam donio
al' mu novac i za put sagnjio
žena veli: što si doš'o prije
komšija će tebi da se smije.
Odmah natrag, više te ne bilo
na tebi je još staro odijelo
u Njemačku ti se odmah vrati
ili ću se od tebe rastati.
Idi tamo, paru drhći vruću
pa u gradu napravimo kuću
čuješ, Jozo, za me nije selo
navrh glave sve mi se popelo.
Jadni Jozo srca žalovita
roditeljima se ne upita
natrag onda odmah se vratio
jer od žene ostat' nije smio
doma ne smije dolaziti više
dok mu žena knjigu ne napiše.
Zato svakom ja kažem čovjeku
koji ide radit' u Njemačku.
Ne davati ženi puno pravo
dok se vrati sve će odnijet' đav'o.
Teško đaku kad razred ponavlja
udovici kad se momak javlja
a i domu gdje žena upravlja.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2016., 21:38   #42
ANĐELKO ČEŠKIĆ - BIJELA KUGA (1986.)

Zaplakala vila umjetnica
zadrhtala na guslama žica
plači, vilo, zbog nevolje veće
doć' će vrijeme, nit' imat' nas ne će.
Nit' gusliti stare davorije
spominjati junake otprije
gasit će se običaji lijepi
zavladat će bezobzirno slijepi.
Ni zemlja nam ploda ne će davat'
dopingom će plodnost održavat'
a žene će postat ubojice
u utrobi začete im djece.
Tu ću stati da ne brojim više
zlo ću ovo malo da opišem
to nedjelo nikada ne ču se
mnoge majke vrše abortuse.
Pobačaj je naprotiv trudnoće
majko mila, prave bedastoće
jer tu nađe žena iskušenja
žrtvujući nevina stvorenja.
Braćo moja, gradova i sela
evo nam je stigla kuga bijela
kao što je u vremena stara
onim svijetom počela da hara.
Kosila je veće, a i manje
sada je malo drukčije stanje
ona kuga što ju zovu bijela
već iz grada pristigla u sela.
Ona dijete onom svijetu vodi
još u majci, dok se i ne rodi
tako novi pristigoše jadi
nesavjesnost roditelja mladih.
Tih pohotnih cura i momaka
koji nisu ni sklapali braka
ne misleći je li to sramota
i od Boga nije li grjehota.
Jednostavno zamislili tako
dijete nije odgojiti lako
il' ih možda nešto drugo muči
ubojstvo se djetetu odluči.
Zbog čega se to događa tako
o tome mi nije pjevat' lako
zašto žene ubijaju djecu
na koga bih svalio krivicu?
Liječnička su posla dosta kriva
mnoga djeca što nam nisu živa
otkud pravo ginekolozima
da živote nevine uzima?
A iza njih krivicu na žene
iza žena dolaze nam cijene
žene zato što dijete ne žele
a i cijene što se penju vele.
I muževi odgovornost snose
pobačaji što nam mladost kose
eto kol'ko svoju djecu vole
već se mnoge zatvaraju škole.
Sve u ime boljega standarda
natalitet drastično nam pada
al' su majke na crnoj ljestvici
ipak prvi i najveći krivci.
Čim se uda počinje da kuka
kakva ju je uhvatila muka
jadna ti sam do Isusa Boga
tko će 'vako do života svoga?
Gdje li kuća, gdje li limuzina
pa ne misli kad će rodit' sina
danas hoće svaka mlada snaša
posjedovat' golfa dizelaša.
Hoće kuća da bude k'o villa
u sebi svega tridest i pet kila
suvremenost, ville i red ale
mnogu djecu rađaju budale.
Eto čemu to bogatstvo vodi
dvoje djece na sve muke rodi
i od dvoje kaže ne znam što ću
jedno čuvam, drugo babi dat ću.
Djecu dijele danas brojne žene
neženjene i nadoženjene
takvoj majci dijete željeno je
samo jedno il' najviše dvoje.
Neželjeno rijetko koja rodi
braćo moja, kamo ovo vodi?

Više djece nikako ne žele
niti žele, nit' im se vesele
prijevara ju nekakva zanese
pa na svijet ne će da donese.
Gorak miraz ne dade joj mira
jednostavno ode abortirat'
riječ je, brate, o zločinu gorkom
takvu majku zovem čedomorkom.
Jer imade ispod srca kamen
pod kojim je život neostvaren
lude strasti postaše robovi
svom potomstvu živi su okovi.
Vražje kolo najlakše se vrti
nejakoga lako je zatrti
postadoše neka rodilišta
mjesta smrti, okrutna stratišta.
Dnevni tisak i crne kronike
donose nam te krvave slike
mnoge majke koje djecu ne će
bacile ih u kante za smeće.
Kad se majka želi riješit' ploda
to je krivo shvaćena sloboda
zar slobodom opravdat' ubojstvo
bez muke se ne diže potomstvo.
Slijepo prate zapadnu kulturu
više vole bolničku torturu
i savjete čudnih abortera
sve nas skupa to u propast tjera.
Pobačaj je bolesna pojava
na zdravlje se teško odražava
učestali razni karcinomi
sve upale i drugi tumori.
I još teške depresije sprema
sve na bazi živčanog sistema
kroz povijest su naši dragi preci
više pažnje darivali djeci.
Bježali su od gladi i ropstva
ali brojna dizaše potomstva
naše majke što živješe prije
nisu znale za kontracepcije.
Mala djeca tih moralnih žena
nisu mogla biti neželjena
pogledajte drage nam starice
čio korak i vedro im lice.
Za bolesti skoro i ne znaju
drugu mladost sada uživaju
njima život kao voda teče
jer ih savjest ni za što ne peče.
Nit' imaju ispod srca ranu
a ni dušu grijehom okaljanu
sramota je ovog naraštaja
jedan porod, četiri pobačaja.
Braćo moja, svima je poznato
moral nam se srozao u blato
nesta ljubav, nesta humanizam
svemu kriv je jadni egoizam.
Poslušajte što vam guslar kaže
to se s vjerom nikako ne slaže
Višnji Tvorac ljudim' život daje
ne shvaćaju naše mlade snaje.
I obitelj žele planirati
u životu više uživati
braćo moja, uživanje godi
al' zlo svako iz zlog se izrodi.
Drage majke, ne budite lude
pobačajem ubijate ljude
ne pravdajte ta crna umijeća
čovjek živi od dana začeća.
To već tvrdi svjetska medicina
zašto da vas vodi neistina
dan za danom, to nas je sve manje
zapast ćemo u kritično stanje.
Zar trebamo okriviti strance
sami sebi mi kujemo lance
dopast ćemo sami muke razne
naše crkve će zjapiti prazne.
Država će ostat' bez obrane
pred tuđincem da na branik stane.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 21:44   #43
JOZO KARAMATIĆ - POZDRAV IZ POSUŠJA

Gusle moje, zapjevajte lijepo
da vas čuje malo i veliko
od starine uz vas smo gudili
težak život kada smo vodili.
One su nam melem rani bile
suze s oka pjesmom su sušile
ledni kamen vodom natopile
tugu srca osmijehom prikrile.
Mladoj djevi ljubav iskazale
a momcima ljubav uzvraćale
u pjesmama žive priče stare
mladost naša još sluša guslare.
I u njima prošlost svoju znaju
o Posušju, junačkome kraju
oj Posušje, kraju krševiti
u tebi su ljudi ponositi.
Oj Posušje, dragi rodni kraju
svi te vole, o tebi pjevaju
bujni tvoji pašnjaci i trave
plodna polja, zelene dubrave.
Žarko sunce što nam jutro rodi
vjetar blagi što nam zemljom brodi
gusle moje, mole vas djevojke
pozdraviti u tuđini momke.
Naše momke i sve naše ljude
pošalji im pozdrav rodne grude
pošalji im ti guslama pismo
tugu reci što zajedno nismo.
Al' nas tješi što u srcu nose
zemlju svoju kojom se ponose.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.05.2019., 01:07   #44
SREĆKO LAUC - PJESMA O KRALJU TOMISLAVU

Gusle moje, zrcalo ste svijeta
zapjevajte, nitko vam ne smeta
vi ste, gusle, narodne ideje
pjevale ste narodima želje.
Pjevale ste u gradu Parizu
pjevale ste u gradu Londonu
u Varšavi i u Washingtonu.
Pjevale ste i imale volju
Tomislavu na Duvanjskom polju
a i sad ću malo zaguditi
i junačka srca probuditi.
Tisuću se navrši godina
od onoga svečanoga čina
kad na Duvnu, polju širokome
Tomislavu, kralju hrvatskome
kraljsku krunu na glavu staviše
Tomislave kralju, govoriše.
Dokle ralo našu zemlju ore
dokle majke našim sincim' zbore
gusle sam vam nabavio nove
nek' pomognu graditi stihove.
Otvorite knjigu o prošlosti
pa mi, vilo, pripovijedaj dosti
kako no je kralju Tomislave
potukao ohole Bugare.
Kad im staše rasti zazubice
za hrvatska brda i ravnice
kako sruši silnog Simeona
silnog cara u vremena ona.
Nek' mu spomen budu ovi zvuci
nek' poštivat' stanu ga unuci
nek' ga zraka zlatnog Sunca krasi
a narodu narodni junaci.
Car Simeon oštru knjigu šara
Tomislavu kralju progovara
i njegovi Bugari ju šalju
Tomislavu, hrvatskome kralju.
Tomislave, kralju od Hrvata
ako ne ćeš s nama ljuta rata
ako želiš živjeti u miru
zašto primi kneza Zahariju?
I njegove Srbe pod zaštitu
čim dobiješ knjigu šarovitu
Zahariju odmah šalji 'vamo
i sve Srbe da im mi vladamo.
Ako ne ćeš sve to učiniti
ja ću tvoju zemlju porobiti
porobiti, ognjem popaliti
i tebe ću živa uhvatiti
rusu ću ti glavu otkinuti.
Kralj Tomislav bijelu knjigu štije
knjigu štije i pero uzima
Simeonu 'vako progovara.
Simeone, susjede i care
nepotrebna tebe briga tare
junačkog se držim običaja
kako me je naučila majka.
Koga Hrvat k svome domu primi
pa da mu svi traže ga dušmani
Tomislav ga ne će izručiti
svoj običaj stari pogaziti.

Kad napadnu dušmani prokleti
Hrvate znade za svoj dom umrijeti
neka znadeš i to, silni care
ako tvoje postrojbe navale
prije ćeš nas mrtve pregaziti
nego našu zemlju porobiti.
Car Simeon bijelu knjigu štije
pa k'o da su ujele ga zmije
razjari se kao silna bura
zove vođu Alogobotura.
Moj vojvodo, moj viteže dragi
k'o se može oprijet' mojoj snazi
sav svijet strepi sad od mača moga
srušio sam cara bizantskoga.
Popalio, srušio Srbiju
uhvatit' sam htio Zahariju
ali glavu odnio je živu
u hrvatsku tamo kraljevinu.
Pisao sam kralju Tomislavu
neka čuva svoju rusu glavu
i nek' preda Srbe k mojoj vlasti
pa mu ne će ni vlas s glave pasti.
Al' on ne će da se pokorava
nego meni oštro odgovara
da će prije glavu izgubiti
neg' po mojoj volji učiniti.
Zato vodi postrojbe junačke
robi, pali domove hrvatske
nek' Hrvatska sva u krvi pliva
Tomislava tko uhvati živa
vojvodom ću njega učiniti
kraj sebe mu mjesto napraviti.
Dovedite mlade Hrvatice
da nam budu ovdje robinjice
što stignete vatrom popalite
Tomislava živa uhvatite
dotjerajte blago nebrojeno
moj vojvodo, junačko koljeno.
Pa povede vojvoda Bugare
kako mu je naredio care
po Srbiji ruše, robe, pale
na Hrvatsku svom silom navale.
Dočeka ih kralju Tomislave
na obalama Drine i Save
stade jeka oštrenih handžara
stade vika konja i vojnika
stade vika najboljih junaka.
U najteži boj Tomislav leti
naprijed, braćo, naprijed za dom sveti
oštrom sabljom kralj Tomislav maše
Bugarima glave popadaše.
Bugarin do Bugarina leži
a vojvoda stao već da bježi
i u želji da iznese glavu
da umakne kralju Tomislavu.
Koji sruši svu bugarsku silu
i obrani domovinu milu
od onoga cara haračlije
kakvog nitko upamtio nije.
Tomislave, od Hrvata lave
tebe gusle javorove slave
zaslužio ti si vječnu slavu
zato smo ti okrunili glavu.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.05.2019., 18:39   #45
JERKO BAKULA - CRVENICE

Gusle moje, vaše zlatne žice
opjevat će selo Crvenice
pa ću sada ovu pjesmu svoju
posvetiti njihovome soju.
Po cijelome svijetu gdje ih ima
vratiti se svojim korijenima
gdje počiva njihova starina
gdje je njima slavna djedovina.
Gdje prosvijetli kruna Tomislava
i gdje pade dosta mrtvih glava
boreći se još od pamtivijeka
za opstojnost hrvatskog čovjeka.
Ova zemlja crvene je boje
po njoj nosi ime selo moje
stara crkva iz doba rimskoga
i grobovi iz vremena toga.
A i ove stare ljudske kosti
govore nam o burnoj prošlosti
i vremenu od raznih ratova
što preživi jadna zemlja ova.
Nije čudno zašto je crvena
krv velika tu je prolivena
ovaj narod, Gospe moja mila
tuđa čizma uvijek je gazila.
Pet stoljeća turskoga zuluma
od čega nas dragi Bog sačuva
a nevolju spomenut ću našu
i Mijata, slavnog harambašu.
Tu se narod uvijek čeličio
i Turčinu koplja izlomio
tu padoše mnogi osvajači
od naroda nitko nema jači.
Silna snaga što priroda dari
nasljeđuju to od svojih starih
i u ova tri posljednja rata
dosta strada nevinih Hrvata.
Njih šesnaest u ratu prvome
četr'es't i šest u ratu drugome
u ovome sad izgubi majka
dva vojnika i jednog dječaka.
Spomen-ploču ovih žrtvenika
ne preskaču oči prolaznika
i ujutro i kasno navečer
svakom suza iz oka poteče.
Crvenice, ovo selo malo
puno svojih domoljuba dalo
pa je teško brojku predočiti
a kamoli sve ih nabrojiti.
Majke traže svoje vitezove
mnogima se ne zna za grobove
zbog sudbine minulog stoljeća
naš se narod i dandanas sjeća.
Gorkih suza majki i očeva
sve iz naših hrvatskih krajeva
kad ostade staro i nejako
teška žalost, moja mila majko.
U ovome Domovinskom ratu
opet stiže nevolja Hrvatu
zbog projekta Velike Srbije
Hrvat opet tešku bitku bije.
Selo malo puno branitelja
od hrvatskih pravih roditelja
pa su svoja osvijetlili lica
sve na ponos sela Crvenica.
To su bili pravi bojovnici
a s njima i hrvatski časnici
i general rodne grude ove
Miljenko se Filipović zove.
Crvenice, srce Tomislava
recite mi što se sad dešava
je li moja kuća na uzgoru
i što ima u mom starom dvoru.
Il' je sada samo ruševina
puna drača i gomila stijena
dragi Bože, podari mi sreću
vratiti se i podići veću.
Puno ljeta prošlo je od tada
i danas mi sve na pamet pada
sve sam svjetske prešao granice
na srcu mi samo Crvenice.
Na kraj polja slavnog Duvanjskoga
od naroda uvijek ponosnoga
u blizini Vrana i Štitara
a između Livna i Mostara.
Tvoj se kamen probijao ljuti
i kroz njega išli rimski puti
sve od Splita pa do Jablanice
kroz duvanjsko selo Crvenice.
Puno selo kulturne baštine
u njemu je i mjesto Crkvine
stara crkva iz doba rimskoga
od naroda starog kršćanskoga.
Biše moćna i biše velika
jer je ona bila bazilika
pola Duvna i Rakitno cijelo
i Mrežnica, sve je skupa bilo.
Pa i ova naša brda mala
simboli su što je povijest dala
Stražica se po stražnjima zvala
na Kupljevcu vojska okupljala.
Razvojine po boju nazvaše
bojevi se tamo odvijaše
Smrdeljuša po lošem mirisu
jer leševi sahranjeni nisu.
Sve zbog rata i velikog boja
što preživi ova zemlja moja
oslobodi tko slobodan biše
jer o njemu sad ne znamo više.
Klačine se po klaku nazvale
a klakom se kuće ozidale
Crvenice same za se klaka
lijepih cura i kršnih momaka.
Rod Mojović, najstarije žile
duboko se u zemlju zabile
tvrda žila rodne grude moje
koja čuva korijen loze svoje.
I Radoši, podrijetlom Rožani
i susjedi Gudelji, Buljani
Filipović, a i Karačići
i Miloši i do njih Zorići.
Sto i četr'es't obitelji ima
Crvenice najdraže su njima
mnogi su se svijetom raselili
al' su svoje selo poželjeli.
Sjetili se i svojih mostova
sjetili se krava i volova
sjetili se svojih magaraca
sjetili se kupusa i kaca.
Ti simboli njihove mladosti
bili su im najveće radosti
pa ću sada vama opjevati
jedno ljudsko srce kako pati.
Nije jedno srce nego svako
pa će priča početi ovako
svoju mladost dadoh ti, tuđino
vraćam ti se opet, domovino.
Kad ja pođoh majka me isprati
poljubi me i poče plakati
pogodi me njena suza slana
pa se i sad sjećam toga dana.
Zagrli me njena ruka suva
dragi sine, nek' te Gospa čuva
kada stigneš ti u Ameriku
pošalji nam, sine, svoju sliku.
I pozdravi Petra rodijaka
od svih naših u selu momaka
i ostale, što imade živa
i reci im što se 'vamo zbiva.
Zarzaše konji u pojati
a i ovce počeše blejati
krave riču, a psi zavijaju
kao da me tužna ispraćaju.
Gavran mrki nadlijeće planinu
a ja moram ići u tuđinu.

Teško mi je selo napustiti
svoju staru majku ostaviti
Amerika, Zeland i Kanada
to nam biše u životu nada.
Slavoniju mnogi naseliše
svoju rodnu grudu ostaviše
i u bratsku hrvatsku ravnicu
mi spremismo svoju golubicu.
Djecu golu i praznih stomaka
sve sinovi umornih težaka
a i cure što kukuruz braše
pa se neke tamo i udaše.
Zbog progona i velike gladi
zavičaj su napuštali mladi
svoj su kamen sa sobom nosili
suze nisu u očima krili.
Kolone se u svijet uputiše
a crkvena zvona zazvoniše
preploviše plave oceane
ostaviše majke uplakane.
Mnoge majke tako pomriješe
a oni ih nikad ne vidješe
kalili se kao tvrda stijena
životu ih učila tuđina.
Te kršćanske njihove vrjednote
spašavaše njihove živote
svo bi dali u životu blago
za rodno im njima selo drago.
Džaba New York i lijepe ulice
na srcu im uvijek Crvenice
Vran planina blizu se proteže
i njihova srca uvijek steže.
Šezdesetih minulog stoljeća
u Njemačkoj tražila se sreća
svi uzeše njemačke papire
ostaviše konje i bodire.
Napušta se ledina i njiva
polje prazno, nigdje nikog živa
samo žene i bolesni starci
srce kuca i ocu i majci.
Na Banovim' puni su peroni
u vlakovim' prepuni vagoni
pa pomisliš, što je ovo, Bože
jer se nitko razumijet' ne može.
A tko ovdje može vidjet' svoga
od ov'liko svijeta velikoga
pa ja ruku pružih rodijaku
on odvede mene u baraku.
U baraci svi su tamo naši
na stolovim' sve flaša na flaši
sve je mlado i zdravo i živo
i pije se pjenušavo pivo.
Kad pitaju za sve ukućane
možeš vidjet' oči uplakane
iako smo došli izdaleka
bauštela ujutro nas čeka.
Sva'k' se sjeća proklete tuđine
kakve bihu te prve godine
izgledasmo kao robijaši
gdje god dođeš, poznaju te naši.
Moraš vući i mislit' o svemu
žene misle, lako je sad njemu
kao da se tamo momci grabe
kao da ih netko daje džabe.
Samo znaju žuljevite ruke
za njihove nevolje i muke
koliko je iskapilo znoja
sve zbog muke, mila majko moja.
Svi su sebi prali i kuhali
a nedjeljom pisma su pisali
pisma stalno iz Njemačke stižu
a žene ih u poštama dižu.
Kad zasvira truba u poštara
puna torba pisama i para
uvijek netko nekom svom se nada
poštar prazan ne ide nikada.
Žene pišu, pošalji nam para
djece puno i svekrva stara
starom svekru treba za rakiju
za rakiju i za žutu škiju.
Dragi Bože, kad će Božić doći
pa će čovjek iz Njemačke poći
prtljažnici prepunjeni vuku
da se doma djeca nam presvuku.
A i žene da ruho promijene
staro ruho sad novim zamijene
i u kući sve je veselije
sva'k' veselo i svatko se smije.
Počelo se i živjeti bolje
što promijeni i Duvanjsko polje
počeše se konji prodavati
a traktori novi kupovati.
Iz Njemačke stižu limuzine
i sviraju sa svake krivine
ubrzo se selo preporodi
u selo se i struja dovodi.
I u svakoj kući gramofoni
i na struju novi telefoni
pa se sklanja čanjak od drveta
i drvena kašika im smeta.
Fijaker se iz kuće iznosi
bijeli štednjak u kuću unosi
stožine se iz guvna čupaju
konji nisu više u vršaju.
Već traktori koji brže rade
pa se tome vesele i mlade
ni magarcu lijepo se ne piše
jer za njega nema posla više.
Sve je manje kosa i bodira
i veselih u brdu pastira
jer se kosac više ne isplati
a i traktor počeo orati.
Sve je više gnoja umjetnoga
a ajvana sve je manje svoga
i seoskih manje čobanica
a sve više kućnih stopanjica.
Vodovod se u selo dovodi
nove kuće prave se po modi
ambulante i lijepi domovi
gradiše ih braća i kumovi.
I svi ljudi srca velikoga
što su ponos lijepog mjesta svoga
putovi se novi probijaju
telefoni u kuće spajaju.
Pa je asfalt do svačije kuće
Bože dragi, je li to moguće
sve uz napor i velike muke
učiniše žuljevite ruke.
Ove ruke sela Crvenica
pomogla ih Marija Djevica
oj Studeno lijepo vrilo moje
popili smo dosta vode tvoje.
Što izvire ispod tvrde stijene
blizu Vrana, visoke planine
nosili smo tebe u buradi
to je bilo kad smo bili mladi.
A danas te svaka kuća ima
jer nam danas dolaziš cijevima
kraj izvora sad je izletište
a za odmor pravo utočište.
Na zalasku Sunca sve se blista
pa izgleda kao suza čista
lijepa brda i njihove čari
kad pogledaš srce ti ožari.
Pa nek' dođu iz cijeloga svijeta
usred zime i toploga ljeta
osjetiti draž prirode ove
usred lijepe zemlje hercegove.
Sad je naša ta oaza mala
željna gange i željna gusala
nek' se ljubav u vama probudi
ostanite vjerni rodnoj grudi.
Neka zvuci ove melodije
sačuvaju naše tradicije.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.05.2019., 21:53   #46
ANTE TOLO - FRANICA DALL'ERA

Bila nam je kao majka mila
i prva nas slova naučila
a sad tema olovke i pera
a zove se Franica Dall'era.
Ovu damu kakvu Vir ne pamti
sad će moje pero opisati
pa ću samo u kratkim crtama
ovu priču predočiti vama.
I uz svoje gusle opjevati
da sjećanja naša sada vrati
u djetinjstvo i u klupe đačke
poteškoće velike seljačke.
Svoj je život posvetila Viru
radila je u ratu i miru
i bila je prva virska dama
sad je više nema među nama.
I u onoj školi ljepotici
a na strmoj kamenoj litici
svoju mladost tu je ostavila
naraštaje mnoge odgojila.
Sve od sebe za mlade je dala
i na kraju vječno je nestala
zapamtiše sva tadašnja dica
tko je bila Dall'era Franica.
A i njene slike i crteže
pa nas za nju uspomena veže
a vremenom priroda se mijenja
rađaju se nova pokoljenja.
Ne bi bilo nimalo pošteno
da se ime ne spomene njeno
naša škola nosi njeno ime
a i mi se ponosimo time.
U mislima ona uvijek s nama
mi s Franicom u školskim klupama
staroj školi zidovi se ruše
i oko nje nema žive duše.
Sve zaraslo i sve zapušteno
i od davnih dana napušteno
s lijeve strane i crkva se vije
a Sunce ju s nebesa grije.
Al' je lijepa ovakva idila
sve miriše, moja Gospe mila
zvono staro davno zašutjelo
nema više ničeg što je bilo.
Draga Frane, ne bi vjerovala
naša škola postala je mala
ne k'o zgrada već po broju đaka
gdje su djeca, rađala ih majka?!
Četvrtina u odnosu na prije
ovo nikog zabrinulo nije
u Podbiloj niti jedno dijete
ne rađa se iz te zemlje svete.
Podbilska je škola napuštena
zavelimska skoro porušena
pa ne dajmo da nam Vir umire
zavapimo dok nam glas dopire.
Pozovimo vlade i vladare
svećenike i političare
da svi skupa nešto učinimo
pa da ovdje život povratimo.
Promijeni se do sad mnogo toga
što je ovo, za miloga Boga
sve je više na putu auta
a sva'k' srdit kao zmija ljuta.
Pa je manje pjesme i veselja
a sve više tužnih roditelja
rat nastade, učiteljko mila
bolje što ga nisi zapamtila.
Jer nam mladež poginu i strada
kud ćeš većih na 'vom svijetu jada?!
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2019., 16:19   #47
ANTE TOLO - TRAGEDIJA KOD JABLANICE

Gusle slavne, objasnite nama
što je Velež obavila tama
a Mostar se kupa u suzama
kakva je to natprirodna sila
herceg-zemlju u crno zavila?
Da se nije kuga pojavila
il' Neretva voda presušila
da se nije Stari most srušio
il' se silni Omer pobratio?
Ili potres mahalu sravnio
il' je požar sve opustošio
il' se negdje boj krvavi bije
al' od svega toga ništa nije
nego vijest grdne pogibije.
Kako kažu radio-stanice
u Paprasko pored Jablanice
velika je katastrofa bila
u subotu, na šesti aprila
a tisuću devete stotine
osamdeset i pete godine.
Puče vijest k'o udar gromova
autobus mostarskih Parkova
danas negdje oko petnaest sati
u jezerske vode sunovrati.
I potonu u tamnu dubinu
zapečati životnu sudbinu
tridest i pet ljudi i momaka
zla sudbino, silo naopaka.
Parkovi su mlado poduzeće
bivalo je promjenjive sreće
borilo se sa svim teškoćama
nedaćama i malim plaćama.
Do vremena kad je Musa Jole
usvojio radničke parole
od tada se ovom poduzeću
sama kola uzastranu kreću.
Radili su i po dvije smjene
odlazili na mnoge terene
i diljem se herceg-zemlje naše
neimarim' dobrim pokazaše.
Pa su tako ovi trudbenici
na terenu bili u Zenici
i bijelom Sarajevu gradu
svatko od njih imao je nadu
da će imat' lijepu zaradu
da se malo trgnu iz bijede
ali tako sudbina ne htjede.
Iza podne toga kobnog dana
krenu grupa najboljih jarana
pa poteče kao bistra česma
smijeh, šala i vesela pjesma.
Nitko radost sakrivao nije
što će vidjet' svoje najmilije
i na grudi željno prigrliti
kamo sreće da će tako biti.
Kod Ostrošca, nešto malo prije
hladna kiša otpočeta lije
autobus uspori brzinu
pa kad uđe u kobnu krivinu
iz Mostara velikom brzinom
ide Rama drugom polovinom
a kad pred njom autobus banu
trže vozač tad na desnu stranu.
Autobus na cesti zaplesa
prolomi se jeka do nebesa
prikolica teška ga ošinu
i surva se niz strmu padinu.
Nesta pjesme, šale i smijeha
a nastade krkljanac i jeka
tu se trefi jedan hrabar mladić
po imenu Hifzija Kasazić
vozio je u svojim kolima
svoju ženu i nejakog sina.
Kada prasak prolomi tišinu
na kočnicu stade stojadinu
pa k'o munja jezeru polijeće
ako bude u nesreći sreće.
Da pomogne kojem davljeniku
pa kad vidje tu stravičnu sliku
u grudima srce kucat' presta
autobus u jezeru nesta.
Pa se onda skoro istog časa
prolomiše vapaji užasa
izranjaju ljudi k'o aveti
a oko njih stvari i predmeti.
Iz vrtloga lete na sve strane
pružaju im baš s obale grane
pet-šest ljudi što odmah pristiže
dok ih čamac baš s obale diže.
U toj gužvi i općoj panici
pomogoše samo četvorici
da se život ne ugasi njima
pohitaše onda ostalima.
Ali pusto nevrijeme bješe
jezerski ih valovi uzeše
i u njedra prigrliše ledna
kao ljuta neman krvožedna.
Brzo vijest Jablanici dođe
pa ekipa spasilačka pođe
i sirene Hitne zavijaše
no sve kasno i zalud bijaše.
Čim saznaše za ovu nesreću
ronioci iz Mostara kreću
pretražuju jezerske dubine
čuda ljudi od junaštva čine.
Nije lako igrat' se s mladosti
gdje vrebaju mnoge opasnosti
mulj i hridi, posebno virovi
al' ne mare pregaoci ovi.
No predano danonoćno rade
i tijela iz jezera vade
a iz jutra, na osmi aprila
velika se masa okupila
oko hita sred Mostara bijela
gdje stradala ležaše tijela.
A oko njih djeca i rodbine
pogođeni zlom rukom sudbine
preko tridest tisuća, naroda
pristiglo je da im počast oda.
Dolaziše narod jatimice
da nesretne vidi porodice
i izrazi svoja saučešća
to je danas velika nesreća.
I najveći danak zloj sudbini
nikad prije u Hercegovini
nije živo lice upamtilo
da je takve tragedije bilo.
Sve od Drugog rata naovamo
sedamdeset siročadi samo
ostalo je bez očeva krila
kuća im se u crno zavila.

Liju suze k'o jesenje kiše
pa tko tugu ovu da opiše
i žalosnu sliku da izbriše?
Popadaše na lijesove djeca
cijeli narod počeo da jeca
i kamen bi ljuti proplakao
sva'k' bi pola svog života dao.
Da se netko od njih ustat' može
tragedije, o veliki Bože
surovi su zakoi prirode
što je život, baš kao kap vode.
Mnogi od nas toga svjestan nije
da će tamo prije il' kasnije
a običaj pusti odvajkada
je kukati kad netko nastrada.
Pa i danas sred Mostara grada
plač i tuga sve drugo nadvlada
Bože mili, velike žalosti
Ševko Handžar prvi se oprosti.
Ravnatelj je mostarskih Parkova
tragedija zadesi nas ova
a žalosnim glasom progovori
sve najljepše za radnike zbori.
I spomenu sve zasluge njine
riječ uze predsjednik općine
pa ovako Gašić progovara
danas narod ponosnog Mostara.
Oprašta se uz velike suze
što im život crna zemlja uze
smrt je ova za sve teška rana
onda reče Jovanović Ana.
Predsjednica od svih sindikata
dok je tuga potresa i hvata
žao nam je zbog nesreće ove
izgubismo najbolje sinove.
A rodbina hranioce svoje
za te riječi tuge ne postoje
al' da odmah nešto poduzmemo
i rodbini njinoj pomognemo.
Treba pomoć pružiti što veću
neka lakše prebrode nesreću.
Toga dana diljem zemlje naše
samo glazba žalosna sviraše
a veselja nigdje ne bijaše.
Svakom suze žalosnice liju
zastave se na pol' koplja viju
a kolone kreću na sve strane
da tijela stradala sahrane
vozila se baš s druma sklanjaju
dok sirene tužno zavijaju.
Puno djece ostade bez oca
od Širokog, od Ljutoga Doca
Čović Ivan, baš s rođakom Mirkom
i Ivanom Ljubićem jadnikom.
Grgur Ćorić, Drago Damjanović
a i susjed Zelenika Mate
pa Lugonju Mirka s njima prate.
Do malenog sela Biograca
na dvor tužnih majki i otaca.
Pa iz Mokrog Ivana Jelića
i iz Crnča Iva Karačića
sa Slipčića Mladen Arapović
iz Kruščice Džafer Omerović.
Bez oca kuka kukavica sinja
nasred ravnog polja Nevesinja
kad lijesova sedam dopremiše
četvorica iz Rapine biše.
Rođak Salko i Ramo Gatara
da im kuka kukavica stara
a i susjed Džemo Mehremiću
i mlad momak Rašid Ćurkoviću
što nemaše ni trideset ljeta
sva Rapina preda njih išeta.
Nitko svojih ne suši obraza
otpremiše Stojanović Laza
u Šibačno gdje sva'k' za njim jadi
a kuka mu dvoje siročadi.
A odatle šalju dva sanduka
gdje se samo i plače i kuka
u Zalužje Vasilja Dakića
i Presjeku Mehe Šipkovića.
Za Posušje kreću kola dvoja
za Tolića Petra iz Osoja
i Tomića Vinka iz Čitluka
da im vječno porodica kuka.
Iva Soldu prate do Kosora
i Mahmuta Pupu do Prozora
da im nikad ne osvane zora.
Pa Hasiba mladog Habibiju
u konjičku spremiše nahiju
i Remziju Kebu iz Gnojnica
pa stigoše i do Dračevica.
A baš s lijesom Isić Sulejmana
pa na Buni odmah istog dana
u grob Mila položiše Leku
uz veliku kuknjavu i jeku.
Pa Mujića Ahmu iz Potoka
u Pologe gone Blaža Soka
u Podvelež Jusufa Marića
na Gorance Iva Knezovića.
A u Rami Bajira Nazrajića
sahraniše Šabana Mrčića
a i s njime Halila Marića.
Da ih više žali Kokorina
i Marića Osmu iz Mećina
Ramiz Marić što ga avet uze
cijeli Tobrič prolijeva suze.
To bijaše žrtva tridest peta
što nam ode baš s ovoga svijeta
svi odoše za života kratka
na put dugi bez vječnog povratka.
Ne znam kako njima se odužit'
pomoć će se obitelji pružit'
što ćeš, braćo, sudbina je takva
neka vam je crna zemlja laka.

MARKO ČOLAK - HRVATSKA REPREZENTACIJA 2018.

Po Rusiji pjevaju babuške
Hrvati su k'o zapete puške
čim navale, oni ga uvale
što iz igre, a što na penale.
Krasni momci, a crna odora
takva momčad pobijediti mora
ime Zlatko njihov trener nosi
a sva nacija njime se ponosi.
Bijele boje košulja na njemu
crna kosa pala po tjemenu
lijep i zgodan, uredan k'o slika
pravi vođa ljutih bojovnika.
Kakav ustroj, kakva energija
kol'ka snaga, kol'ka emocija
kad na teren istrče Hrvati
svi kukaju, žalosna im mati.
Propadaju planovi i želje
stroj hrvatski sve pred sobom melje
zaredom su igrali tri puta
sto dvadeset i više minuta.
Na penale tuku k'o od šale
tu su šanse protivniku male
Suba brani i udarac skida
u obrani Lovren su i Vida.
Lijevo Strinić, desno junak Šime
za Ćorluku nije bilo zime
pred njim se veznjaci prostiru
svi od straha pred njima umiru.
Broz i Badelj, te ljuta Raketa
kakvog nema čitava planeta
a kapetan kakav se ne rađa
svakom loptom trepavicu gađa.
Luka Modrić, čudo neviđeno
sve što vrijedi u nj je posađeno
naprijed špice k'o udarne igle
čitav svijet na noge podigle.
Perišić je junak ubojiti
lijevom će ga svakome zabiti
na sve strane taj igrati znade
trči, dribla, a i lopte krade.
Kramariću jasna je misija
na brzinu golove zabija
tu je Rebić, simbol Kroacije
kroz obranu svaku se probije.
Snažan momak, a srce vatreno
tko ga dirne, vrati mu pošteno
a Mandžukić, pravi lisac stari
strategiju svakome pokvari.
Gdje god treba, on se tu pojavi
svaka lopta na njegovoj glavi
kad u očaj upadne nacija
on zabija iz svih pozicija.
Kakva momčad i kakva ekipa
talente se iz rukava sipa
a na klupi mladež poredana
uvijek spremna za ljutog megdana.
Majstor Piva i ostali ptići
sve hrvatski odlični mladići
kad igraju momci odabrani
cijeli svijet na njihovoj strani.
U delirij djevojke padaju
muškarci se za glave hvataju
živa vatra iz Vatrenih gori
za zlato se sad Hrvatska bori.
Sve sezone mi smo snove snili
živu nadu u srcu smo krili
pao Island, pala Nigerija
Argentina, pade i Rusija.
Pala Danska, Englezi plakali
bukvicu im naši očitali
u finalu Francuzi čekaju
da nam pehar u ruke predaju.
Zlatni pehar za crne odore
evo dana, evo naše zore
naprijed momci srca vatrenoga
vi ste ponos roda hrvatskoga.
Tko vas voli vama se ponosi
a tko mrzi nek' se kvragu nosi
nek' na zadnje uspinju se noge
komunjare i udruge mnoge.
Što Hrvatsku ne mogu gledati
pa im duša zbog uspjeha pati
neka plaču, nek' im srce puca
nama sreća na vratima kuca.
U grudima vruće srce bije
dok je njega, bit će Kroacije.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2019., 16:20   #48
MARKO ČOLAK - BLAJBURŠKI PRESEDAN 2019.

Guggenberger, biskup Klagenfurta
do novoga doveo apsurda
lijeve snage neokomunista
brabonjaka i otpada čista.
Atak vrši na crkvene vlasti
da se spomen žrtvi upropasti
biskup pravo kanonsko uzima
te hrvatskim prijeti biskupima.
Da na polju naše tragedije
misno slavlje držati ne smije
niti jedan biskup od Hrvata
jer će svima zatvoriti vrata.
Cijela Crkva u čudu se čudi
koji zakon, koji propis ludi
može spriječit' misu zadušnicu
bilo kojem krštenome licu?
Odmah prosvjed iz Hrvatske stiže
sve biskupe na noge podiže
čak i Sabor zbog tog protestira
žrtva traži pijetet i mira.
Krv Bleiburga ponovno se budi
istoj žrtvi drugi put se sudi
savjest peče potomstvo krvnika
i izjeda duše zaštitnika.
Ne da mira i ne da spokoja
žrtva kojoj mi ne znamo broja
zločin kakav vidio se nije
otkad Sunce ovu Zemlju grije.
Što sve krvnik osmislio nije
da svoj zločin od javnosti skrije
i sad opet vražje kolo vodi
da u srce Hrvate pogodi.
Još kroz Crkvu svoj nauk provlači
cijelom svijetu pogleda zamrači
pod pritiskom i biskup je pao
te sramotan dekret potpisao.
Kontra svake kršćanske logike
ukrivo je poredao slike
što to treba jednom monsinjoru
čuvat' obraz krvavom zlotvoru?
Krv nevinih blatom zasipati
kao Pilat ruke ispirati
taj presedan povijest ne bilježi
da od žrtve Božji pastir bježi.
Čemu Crkva i čemu poslanje
kad ovakvo dočekasmo stanje
vodu na mlin zločincima pušta
takvu šansu dušman ne ispušta.
Na sva zvona i kroz sve medije
sjeme mržnje ponovno se sije
laž se budi, a istina skriva
opet peče ljuta rana živa.
Ljutu ranu ljuta trava liječi
tko to može Hrvate da spriječi
ni biskupa nema koruškoga
što će rane polja blajburškoga
iščupati iz duše Hrvata
čuvajući krvavog dželata.
Dok oluja velika se diže
iz pepela feniks se podiže
zajedno će na Blajburško polje
ovog puta i više i bolje.
I mi konja za trku imamo
na tisuće skupit će se tamo
služit će se žrtvi misa sveta
dokle bude Hrvata i svijeta.
Nema sile niti takve vlasti
što nam može molitvu ukrasti
ni spomen na naše tragedije
krv Bleiburga još u nama vrije.
Uzalud vam sve muke, svirači
ovaj narod od svega je jači
to nas jača, što nas ne ubije
baš u tome snaga nam se krije.

MARKO ČOLAK - HERCEGOVINA 2019.

Tu se cviće iz kamena rađa
nevista se sa svekrvom svađa
galama se čuje do nebesa
kad u goste ponese se kesa.
Tu se mater isprid kuće dere
mačketina uz ogradu vere
ćerka se je uvik sinom zvala
tu nijedna momku nije dala.
Tu se uvik po doktorim' 'oda
sva'k' je svakom rođenoga roda
tu rakija priko zime grije
a promaja staru čeljad bije.
Iz Nimačke tu penzija stiže
a kredit se svako malo diže
svi o nekom tu biznisu rade
tu ti svatko svakoga znade.
Tu ti mater sinu kaže: uči, brale
da ne kopaš k'o ćaća kanale
s fakultetim' konobari rade
s čobanima vraćaju se mlade.
Tu je jazuk da propane 'rana
a nađe joj se sto i jedna mana
još je veća od toga grijota
da neudana ostane lipota.
Tu se dica kući babe boje
i uvik će sve doći na svoje
tu je šipka izišla iz raja
a nedaći nikad nema kraja.
Bosonog ti tu uvik nazebe
pošten pošteno nayebe
tu je moje uvik od tvog bolje
a dica se krive k'o da ih se kolje.
Tu se zemlja međuse dili
na nogama čarapi su bili
tu na svakoj kući strči klima
za more se tu uvik ima.
Oduvik se u kući ćaća pita
crkaje se baš k'o usrid lita
mlad si k'o u polju rosa
a vino te iz bukare nosa.
Za Božić oduvik se puca
a za Uskrs jajima se tuca
tu ne možeš pobići od bide
a od žene mladi ljudi side.
Tu ti ćuko na nekoga laje
nikad nitko ni za kog ne haje
degenek se maloj dici daje
kad ne možeš ostati od graje.
Svakom očenaši u autu vise
na kavu se sidne posli mise
tu se baba svako malo krsti
svako malo ozebu joj prsti.
Tu se uvik nekom noge čuju
dica prste tu meću u struju
tu još moraš zapamtiti ovo
kad zakašlješ, reci ime Isusovo.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2019., 16:33   #49
MARKO ČOLAK - ZDRAVKO MAMIĆ

U Hrvatskoj bura se podigla
najnovija presuda je stigla
nisu haški donijeli ju suci
nego USKOK drži ju u ruci.
Nema u njoj ratnih generala
druga priča tu se odigrala
USKOK tuži, USKOK presuđuje
politika dok se razrađuje.
KUKURIKU vladavina kreće
a ministar lavinu pokreće
plan pakleni on je osmislio
kaljužu bi športsku počistio.
HNS je prvi na udaru
treba srušit' garnituru staru
taj najveći ponos od Hrvata
srušit' kao kulu od karata.
Dati pljusku nama Hrvatima
ugasiti slavu Vatrenima
vražji naum i sluge Sotone
kroz medije svoju priču gone.
Lažu, brate, svastike crtaju
da Hrvatskoj ugled okaljaju
i unište ono najsvetije
čim se narod ponositi smije.
Svud okolo šalju plaćenike
ti izrodi mračne politike
da nerede čine na tribini
i naštete našoj domovini.
Tu rabotu skupo smo plaćali
osvojene bodove vraćali
krajnji cilj je Zdravko Mamić bio
na njega se sustav okomio.
Sile mraka sada se podižu
da ga hitno prikuju na križu
na zadnje se noge uspinjala
cijela vojska bivših komunjara.
Kosovaca, a i orjunaša
i njihovih plaćenih pajdaša
pokrenula ova vražja klika
u državnog glavnog odvjetnika
optužnicu po hitnom postupku
USKOK im je bio na ustupku.
Monstruozna montira se priča
puna laži, podvala i kiča
cijelo vodstvo Dinama se tuži
tu montažu i budala kuži.
A posebno na Zdravka Mamića
nahrlila hrpa nitkovića
koja hoće da mu se osveti
jer mu uspjeh ne mogu podnijeti.
Pa za sitniš ove sitne duše
naš Dinamo, svetinju nam ruše
u Osijeku sudište otvara
ova bagra jugokomunjara.
USKOK tuži, a grob ti presudi
pa ti, Zdravko, tu pravednik budi
tužiteljstvo dokaze lažira
sudac igra kako mu se svira.
Popljuvaše Zdravka i Zorana
te Lovrena, Luku kapetana
ta sramota svugdje neviđena
na ovom je sudu provođena.
A presuda, to je prava slika
kuda vodi ova politika
kad je Mamić igru pročitao
što ga čeka, to je dobro znao.
Dan uoči presude odlazi
i na staro ognjište dolazi
rodnom kraju putovi ga vode
u Hrvatskoj nema mu slobode.
Šest je i pol godina dobio
prvi stupanj to mu presudio
žalba kreće na žalbeno vijeće
drugi stupanj odvjetnik pokreće.
A tu sada pritvor bi dobio
zasigurno zato se stvorio
neka tebe, Mamiću sokole
gdje te ljudi štivaju i vole.
Herceg-Bosna zaštitu ti daje
prave ljude ona prepoznaje
što nemaju na jeziku dlake
čvrstog stava pravedne junake.
Samo naprijed, operi po njima
tim zadrtim jugosinovima
klub Dinamo svetinja je naša
dosta nam je smrada i udbaša.
Živ nam bio, te ostani s nama
usred srca dugo kraj Dinama.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.07.2019., 12:51   #50
Sastali se u gori hajduci
na prostoru gdje aguju Turci
pune puške, oštre jatagane
a pričaju za krvave dane
za velike nevolje i muke
zašto koji ode u hajduke.
Reče Stojan Kovačević prvi
po turskoj sam zagazio krvi
stvar se naša brzinom zapleće
svi kraljevi spriječiti nas neće.
Onda reče pop Jovović Luka
mrk kaurin i vođa hajduka
neće mira s Turcima, jajoši
dok otmemo sela i varoši
sva će Bosna ječat' od plotuna
dok se prizna nevesinjska buna.
Onda redom pričaju ostali
zbog čega su puške dokopali
reče hajduk Bulatović Marko
ja sam poš'o putem naopako.
Prije bune i prije ustanka
sudbina je moja naopaka
imao sam ovce i katune
u magaze žita da mi trune
same zemlje stotinu duluma
pa pobjegoh od turskog zuluma.
Od krvnika Čengić Jafer-bega
u svijet nogom ugazih zbog njega
iskopa me, da ga Bog ubio
dva je moja brata pogubio.
Braću moju on mi je posjek'o
a ja im se na grobu zarek'o
da ću begu glavu otkinuti
il' ću i ja muški poginuti.
Za braćom me srce moje boli
s begom bi se pozdraviti volim
da ga sretnem sa nožem u ruci
no sve blago što imaju Turci.
U to doba naljegoše Turci
složiše se pod jele hajduci
Marko baci nasred puta granu
zakloni se, granu i zapanu
čeka bega puškom da opali
pa u trenu na bega iskoči
pa se s begom pogleda u oči.
Čekaj, beže, kamo moja braća
zašto zmiju u oči dolaća
ali, šta će, dok se Turčin snađe
Bulatović iz kubure gađe
beg doleće niz konja alata
dok mu zviznu sablja iza vrata.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.09.2019., 14:01   #51
SLAVKO PEROŠEVIĆ - NEMANJA MATIĆ

Evo jutros probudih se
i naoštrih vrh svog pera
da pozdravim tebe, brate
iz dalekog Mančestera.
Ti sigurno ne znaš ko sam
jer dolazim iz Šavnika
al' me ljudi već odavno
prepoznaju k'o pjesnika.
Opjev'o sam srpsku slavu
i velike srpske boli
pa ću ovim perom što
ga krase epski oreoli
tebe, brate, pred ikonom
ispred krsta i svijeće
uvrstiti među Srbe
što nikada mrijet' neće.
Jer kad gusle i gudalo
počnu ime da ti slave
više nikad, znadni dobro
nej umirat, gorski lave.
Jer bez straha i bojazni
pred svijetom si, moj Nemanja
pokazao da se Srbin
ne saginje i ne klanja.
Na reveru svoga dresa
ti ne htjede stavit cvijet
u čast onih što su s puškom
porobiti htjeli svijet.
U čast onih što su huleć'
na Hristovu vjeru svetu
u krv i suze gorke
okupali svu planetu.
Onih što su počinili
nebrojene genocide
al' se u svom srcu zbog tog
ne sramote i ne stide.
Prodavali crno roblje
istrijebili Indijance
po' svijeta okovali
u sindžire i u lance.
Zbog safira i bisera
što njihovu krase krunu
milioni nesrećnika
u grobnici hladnoj trunu.
Sve pokrali i oteli
silom, Bogu na sramotu
pa i tebe htješe sramno
kao srpskog patriotu
da okite cvjetovima
njihovoga nekog "maka"
al' ti na to ne pristade
čast neka ti bude svaka.
Ne htje počast odat onom
što je na naš narod puca
u grudima tvojim, brate
Obilića srce kuca.
Ne htje znamen zločinački
povijene stavit' glave
al' tim gestom, vječno si se
među Srbe svrst'o prave.
Kažu ljudi da i pomoć
bolesnoj si slao djeci
pa Bog s neba nek' te čuva
i veliki srpski sveci.
Od danas si u mom srcu
odmah neđe kraj Novaka
pozdravlja te epski pjesnik
Perošević iz Drobnjaka.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.04.2020., 16:35   #52
NIZ HERCEGOVINU

Il' se herceg iz grobnice diga
il' Strahinić sa Kosova stiga
ili Tvrtko Kotromanoviću
nije nego Peko Pavloviću.
Zareka se knjazu na Cetinje
da će otet' varoš Nevesinje
raskopati dvore Ljubovića
i u Borču Kulu Fazlagića.
To je bilo u prošlome vijeku
glas dopade Pavloviću Peku
sila turska kreće od Bileće.
Svi hajduci Peka poslušaše
na sigurne konje pojahaše
uzja Peko pretila đogina
strašan kao Nikac od Rovina.
Pored njega soko, siva ptica
na doratu vojvoda Sočica
ko je s desne vojvodine strane
to je Adžić Vule kapetane
do serdara Gagovića Mira
nema sultan tri takva vezira.
Ko je onaj, alat što mu skače
ono ti je Ramović Novače
poznaju ga i Srbi i Turci
po handžaru i krvavoj ruci.
A koji je ono pored njega
pod njim kulaš bez iđe biljega
britku sablju stavio na krilo
ono ti je pop Jovović Milo.
Po ođelu i krvavoj đordi
ne naliči popu no vojvodi
nema krsta niti petrahilja
nego sabljom Turke blagosilja.
Bradu brije dok boj ljuti bije
jer mu vjera i crkva ne dadu
Turke sjeći, a nositi bradu.
Ko je onaj, pješke na opanke
što je mnoge ojadio majke
vučki ide momačkijem hodom
a britkom se podramio đordom
u Mostar bi stiga dok zahladi
kako mu se pješke ne dosadi?
Konja nema koga Srbin drži
da se pod njim može da održi
to je junak s' krvave poljane
jest Guzina Boško kapetane.
Do njega je druga poglavica
Zirojević barjaktar Jovica
za zasluge alaj-barjak dobi
Zirojević, a da drugi ko bi?
Pa pogledni onoga deliju
koji jaše vitu bedeviju
nosi glavu spremna gospodara
da zaštiti Prodana Rupara.
Pored njega Remetović stari
što u Stambol za cara ne mari
pa četiri gatačke vojvode
ima li ih u druge narode?
Takvi ljudi ne nađu se često
koji mogu uzdrmati prijesto
Zimonjiću i Kovačeviću
Radoviću i Ljubibratiću.
Pa pogledni onoga junaka
iz Bijele sela, iz Drobnjaka
tri godine ide u jajoše
i Turci mu ništa ne mogoše
no odmetnu sirotinju raju
da Turcima harače ne daju.
Nema kaur brade ni brkova
jaše junak manita mrkova
zlatne toke nosi na prsima
što su bile Sekanića Sima
i džeferdar Zlatanića Avda
što je kupljen nasred Carigrada.
To je Kekić Jovo kapetane
pored njega Roćen Milovane
to je ljuta iz Prisoja guja
posjeka je Tanovića Muja.
Komandanta od Goranska grada
što je raji mnogo zad'o jada
i posjeka Stankova Stevana
na Grahovcu, polju od megdana.
Pa pogledni sivoga sokola
komandira Šćepanović Šola
nema ljepše glave crnogorske
koliko je glavara i vojske.
Kad pogibe Šćepa na Presjeku
šćahu Turci da ga posijeku
njega Šole unese na pleći.
No im nema orla sa planina
Milisava, Stanojeva sina
no je osta s' toliko junaka
u gomile mrtvijeh Turaka
i eno mu junačke grobnice
na visoko brdo Ledenice.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.04.2020., 16:49   #53
ĐORĐIJE KOPRIVICA - VUČJI DO

Knjaz Nikola sa Cetinja kreće
Hercegovci od grada Bileće
Nevesinja, Gacka i Mostara
k Vučjem dolu, da sretnu Muhtara.
Tutnji sila bijesna i jaka
četrdeset hiljada Turaka
a krv đe se i sloboda brani
stižu Cuce, Piperi, Banjani
Golijani, Pivljani, Čevljani
Krivošije i Bjelopavlići
s njima Kuči i Bratonožići
pa uskoci i pleme Drobnjaci
razvili se krstaši barjaci
a pričešće za bitke junačke
drže ispred crkve lelovačke.
Tu se vojska Bogu pomolila
ratna sreća da bi je pratila
i zaklela pred svetim oltarom
Obilićem i carom Lazarom
Vidovdanom i junačkom slavom
Vasilijem i svetijem Pavlom
kada paše sultanove srete
na do Vučji, Kosovo da svete.
Neka bježi ko u boj ne smije
kukavica za megdana nije
no viteza, junaka, sokola
čeka slava sa Vučjeg dola.
Pa ujutru, kada zora sinu
car junaka na hata se vinu
pa razredi vojsku izdaleka
serdar Jola i vojvodu Peka
desnim krilom bojišta uputi
a slijeva sokolovi ljuti
vojevoda Mirko Petroviću
i senator Bajo Boškoviću
Ćetko Pejov sa dvjesta stražara
te jurnuše složno na Muhtara.
Pala tama po megdan-poljani
sijevaju ljuti jatagani
vrište hati, a pucaju toke
gone Srbi Turke krvoloke.
Popović je Đoko među njima
kidisao na pašu Selima
i desnicom za grlo ga hvata
usmrti ga k'o Miloš Murata
u krv svoju utopi se paša
a Đoko mu pojaha brnjaša.
Osman-paša bježi da uteče
Filipović Luka ga preteče
zalud zove Turke da ga spase
dok ga Piper veže u kajase
toke skida sa Osmana živa
gospodara svoga da dariva.
Vučji do se u krvi okupa
turska sila gine i odstupa
a deset ih hiljada ostade
Muhtar-paša na nosila pade
pod ranama cvili u nesreći
dok ga sluge nose ka Bileći.
U Berlinu, s' vučedolskom slavom
Crna Gora prizna se državom
s' blagoslovom velikijeh sila
granice je svoje proširila
te se njeno oružje proslavi
oltar pravi na kamen krvavi.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2020., 18:32   #54
MILOMIR MILJANIĆ - POGIBIJA KRALJA ALEKSANDRA

Divan čini vitez i plemiću
Aleksandre Karađorđeviću
u bijelom stolnu Beogradu
cijelu je okupio vladu
devet bana od devet zemalja
okružili slovenskoga kralja.
A kralj sjedi na zlatnoj stolici
k'o orao na tvrdoj litici
pa odatle poče da besjedi
svoj gospodin što do njega sjedi.
Sazv'o sam vas, sokolovi moji
da vidimo kako stanje stoji
mi smo, braćo i gospodo mila
trn u oku velikijeh sila.
Jer se naši protivnici stari
miješaju u balkanske stvari
ne biše joj provalili vrata
našoj zemlji kao prvog rata.
Rim je s' njima, pa i Budimpešta
Albanija ne čini se vješta
svud od rata opasnost nam prijeti
vrag bi mog'o svijet odnijeti
zato radim i dnevi i noći
neće više lud sporazum doći.
Pa sam zato u svijet hodio
i narode za savez molio
to primiše Grci i Rumuni
a Evropa poče da se buni
i zbog braće Čeha i Poljaka
uzbuni se Berlin i Njemačka.
No u mene ni to ne bi dosta
jer Bugarska za leđima osta
i Turska, gorda i besramna
koja drži vrata od Balkana.
Pa se krenuh niz morsku pučinu
dušmaninu, pod Bosfor, Turčinu
kod Mustafe Gazi Kemal paše
da bi stvari uredili naše.
On me srete kod grčkog brijega
kao svoga brata starijega
jer to nije pomamljeno ture
nego čovjek visoke kulture.
Onda krenuh iz Ankare grada
ispred vrata stolna Carigrada
i tu zornu s' Egejskoga mora
nekadašnjeg našeg zlotvora
bugarskoga Lorisa Prvoga
iz Sofije, grada bijeloga.
Tu sporazum učinjesmo tvrdi
što centralnu Evropu rasrdi
sad se kupe u drevnome Rimu
da cijelu vijećaju zimu
kako će nam zapeti udicu
u njihovu staru prestonicu.
Kralj naredi maršalatu dvora
braćo moja, putovat' se mora
mome putu odlaganja nema
odmah pratnja neka mi se sprema
da idemo put Pariza grada
jer se bojim velikijeh jada.
Pa ušeta u svoje odaje
nema ništa da mu nedostaje
odijelo kraljevsko udesi
britku sablju o pojas objesi.
Sja zvijezda na kraljevskoj bluzi
nek' se dive gospoda Francuzi
svi narodi na Zapadu stari
kakvi li su slovenski vladari.
O grlu mu obješena lenta
to priznanje te časti od svijeta
za njegova junaštva velika
pa prst do nje od ljutog čelika.
Što je steći na megdanu muka
na prsima voždovog unuka
albanska se spomenica vije
ni car Dušan nosio je nije.
Dojadi mu gadarija ljuta
koliko je krvario puta
toj se sablji cio svijet divi
na glavi mu ptica soko sivi.
U kljunu mu obješena kruna
na njoj dragi kamen sa Soluna
kralj iz svoje prestonice kreće
gledati je nikad više neće.
Na dvorove ustavio oči
pa u kola s' kraljicom ukroči
i stigoše na glavnu stanicu
đe voz čeka kralja i kraljicu.
Al' ne idu kuda im je preče
već onud kuda kralj im reče
jer on želi da još jednom svrne
preko svoje rodne Gore Crne.
Pa okrenu preko Dukađina
pro Rugova, krvavih planina
a kakva je ta planina ljuta
vazda puna srna i košuta.
Vuci viju, međedi se krive
tuda vile i zmajevi žive
kliče vila s' planine Čakora
nemoj, kralju, ići preko mora
tuđa zemlja kalauza nema
tamo ti se pogibija sprema.
Al' to njega prepanuti neće
kroz planinu prođe i preleće
pa prolazi sela i palanke
gleda tužne bez sinova majke.
Gleda malu đecu bez otaca
gleda bose starce kod ovaca
pa ih zove k sebi i dariva
nema takvog gospodara živa.
Bješe proš'o dana polovinu
dok je stig'o u zetsku dolinu
Podgorica čeka ga na ravni
đe se rodi car Nemanja slavni.
Kralj odatle na Cetinje dođe
grad mu cio u sretanje pođe
pred njima je Dožiću vladika
taj je starac kraj Morače nika.
Za njega je Jerusalim čuo
s' njim bijaše ban Sočica Vujo
sin vojvode Sočice Lazara
što je čuda od junaštva stvara.
Kad kralj viđe bana i vladiku
i cetinjsku gospodu veliku
pozdravi ih junačkom desnicom
sa gospođom svijetlom kraljicom
onda viđe grob kneginje Zorke
svoje majke, dične Crnogorke.
Što mu poji rajskim pićem dušu
pa ustavi pogled ka Njegušu
to je naše mjesto najsvetije
tu se Njegoš rodio, genije.
Zatim pođe na kotorsku rivu
i tu viđe istoriju živu
istoriju pokapanu krvi
đe pogibe knjaz Danilo Prvi.
I tada je sva Evropa znala
da kralj ide brodom pro Jadrana
u Francusku, savezničku zemlju
pa s' kraljicom dijeljaše želju.
Đe kralj ide morem širokijem
a kraljica putem prijekijem
sastaće se kraj Liona blizu
da zajedno pristupe Parizu.
Na brodu se trobojnica vije
gospodara od Jugoslavije
pa pođoše do morske obale
đe su mase francuske čekale.
Kralju pjeva srce od milina
dok Luj Bartu, junačka starina
sreta kralja na tome brodu
on zastupi pomorsku gospodu.
Taj veliki diplomata stari
poče kralju izlagati stvari
ja sam doš'o u ime Francuske
pred vladara od zemlje kaurske.
Da dočekam Veličanstvo Vaše
prijatelja domovine naše
i čast mi je, kao ikom živu
poklonit' se balkanskome divu.
A kralj njemu odgovara na to
francusko je junaštvo priznato
i hvala vam na vašoj smjernosti
i Francuskoj na njenoj vjernosti
što odavno u zaštitu stoje
kao bedem domovine moje.
Oko njih je vojska u parade
al' se zmija isprijeka krade
poganskoga srca u grudima
ne naliči drugijem ljudima
to bijaše Georgiev Vlada
iz Sofije, bijeloga grada.
Pa se ljuta poskitala zvjerka
a silnoga Aleksandra čeka
nasred puta što ide Parizu
pa kada se primakao blizu.
Tad pohita otrovnica ljuta
do desnoga krila od auta
a iz ruke manita zvijera
stade piska ljuta mauzera
ubi kralja ujedinitelja
vojskovođu i predvoditelja.
Pa se ljuta okrenula guja
na ministra francuskoga Luja
sa tri metka i njega pogodi
kad će takvi Francuz da se rodi?
Ali tu se dobar junak desi
po imenu hrabri Violeta
što je prvi iz mase svijeta
doletio do kraljeva skuta
s' oštrom sabljom od čelika ljuta
te krvnika njome presiječe
i ta ljuta zvjerka ne uteče.
Na samrti kralj ovo poruči
i njegove ostaše riječi
čuvajte mi vi Jugoslaviju
zato slava velikom geniju.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.06.2020., 17:07   #55
IVAN KNEŽEVIĆ - GREŠNA DUŠA SMIRAJ TRAŽI

OSMAN-PAŠA BOŠNJAK

Papovići, časno pleme
imalo je bir-junake
što nosiše kroz vrijeme
britke sablje i barjake.
Izlazili na megdane
đe se ljudska vrijednost mjeri
ostajali na poljane
srpskom rodu, srpskoj vjeri.
Nema stope ni poljane
napaćene otadžbine
đe nijesu posijane
kroz vremena kosti njine.
No sudbinu đavo krene
pa posrnu i najbolji
i pogaze korijene
prepušteni tuđoj volji.
Vijekovi su pokazali
iz prošlosti burne naše
da su Srbi k'o vazali
postajali turske paše.
Mnoga su se srpska đeca
mimo volje poturčila
i postali janjičari
jer ne moli Boga sila.
Papovića dična loza
hercegovo dično pleme
ovu gorku čašu žuči
ispilo je kroz vrijeme.
Iznad malog grada Gacka
đe Golija Dugu gleda
Kazance je, selo malo
u podnožju visa Đeda.
Pa u Gacko, u zemanu
jednog dana glas doprije
da se čador novog paše
na Gatačko polje vije.
U najljepšoj muškoj snazi
jaše paša na alatu
sija rubin sa turbana
vas u svili i u zlatu.
Da je sultan na Bosforu
mladom paši mane nije
jer od njega carevina
nema glave viđenije.
Gleda paša u daljinu
obrnuo leđa straži
prepoznao đedovinu
pa odgovor neki traži.
Blijedi mu pred očima
postignuta moć i slava
u košmarnoj svojoj glavi
paša život premotava.
Krupna suza zaborava
iz pašinog kanu oka
preko srme i silava
i pašinih zlatnih toka.
Pa alata razigrao
i umače budnoj straži
u đetinjstvo da se vrati
samog sebe da potraži.
Zrake Sunca zaklanjaju
treperave grane breza
sjaha paša ispred kuće
Papovića Pavla kneza.
Pa Kazance selo gleda
pustim kršem opasato
a što vidi pred očima
sve mu blisko i poznato.
Sa alata pomamnoga
u zamahu jednom skoči
a rukavom svilenijem
oprao je suzne oči.
U kneževu kulu banu
iznenada, bez najave
a u njega pogledaše
uplašene brojne glave.
Ne zaziva mladi paša
niti Boga ni Alaha
pa stolicu primače mu
Papovića Pavla snaha.
A knez stari polagano
ispravi se na tom jadu
pod breme je od godina
potrošio svoju snagu.
I tragove mnoge nosi
iz bojeva i megdana
i viteške uspomene
i ožiljke ljutih rana.
Pokloni se mladom paši
po adetu prorokovu
onda vrati stare kosti
u stolicu javorovu.
Drži paša brojanicu
po kojoj su ćilibari
pa ovako progovori
poštovani kneže stari.
Ja ne vidim na zidove
kamenite sobe ove
da ti vise o duvaru
drevne gusle javorove.
A priča se carevinom
đe padišin bič dotura
da su gusle javorove
amajlija u kaura.
A kneževe stare oči
utonule ispod čela
zasijaše od sjećanja
ovlaži ih suza vrela.
Reče paši bolnim glasom
presvijetli slušaj paša
k'o domovi srpski svaki
ima gusle kuća naša.
Nego čame na tavanu
jer godina dvadest ima
otkada ih ne diramo
i ruka ih ne uzima.
Od nesrećnog toga dana
proteklo je dvadest ljeta
i bez traga i bez glasa
ostao sam bez đeteta.
K'o dijete golobrado
ustao je on nad njima
pa otkad se obestrvi
već ih niko ne uzima.
Brojne suze roditeljske
prekidoše glas drhtavi
i Osmanu, silnom paši
u oku se suza javi.
Jer mu maštu i sjećanje
iz đetinjstva slike kite
pa mekanim reče glasom
haj mi gusle donesite.
Tad kneževa snaha skoči
ime joj je bilo Jana
pa pohita uza stube
skide gusle sa tavana.
Davorije javorove
utonule u prašinu
onda paša maramicom
skide sa njih paučinu.
Pa premaza smolom strune
sve to paši bješe znano
gudalo je pro gusala
prevukao polagano.
Onda glasom pitomijem
počeo je pjesmu svoju
o Novaku s' Romanije
i o deli Radivoju.
Pa kneževa snaha pisnu
i uteče preko vrata
jer joj ova pjesma bješe
već čuvena i poznata.
Paši bješe neprijatno
sa guslanjem naglo presta
i upita starog kneza
što zakuka ta nevjesta?
Kneževa se vrati snaha
pa mladome paši reče
grudi mi se cijepaju
čujem gusle kako ječe.
Moj nesrećni đever Jakov
guslao je isto tako
i pjevao istu pjesmu
pa mi, pašo, nije lako.
Kad sam u dom ovaj došla
našla sam ga u pelene
a on kao majku svoju
volio je, pašo, mene.
Otkada se obestrvi
već godina dvadest ima
pod Đedom je jedno jutro
izjavio s' jaradima.
I bez traga, i bez glasa
ostadosmo bez đeteta
pa živimo sa tom ranom
evo punih dvadest ljeta.
Majci mu je od žalosti
teška tuga srce stisla
pa je brzo preminula
i za svojim sinom svisla.
Osmanu se pred očima
zaborava vid otvara
srce bije u grudima
k'o bez duše progovara.
Pravoslavna dobra ženo
bi l' poznati mogla njega
je l' imao po tijelu
kakvog traga il' biljega?
Pa bih, pašo, kako ne bih
k'o da gledam sa očima
pod lijevom on je sisom
jedan tamni madež ima.
Kao da se Osman-paši
na plećima brdo sruči
ispod svojih zlatnih toka
anteriju on raspuči.
Svi bijahu skamenjeni
kad viđeše da on ima
ispod sise, prema srcu
tamni madež na grudima.
Taj trenutak nevjerice
čudne misli i pogledi
trajali su kao vječnost
pred kojom se srce ledi.
Paša gorke suze lije
pred starijem knezom kleče
u krilo mu stavi glavu
i plačnijem glasom reče.
Opraštaj mi, Pavle, oče
ne gledaj me k'o Turčina
no na grudi roditeljske
primi svoga grešnog sina.
Nek' oproste mrtvi preci
i vi živi, svi po redu
što se krsta ja odrekoh
i što priđoh Muhamedu.
Onda diže ruke k nebu
sa sjenima razgovara
prevjereni sin te moli
oprosti mi, majko stara.
Za kajanje mjesta nema
a prevjeren nosim breme
krv u meni vaša teče
Papovići, rodno pleme.
Pa imena nabrojao
braće Mata, Boža, Joka
kad majčino ime reče
suze pune oba oka.
Još se stara, ime ređa
familije i čeljadi
a vrele se suze staču
niz obraze, prema bradi.
Poče priču tužnim glasom
kao da se ispovijeda
kad sam ono našu jarad
izjavio ispod Đeda.
Iz krošnje sam starog hrasta
zalistinu njima brao
misli su me obuzele
i san me je savladao.
A kad sam se probudio
posle možda jednog sata
jarad su mi od vukova
bila mrtva i poklata.
Od straha sam pretrnuo
u glavi mi košmar nasta
kosijer sam ubacio
u šupljinu starog hrasta.
Onda glavom bez obzira
Kucove sam proš'o Bare
a onda sam iznenada
sreo Turke janjičare.
Sa još mnogo srpske đece
obretoh se dana toga
u odaje i saraje
kod vezira travničkoga.
Onda su nas sve odveli
ka Bosforu i Stambolu
u odrede janjičara
učio sam ratnu školu.
Sad slušajte kako uspjeh
da se rodnom kraju vratim
u gardu me odrediše
da sultana silnog pratim.
Na lađi sam s' gardom bio
kad odluči sultan stari
da pučinom otisne se
sve do zemlje da krstari.
S' palube je posmatrao
Vizantijskog Carstva slike
obalama od Evrope
i Azije i Afrike.
No pučinom jaka bura
uskovitla jedra lađe
padišah se izgubljeni
u talase morske nađe.
Sijeda se duga brada
površinom morskom vije
ja do tada nisam znao
sultan plivat' znao nije.
Ja zaplivah kroz talase
i posluži sreća mene
oteo sam padišaha
od samrtne morske pjene.
Kad svijetli sultan dođe
on mi reče: evo, sine
poklanjam ti carski prsten
Otomanske Carevine.
To je onaj zlatni prsten
što na mojoj ruci sija
od njega se ne odvajam
to je moja amajlija.
Nas nekol'ko dobili smo
zvanje paše jednog dana
i svečano prolazili
na prijemu kod sultana.
Sultan redom svakog pita
ko me od vas smrti spasi
kada su me kovitlale
morske struje i talasi?
Preko deset njih je reklo
da svijetli sultan čuje
ja vas oteh, presvijetli
od nemirne morske struje.
Ozari se caru lice
kad ja kleknuh na prijemu
prsten s' moje desne ruke
istinu je rek'o njemu.
Pa rukama uzdrhtalim
u zagrljaj mene srete
i reče mi: izaberi
u sve moje vilajete.
Đe poželiš bićeš glava
kojeg hoćeš pašaluka
da njim vlada doživotno
plemenita tvoja ruka.
Ja sultanu odgovorih
da me vuče čežnja bratska
da upravljam vilajetom
svoga rodnog grada Gacka.
Sablju mi je darivao
sa kolajnom zvanja paše
Alahovim putevima
u krajeve dođoh naše.
Košmar ćete razumjeti
unutrašnjeg moga jada
Papović sam bio Jakov
a Pašić sam Osman sada.
Sam je Gospod naredio
svojom voljom sa visine
da ja vladam prostorima
svoje slavne đedovine.
Danas su se ostvarila
moje mašte priviđenja
pa kad krenu, nježno reče
familijo, doviđenja.
Krupna mu je suza čežnje
ovlažila rodnu stopu
na hatu je pomamnome
odjahao u galopu.
A istina iznenada
imala je snagu groma
za članove familije
Papovića, časnog doma.
Stali kao ukopani
gledaju se bez riječi
a knez stari od saznanja
k'o ranjeni tigar ječi.
Osjeća se teško slomljen
kao posle strašnog sana
polako se prema Đedu
uputio istog dana.
Kao stara orlušina
što đavoljeg nema zuba
sa mukom se uzverao
uza stablo starog duba.
Pa drhtavu ruku pruži
starom dubu u šupljinu
a kosijer kad izvadi
uvjeri se u istinu.
Silni Osman-paša mladi
na junačkoj đedovini
porodične dvore gradi
u pitomoj Papovini.
Pored dvora, s' minaretom
i džamiju, simbol Meke
a za dušu majke svoje
i crkvu na Prjesjeke.
Kaluđerica je brdo
između dva Božja hrama
k'o granica dvije vjere
pravoslavlja i islama.
Ne gledaju jedna drugu
bogomolje ove dvije
a čuje se crkve zvono
k'o i hodža sa džamije.
A iz mjesta Kazanaca
ka Goliji i ka Đedu
Aleluja, zvono Hristu
i urlanje Muhamedu.
Mislio je Osman-paša
grijeh teški da opere
i olakša spokoj duši
pod teretom dvije vjere.
Sa vojskom je silni paša
dolazio ispod Beča
a do smrti nije znao
koja mu je vjera preča.
Morile ga teške misli
kako duši naći spasa
u trenutku kada bude
na kapiji sudnjeg časa.
Košmarni ga teški snovi
dovodili do očaja
preci, dični sokolovi
sada su mu bili raja.
Do smrti ga progonila
savjest mutna i nečista
da l' će sresti na nebesa
Muhameda ili Hrista?
Tri vijeka, pa i više
od ovoga doba prođe
a i danas trag postoji
proslavljenog vojskovođe.
Ruševine od džamije
u Kazance još postoje
a sa crkve zvono vije
i molitva Bogu poje.
Na srušenom minaretu
trag ostade kroz vremena
golijem se okom vidi
krst isklesan od kamena.
To je paši odgonilo
sa svijesti mučnu tamu
da je više pripadao
pravoslavlju no islamu.
Tom silniku što je proš'o
ljute borbe i poprišta
grešna duša smiraj traži
kroz nebeska sudilišta.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2020., 22:31   #56
SLAVKO PEROŠEVIĆ - USTALA JE CRNA GORA

Od ledene vode Tare
do obala sinjeg mora
ustala je majka naša
Njegoševa Crna Gora.
Svako veče rijeka ljudi
k’ svetosavskoj luci plovi
ustala je srpska Budva
ustao je Herceg Novi.
U odbranu svog poštenja
svete crkve i oltara
ustali su stanovnici
ponositog grada Bara.
Protiv vraga koji sije
zlo, nesreću i poroke
bez bojazni ljutu bitku
biju djeca srpske Boke.
Đe se ćivot svečev brani
i đedovska vjera sveta
ustao je Danilovgrad
ustala je srpska Zeta.
Od ponosa i od sreće
tekle su mi suze s’ lica
kada viđoh kako vjeru
brani srpska Podgorica.
Nikšićani k'o orlovi
raširili sura krila
i svetinje srpske brane
od Miraša i od Mila.
Ust'o Šavnik, ust'o Žabljak
ustale su i Plužine
i Mojkovac i Kolašin
brane obraz otadžbine.
Đe se hrabrim srcem čuva
krst i svete bogomolje
rod srpski je borbom svojom
zadivilo Bijelo Polje.
A u ova, za sve Srbe
teška doba i prilike
i Pljevljaci, pobrali su
vječne slave lovorike.
Čekajući da napokon
rujna zora srpstvu svane
protiv sile i nepravde
ustalo je i Berane.
Za spas vjere pravoslavne
svog poštenja i principa
ustala su listom djeca
slavnog Vasa, Ozra,Pipa.
Ustali su i Banjani
Drobnjak, Piva i Golija
da junačkim srcem brane
ćivot svetog Vasilija.
Protiv kletog Lucifera
i njegovih vražjih trupa
ustale su sve nahije
i ponosna srpska Župa.
Bratonožić, vjeru srpsku
sa oštricom brani mača
ustali su i Uskoci
Rovci, Kuči i Morača.
Ustali su i Pješivci
ustale su dične Cuce
srpsku Spartu ponovo će
ogrijati jarko sunce.
A s’ Ostroga Bjelopavlić
gromoglasnim glasom kliče
ne damo ti srpske crkve
nenarodni predsjedniče.
U ovome teškom vaktu
bez bojazni i dileme
za spas srpske crkve svete
ustalo je svako pleme.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.11.2020., 16:26   #57
MILE KRAJINA - MEDITERANSKE IGRE U SPLITU 1979.

Splite, grade na plavom Jadranu
sad si glavni na Mediteranu
ljepotom si svoje nadvisio
u velegrad ti si se razvio.
Tvoja povijest dvadeset stoljeća
pod Marjanom nek' te prati sreća
ti si prvi u Jugoslaviji
po poznatoj športskoj tradiciji.
Čast i dužnost tebi je pripala
gdje bi mladost snagu okušala
Osme Igre na Mediteranu
u Splitu su, sada, na Jadranu.
Sve pripreme Split je izvršio
i objekte za igru spremio
a uz pomoć šire zajednice
Split je sada izmijenio lice.
Po ljepoti svojih objekata
jedinstvenih ovih unikata
uz palaču Dioklecijana
mnoga zdanja sad su sazidana.
Oh da ti je, Dioklecijane
vidjet' nove u Splitu dvorane
dah zastane kad tvoje gledamo
a i ti bi od naših zastao.
Igra mašte, pera i statike
rodilo se čudo od tehnike
u Poljudu stadion je dika
ljepoticom nazvan zbog oblika.
Oblik pladnja, konstrukcija krovna
po izvedbi vrlo izazovna
rekao bi tko u zraku stoji
čast onome tko ga tako spoji.
Kad ga gledaš sa zemlje i zraka
poza mu je impresivna svaka
svu prateću on ima tehniku
za nogomet i za atletiku.
Splitski Hajduk imat će arenu
nek' koristi svu blagodat njenu
uz plinaru dosta se mučio
pa je s pravom ovo zaslužio.
Uz stadion, na sjevernoj strani
bazeni su novi locirani
tri bazena velika i mala
po kojim je oblik morskog vala.
Darovitost te arhitekture
daje odraz visoke kulture
pred bazenom stoji Adriana
iz mramora krasnog isklesana.
Maskota je prava ljepotica
to je sredozemna medvjedica
još sporednih ima igrališta
nove staze, razna borilišta.
Na Gripam' se dvorana izvila
u obliku galebovih krila
to je nova dvorana športova
po ljepoti puna izazova.
Za košarku i druge namjene
prostorije služit će nam njene
a oko nje objekti prateći
Split u malom, moglo bi se reći.
Objekti su za širu regiju
za Hrvatsku i Jugoslaviju
športskom Splitu ova dužnost prija
u malom je sad Jugoslavija.
Spomenut ću i naše gradove
domaćine za razne športove
Šibenik se diči katedralom
Trogir stari sa svojim portalom.
A Supetar pjesnicim' i cvijećem
Hvar se diči sa vječnim proljećem
Zadar divni sa svojom povijesti
i Makarska kad turiste smjesti.
Omiš, gradić na ušću Cetine
ima plaže i uvale fine
Sinj viteški s Cetinjske krajine
po alkarim' poznat od davnine.
Znak suradnje za tri kontinenta
prijateljstvom istinskim prožeta
tri kružnice zrcale na moru
povezane vidiš na obzoru.
Mediteran što zemlje umiva
Split ih sada na Igre poziva
poznajmo se da se približimo
i u miru da bratski živimo.
Nek' nestane rata na planetu
da sva'k' mirno spava u krevetu
da nam djeca djetinjstvo imaju
u majčinom toplom zagrljaju.
Nek' se čuva ova zemlja divna
za mir svjetski nek' bude aktivna
mir nek' vlada među narodima
to naš narod poručuje svima.
Za ovakvo djelo plemenito
pokrovitelj je predsjednik Tito.

MILE KRAJINA - ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U SARAJEVU 1984.

Veseli se, Bosno plemenita
što si tako lijepa, glasovita
kad te gledam k'o da čitam bajku
ja te volim k'o rođenu majku.
Čovjeku je pogledat' najdraže
Bosnu divnu i njene pejzaže
ljekovite vode i izvore
gorda brda i visoke gore.
A posebno Šeher Sarajevo
o njemu bih vječno pjesme pjev'o
kad pogledam njegove starine
razdraga mi srce iz dubine.
Gazi Husrev-begova džamija
ljepša mi je neg' Aja Sofija
Baš-čaršija i njeni dućani
han Morića, skladni bezistani.
Tu imaju dvije katedrale
još džamije, velike i male
i vodovod imali su prije
od Engleza i od Austrije.
Bistre vode teku iz planine
na fontanam' nemaju slavine
već raskošno u bistrome mlazu
poje žedne kad su u prolazu.
A Miljacka i njene kaskade
pruža čari za stare i mlade
i mostovi što joj grle lice
te planinske male ljepotice.
Dva dragulja koje ne spomeni
ali srcu prirasli su meni
vrelo Bosne i sumporne banje
na Ilidži, pravo uživanje.
Poslušajte što ću reći ovo
opjevat ću Sarajevo novo
domaćina za športove zimske
četrnaeste igre olimpijske.
Na sve strane nova gradilišta
sve mobilno k'o da su bojišta
tu prinosim' grad izmijeni lice
zbog zaštite ljudske okolice.
Kompleks Zetra, moderna dvorana
na stupovim' skladno razigrana
u sklopu je Koševo zeleno
taj stadion građen suvremeno.
Za hokej će poslužiti zdanje
umjetničko i brzo klizanje
evo centra športskog kulturnoga
Skenderije, bisera sjajnoga.
Često u njoj vrše natjecanje
sad je hokej i brzo klizanje
ima novih zgrada i hotela
još se grade olimpijska sela.
Na Mojmilu i Igman planini
u Dobrinji i na Jahorini
neboderi idu u visine
s minaretim' harmoniju čine.
Sarajevo što za Igre sprema
tih ljepota na svijetu nema
planinski su vijenci poredani
k'o djevojci na grlu đerdani.
Tu se jele grle s oblacima
kao mlade cure sa momcima
Trebević je na domaku grada
izletište za stara i mlada.
Nove staze za bob i sanjkanje
tu će mladost pokazati znanje
svud okolo zelene su gore
a potoci tihano žubore.
Gore više Jahorina slavna
skijašima poznata odavna
ona ima sadržaje cijele
vikendice, domove, hotele.
Divne alpske staze suvremene
u skijanju takmiče se žene
na Igmanu veliko je djelo
uz press centar olimpijsko selo.
Bolje staze na svijetu nema
što se ovdje za biatlon sprema
krasna staza na velikom polju
za trčanje koji ima volju.
Malo polje ima udolice
doskočište i skakaonice
Bjelašnica na vrhu je gola
spušta staze do Babinog dola.
Za muškarce u alpskom skijanju
i u drugom športskom nadmetanju
tu hoteli, novi pansioni
restorani i drugi pogoni.
Ceste vode na sva igrališta
i žičare na vrh borilišta
za mir, bratstvo u čitavom svijetu
da nestane rata na planetu.
Sarajevo, volim te najviše
u proljeće, kad behar miriše
lijepa ti je Baš-čaršija stara
maksuz selam od Mile guslara.

MILE KRAJINA - UNIVERZIJADA U ZAGREBU 1987.

Oj Zagrebe, moj najljepši grade
domaćine Univerzijade
grade bijeli na rijeci Savi
sve studente u svijetu pozdravi.
Pozovi ih u okrilje svoje
neka vide te ljepote tvoje
i pripreme što vršiš u gradu
za uspješnu Univerzijadu.
Nek' osjete naši dragi gosti
zagrebačke gostoljubivosti
pokažimo zgrade i starine
glavnog grada svoje domovine.
Prvo jezgru u Gornjemu gradu
krasni Sabor za hrvatsku Vladu
oko njega muzejske prostore
svaki za se povijest govore.
Crkva svetog Marka uzorita
Grič i stara vrata kamenita
sva imanja odvažnih plemića
i paviljon slavnog Meštrovića.
Kaptol drevni, riznicu nemalu
i svetište, dičnu katedralu
još izložbu posjetit' se mora
najvećega našeg donatora.
Kao slikar koji čuda stvara
Ante Topić, naš vrli Mimara
park Zrinjevac koji nema mana
panorama sa TV ekrana.
Prvi dio ime zadržava
hrvatskoga kralja Tomislava
a srednji je biskupa slavnoga
treći dio Nikole Zrinskoga.
Tu Strossmayer galeriju ima
vrijedna djela ostavi nam svima
sto dvadeset godina je sada
kad je JAZU osnovana tada.
A vrhunska naša ustanova
znanstvenika, najvećih umova
Zagreb ima i sveučilište
najstarije kulturno središte.
Kazalište, palaču Lisinski
kulturni su objekti istinski
kultura nam vrhunac doseže
od Šenoe, Matoša, Krleže.
Sada mladi neka nastavljaju
kada čvrste temelje imaju
šport i folklor u Zagrebu bije
kao vulkan kad lava izbije.
I najdalje zemlje preko mora
sudjeluju na smotri folklora
Zagreb prima studentske družine
osamdeset i sedme godine.
Sto petnaest zemalja će slati
koje će se ovdje natjecati
športski Zagreb sve uvjete ima
udovoljit' može studentima.
Jer objekte ima suvremene
i istinski dobro opremljene
kao prvo stadion Dinamov
Dom športova Cibonin imamo.
I objekti drugi su poznati
naročito oni na Šalati
sudjeluje još deset gradova
za ukupno dvanaest športova.
A posebno u srce me dira
Tomislavac kad se renovira
što prekrasnu ima okolicu
izletišta, Sljeme, Medvednicu.
I Maksimir, naš ljepotan stari
razonode što pruža i čari
cilj je glavni Univerzijade
da okupi cijelog svijeta mlade.
Putem športa da se približimo
svoje ruke bratski ispružimo
sva'k' svakoga da cijeni k'o brata
za mir vječni, da ne bude rata.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.11.2020., 20:36   #58
MILE KRAJINA - HRVATSKA DRAMA OD PADA SLAVONIJE 1526.-1687.

Slavonija, za turskog vremena
hrvatskom je krvlju natopljena
još je teže podnosila muke
prolazeći kroz tuđinske ruke.
Gradovi su njeni popaljeni
i sinovi mnogi pogubljeni
Balkan gori i Europi prijeti
Turska hoće svijet zauzeti.
Silna vojska cara Sulejmana
brojna, jaka i naoružana
a s carem su veziri i paše
bilo ih je i od krvi naše.
Gazi Husrev-beg, dobro poznati
Hrvati su otac mu i mati
oteli ga, dijete poturčili
i za bega njega postavili.
Takovih je na tisuće bilo
u djetinjstvu što ih poturčilo
reći ću vam za cara turskoga
Sulejmana Veličanstvenoga.
Majka mu je Hrvatica bila
Hercegovka kršna ga rodila
tako Hrvat svoga brata sječe
krv hrvatska na potoke teče.
U tisuću i petoj stotini
još dvadeset i šestoj godini
Slavoniju, pa i Srijem cijeli
u krvi su Turci zauzeli.
I Osijek tada zauzeše
most na Dravi gradit' započeše
rat krvavi na Mohačkom polju
Mađari se tu s Turcima kolju.
Kralj Ludovik nespreman je bio
s Turcima se u boj upustio
vojske malo, a s nešto Hrvata
a turska je sila obilata.
Kralj pobježe iz Mohača grada
utopi se u močvari tada
nesta vladar mađarsko-hrvatski
započeše dani zulumćarski.
Pade Osijek, Tvrđa Slavonije
Turci kreću preko Hungarije
Mađari su vlast Habsburgu dali
stoljećima pod njim su ostali.
U knjigama Tade Smičiklasa
čitam povijest nemilih užasa
što su Turci narodu činili
bizantinskim načinom mučili.
I prebjezi s Turcim' ubijaju
i domove naše otimaju
kad su Turci pritisnuli jače
Hrvati se iz Bosne povlače.
I hrvatskih drugih pokrajina
bježali su ispred tiranina
takozvani Bunjevci i Šokci
od mača su pobjegli k'o bokci.
Ostaviše sve što su imali
goli život da bi sačuvali
preko Srijema, Bačke, Slavonije
u Mađarsku, sve do Austrije.
Habsburg podlu politiku vodi
ne će da nam zemlju oslobodi
sebi želi zadržat' Mađarsku
i lijepu državu Hrvatsku.
Stoljeća su tako prolazila
krv hrvatska, mađarska se lila
sjetimo se boja krvavoga
i sigetskog Nikole Zrinskoga.
Car Sulejman ponovno prijeti
Beč je htio silom zauzeti
most čuveni, na rijeci Dravi
od Osijeka do Darde napravi.
Cesar Zrinskom pomoć obećao
al' ju nije u Siget poslao
Zrinski, s vojskom, na jurišu pade
i predziđe kršćana postade.
A s istoka Turci krv nam piju
Mleci hoće otet' Dalmaciju
po Hrvatskoj ređaju se bitke
sablje nikad ne miruju britke.
Tuđinci se vječito ređaju
da hrvatsku zemlju otimaju
kod nas borbe dok se vode ljute
u zapadnoj Europi šute.
Jer ih štite junaci istinski
braća Petar i Nikola Zrinski
Petar Zrinski sa sabljom fijuče
kod Otočca Čengić-pašu stuče.
A Nikola, s trista konjanika
dv'je tisuće tatarskih vojnika
pa Nikola Zrinski, vitez pravi
kao borac i pjesnik se slavi.
U Turke se sa sabljom zalijeće
niti cara uvijek slušat' ne će
ljudi kažu: poginut ćeš lako
a Nikola govori ovako.
Rađe kao lav ću poginuti
nego kao magarac živjeti
Zrinski ode do Osijeka grada
most je turski zapalio tada.
Pa Europa divila se slavi
za taj podvig što Zrinski napravi
kralj španjolski orden mu je dao
zlatno runo, tako se je zvao.
Turska vojska opet mira nema
vezir Ahmed Ćuprilić se sprema
boj počeše kod svetoga grada
Turci bitku izgubiše tada.
Car Leopold, mjesto da ih goni
poraženim Turcim' se pokloni
mir sramotni mačvanski potpiše
kod nas ih je bilo još i više.
Neka ginu hrvatski prvaci
da Hrvatsku na koljena baci
nepravde je bilo prevelike
svuda svoje postavlja časnike.
Braća Zrinski trpjet' nisu htjeli
već urotu kovat' započeli
oni takvu politiku vode
od Habsburga da se oslobode.
A Nikola u lovu je pao
kažu da ga vepar razderao
il' od šusa austrijske sluge
sva Hrvatska boluje od tuge.
Petra Zrinskog postave za bana
on poziva Krstu Frankopana
i suprugu, Katarinu zvanu
da pomogne bratu Frankopanu.
Veneciju prvu su pozvali
kako bi im vojnu pomoć dali
još Francuze zovu i Poljake
nigdje nema te pomoći jake.
Petar ne zna što će od užasa
od Turske je potražio spasa
nitko njemu nije pomoć dao
car Leopold za to je saznao.
Na prijevaru u Beč ih pozove
da im glave odrubi njihove
tisuć' šetsto sedamdeset prve
naše molbe uzaludno vrve.
Trideseti travnja to bijaše
kad prvake pogubiše naše
Petra Zrinskog, hrvatskoga bana
kneza Franu Krstu Frakopana.
Sva Hrvatska kao baklja gori
jadni narod teški zulum mori
Turci turče, harač navaljuju
mučilišta teška primjenjuju.
Odvažniji odlaze u gore
u hajduke, da se sami bore
Carigrad nam opet navaljuje
na Beč silnu vojsku upućuje.
Preko dvjesta pedeset tisuća
to je vojska najveća moguća
sultan Mehmed poziva vezira
da on turskom vojskom komandira.
Vezir Kara Mustafa je pravi
što će Tursko Carstvo da proslavi
tisuć' šetsto osamdeset treće
vezir na Beč, s turskom vojskom, kreće.
Nema više Zrinskih, Frankopana
tvrdog štita, predziđa kršćana
slobodno je pod Beč dolazio
i tvrđavu s vojskom opkolio.
Topovima živi oganj daju
ljestve nose, na grad jurišaju
stoji vika turskih zulumćara
panika se jezovita stvara.
Turci tuku, nigdar ne pristaju
pod zidine lagune stavljaju
obrana se grčevito brani
sjeku Turke momci odabrani.
Stiže pomoć Jana Sobjeskoga
vojskovođe i kralja poljskoga
iznenada udari na Turke
odmah svoje okrvavi ruke.
I vojvoda Karlo Lotarinški
s vojskom Beču pomože istinski
kako su Turke porazili
u Beč nikad nisu se vratili.
Carska vojska progonit' ih stade
do potpunog izgona nastade
u tisuću i šestoj stotini
osamdeset i sedmoj godini.
Osijek je oslobođen tada
carska vojska Slavonijom vlada
svaka vojska, koja je god došla
narodu je preko leđa prošla.
Vojnici su narod zlostavljali
čak su ljudi Turcima bježali
svoj su narod stali naseljavat'
i naše im oranice davat'.
Vlastelinim' kralj zemlju prodaje
a Slavonac kao kmet ostaje
jedan tuđin kad nam s vrata sjaši
odmah gori ponovno uzjaši.
Uvijek dođe gori od gorega
tlačitelji naroda našega.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.11.2020., 13:29   #59
MILE KRAJINA - GOSPA SINJSKA OD RAME DO SINJA U TRI STOLJEĆA

Teška povijest roda hrvatskoga
za vrijeme zuluma turskoga
preko Drine Turci navališe
Bosnu krasnu listom porobiše.
Ljude, žene, djecu ubijaju
i ognjišta naša otimaju
a s njima su i prebjezi bili
teški zločin skupa su činili.
Kuće pale, djevojke siluju
nepokorne na kolac nabiju
kad su Turci izvršili napad
Hrvati se povlače na zapad.
U Mađarsku i u Austriju
da gnijezdo u Gradišću sviju
svoju rodnu napustiše grudu
da robovi tuđincu ne budu.
A mnogi su bili opkoljeni
turskom vojskom tako umoreni
padali su gradovi i sela
Jajce pade, pade Bosna cijela.
I hrvatske pokrajine dične
doživješe tragedije slične
Herceg-Bosna, dio Slavonije
i Zagora kršne Dalmacije.
U Sinju je crkva zapaljena
i samostan, tog teškog vremena
franjevci se tada raziđoše
i Gospinu sliku ponesoše.
U Ramu su jedni išli tada
drugi idu do Trsata grada
a u Rami, pitomoj oazi
samostan se na Šćitu nalazi.
I još Crkva Gospe od Milosti
tko ju voli, svakom grijehe prosti
uz planine strše jele vite
porobljenim pružaju zaštite.
Rijeka Rama po polju krivuda
krasna sela naokolo svuda
Osmanlije Ramu posjetiše
i na Šćitu crkvu zapališe.
Gospina je slika u njoj bila
vatra joj se nije ni dovila
beg Kopčić je iz crkve iznio
i u ambar u žito sakrio.
Al' za čudo to bijaše svima
što u bega uvijek žita ima
trošio ga više ili manje
u ambaru uvijek isto stanje.
Snaja sazna, hoće vlasti zvati
a beg sliku franjevcima vrati
novu crkvu franjevci naprave
i Gospinu sliku u nju stave.
Franjevci su muke podnosili
i svoj narod stalno čeličili
ali zulum nije im'o kraja
pa se mnoga poturčila raja.
Islam primi, janjičar postade
pa svoj narod progoniti stade
braćo moja, i sestrice mile
da vidite kako majke cvile.
Jedinog joj sina otimaju
na turčenje u Carigrad daju
suze liju k'o jesenje kiše
majka tužna za sinom uzdiše.
Tuđin kleti uvijek vješto radi
da Hrvate među se zavadi
još Hrvati, tuđincu za volju
svakog rata jedan drugog kolju.
Mukotrpno stoljeća prolaze
tiranije sve žešće dolaze
proplakaše franjevci na Šćitu
ni od koga nemaju zaštitu.
U tisuću i šestoj stotini
osamdeset i sedmoj godini
zov fra Pavla dičnog Vučkovića
gvardijana Stipana Matića.
Knjigu pišu u Ravne kotare
pozivaju hrvatske serdare
po imenu Božu Miljkovića
i Iliju zvanog Mitrovića.
Zulumćari harač navališe
ne može se podnositi više
za oltare konje privezuju
ornamentim' našim pokrivaju.
U Kotarim' vojsku sakupite
pa iz Rame narod izbavite
vodite nas Sinju bijelome
i Cetinjskom polju širokome.
Dvije vojske iz Kotara kreću
a iz Sinja Zeno vodi treću
jedni idu preko Rakitnoga
drugi preko polja Duvanjskoga.
Treći idu do Kupresa bijela
robe, pale gradove i sela
jedan dio naroda poveli
blago gone, žito ponijeli.
Kod ovakvog užasa i drame
svećenici pođoše iz Rame
Gospinu su sliku ponijeli
zlatni kalež i knjige uzeli.
Nose ono što je bilo vrijedno
vjeru, žrtvu i znanje zajedno
na izlasku do zapadne strane
procvilio Matić gvardijane.
Živci su ga do kraja izdali
on se vrati i crkvu zapali
da ju ne bi Turci ogadili
konjušnicu od nje napravili.
Narod bježi, franjevci ga vode
Sinju, gradu kraj Cetine vode
franjevci se u Sinju smjestiše
po selima narod razmjestiše.
Fratre prati bijeda i nevolja
sve od Sinja, pa do Dugopolja
još u Klisu, kasnije u Splitu
skrivali su Gospu plemenitu.
Bubičić je Jure čuvar bio
i u ormar sliku je sakrio
kad u ormar netko nešto stavi
ujutro se na podu pojavi.
Jure reče da više ne meću
pred ormarom upališe svijeću
franjevci se u Sinj povratiše
i u crkvu Gospu postaviše.
Turska sila ponovno prijeti
Sinj bijeli hoće zauzeti
tisuć' sedamsto petnaestog ljeta
Bitka za Sinj već je započeta.
Turske vojske šezdeset tisuća
po Cetini krv se lije vruća
a pod vodstvom Seraskera-paše
poturčene krvopije naše.
Na Otok su prvo udarili
tu su mnogi glave poburili
silnu vojsku Turci su imali
Otočane nemilo poklali.
Druga vojska Vrliku napala
i na vjeri sve redom poklala
Sinjani se za boj pripremaju
zaklinju se da se ne predaju.
Oni nose Gospinu priliku
na tvrđavu penju se veliku
sablje oštre, pune puške šare
postavljaju na kule mužare.
Sedam stotin' cetinjskih junaka
na šezdeset tisuća Turaka
fra Pavao Vučković ih vodi
stjegonoša prvake slobodi.
A uz pomoć Blažene Djevice
Majke Božje, naše zaštitnice
slomit ćemo svakog dušmanina
ma koliko da ih ovdje ima.
O vratu mu križ Isusa Krista
u desnici oštra sablja blista
a u lijevoj puška okovana
tako valja dočekat' dušmana.
Uz Grabovca Brčić don Ivane
i Lovrići orni za megdane
prvo Turci Sinj su zapalili
na tvrđavu juriš učinili.
Ali sijeku sinjski vitezovi
razjareni k'o ljuti lavovi
vojska Turke s tvrđave siječe
žene, djeca na koljenim' kleče.
Majku Božju neprestano mole
da kršćani nekrstu odole
pade sila turskih jurišnika
među Turcim' zavlada panika.
Janjičari mole pašu svoga
da se kane Sinja kamenoga
ne možemo mrtve pokupiti
a kamoli tvrđu osvojiti.
Kamenjem nas tuku pustimice
usred čela il' međ' lopatice
danju, noću, tako nam se čini
zidom šeta žena u bjelini.
U nas gleda, a kudjeljom prijeti
vi tvrđave ne ćete uzeti
srdobolja na Turke navali
stotine su dnevno umirali.
To su prava na zemlji čudesa
kao da su došla baš s nebesa
bježe Turci, plijen ostavljaju
i oružje sa sebe bacaju.
Kad Sinjani juriš učiniše
sjekuć' Turke plijen povratiše
zarobiše vojnika turskoga
i opremu paše zloglasnoga.
Na taj spomen vitezova pravih
Sinjska alka od tada se slavi
pobjeda se Gospi pripisuje
a narod ju voli i poštuje.
Zlatnom krunom Gospu okruniše
i od srebra okvir napraviše
narod hrli preko kamenjara
bosi stižu Gospi do oltara.
Sinj je mali za hodočasnike
kad je blagdan od Gospe Velike
molimo se i Gospi i Bogu
da nam dade mir, bratstvo i slogu.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.11.2020., 15:08   #60
MILE KRAJINA - NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI

Četiri stotin' godina je sada
kako Siget od Turaka strada
braniše ga hrvatski sinovi
sve serdari, sivi sokolovi.
A njih vodi Zrinoviću bane
koji Turkom zadavaše rane
Zrinoviću, ti hrvatski sine
ogledalo naše domovine.
Mora ginut' za svoj narod pravi
u boj ići žestoki, krvavi
al' nemojte ginut' za tuđina
dok je pod njim naša domovina.
Sva'k' nas grleć' hoće da udavi
zemlju našu da pod čizmu stavi
Hrvat stalno za slobodom sniva
al' potlačen vjekovima biva.
Na milijune pogine Hrvata
od tuđina, krvavih dželata
turska sila nije obuzdana
za vrijeme Maksimilijana.
Dok ju Šubić Nikola ne smlati
a s njime su ostali Hrvati
tuđin nama daje obećanje
pak nas onda pošalje na klanje.
I kamen bi mog'o proplakati
kako ginu za drugog Hrvati
ginuli smo k'o nitko nikada
od istoka, juga i zapada.
Malo tko na nas nije dig'o pušku
da nam djecu poubija mušku
a s istoka ta aždaja kleta
hoće pola progutati svijeta.
Svoje kandže na Europu pruži
mnoge naše majke da rastuži
mnoga djeca bez oca ostaše
i udove tek udate snaše.
Plakat' moram kad se sjetim jada
kako narod hrvatski nastrada
nikad Hrvat, u svojoj povijesti
nije htio tuđe zaposjesti.
Nego uvijek, sa svojeg ognjišta
zemlju braneć' ne obrani ništa
kad se sjetim uhvati me jeza
bilo nas je kolik' i Engleza.
Za vrijeme kralja Zvonimira
kad hrvatska slava kulminira
ali danas, kad se prebrojimo
mi žalosnu bilancu vidimo.
Habsburgovče Maksimilijane
proklet bio na sve četiri strane
što uništi hrvatsku elitu
i obitelj Zrinskog plemenitu.
Cilj je bio tvoje mračne krune
da Zrinskome pomrsiš račune
kad je cesar Zrinskoga pozvao
i prijedloge za obranu dao.
Ti ćeš branit' Siget od Turaka
s dvije do tri tisuće momaka
ja ću silnu vojsku sakupiti
onda s leđa na njih udariti.
Imaš dosta praha i olova
tri tisuće hrabrih vitezova
ali pod nos habsburškoga cara
Zrinski ne zna da je prijevara.
Već kada je razumio riječi
sablju vuče, po kaldrmi ječi
sablju trže, a u cara gleda
care, Zrinski Turcim' Siget ne da.
Gledaj, care, britku sablju ovu
što će branit' krunu cesarovu
stijeg hrvatski visoko se vije
Hrvat rado svoju krvcu lije.
Za kršćanstvo, vjeru i dom sveti
Hrvat znade na bojištu mrijeti
ta odvažnost hrvatskoga bana
i sigetskog hrabrog kapetana.
Tad dočeka Turke na Sigetu
kad su bili u snažnom naletu
sto tisuća stiže Osmanlija
na svijetu najjača armija.
Car Sulejman vojsku predvodio
Beč je tada osvojiti htio
s njime ide poturica naša
vezir Mehmed Sokolović paša.
Borba traje tridest i dva danka
danju, noću juriš bez prestanka
Siget gori, bedemi se ruše
ranjenici u krvi se guše.
Ginu Turci, ginu i kršćani
na jurišu ili u obrani
boj krvavi ne može se dalje
car Sulejman Zrinskom pismo šalje.
Predaj Siget, nemoj gubit' glavu
dat ću tebi hrvatsku državu
krunu zlatnu ja ću tebi dati
i hrvatskim kraljem ćeš se zvati.
Njemu Zrinski oštro odgovara
ne bojim se otomanskog cara
zar si, care, izgubio glavu
pa mi nudiš krunu i državu?
Krunu nudiš, a radiš o glavi
zločin činiš u mojoj državi
ne ću tebi Siget pokloniti
ja ću rađe glavu izgubiti.
A pomoć će stići svakog dana
od cesara Maksimilijana
ne ćeš ni ti iznijeti glave
iz sigetske močvare krvave.
Na bedeme Turci jurišaju
danju, noću nigdar ne prestaju
car umire, uz bedeme grada
od bolesti i teškoga jada.
Sokolović vojsku preuzima
i nastavi bitku jurišima
mrtvim carem janjičarim' prijeti
da se Siget mora zauzeti.
Naša djeca što su odvedena
to je bila vojska poturčena
tako udri Hrvat na Hrvata
Sokolović na Zrinskoga brata.
Svaki spreman izgubiti glavu
za tuđega cara i državu
oj sudbino, ti prokleta bila
zašto si nam braću zavadila?
Silni Turci viču i alaču
s golim sabljam' na zidine skaču
potok tada zemni presušiše
barutanu vatrom zapališe.
Ali sijeku hrvatski junaci
vitez Zrinski i s njima Hungarci
Siget gori, ranjenici ječe
britke sablje na bojištu zveče.
Od topova, noža i pušaka
pade tridest tisuća Turaka
i vojnici Zrinskog izgiboše
tri stotine jedva ostadoše.
Kod ovakve strave i užasa
Zrinski vidi da mu nema spasa
on pomoći ni od koga nema
na posljednji juriš se priprema.
Nema vojske Maksimilijana
lažna pomoć to je obećana
iako je vojsku sakupio
on Zrinskome nije pomoć' htio.
Prijeti ovdje sav kršćanski Zapad
što je Turcim' dopustio napad
na braniku stojeći smo bili
svojom krvlju Europu branili.
Zrinski vojsku i časnike zove
Juranića i sve vitezove
hod'te, braćo, da se zagrlimo
jedan drugom grijehe oprostimo.
Sad nemamo drugoga izbora
za dom mili umrijeti se mora
umrijet ćemo, časno, za slobodu
slavu donijet' hrvatskome rodu.
Mi ne ćemo izdajice biti
rađe ćemo slavno poginuti
narod će nam spomenike dati
i junaštva naša spominjati.
On oblači haljine od zlata
ruže vrijedne stotinu dukata
pa poruku bane ostavio
i u pismu ovo govorio.
Tko će mrtvog Zrinskog ukopati
nek' mu budu od zlata dukati
stade Zrinski vojsci govoriti
ja ću sada vrata otvoriti.
Živi oganj topovima dajte
s golim sabljam' za mnom jurišajte
s jedne strane stavio Lapića
s druge strane Lovru Juranića.
Naprijed, braćo, Zrinski komandira
Turci bježe glavom bez obzira
kad se junak zaleti među nje
oštre sablje sijevaju k'o munje.
Siječe junak i razgoni Turke
krvave mu do ramena ruke
ranjen vitez po bojištu skače
Turke siječe što god može jače.
Al' ga puška pogodi u glavu
Zrinski pade na krvavu travu
na posljednjem jurišu je pao
za kršćanstvo svoj je život dao.
Tu su pali znani i neznani
naša braća, borci odabrani
mrtvom Zrinskom vezir je rekao
takvog borca i Bogu je žao.
Da smo, brate, udružit' se znali
Europu bi u rukam' imali
slava Zrinskom, slava junacima
i vječito poštovanje svima.
Tebe, Zrinski, slave u svijetu
a najviše u gradu Sigetu
tvoj te narod zaboravit' ne će
dok se kugla zemaljska okreće.
Dubrovčanin is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:48.