Koliko godina ste bili sa svojim partnerom prije braka?

[lazan]

Carpe Diem!!! kaže:

Strah od tih brzopoteznih brakova mi je onda, ipak, opravdan

Ne znam ali ja sam jos u braku poslije skoro 30 godina pa ti vidi .

[violeta1980]

mrafica kaže:

Osobno mislim da za to nije presudno nikakvo vrijeme, već iskrenost prema sebi i drugome.

Po meni, ljudima ne fali više vremena prije braka, nego manje zavaravanja da će se to nešto (čega su već svjesni) promijeniti (kad se usele, kad se ožene, kad dođe dijete), nego je takvo kakvo je.

Pa, ja mislim da nije baš tako. Postoji neko minimalno razdoblje, a koje obvezno, mislim, uključuje i zajednički život, za koje možeš nekoga upoznati. Sve važnije situacije, izazovi, naprosto ne stanu u pokoji mjesec. Ne mogu se tako brzo izredati. Nego kako slučajno naiđu između običnih dana kada je svatko dobar, pouzdan, pametan, duhovit i tako to, a bar meni vrlo važno da se osjećam sigurna u svoje izbore. O sexualnim kompatibilnostima da ne govorim. Netko je od prvog dana posve iskren prema partneru oko toga? Hm...
Srž, iskrene, automatske i nepatvorene, nenaglancane, reakcije nekih ljudi u svojo prošlosti shvatila sam i jasno vidjela mnogo kasnije.
Ja se bar ne bih usudila povući ijedan konačan, životno važan potez, prije recimo 2 godine. Niti baš vidim razlog za to u današnje vrijeme.

[Carpe Diem!!!]

I corava koka zrno ubode, ali to nije vecinski

[Carpe Diem!!!]

violeta1980 kaže:

Pa, ja mislim da nije baš tako. Postoji neko minimalno razdoblje, a koje obvezno, mislim, uključuje i zajednički život, za koje možeš nekoga upoznati. Sve važnije situacije, izazovi, naprosto ne stanu u pokoji mjesec. Ne mogu se tako brzo izredati. Nego kako slučajno naiđu između običnih dana kada je svatko dobar, pouzdan, pametan, duhovit i tako to, a bar meni vrlo važno da se osjećam sigurna u svoje izbore. O sexualnim kompatibilnostima da ne govorim. Netko je od prvog dana posve iskren prema partneru oko toga? Hm...
Srž, iskrene, automatske i nepatvorene, nenaglancane, reakcije nekih ljudi u svojo prošlosti shvatila sam i jasno vidjela mnogo kasnije.
Ja se bar ne bih usudila povući ijedan konačan, životno važan potez, prije recimo 2 godine. Niti baš vidim razlog za to u današnje vrijeme.

Ja u zivotu NIKADA nijednu prijateljicu nisam upoznala za manje od godinu dana, kamoli muskarca sa kojim bih dijelila zivot. Kada kazem upoznala mislim spoznala i onu mracnu, losu, tamnu stranu pa onda vagala sa sobom sta i koliko mogu prihvatiti. Za prijateljice mi nije bitno, nece zivjeti sa mnom niti mi biti otac djetetu pa sam vise i mogla tolerisati i opet sam dozivljavala sokove nakon nekog vremena.

Svi su na pocetku mnogo pozitivniji i "bolji" nego kasnije kada se opuste.

Neko pukom srecom i naleti na pravu osobu ili se poklope faktori ali ne mislim da je to cesto.

[Zhuta]

Ne bih mogla s nekim stupiti u brak nakon par mjeseci veze.
Na početku funkcionalne veze dok je zaljubljenost na maksimumu, ne mogu realno sagledati stvari. Brak nije novi par cipela koje zamijeniš ako te počnu žuljati.
Ne bi mogla biti u braku sa osobom koju ne poznajem ili koja ne poznaje mene, pravu mene, a ne napirlitanu, uvijek savrseno odepiliranu, namontiranu curu koja nikad ne psuje i uvijek je vesela i vrckasta jer je zaljubljena, kao na početku veze.

[Zhuta]

lazan kaže:

Ne znam ali ja sam jos u braku poslije skoro 30 godina pa ti vidi .

Jesi, ali si ranije rekao da ste duže bili u vezi da se vjerojatno ne bi oženili.
To sam shvatila kao da u braku morate podnositi neke stvari koje bi u vezi bile dealbraker, ali ih trpite zato jer ste potpisali.

Ja ne bi mogla funkcionirati tako.
Kad sam ulazila u brak točno sam znala što dobijam, bez iluzija, ružičastih naočala, svjesna njegovih mana i činjenice da sam spremna živjeti sa istima.

[Ailani]

4 godine veze prije braka,godinu dana braka bez djeteta, dijete će sada doći negdje oko druge godišnjice braka.

[Mamekica]

lazan kaže:

Hodali 6 mijeseci skupa . Razisli se zbog ne kompatibilnosti . Poslije dvije godine pomirili se . Petnaset mijeseci nam je bilo dovoljno da se ozenimo i rodimo . Usustini se uopce nismo poznavali . Upoznavali se u braku . Ni danas se ne znamo . Svaki dan se otkriva nesta novo .

Imam dojam kako hoćeš reći da je čitav taj proces zabavan. Onak. Nije.

[djabeime]

Nisam ubračena pa ne znam koliko se moje mišljenje pika, ali ću ga ipak napisati.

Totalni sam skeptik prema brakovima nakon svega par mjeseci veze. Previše mi je tu još zaljubljenosti, ushićenja i rozih naočala. Kako ono kažu da zaljubljenost traje nekih 2 godine i tek onda skidamo roze naočale i počinjemo voljeti kompletnu sliku. Ili prestanemo, jel.
Vjerujem da je potreban određeni period da se prođe većina situacija da bi se malo bolje upoznala osoba. Kroz par mjeseci vam je još uvijek sve novo pa samim time i zanimljivo, uglavnom se samo družite na dejtovima, šećete parkovima i držite za ruke. Hoću reći da tu još nema nekih zajedničkih obaveza, težih životnih situacija, bolesti, otkaza, financijskih ponora, lošijih raspoloženja, debljih i zapuštenijih faza da bi vidio koliko si doista odgovarate i u takvim slučajevima, koliko će netko ostati uz tebe i tada. Lako je biti u vezi kad je sve cvijeće, pravi test dolazi upravo u ovim drugim situacijama koje rijetko na red dođu u prvih nekoliko mjeseci pa i više.
Isto tako i teme za razgovor. Kroz tri mjeseca se ni ne izlistaju sve teme, a možda nakon dvije godine više nećete imati o čemu pričati. Kod seksa dosta veliku ulogu igra to što nam je netko nov. Neki jednostavno prestanu biti zanimljivi i napeti nakon par mjeseci jer više nisu novi.

Novitet. Ta varijabla se mora eliminirati da bi dobili malo bolju sliku o tome zbog čega nam je nešto zanimljivo. Jer ako je zanimljivo zbog samog sebe, može potrajati, ali ako je zanimljivo samo jer je novo i nepoznato, prestat će to biti nakon nekog vremena.

Isto tako sam zagovornik suživota prije braka. Nije isto kad ne živite skupa pa se prvo sredite doma, malo odmorite i onda idete nać s nekim i kad živite skupa pa vidite kad dođe doma živčan s posla i hoće sam da ga pustiš na miru 10 minuta i ne da mu se sad odmah istuširat nego će poslije. Previše je tu sitnica koje bi mogle živcirati, iritirati, stvarati negativnu energiju. Prvi primjer je trenutno aktualna tema na ovom podforumu - jel netko cleanfreak? Savršen argument za zagovaranje suživota prije braka.

A i da, ne kužim čemu žurba danas kad to više nije tabu, zašto ne iskoristiti vrijeme i suživot za dodatnu provjeru i sigurnost kad već možemo?
Ništa ne garantira, primjera je i s jedne i s druge strane, ali vjerujem da povećava vjerojatnost bolje procjene.

Meni je obavezno pitanje na vijest da se netko ženi nakon kratke veze ili bez suživota prije - jel trudna. Frendica me prekorava zbog toga i kaže da nisam dovoljno romantična

Edit: trenutno u vezi preko 2 godine, od toga 6 mj živimo zajedno. Bila sam u vezi i preko 5 godina i misla sam da je to to pa nije bilo. Jbg, nikad se ne zna, sve je to valjda lucky guess

[lazan]

Zhuta kaže:

Jesi, ali si ranije rekao da ste duže bili u vezi da se vjerojatno ne bi oženili.
To sam shvatila kao da u braku morate podnositi neke stvari koje bi u vezi bile dealbraker, ali ih trpite zato jer ste potpisali.

Ja ne bi mogla funkcionirati tako.
Kad sam ulazila u brak točno sam znala što dobijam, bez iluzija, ružičastih naočala, svjesna njegovih mana i činjenice da sam spremna živjeti sa istima.

Ima istine u svemu napisanom . Htio sam se rastaviti godinu dana poslije zenidbe . Mislim da mi je prva godina braka bila najgora od svih sledecih . Pizdio sam doslovno .
Izgubio sam svu slobodu pokreta . Osjecao se kao zatvorenik . Imao dojam da sam napravio katastrofalnu gresku . Kukao za mojim snom ,za mojim izlascima ,za nogometom , za boksom . Ubilo me doslovno dizanje svaka cetiri sata zbog djeteta . Na poslu sam se ponasao kao zombija . Bilo je to stravicno i danas se pitam kako sam izdrzao sve to .

Mamekica kaže:

Imam dojam kako hoćeš reći da je čitav taj proces zabavan. Onak. Nije.

Nije , je si li poludila ,napatio se kao Isus na krizu .Nista zabavnog nisam nasao u prvoj godini braka . Jedan dan kada je dijete imalo tri mijeseca kazao sam ovoj mojoj da cu ici da se bacim u jezero . Ona se grohotm nasmijala i kazala mi da cu djabe ici kada znam dobro plivati .

[mantisa]

Moj dojam je da je potrebno oko 3 godine za upoznati nekog.
Da se vidi i što se događa kad prođe prva zaljubljenost i kad se ljudi počnu mijenjati, kako se nositi s tim.
Zapravo ovo drugo smatram bitnijim.

[Mamekica]

Gubitak identiteta? Mene je strefio dosta kasnije. Jebiga, valjda je moja skakaonica i let bio duži, al je tresak zato itekako bolio

Uglavnom, bez obzira na pet godišnji staž predbračnog života, razvijali smo se u različitim smjerovima. Iskreno, ja sam se promijenila. On nije toliko i vjerujem da se osjeća zakinut u nekom smislu.U stvari, najteži dio je prihvatiti da je odnos dvoje ljudi dinamički proces i da nemaš pravo na savršenu ljubav ili savršen život, makar ti se iz početka činilo da vaš zajednički život to jest. Kako naučiti živjeti s pupajućim razlikama se pokazao puno teži, nego sam mislila, čak štoviše opipala i okusila dovoljno dugo da tako ne bi trebalo biti.

[AnaisNin]

12 godina u vezi,sad smo 8 u braku:-)
sve skupa 20 godina,meni 37 njemu 38:-)

ne postoji neki rok u kojem će se ljudi dovoljno dobro upoznati, upoznaješ se cijeli život..osobnost otkrivaš vrlo brzo, kroz svjetonazor, ponašanje, sitnice, poglede na život i događaje..nema garancijskog roka
i još nešto slično se sličnim privlači:-)

[Xanthe]

AnaisNin kaže:

ne postoji neki rok u kojem će se ljudi dovoljno dobro upoznati, upoznaješ se cijeli život..osobnost otkrivaš vrlo brzo, kroz svjetonazor, ponašanje, sitnice, poglede na život i događaje..nema garancijskog roka

Baš to, i ovisi puno o životnim situacijama u kojima se nalaziš ili koje prolaziš za to vrijeme... Nije isto vidjeti nekoga u potpunosti kad je život dilajla ili kad dobivaš šamar za šamarom.
Ali to je život, ne možeš sad to sve proživjeti pa onda kad dođeš do kraja reći aha, dobri smo, ajmo sad zapravo.

Mi smo hodali 2 mjeseca i krenuli živjeli na crno skupa 6 godina do legalnog braka, ali računamo trenutno 7 braka. Kažu da je ova kritična.

[My time]

Recept za dobar brak je ljubav i tolerancija, spremnost na opraštanje i prilagodba jedno drugom.
Nisam za brak nakon par mjeseci veze, ali kad vidim da se danas mnogi rastaju i nakon deset i više godina braka, znači da nema pravila.
Neki ljudi previše očekuju od partnera u braku, imaju vizije kako bi sve trebalo izgledati, pa se na kraju razočaraju ako to nije tako. Osim toga, puno ovisi o karakteru osoba koje su u braku. Svi se mi posvađamo sa partnerom, ali uvijek treba znati granicu do koje se može ići i svakako nastojati problem riješiti razgovorom. Normalni ljudi to mogu, nažalost ima puno onih koji vrijeđaju partnera, rade mu iza leđa, čak su spremni i na fizički obračun. Od takvog braka se nema što očekivati.
Ljubav i obostrana tolerancija su zlatno pravilo.

[hardy]

Mamekica kaže:

Gubitak identiteta? Mene je strefio dosta kasnije. Jebiga, valjda je moja skakaonica i let bio duži, al je tresak zato itekako bolio

Uglavnom, bez obzira na pet godišnji staž predbračnog života, razvijali smo se u različitim smjerovima. Iskreno, ja sam se promijenila. On nije toliko i vjerujem da se osjeća zakinut u nekom smislu.U stvari, najteži dio je prihvatiti da je odnos dvoje ljudi dinamički proces i da nemaš pravo na savršenu ljubav ili savršen život, makar ti se iz početka činilo da vaš zajednički život to jest. Kako naučiti živjeti s pupajućim razlikama se pokazao puno teži, nego sam mislila, čak štoviše opipala i okusila dovoljno dugo da tako ne bi trebalo biti.

Ovo me bas zaintrigiralo...zasto mislis da je tako?
Zbog razlike u godinama ili "tereta" njegovog prijasnjeg zivota ili nesto trece?

[Mamekica]

Obrazac odgoja, ja bih rekla. Mi ipak živimo u kulturi koja podržava ili bar tolerira roditeljska pretjerivanja. Nehotice pelcaju patologiju dalje. I tvoja razvojna iskustva negdje zapnu, jer ti je ljubav na ovaj ili onaj način bila uvjetovana.

Dio ljudi koji su iskusili tako nešto, naprosto očekuju da ih se voli bezuvjetno. U redu je da smo voljeni takvi kakvi jesmo, ali ipak nerazumno je očekivati da će takvo stanje potrajati bez obzira na to što činimo i govorimo. Kad tad slijedi duboko razočaranje jer svaki objekt takve žudnje pokaže svoja ograničenja. I tad zapneš u jednom ovisničkom odnosu. Ili si naprosto samo mlad i naivan. Ne znam.

[hardy]

Mamekica kaže:

Obrazac odgoja, ja bih rekla. Mi ipak živimo u kulturi koja podržava ili bar tolerira roditeljska pretjerivanja. Nehotice pelcaju patologiju dalje. I tvoja razvojna iskustva negdje zapnu, jer ti je ljubav na ovaj ili onaj način bila uvjetovana.

Dio ljudi koji su iskusili tako nešto, naprosto očekuju da ih se voli bezuvjetno. U redu je da smo voljeni takvi kakvi jesmo, ali ipak nerazumno je očekivati da će takvo stanje potrajati bez obzira na to što činimo i govorimo. Kad tad slijedi duboko razočaranje jer svaki objekt takve žudnje pokaže svoja ograničenja. I tad zapneš u jednom ovisničkom odnosu. Ili si naprosto samo mlad i naivan. Ne znam.

Ne znam ni ja ali tako dobro znam o cemu pricas.

[Carpe Diem!!!]

Mamekica kaže:

Obrazac odgoja, ja bih rekla. Mi ipak živimo u kulturi koja podržava ili bar tolerira roditeljska pretjerivanja. Nehotice pelcaju patologiju dalje. I tvoja razvojna iskustva negdje zapnu, jer ti je ljubav na ovaj ili onaj način bila uvjetovana.

Dio ljudi koji su iskusili tako nešto, naprosto očekuju da ih se voli bezuvjetno. U redu je da smo voljeni takvi kakvi jesmo, ali ipak nerazumno je očekivati da će takvo stanje potrajati bez obzira na to što činimo i govorimo. Kad tad slijedi duboko razočaranje jer svaki objekt takve žudnje pokaže svoja ograničenja. I tad zapneš u jednom ovisničkom odnosu. Ili si naprosto samo mlad i naivan. Ne znam.

Mislim da si u patologiji. Bez obzira na iskustvo. I to nesvjesno.

[Great Shape]

Par mjeseci veze, par mjeseci zajedničkog života, brak i beba na putu Ukupno oko godinu i pol!