Natrag   Forum.hr > Društvo > Religija

Religija Religija u društvu
Podforum: Teologija i religijska praksa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.10.2006., 11:38   #61
vjerovao ti meni ili ne, ja sam se najbolje osjetio onoga trenutka kad sam sam sebi priznao da je to sve, nemoj se pliz ljutit, hrpa gluposti. sve što su me od malih nogu učili, što sam dobro poznavao i u što sam bio uvjeren da mora biti tako, jednostavno je postalo prešuplje za odrasla čovjeka. kad sam si to priznao, tad mi je pao ogoroman kamen sa srca, ali još više s razuma! bilo je samo potrebno promjeniti razmišljanje, kako ti kažeš. pozivam te da promjeniš razmišljanje, jer samo tako možeš razumijeti osjećaje oko kojima ja govorim. ja bih želio da to oslobođenje dožive i drugi ljudi, iako nemam veliku potrebu uvjeravat ih u to. mislim da to dolazi samo od sebe. najbrže rastuća grupacija u današnjem stanovništvu svijeta su ireligiozni vjernici, oni koji ne podvrgavaju svoju duhovnost bolesnoj stvari zvanoj dogma. poslje njih su kvazireligiozni, koji svoju nominalnu religioznost ne žive i odnose se spram nje indiferentno.
religija se ne širi tako da životom i primjerom pokazuje ispravnost same sebe, već upravo konstantnom INDOKTIRNACIJOM, koja počinje u vrtiću, ili u prvom osnovne. i konstantnim pokušajima da nas sve uvjere u to.
drugim riječima, sve što ti očekuješ od mene, ja očekujem od religije-da se okrene sama sebi, da zaboravi na nas nevjernike i sve kategorije društva koje joj ne pripadaju. i da primjerom pokazuje da je dobra i ispravna, a ne indoktrinacijom male djece. kad bi to činila, ja bi zauvijek napustio ovaj forum.
ne tražim ja savršenstvo ni od crkve ni od biblije. ja sam posve svjestan njihove nesavršenosti. problem je kad netko uporno natura svoj nauk i govori da je savršen. to je ono što religija radi. onda ne može očekivati da neće dobiti odgovor- da je taj nauk prepun rupa, šupljina, klimavih temelja i ostalog. pogledaj naslov ovog podforuma- tu se iznose dvije teze. ja ukazujem na rupe koje vidim u objema tezama. zašto ne bi trebao? mislim da bih činio veliko zlo, kad ljudima ne bih ukazao na njih.
moj problem s religioznošću nije u egu, već u razumu. to bih trebao spustiti prije nego bi se vratio religiji. ego bih mogao slobodno zadržati, jer vidimo ogroman u svih koji šire religijske stavove. ta egocentrična, čak egomanijakalna uvjerenost u ispravnost VLASTITOG religijskog stava, iako isti nema potkrijepe osim u ponovno VLASTITIM osjećajima vjernika, vidljiva je kod svih koji nas ovdje i drugdje uvjeravaju u vjerske "istine".
problem nas skeptika, za raspravu, je nedostatak stava o nepoznatom. mi ga nemamo. čak i ako ga imamo, sumnjamo u njega. možeš nas lako razuvjeriti, ali teško uvjeriti.
ja bih vrlo rado prihvatio istinitost nekog od vaših stavova, ali ne na temelju osjećaja. osjećaji su naš UNUTARNJI proizvod. ne dokazuju ništa. svako vjersko iskustvo, ma koliko jako bilo, može biti proizvod nas samih. ja ga mogu prihvatiti samo na osnovu razuma.
da se vratim na početak- da bi ljudi osjetili ono što sam ja i mnogi drugi, osjetio kad sam napustio religiju, moraju promjenit svoje razmišljanje. moraju spustit svoj ego koji se očituje u uzimanju "zdravo za gotovo" vjerskih istina i osjećaja. ti "mentalni rezultati" o kojima pričaš su NAŠ proizvod. oni su odraz EGA. nema klopke u umu- klopka je u egu i osjećajima. tu se čovjek zarobljuje. to je ponekad slatko ropstvo, jer daje lažnu sigurnost i smirenost, spokoj. um naprotiv oslobađa. zastrašujuća je ta sloboda u kojoj čovjek postaje svjestan vlastite nesigurnosti. ne, nema ništa što nevjernik može obećati ako mu se pridružiš- ni oprost grijeha, ni reinkarnaciju, ni vječni život, ni božji mir, ni nirvanu- NIŠTA. samo jednu veliku nepoznatost. nema većeg udarca za čovjekov ego!
ali je i očaravajuća ta sloboda, u kojoj ti imaš priliku da napraviš korak u to nepoznato. da SPOZNAŠ RAZUMOM. ništa veličanstvenije od toga nema. tada više nisi samo izgubljeni pojedinac na putu za neki bolji svijet, već STVARATELJ. ti postaješ ona kap koja izgrađuje taj veličanstveni slap u svijetu oko nas. koliko god da si malen, nesiguran i u nepoznatom, ti si jedino u tom svemiru, koje ima svoju slobodnu volju i moć da njome nešto, pa makar i najmanje, učini samostalno!
nikad ne znaš koga ću potaknuti na razmišljanje svojim pisanjem ovdje. možda nikog. ali ću ipak ljude poticati da koriste razum, jer on oslobađa. osjećaji, "mentalni razultati", vizije, stigme- prozivod su našeg ega. evolucija nam ih je dala kako bismo pronašli dodatnu unutarnju snagu. no to je slatko ropstvo, u kojem čak ne osječaš da si zarobljen, već da si zaštićen.
intelekt je viša faza. zakoračiti u nju je toliko strašno za onoga tko vjeruje, jer gubi sve "zaštite" koje mu njegova vjera daje- sve talismane, amajlije, božansku nadu, duhovni mir...da bi na kraju spoznao da ih nikada nije niti imao. ali onda spozna da ima najvrijedniju stvar u čitavom univerzumu- RAZUM I SAMOSTALNOST.
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2006., 17:10   #62
Quote:
divizija kaže:
vjerovao ti meni ili ne, ja sam se najbolje osjetio onoga trenutka kad sam sam sebi priznao da je to sve, nemoj se pliz ljutit, hrpa gluposti. sve što su me od malih nogu učili, što sam dobro poznavao i u što sam bio uvjeren da mora biti tako, jednostavno je postalo prešuplje za odrasla čovjeka. kad sam si to priznao, tad mi je pao ogoroman kamen sa srca, ali još više s razuma! bilo je samo potrebno promjeniti razmišljanje, kako ti kažeš. pozivam te da promjeniš razmišljanje, jer samo tako možeš razumijeti osjećaje oko kojima ja govorim. ja bih želio da to oslobođenje dožive i drugi ljudi, iako nemam veliku potrebu uvjeravat ih u to. mislim da to dolazi samo od sebe. najbrže rastuća grupacija u današnjem stanovništvu svijeta su ireligiozni vjernici, oni koji ne podvrgavaju svoju duhovnost bolesnoj stvari zvanoj dogma. poslje njih su kvazireligiozni, koji svoju nominalnu religioznost ne žive i odnose se spram nje indiferentno.
religija se ne širi tako da životom i primjerom pokazuje ispravnost same sebe, već upravo konstantnom INDOKTIRNACIJOM, koja počinje u vrtiću, ili u prvom osnovne. i konstantnim pokušajima da nas sve uvjere u to.
drugim riječima, sve što ti očekuješ od mene, ja očekujem od religije-da se okrene sama sebi, da zaboravi na nas nevjernike i sve kategorije društva koje joj ne pripadaju. i da primjerom pokazuje da je dobra i ispravna, a ne indoktrinacijom male djece. kad bi to činila, ja bi zauvijek napustio ovaj forum.
ne tražim ja savršenstvo ni od crkve ni od biblije. ja sam posve svjestan njihove nesavršenosti. problem je kad netko uporno natura svoj nauk i govori da je savršen. to je ono što religija radi. onda ne može očekivati da neće dobiti odgovor- da je taj nauk prepun rupa, šupljina, klimavih temelja i ostalog. pogledaj naslov ovog podforuma- tu se iznose dvije teze. ja ukazujem na rupe koje vidim u objema tezama. zašto ne bi trebao? mislim da bih činio veliko zlo, kad ljudima ne bih ukazao na njih.
moj problem s religioznošću nije u egu, već u razumu. to bih trebao spustiti prije nego bi se vratio religiji. ego bih mogao slobodno zadržati, jer vidimo ogroman u svih koji šire religijske stavove. ta egocentrična, čak egomanijakalna uvjerenost u ispravnost VLASTITOG religijskog stava, iako isti nema potkrijepe osim u ponovno VLASTITIM osjećajima vjernika, vidljiva je kod svih koji nas ovdje i drugdje uvjeravaju u vjerske "istine".
problem nas skeptika, za raspravu, je nedostatak stava o nepoznatom. mi ga nemamo. čak i ako ga imamo, sumnjamo u njega. možeš nas lako razuvjeriti, ali teško uvjeriti.
ja bih vrlo rado prihvatio istinitost nekog od vaših stavova, ali ne na temelju osjećaja. osjećaji su naš UNUTARNJI proizvod. ne dokazuju ništa. svako vjersko iskustvo, ma koliko jako bilo, može biti proizvod nas samih. ja ga mogu prihvatiti samo na osnovu razuma.
da se vratim na početak- da bi ljudi osjetili ono što sam ja i mnogi drugi, osjetio kad sam napustio religiju, moraju promjenit svoje razmišljanje. moraju spustit svoj ego koji se očituje u uzimanju "zdravo za gotovo" vjerskih istina i osjećaja. ti "mentalni rezultati" o kojima pričaš su NAŠ proizvod. oni su odraz EGA. nema klopke u umu- klopka je u egu i osjećajima. tu se čovjek zarobljuje. to je ponekad slatko ropstvo, jer daje lažnu sigurnost i smirenost, spokoj. um naprotiv oslobađa. zastrašujuća je ta sloboda u kojoj čovjek postaje svjestan vlastite nesigurnosti. ne, nema ništa što nevjernik može obećati ako mu se pridružiš- ni oprost grijeha, ni reinkarnaciju, ni vječni život, ni božji mir, ni nirvanu- NIŠTA. samo jednu veliku nepoznatost. nema većeg udarca za čovjekov ego!
ali je i očaravajuća ta sloboda, u kojoj ti imaš priliku da napraviš korak u to nepoznato. da SPOZNAŠ RAZUMOM. ništa veličanstvenije od toga nema. tada više nisi samo izgubljeni pojedinac na putu za neki bolji svijet, već STVARATELJ. ti postaješ ona kap koja izgrađuje taj veličanstveni slap u svijetu oko nas. koliko god da si malen, nesiguran i u nepoznatom, ti si jedino u tom svemiru, koje ima svoju slobodnu volju i moć da njome nešto, pa makar i najmanje, učini samostalno!
nikad ne znaš koga ću potaknuti na razmišljanje svojim pisanjem ovdje. možda nikog. ali ću ipak ljude poticati da koriste razum, jer on oslobađa. osjećaji, "mentalni razultati", vizije, stigme- prozivod su našeg ega. evolucija nam ih je dala kako bismo pronašli dodatnu unutarnju snagu. no to je slatko ropstvo, u kojem čak ne osječaš da si zarobljen, već da si zaštićen.
intelekt je viša faza. zakoračiti u nju je toliko strašno za onoga tko vjeruje, jer gubi sve "zaštite" koje mu njegova vjera daje- sve talismane, amajlije, božansku nadu, duhovni mir...da bi na kraju spoznao da ih nikada nije niti imao. ali onda spozna da ima najvrijedniju stvar u čitavom univerzumu- RAZUM I SAMOSTALNOST.
Prijatelju opet si napisao puno točnih stvari. I možda je za tebe odricanje tih religijskih spika značilo oslobođenje, a možda si tek onda počeo živjeti pravim "religijskim" životom a da toga nisi ni svjestan. Jer nije potrebno vjerovati u Boga da bi ti on pomogao. Ali objasni mi jednu stvar. Kažeš kako nema velinčanstvenije stvari od toga nego kada ti krećeš u nepoznato. Ali moraš priznati da bez vjere u to da možeš uspjeti u tome nepoznatome ne ide. Mislim da ti nikada nisi razumio moć religije i moć vjere već si je možda i osjetio u nekim trenucima ali nisi toga bio svjestan. Jer imaš toliko ljudi na svijetu koji kao vjeruju u boga i alaha i ne znam šta ne a nikada u biti nisu ni osjetili šta znači sloboda vjere i uma. Ja se slažem s tobom da je odlazak u nepoznato izazov ali ja odlazim u nepoznato sa vjerom u to da mogu tamo nešto i napraviti i s tim da će mi beskonaćna inteligencija moga uma u tome pomoći. Mislim da nisi shvatio o čemu crkva, ili ti vjera bilo koja priča i čemu te uči. Niti jedna religija ni vjera te ne uči ni da budeš glup ni tup ni da ne smiješ otići u nepoznato, baš suprotno. Baš tome te uči I Biblija i učenje Isusa Krista. Kažeš stvaratelj. Možeš postati stvaratelj ali ne bez vjere da ćeš uspjeti u tome što želiš stvoriti. Ti ovdje pričaš o samostalnosti i da treba biti samostalan. Pa normalno. Ali nemoj zaboraviti da se čovijek treba naučiti biti samostalan. Čovijek se treba naučiti mnogo toga. Možeš ti i puno toga sam, ali prijatelju najlakše i najkvalitetnije ćeš uspjeti kad si u nekoj skupini ljudi koji razmišljaju na jednak način. A onda kad uspijete onda ćeš imati i s kime podijeliti taj uspjeh a nemoj zaboraviti da je to možda i jači osječaj nego sam uspjeh. Najveće svjetske kompanije, najveće svjetske organizacije ne vodi sam čovijek već tim ljudi. Nije Šumaher uvijek prvi zato što je prejeben nego zato što iza sebe ima najjebeniji tim ljudi na svijetu u tome području. Zašto ti kažem da treba spustiti ego. Zato jer ti možeš krenuti sam i znam da je fenomenalno kada dođeš na cilj i da u tome uživaš. Ali prijatelju danas ima toliko znanja u svijetu, toliko se toga zna da jednostavno nije potrebno do određenih granica ići sam jer gubiš previše vremena, na mnogo stvari koje čak i nisu bitne. Prijatelju uzalud tebi sav razum i samostalnost ako nemaš vjeru i sistem da taj razum usmjeriš u pravom smjeru. Prijatelju sve je u tvome razmišljanju. Sve kreće iz naše glave. Pa zašto ne iskoristiti znanje koje ti je dano. Znanje koje će te naučiti upravljati svojim umom i osjećajima, pa onda i razumom. I gledaj ne oslobađa tebe razum to budi siguran već te oslobađa osjećaj koji dolazi nakon ostvarenog cilja. Prijatelju dobro je vjerovati u sebe, ali onaj tko vjeruje samo u sebe taj čovjek ostaje sam.
Nemoj me krivo shvatiti nisam jedan od onih koji je nekakav vjerski frik i koji priča o religiji i vjeri na bazi dogme. Znam i na drugačiji način, ali svaki put kad krenem jednostavno ne nailazim na razumijevanje ljudi. Odnosno nailazim na njihovo neznanje o tome. Nisu stigme i te stvari proizvod našega ega. Ego nema veze sa tim. One su prizvod beskonačne inteligencije našega uma koja ti daje upravo ono o čemu ti razmišljaš. Moraš se naučiti na koji način funkcionira ljudski um. Upravo za pravog vjernika je intelekt ono gdje je on najjači jer zna njime upravljati. Ali kao što kažem. Ti to možeš raditi i bez vjere u Boga. Ako radiš određene mentalne radnje, naravno. Ajde imaš pozdrav!
koc is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 11:28   #63
kolega, moram vam reći da ste jedan od rjetkih razumnih!
međuim, ipak se naši pogledi razlikuju.
nije da ja vjerujem samo u sebe, upravo suprotno, ja vjerujem u čovječanstvo kao cjelinu. kao slap. ali svaka kaplja je bitna i samostalno utječe na tijek. mrvicu, ali utječe! ili bar može utjecati, ako to želi.
međutim, ja ne vidim uživanje u dolaženju na cilj, već u samom putovanju, u kretanju. u činjenju! nije poanta da si nešto stvorio, ili nešto novo otkrio, poanta je da si činio! ne oslobađa mene osjećaj da sam došao na neki cilj, jer ja tamo ne moram nikada doći. oslobađa me osjećaj da se mogu kretati svojim putem!
jer cilj zapravo ni ne postoji. sa svakim našim otkrićem otvara nam se još veća nepoznatost ispred nas. sa svakim schumachrovim rekordom, otvara mu se novi! čovjek treba biti aktivni sudionik!
svaki put u nepoznato otvara još nepoznatije pred nama. nema cilja. poanta je u kretanju!
i razum ti kaže da nemaš odgovore, i da ih nećeš imati! nema u razumu vjere da ćeš doći na neki cilj! i to je zastrašujuće, na prvi trenutak.
postoji samo sigurnost da se možeš kretati svojim putem. to je najviše što itko ili išta u univerzumu može. to ne može nitko i ništa, osim čovjeka. to čovjeku omogućuje razum.
mnogi su racionalisti stoga i vjerovali u boga, jer ih je fascinirali čudo koje je čovjek u tom svemiru. ali su bili deisti. svemir je stvoren za kretanje u datoj interakciji, a čovjek za SAMOSTALNO kretanje u IZABRANOJ inerakciji. fascinantno, previše fascinantno!
religija, međutim, čovjeku daje Put koji ima svoj Cilj. razum mu daje priliku da izabere svoj Put, koji međutim, nema cilja, već je bitno Kretanje!
cilj vjernika je doći u raj, doći u nirvanu ili što već, i ima propisan put do tamo. svi drugi putevi ne valjaju, pogrešni su!
cilj razuma je Putovati, jer je samostalno putovanje najveličanstveniji događaj u svemiru! jer, ako postavimo Cilj, onda ga možemo i promašiti. ako pak nema Cilja, sve je u Putovanju. kuda idemo? ne znamo, bitno je da Idemo! samo ćemo tako i doći! SVI zajedno!
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 16:09   #64
Quote:
divizija kaže:
kolega, moram vam reći da ste jedan od rjetkih razumnih!
međuim, ipak se naši pogledi razlikuju.
nije da ja vjerujem samo u sebe, upravo suprotno, ja vjerujem u čovječanstvo kao cjelinu. kao slap. ali svaka kaplja je bitna i samostalno utječe na tijek. mrvicu, ali utječe! ili bar može utjecati, ako to želi.
međutim, ja ne vidim uživanje u dolaženju na cilj, već u samom putovanju, u kretanju. u činjenju! nije poanta da si nešto stvorio, ili nešto novo otkrio, poanta je da si činio! ne oslobađa mene osjećaj da sam došao na neki cilj, jer ja tamo ne moram nikada doći. oslobađa me osjećaj da se mogu kretati svojim putem!
jer cilj zapravo ni ne postoji. sa svakim našim otkrićem otvara nam se još veća nepoznatost ispred nas. sa svakim schumachrovim rekordom, otvara mu se novi! čovjek treba biti aktivni sudionik!
svaki put u nepoznato otvara još nepoznatije pred nama. nema cilja. poanta je u kretanju!
i razum ti kaže da nemaš odgovore, i da ih nećeš imati! nema u razumu vjere da ćeš doći na neki cilj! i to je zastrašujuće, na prvi trenutak.
postoji samo sigurnost da se možeš kretati svojim putem. to je najviše što itko ili išta u univerzumu može. to ne može nitko i ništa, osim čovjeka. to čovjeku omogućuje razum.
mnogi su racionalisti stoga i vjerovali u boga, jer ih je fascinirali čudo koje je čovjek u tom svemiru. ali su bili deisti. svemir je stvoren za kretanje u datoj interakciji, a čovjek za SAMOSTALNO kretanje u IZABRANOJ inerakciji. fascinantno, previše fascinantno!
religija, međutim, čovjeku daje Put koji ima svoj Cilj. razum mu daje priliku da izabere svoj Put, koji međutim, nema cilja, već je bitno Kretanje!
cilj vjernika je doći u raj, doći u nirvanu ili što već, i ima propisan put do tamo. svi drugi putevi ne valjaju, pogrešni su!
cilj razuma je Putovati, jer je samostalno putovanje najveličanstveniji događaj u svemiru! jer, ako postavimo Cilj, onda ga možemo i promašiti. ako pak nema Cilja, sve je u Putovanju. kuda idemo? ne znamo, bitno je da Idemo! samo ćemo tako i doći! SVI zajedno!
Ja sam nekada brijao tako kako ti danas briješ. I bilo mi je ok. Ali onda sam shvatio da nigdje nisam dolazio. U svom tom putovanju sam se izgubio jer nisam znao gdje idem. Nije mi nešto jasno. Najprije kažeš da treba stvarati sada da treba putovati bez cilja. Kako ćeš nešto stvoriti ako nemaš cilja i ne znaš šta stvaraš. Razumiješ da se to krši sa zakonima ljudskog uma. Razumiješ šta ti želim reći. Ako putuješ bez cilja normalno da ćeš negdje doći ali tamo će te odnjeti život, sistem u kojem živiš a ne ti i tvoje želje i tvoj razum. Ne bi Šumaher pobijedio u ni jednoj utrci da nema on i njegova ekipa postavljene ciljeve. Normalno da ako ne uživaš putem do tog cilja da ćeš ga teško ostvarit, ali ciljevi itekako postoje. Normalno da je bitno kretanje pa bože moj. Ali znaš u čemu je fora kada se krećeš u onome smjeru u kojem ti to želiš i nakon uloženog truda, rada i vremena to i ostvariš. Razumiješ. Onda se javlja najjaći osjećaj u čovjeku koji je i najveća nagrada čovjeku. Ti kažeš da ako postavimo cilj onda ga možemo i promašiti. E pa vidiš u tome je ljepota i u tome razlika između tebe i mene. Ti se bojiš postaviti cilj jer se pomalo i bojiš da ne bi možda ne uspio, ja ako ne uspijem ću pokušati ponovo i nije kraj svijeta. Vidiš razliku ti krećeš sa sumnjom, ja krećem sa vjerom. Ako ne uspiješ prvi put, uspjet ćeš drugi. Tebi religija ne daje cilj. Ona te uči što je život i način na koji mu treba pristupati da budeš zadovoljan sam sa sobom i sa drugima oko sebe. Uči te da spoznaš samoga sebe, svoje mane i svoje prednosti, i kada to spoznaš onda slijedi najljepše putovanje od svih putovanja na ovome svijetu. Krećeš ka onome što ti zaista želiš biti, krećeš ka svojim snovima i pretvaraš se u istinski sretnu i zadovoljnu osobu. Razumiješ da vjerniku nije bitan život vječni, ni raj, to je samo nagrada na kraju ovozemaljskog puta gdje je ta osoba bila prema svima ok a najviše prema samome sebi. Mislim da si malo krivo zabrijao, što se tiče smisla religije. Mislim da ti misliš kako je smisao religije da ti odlaziš u crkvu i pokoravaš se nekim njihovim zapovjedima i nekom njihovom sistemu. Prijatelju upravo suprotno. Sad ako se ti tako osjećaš onda je tvoj cilj samo putovanje i to je to. I ako si se tu pronašao onda samo ti putuj, putuj, putuj, putuj.............., možda jednog dana pronađeš svoj cilj. Imaš pozdrav!
koc is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 17:21   #65
Quote:
Bosanka kaže:
Vjerovanje da se STVORITELJ inkarnira u STVORENOM fizickom/metafizickom svijetu je osnov IDOLATRIJE!!!!!!!!
.
A klanjanje nekom kamenu u Meki nije idolatrija .......
xara is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 18:03   #66
Quote:
adinho kaže:
Ako bi mogli bez svadje i provociranja da diskutujemo i da zakljucimo ko je ustvari Isa a.s.
Kako bi ste mogli razgovarati bez svadje, kada jednako robujete svojim dogmama?
Fazlija is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2006., 20:28   #67
Quote:
xara kaže:
A klanjanje nekom kamenu u Meki nije idolatrija .......
Draga moja vidim da nisi upucena!

Muslimani se ne klanjaju kamenu u Kabi, vec nam taj kamen sluzi kao orjentir odakle pocinjemo tawaf(obilazenje oko Kabe)..........

Mi slavimo samo Stvoritelja, Koji s nicim stvorenim nije uporediv.....u Islamu nema slika, fresaka, kipova, itd......
Bosanka is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2006., 03:22   #68
http://www.truthbeknown.com/index101.htm

tko je bio isus -nova knjiga acharye s. za 5 $ možete dobit elektronsku verziju .

pri dnu kratak video islam - kršćanstvo
ursamajor is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.10.2006., 09:20   #69
Quote:
Bosanka kaže:
Draga moja vidim da nisi upucena!

Muslimani se ne klanjaju kamenu u Kabi, vec nam taj kamen sluzi kao orjentir odakle pocinjemo tawaf(obilazenje oko Kabe)..........

Mi slavimo samo Stvoritelja, Koji s nicim stvorenim nije uporediv.....u Islamu nema slika, fresaka, kipova, itd......
Draga moja znala sam da ces to reci......

Nitko nije tolika budala da se doslovno moli nekom kipu ili slici....

Kipovi i ikone u rimokatolickoj crkvi isto tako služe vjernicima kao orjentir .....
Sveci i andjeli isto tako služe vjernicima kao posrednici u molitvi bogu.....
Isus nikad ne kaže da se moli njemu vec bogu....itd.

Ali.....
Upravo to imanje nekakvih vidljivih i opipljivih orjentira zove se idolatrija ....
xara is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2006., 13:34   #70
Quote:
koc kaže:
Ja sam nekada brijao tako kako ti danas briješ. I bilo mi je ok. Ali onda sam shvatio da nigdje nisam dolazio. U svom tom putovanju sam se izgubio jer nisam znao gdje idem. Nije mi nešto jasno. Najprije kažeš da treba stvarati sada da treba putovati bez cilja. Kako ćeš nešto stvoriti ako nemaš cilja i ne znaš šta stvaraš. Razumiješ da se to krši sa zakonima ljudskog uma. Razumiješ šta ti želim reći. Ako putuješ bez cilja normalno da ćeš negdje doći ali tamo će te odnjeti život, sistem u kojem živiš a ne ti i tvoje želje i tvoj razum. Ne bi Šumaher pobijedio u ni jednoj utrci da nema on i njegova ekipa postavljene ciljeve. Normalno da ako ne uživaš putem do tog cilja da ćeš ga teško ostvarit, ali ciljevi itekako postoje. Normalno da je bitno kretanje pa bože moj. Ali znaš u čemu je fora kada se krećeš u onome smjeru u kojem ti to želiš i nakon uloženog truda, rada i vremena to i ostvariš. Razumiješ. Onda se javlja najjaći osjećaj u čovjeku koji je i najveća nagrada čovjeku. Ti kažeš da ako postavimo cilj onda ga možemo i promašiti. E pa vidiš u tome je ljepota i u tome razlika između tebe i mene. Ti se bojiš postaviti cilj jer se pomalo i bojiš da ne bi možda ne uspio, ja ako ne uspijem ću pokušati ponovo i nije kraj svijeta. Vidiš razliku ti krećeš sa sumnjom, ja krećem sa vjerom. Ako ne uspiješ prvi put, uspjet ćeš drugi. Tebi religija ne daje cilj. Ona te uči što je život i način na koji mu treba pristupati da budeš zadovoljan sam sa sobom i sa drugima oko sebe. Uči te da spoznaš samoga sebe, svoje mane i svoje prednosti, i kada to spoznaš onda slijedi najljepše putovanje od svih putovanja na ovome svijetu. Krećeš ka onome što ti zaista želiš biti, krećeš ka svojim snovima i pretvaraš se u istinski sretnu i zadovoljnu osobu. Razumiješ da vjerniku nije bitan život vječni, ni raj, to je samo nagrada na kraju ovozemaljskog puta gdje je ta osoba bila prema svima ok a najviše prema samome sebi. Mislim da si malo krivo zabrijao, što se tiče smisla religije. Mislim da ti misliš kako je smisao religije da ti odlaziš u crkvu i pokoravaš se nekim njihovim zapovjedima i nekom njihovom sistemu. Prijatelju upravo suprotno. Sad ako se ti tako osjećaš onda je tvoj cilj samo putovanje i to je to. I ako si se tu pronašao onda samo ti putuj, putuj, putuj, putuj.............., možda jednog dana pronađeš svoj cilj. Imaš pozdrav!
ciljevi naravno postoje, ima ih i schumacher, i ja, i svi mi. ali oni se razlikuju od Cilja o kojemu ti govoriš.
prva razlika je što oni nemaju Cilj, nego ciljeve. kužiš? množina!
druga razlika je što su njihovi ciljevi zapravo samo dionice puta. ne postoji Krajnji cilj, već postoje mnogi Putevi, a Ciljevi su samo Raskrižja, na kojima je jedan put dovršen, a drugi upravo kreće! Svaki puta kada ostvarimo cilj, krećemo na novi Put. Putevi su bitni, često su i različliti, ali s obzirom da ne vode svi na jedno mjesto, pa tamo ili dođeš ili promašiš, ti nikada ne ideš u krivom smjeru, ako putuješ.
postoje sam odvije stvari-statika i dinamika. večina ljudi je statična. koji su dinamični? oni koji su se naučili samostalnosti i razumu.
u religiji postoji jedan Cilj-čovjek ide prema njemu ili ne ide.
za nevjernika ne postoji jedan cilj, već postoje mnogi Putevi. jedino o čemu čovjek odlučuje je hoće li biti statičan ili dinamičan. religija je (iz naše perspektive)- statičnost. čovjek prepušta svoju dinamičnost, svoju samostalnost prepušta nekim svetim knjigama, vjerskim vođama, nekim defaultnim rješenjima koja mu daju odgovore i odlučuju umjesto njega - u stvari se prepušta nekoj struji da ga vodi, umjesto da sam diktira svoju dinamičnost.
religiozan čovjek se "savjetuje" s biblijom, kuranom, svećenikom, vračem- da mu da odgovor i neke smjernice kojim putem ići. to je jednostavnije, jer se time odgovornost prebacuje sa samog sebe. umjesto samostalne odluke, koja je teška, prihvaća se da nešto ili netko drugi odlučuje umjesto nas i to nas "oslobađa" i dobivamo "sigurnost". to je slatko ropstvo, jer si vođen, a kako si na to pristao, možeš se osjećati slobodan, i siguran da si na pravom putu. ti si zaista "dijete" božje, jer kao što se dijete osjeća slobodno dok ga roditelj vodi za ruku, tako se vjernik osjeća slobodno i sigurno dok ga vjera vodi za ruku.
ireligiozan čovjek smjernice postavlja svojim razumom- posve samostalno- on nema ničega o što bi se oslonio u odlučivanju osim vlastitog razuma. no njegova je sloboda u tome što može slobodno putovati od cilja do cilja, od raskrižja do raskrižja. neki je put kvrgav, a neki je ugodan. ali fantastična činjenica samostalnog putovanja-dinamičnosti, je nezamijenjiva i nenadmašiva.
svaki koji prepusti da ga nešto drugo vodi je statičan. on ide niz struju, osjeća da se kreće, ali to nije vlastitim pogonom, samo po sebi on je statičan.
pripovijest kaže da su prvoga koji se uspeo na olimp i poručio grcima da bogova nema-ubili. on je došao i rekavši da bogova nema, zapravo poručio: "čujte, statični ste. prepustili ste se struji misleći da ste tako sigurni, a sad više ne znate kamo struja vodi". to je ogroman udarac za čovjekov ego! zato su ga grci ubili. zato muslimani ubijaju kad se uvrijedi njihova proroka-jer im se tako oduzima sigurnost strujanja kojem su se prepustili. zato je crkva proganjala one koji su dovodili u pitanje točnost biblijskih redaka o stvaranju, obliku zemlje, starosti svijeta, i palila knjige pogana, znanstvenika i heretika- svi su oni oduzimali struji kojoj se vjernik prepustio, njenu sigurnost. ogroman je to udarac za ego. teško je breme činjenica da sada moraš sam ustanoviti svoj put, svojim razumom. nema nikoga i ničega da ti kaže umjesto tebe kojim putem krenuti! kakvog li udarca za ego starih grka ili srednjovijekovnih krščana! MORAŠ SAM pronaći svoj put! jedino što ti pomaže je razum. kojeg li šoka!
statičnost je puno lakša. "give your heart to jesus" kažu mnogi! drugi zamjene isus sa krišna, alah, buda... sve to je puno, puno lakše, nego ići sam! najlakše je pronaći vjeru koja ti odgovara i slobodno se prepustit! ili se čak prepustit nekoj koja ti baš i ne odgovara, ali bitno je prepuštanje. svako breme samostalnog odlučivanja si skinuo sa sebe! ego caruje!
teška je čovjeku samostalnost! a ipak je najviše što u svemiru postoji!
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.10.2006., 15:16   #71
Quote:
divizija kaže:
ciljevi naravno postoje, ima ih i schumacher, i ja, i svi mi. ali oni se razlikuju od Cilja o kojemu ti govoriš.
prva razlika je što oni nemaju Cilj, nego ciljeve. kužiš? množina!
druga razlika je što su njihovi ciljevi zapravo samo dionice puta. ne postoji Krajnji cilj, već postoje mnogi Putevi, a Ciljevi su samo Raskrižja, na kojima je jedan put dovršen, a drugi upravo kreće! Svaki puta kada ostvarimo cilj, krećemo na novi Put. Putevi su bitni, često su i različliti, ali s obzirom da ne vode svi na jedno mjesto, pa tamo ili dođeš ili promašiš, ti nikada ne ideš u krivom smjeru, ako putuješ.
postoje sam odvije stvari-statika i dinamika. večina ljudi je statična. koji su dinamični? oni koji su se naučili samostalnosti i razumu.
u religiji postoji jedan Cilj-čovjek ide prema njemu ili ne ide.
za nevjernika ne postoji jedan cilj, već postoje mnogi Putevi. jedino o čemu čovjek odlučuje je hoće li biti statičan ili dinamičan. religija je (iz naše perspektive)- statičnost. čovjek prepušta svoju dinamičnost, svoju samostalnost prepušta nekim svetim knjigama, vjerskim vođama, nekim defaultnim rješenjima koja mu daju odgovore i odlučuju umjesto njega - u stvari se prepušta nekoj struji da ga vodi, umjesto da sam diktira svoju dinamičnost.
religiozan čovjek se "savjetuje" s biblijom, kuranom, svećenikom, vračem- da mu da odgovor i neke smjernice kojim putem ići. to je jednostavnije, jer se time odgovornost prebacuje sa samog sebe. umjesto samostalne odluke, koja je teška, prihvaća se da nešto ili netko drugi odlučuje umjesto nas i to nas "oslobađa" i dobivamo "sigurnost". to je slatko ropstvo, jer si vođen, a kako si na to pristao, možeš se osjećati slobodan, i siguran da si na pravom putu. ti si zaista "dijete" božje, jer kao što se dijete osjeća slobodno dok ga roditelj vodi za ruku, tako se vjernik osjeća slobodno i sigurno dok ga vjera vodi za ruku.
ireligiozan čovjek smjernice postavlja svojim razumom- posve samostalno- on nema ničega o što bi se oslonio u odlučivanju osim vlastitog razuma. no njegova je sloboda u tome što može slobodno putovati od cilja do cilja, od raskrižja do raskrižja. neki je put kvrgav, a neki je ugodan. ali fantastična činjenica samostalnog putovanja-dinamičnosti, je nezamijenjiva i nenadmašiva.
svaki koji prepusti da ga nešto drugo vodi je statičan. on ide niz struju, osjeća da se kreće, ali to nije vlastitim pogonom, samo po sebi on je statičan.
pripovijest kaže da su prvoga koji se uspeo na olimp i poručio grcima da bogova nema-ubili. on je došao i rekavši da bogova nema, zapravo poručio: "čujte, statični ste. prepustili ste se struji misleći da ste tako sigurni, a sad više ne znate kamo struja vodi". to je ogroman udarac za čovjekov ego! zato su ga grci ubili. zato muslimani ubijaju kad se uvrijedi njihova proroka-jer im se tako oduzima sigurnost strujanja kojem su se prepustili. zato je crkva proganjala one koji su dovodili u pitanje točnost biblijskih redaka o stvaranju, obliku zemlje, starosti svijeta, i palila knjige pogana, znanstvenika i heretika- svi su oni oduzimali struji kojoj se vjernik prepustio, njenu sigurnost. ogroman je to udarac za ego. teško je breme činjenica da sada moraš sam ustanoviti svoj put, svojim razumom. nema nikoga i ničega da ti kaže umjesto tebe kojim putem krenuti! kakvog li udarca za ego starih grka ili srednjovijekovnih krščana! MORAŠ SAM pronaći svoj put! jedino što ti pomaže je razum. kojeg li šoka!
statičnost je puno lakša. "give your heart to jesus" kažu mnogi! drugi zamjene isus sa krišna, alah, buda... sve to je puno, puno lakše, nego ići sam! najlakše je pronaći vjeru koja ti odgovara i slobodno se prepustit! ili se čak prepustit nekoj koja ti baš i ne odgovara, ali bitno je prepuštanje. svako breme samostalnog odlučivanja si skinuo sa sebe! ego caruje!
teška je čovjeku samostalnost! a ipak je najviše što u svemiru postoji!
Imaš spiku samo ja ostajem pri onom mom da si kao prvo pobrko neke stvari. Stalno spominješ taj ego koji mi se ovdje nikako ne uklapa u ovu tvoju spiku. Mislim da ne razumiješ što je ego. I mislim da nisi razumio da ti vjera i religija davaju sve to o čemu ti pričaš i mnogo više. Mislim da pričaš o tome da je naš cilj, put ka našem cilju. Razumijem ja da treba imati plan kako ćemo taj cilj ostvariti, i da njega pretvoriti u puno manjih ciljeva. Ali ti spominješ uporno taj razum. Razumijevanje nečega dolazi sa znanjem. Neki ljudi imaju razvijen razum jer imaju više znanja ili su inteligentniji od drugih, dok drugi nemaju. Razum, razum, što češ sa onim ljudima koji razum nemaju. Sada dolazimo do onoga sa egom. Treba spustiti svoj ego, priznati da sve ne možeš sam, bar ne u početku, da trebaš najprije naučiti pa češ onda razumijeti, pa ćeš onda stvoriti kako ti kažeš. Nemoj misliti da te religija uči samo jednome cilju. Ne znam od kud ti to ali tu sigurno nemaš pravo. Mislim, uglavnom smo tu negdje blizu ali spika je ako si ti zadovoljan sam sa sobom onda je to ok. I samo naprijed.
koc is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2006., 12:36   #72
e sad to da religija ne uči samo jednom cilju je zaista glupost, i samo jednom putu. ono- jedno spasenje i jedan spasitelj.
ne samo da ja razumijem što je ego, ja to jako dobro znam. problem je u tom što ti ne razlikuješ između ega i superega. ono što religija želi potisnuti je superego i vratiti se dobrom starom i primitivnom- egu.
ego nije taj koji ti govori da sve možeš sam! to je totalna zabluda. ego uopće ne potiče čovjeka na samostalnost! to je velika zabluda koju upravo religija širi, među ljudima koji psihologiju ličnosti uopće ne poznaju!
ego ne interesira samostalnost. ego interesira sigurnost, uhljebljenost, udomljenost, utopljenost, pažnja drugih, zadovoljnost. egocentrična faza u ljudskom životu je ona od razvitka svijesti o vlastitom ja, pa tamo negdje do 6-7 godina (ovo su zaista osnove lične psihologije). međutim, je li tada čovjek samostalan? upravo suprotno, on je tada potpuno ovisan o roditelju! u čemu se očituje njegov egocentrizam? u tome što dijete sebe vidi središtem svijeta. ono tada ne teži samostalnosti, ni najmanje, jedino čemu teži je da svoje želje i potrebe na najbolji način zadovolji. jedini se problem pojavljuje kada se dvije potrebe sukobe. npr. dijete se želi igrati, a roditelj mu zabrani. tada dolazi do konflikta između potrebe za pažnjom roditelja i želje za igranjem. no ego ne proizvodi nikakvu težnju za samostalnošću. dapače, ako samostalnost znači nesigurnost-onda je ego upravo protiv nje! ego zanima "ja sam jako bitan" a ne "ja sam samostalan"!
ljudska težnja za samostalnošću prositječe iz superega. tek kada on nadvlada ego, onda može doći do želje za samostalnošću.
tamo gdje caruje ego, caruje religija! kada se čovjek želi osjećati jako bitnim, želi osjećati da netko pazi na njega, onda je idealan materijal za religiju. tome se lako može žrtvovati samostalnost, jer ona egu i nije bitna. bitno je postoji netko ili nešto tko bdije nadamnom, kome se mogu obratiti za savijet i utjehu, predati svoje brige, a pritom je posve nebitno što ću žrtvovati svoju samostalnost. religija to uopće ne skriva, ta još evanđelja kažu "jaram je moj sladak, a breme je moje lako". da je razum, koji potiče na samostalnost, neprijatelj religije, također se ne skriva: "ovo je objavljeno malenima, a ne umnima. da oče, tebi se tako svidjelo".
ego upravo potječe čovjeka da preda svoju samostalnost u ruke nekome tko vodi brigu za njega, tko oprašta grijehe, tko je čak umro i patio za nas, tko poklanja vječni život, kome se obraća za utjehu i savjet, a sve u cilju najegoističnije težnje čovjeka- za sigurnošću! to je djetinja težnja, zato je potrebna da čovjek bude "maleni" da bi mogao biti "dijete božje". no nije ego taj koji je protiv toga-ego upravo potiče na to! zato se vjernik osjeća važnim, jer bog, ma tvorac sve na svijetu, svemogući i sveznajući, ga toliko voli da mu poklanja vječni život! i time je njegov ego zadovoljen! ego ne uvjerava čovjeka da može sve sam- ma ni najmanje! ego ga dapače potiče da preda svoju brigu drugome! "dođite k meni ožaloščeni, i ja ću vas utješiti"! prekrasnih li riječi za čovjekov ego!
jedino što pravi problem je superego. njegova je težnja samostalnost. no samostalnost znači nesigurnost. samostalnost je šok za ego! no kada superego teži samostalnosti, to nije zato što je uvjeren da sve može sam, već zato što zna da je to najviše što može- učiniti nešto samostalno! "i did it my way!" je jedino bitno. da li možeš sve sam? ne nikako! ali jedino što vrijedi je to što si učinio samostalno! milijun stvari ne možeš, mogućnosti su nam ograničene! ali ti, jedino ti u čitavom svemiru možeš nešto učiniti samostalno! jedino ti možeš živijeti samostalno!
ako si predao religiji da te vodi u životu, predao si svoju samostalnost. za ego, to je prekrasno. u religiji ćeš pronaći savjete i upute kako živijeti, imat češ uvijek nadu da ništa što se loše desi nije uzalud, čak i smrt da nije uzalud, već da postoji neka nagrada, neki bolji svijet koji te čeka, utjehu, nadu. prekrasna stvar za ego. no moraš predati svoju samostalnost onome što ti religija kaže.
superego će se buniti-ako ga imaš. ego-neće ni najmanje. osjećaj da si pažen i voljen od svemogućeg tvorca svemira najljepša je stvar za ego. čak i ako si ga ti stvorio u svojoj glavi.
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2006., 16:19   #73
Quote:
divizija kaže:
e sad to da religija ne uči samo jednom cilju je zaista glupost, i samo jednom putu. ono- jedno spasenje i jedan spasitelj.
ne samo da ja razumijem što je ego, ja to jako dobro znam. problem je u tom što ti ne razlikuješ između ega i superega. ono što religija želi potisnuti je superego i vratiti se dobrom starom i primitivnom- egu.
ego nije taj koji ti govori da sve možeš sam! to je totalna zabluda. ego uopće ne potiče čovjeka na samostalnost! to je velika zabluda koju upravo religija širi, među ljudima koji psihologiju ličnosti uopće ne poznaju!
ego ne interesira samostalnost. ego interesira sigurnost, uhljebljenost, udomljenost, utopljenost, pažnja drugih, zadovoljnost. egocentrična faza u ljudskom životu je ona od razvitka svijesti o vlastitom ja, pa tamo negdje do 6-7 godina (ovo su zaista osnove lične psihologije). međutim, je li tada čovjek samostalan? upravo suprotno, on je tada potpuno ovisan o roditelju! u čemu se očituje njegov egocentrizam? u tome što dijete sebe vidi središtem svijeta. ono tada ne teži samostalnosti, ni najmanje, jedino čemu teži je da svoje želje i potrebe na najbolji način zadovolji. jedini se problem pojavljuje kada se dvije potrebe sukobe. npr. dijete se želi igrati, a roditelj mu zabrani. tada dolazi do konflikta između potrebe za pažnjom roditelja i želje za igranjem. no ego ne proizvodi nikakvu težnju za samostalnošću. dapače, ako samostalnost znači nesigurnost-onda je ego upravo protiv nje! ego zanima "ja sam jako bitan" a ne "ja sam samostalan"!
ljudska težnja za samostalnošću prositječe iz superega. tek kada on nadvlada ego, onda može doći do želje za samostalnošću.
tamo gdje caruje ego, caruje religija! kada se čovjek želi osjećati jako bitnim, želi osjećati da netko pazi na njega, onda je idealan materijal za religiju. tome se lako može žrtvovati samostalnost, jer ona egu i nije bitna. bitno je postoji netko ili nešto tko bdije nadamnom, kome se mogu obratiti za savijet i utjehu, predati svoje brige, a pritom je posve nebitno što ću žrtvovati svoju samostalnost. religija to uopće ne skriva, ta još evanđelja kažu "jaram je moj sladak, a breme je moje lako". da je razum, koji potiče na samostalnost, neprijatelj religije, također se ne skriva: "ovo je objavljeno malenima, a ne umnima. da oče, tebi se tako svidjelo".
ego upravo potječe čovjeka da preda svoju samostalnost u ruke nekome tko vodi brigu za njega, tko oprašta grijehe, tko je čak umro i patio za nas, tko poklanja vječni život, kome se obraća za utjehu i savjet, a sve u cilju najegoističnije težnje čovjeka- za sigurnošću! to je djetinja težnja, zato je potrebna da čovjek bude "maleni" da bi mogao biti "dijete božje". no nije ego taj koji je protiv toga-ego upravo potiče na to! zato se vjernik osjeća važnim, jer bog, ma tvorac sve na svijetu, svemogući i sveznajući, ga toliko voli da mu poklanja vječni život! i time je njegov ego zadovoljen! ego ne uvjerava čovjeka da može sve sam- ma ni najmanje! ego ga dapače potiče da preda svoju brigu drugome! "dođite k meni ožaloščeni, i ja ću vas utješiti"! prekrasnih li riječi za čovjekov ego!
jedino što pravi problem je superego. njegova je težnja samostalnost. no samostalnost znači nesigurnost. samostalnost je šok za ego! no kada superego teži samostalnosti, to nije zato što je uvjeren da sve može sam, već zato što zna da je to najviše što može- učiniti nešto samostalno! "i did it my way!" je jedino bitno. da li možeš sve sam? ne nikako! ali jedino što vrijedi je to što si učinio samostalno! milijun stvari ne možeš, mogućnosti su nam ograničene! ali ti, jedino ti u čitavom svemiru možeš nešto učiniti samostalno! jedino ti možeš živijeti samostalno!
ako si predao religiji da te vodi u životu, predao si svoju samostalnost. za ego, to je prekrasno. u religiji ćeš pronaći savjete i upute kako živijeti, imat češ uvijek nadu da ništa što se loše desi nije uzalud, čak i smrt da nije uzalud, već da postoji neka nagrada, neki bolji svijet koji te čeka, utjehu, nadu. prekrasna stvar za ego. no moraš predati svoju samostalnost onome što ti religija kaže.
superego će se buniti-ako ga imaš. ego-neće ni najmanje. osjećaj da si pažen i voljen od svemogućeg tvorca svemira najljepša je stvar za ego. čak i ako si ga ti stvorio u svojoj glavi.
Pogledaj ovako. Ako već briješ na tu psihologiju čovjeka i misliš da to razumiješ onda mi odgovori na pitanje zašto imaš toliku potrebu za samostalnošču. Zašto imaš toliku potrebu da objašnjavaš ljudima kako si ti samostalan. Znaš zašto jer ti to zapravo nisi. Kao šta i ja nisam u potpunosti sa religijom, i sa Isusom. Ako ti ne želiš biti voljen i pažen, onda ti negiraš jednu od temeljnih ljudskih osjećaja. Točno da te religija uči sistemu i razmišljanju ali te uči tome da budeš sretan u životu. Moraš razumijeti da Bog i na tebe djeluje odnosno njegova ljubav djeluje i prema tebi, iako ti ne vjeruješ u to. Razumiješ da te religija uči tome kako ćeš ti sam sebe voditi u životu i kako ćeš biti zadovoljan sam sa sobom.
Ponovo citiraš Bibliju i ti te riječi vidiš samo svojim očima a ne svojim umom, i svojim osjećajima. Pogledaj, religija te uči da svijet oko sebe naučiš gledati svojim umom i svojim osjećajima a ne očima i razumom. Zašto? Pa zato jer sve dolazi iz naše glave iz našega uma. Čovijek je ono o čemu razmišlja. Sada pogledaj onu misao šta si ti napisao. Ovo je objavljeno malenima a ne umnima. To znači da će to razumijeti oni ljudi koji ne misle previše već rade stvari. Slijede sistem i način razmišljanja. Znam da je razmišljati pre jebeno, ali nema ništa samo od razmišljanja. Oni ljudi koji misle previše se uhvate u klopku svojega uma. Sad kad si se već dohvatio psihologije onda bi trebao znati da se naš um dijeli na svijest i podsvijest. U podsvijesti je zapisan cijeli naš život od dana kada smo rođeni, i to je izvor svih naših problema i svih naših uspjeha. Zakon ljudskoga uma je takav da ono šta je zapisano u našoj podsvijesti je naša bit a svijest je ta koja ju određuje. Određuje je našim razmišljanjem. Sve što je zapisano u našoj podsvijesti kad tad će se to pretvoriti u materiju i isplivati će na vidjelo u stvarnome svijetu. U podsvijesti se nalazi beskonačna inteligencija koja je u biti Bog. I sada pogledaj o čemu ti pričaš i razmišljaš. Zato sam ti i napisao da si ti zapravo sve ono za što optužuješ druge, a za ono što se predstavljaš to nisi jer je zakon takav. Nisam ni ja puno bolji ali učim iz dana u dan razmišljati na takav način koji me vodi ka osobnoj sreći. Ego je osjećaj koji ti govori točno to o čemu ti pričaš. Ja sam pre jeben jer ja sve radim sam. I šta će mene netko učiti kako se živi i radi. A ne vidiš oko sebe da svatko tko je uspješan nitko nije uspio sam već se trebao naučiti biti uspješan. Sada religija te uči kako biti uspješan u onome što ti želiš. Misliš da je šumaher postao tako uspješan jer je sve sam radio. On ima petnaest i više osobnih trenera koji ga uče kako će postati uspješan. Janica sigurno nije postala uspješna sama, naučio ju je njezin stari. Federer nije postao tako jeben sam, ima osobne trenere koji ga uče. Razumiješ stari. Normalno je da si ti taj koji određuje svoj put. Ali zašto moraš sam. Pa biti će ti sto puta teže nego ako prihvatiš pomoć. Sada religija te uči kako ćeš spoznati samoga sebe, odnosno kako ćeš spoznati svoju podsvijest, razumijeti češ odakle dolaze tvoji problemi i onda ćeš ih naučiti riješavati. Naravno neće problemi nestati, samo će promijeniti oblik. Kažeš da ti u religiji predaješ svoju samostalnost. Pogledaj ovu misao. Ti si to zapisao u svoju podsvijest svojim razmišljanjem i zapravo ćeš sam predati svoju samostalnost sistemu u kojem živiš. Oni ljudi koji prihvačaju pomoć ne razmišljaju o samostalnosti već uče biti samostalni i to i jednoga dana postaju. Zato i religija priča o tome kako treba biti maleni i ne isticati i ne pričati kako sam ja jeben. U tome je i bit života da budeš sam sebi jeben, i da budeš sebi poseban. Ali ti to mora biti osobni osjećaj. Već uvijek isticati kako sam maleni i kako mi treba nečija pomoć jer te takvo razmišljanje potiče na rad i učenje, što će ti se kasnije vratiti obilato u životu. Ja svoju utjehu ne tražim u Bogu već u samome sebi i sebe optužujem za svoje probleme jer sam si ih i sam stvorio. Kažeš kako ćeš uvijek imati nadu, da netko pazi na tebe i voli te. Pa bože moj to nije kriv osjećaj. Ovo što ti pišeš nema smisla. Pa kako se osjećaš kad te netko voli odnosno kad npr. imaš curu koja te voli. Ne znam ja se osjećam zadovoljno i sretno. Ako se ti osjećaš loše onda moraš ozbiljno popričati sam sa sobom. I ista je stvar s Bogom. Imaš vjeru u njega da će ti pomoći na tvojemu putu da ostvariš ono što želiš. Ali nemoj misliti da je taj osjećaj krivi. Neće ti ni Bog pomoći ako se ti najprije sam ne potrudiš i kreneš ka tim ciljevima. Imaš pozdrav!
koc is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.10.2006., 16:20   #74
Quote:
divizija kaže:
e sad to da religija ne uči samo jednom cilju je zaista glupost, i samo jednom putu. ono- jedno spasenje i jedan spasitelj.
ne samo da ja razumijem što je ego, ja to jako dobro znam. problem je u tom što ti ne razlikuješ između ega i superega. ono što religija želi potisnuti je superego i vratiti se dobrom starom i primitivnom- egu.
ego nije taj koji ti govori da sve možeš sam! to je totalna zabluda. ego uopće ne potiče čovjeka na samostalnost! to je velika zabluda koju upravo religija širi, među ljudima koji psihologiju ličnosti uopće ne poznaju!
ego ne interesira samostalnost. ego interesira sigurnost, uhljebljenost, udomljenost, utopljenost, pažnja drugih, zadovoljnost. egocentrična faza u ljudskom životu je ona od razvitka svijesti o vlastitom ja, pa tamo negdje do 6-7 godina (ovo su zaista osnove lične psihologije). međutim, je li tada čovjek samostalan? upravo suprotno, on je tada potpuno ovisan o roditelju! u čemu se očituje njegov egocentrizam? u tome što dijete sebe vidi središtem svijeta. ono tada ne teži samostalnosti, ni najmanje, jedino čemu teži je da svoje želje i potrebe na najbolji način zadovolji. jedini se problem pojavljuje kada se dvije potrebe sukobe. npr. dijete se želi igrati, a roditelj mu zabrani. tada dolazi do konflikta između potrebe za pažnjom roditelja i želje za igranjem. no ego ne proizvodi nikakvu težnju za samostalnošću. dapače, ako samostalnost znači nesigurnost-onda je ego upravo protiv nje! ego zanima "ja sam jako bitan" a ne "ja sam samostalan"!
ljudska težnja za samostalnošću prositječe iz superega. tek kada on nadvlada ego, onda može doći do želje za samostalnošću.
tamo gdje caruje ego, caruje religija! kada se čovjek želi osjećati jako bitnim, želi osjećati da netko pazi na njega, onda je idealan materijal za religiju. tome se lako može žrtvovati samostalnost, jer ona egu i nije bitna. bitno je postoji netko ili nešto tko bdije nadamnom, kome se mogu obratiti za savijet i utjehu, predati svoje brige, a pritom je posve nebitno što ću žrtvovati svoju samostalnost. religija to uopće ne skriva, ta još evanđelja kažu "jaram je moj sladak, a breme je moje lako". da je razum, koji potiče na samostalnost, neprijatelj religije, također se ne skriva: "ovo je objavljeno malenima, a ne umnima. da oče, tebi se tako svidjelo".
ego upravo potječe čovjeka da preda svoju samostalnost u ruke nekome tko vodi brigu za njega, tko oprašta grijehe, tko je čak umro i patio za nas, tko poklanja vječni život, kome se obraća za utjehu i savjet, a sve u cilju najegoističnije težnje čovjeka- za sigurnošću! to je djetinja težnja, zato je potrebna da čovjek bude "maleni" da bi mogao biti "dijete božje". no nije ego taj koji je protiv toga-ego upravo potiče na to! zato se vjernik osjeća važnim, jer bog, ma tvorac sve na svijetu, svemogući i sveznajući, ga toliko voli da mu poklanja vječni život! i time je njegov ego zadovoljen! ego ne uvjerava čovjeka da može sve sam- ma ni najmanje! ego ga dapače potiče da preda svoju brigu drugome! "dođite k meni ožaloščeni, i ja ću vas utješiti"! prekrasnih li riječi za čovjekov ego!
jedino što pravi problem je superego. njegova je težnja samostalnost. no samostalnost znači nesigurnost. samostalnost je šok za ego! no kada superego teži samostalnosti, to nije zato što je uvjeren da sve može sam, već zato što zna da je to najviše što može- učiniti nešto samostalno! "i did it my way!" je jedino bitno. da li možeš sve sam? ne nikako! ali jedino što vrijedi je to što si učinio samostalno! milijun stvari ne možeš, mogućnosti su nam ograničene! ali ti, jedino ti u čitavom svemiru možeš nešto učiniti samostalno! jedino ti možeš živijeti samostalno!
ako si predao religiji da te vodi u životu, predao si svoju samostalnost. za ego, to je prekrasno. u religiji ćeš pronaći savjete i upute kako živijeti, imat češ uvijek nadu da ništa što se loše desi nije uzalud, čak i smrt da nije uzalud, već da postoji neka nagrada, neki bolji svijet koji te čeka, utjehu, nadu. prekrasna stvar za ego. no moraš predati svoju samostalnost onome što ti religija kaže.
superego će se buniti-ako ga imaš. ego-neće ni najmanje. osjećaj da si pažen i voljen od svemogućeg tvorca svemira najljepša je stvar za ego. čak i ako si ga ti stvorio u svojoj glavi.
Pogledaj ovako. Ako već briješ na tu psihologiju čovjeka i misliš da to razumiješ onda mi odgovori na pitanje zašto imaš toliku potrebu za samostalnošču. Zašto imaš toliku potrebu da objašnjavaš ljudima kako si ti samostalan. Znaš zašto jer ti to zapravo nisi. Kao šta i ja nisam u potpunosti sa religijom, i sa Isusom. Ako ti ne želiš biti voljen i pažen, onda ti negiraš jednu od temeljnih ljudskih osjećaja. Točno da te religija uči sistemu i razmišljanju ali te uči tome da budeš sretan u životu. Moraš razumijeti da Bog i na tebe djeluje odnosno njegova ljubav djeluje i prema tebi, iako ti ne vjeruješ u to. Razumiješ da te religija uči tome kako ćeš ti sam sebe voditi u životu i kako ćeš biti zadovoljan sam sa sobom.
Ponovo citiraš Bibliju i ti te riječi vidiš samo svojim očima a ne svojim umom, i svojim osjećajima. Pogledaj, religija te uči da svijet oko sebe naučiš gledati svojim umom i svojim osjećajima a ne očima i razumom. Zašto? Pa zato jer sve dolazi iz naše glave iz našega uma. Čovijek je ono o čemu razmišlja. Sada pogledaj onu misao šta si ti napisao. Ovo je objavljeno malenima a ne umnima. To znači da će to razumijeti oni ljudi koji ne misle previše već rade stvari. Slijede sistem i način razmišljanja. Znam da je razmišljati pre jebeno, ali nema ništa samo od razmišljanja. Oni ljudi koji misle previše se uhvate u klopku svojega uma. Sad kad si se već dohvatio psihologije onda bi trebao znati da se naš um dijeli na svijest i podsvijest. U podsvijesti je zapisan cijeli naš život od dana kada smo rođeni, i to je izvor svih naših problema i svih naših uspjeha. Zakon ljudskoga uma je takav da ono šta je zapisano u našoj podsvijesti je naša bit a svijest je ta koja ju određuje. Određuje je našim razmišljanjem. Sve što je zapisano u našoj podsvijesti kad tad će se to pretvoriti u materiju i isplivati će na vidjelo u stvarnome svijetu. U podsvijesti se nalazi beskonačna inteligencija koja je u biti Bog. I sada pogledaj o čemu ti pričaš i razmišljaš. Zato sam ti i napisao da si ti zapravo sve ono za što optužuješ druge, a za ono što se predstavljaš to nisi jer je zakon takav. Nisam ni ja puno bolji ali učim iz dana u dan razmišljati na takav način koji me vodi ka osobnoj sreći. Ego je osjećaj koji ti govori točno to o čemu ti pričaš. Ja sam pre jeben jer ja sve radim sam. I šta će mene netko učiti kako se živi i radi. A ne vidiš oko sebe da svatko tko je uspješan nitko nije uspio sam već se trebao naučiti biti uspješan. Sada religija te uči kako biti uspješan u onome što ti želiš. Misliš da je šumaher postao tako uspješan jer je sve sam radio. On ima petnaest i više osobnih trenera koji ga uče kako će postati uspješan. Janica sigurno nije postala uspješna sama, naučio ju je njezin stari. Federer nije postao tako jeben sam, ima osobne trenere koji ga uče. Razumiješ stari. Normalno je da si ti taj koji određuje svoj put. Ali zašto moraš sam. Pa biti će ti sto puta teže nego ako prihvatiš pomoć. Sada religija te uči kako ćeš spoznati samoga sebe, odnosno kako ćeš spoznati svoju podsvijest, razumijeti češ odakle dolaze tvoji problemi i onda ćeš ih naučiti riješavati. Naravno neće problemi nestati, samo će promijeniti oblik. Kažeš da ti u religiji predaješ svoju samostalnost. Pogledaj ovu misao. Ti si to zapisao u svoju podsvijest svojim razmišljanjem i zapravo ćeš sam predati svoju samostalnost sistemu u kojem živiš. Oni ljudi koji prihvačaju pomoć ne razmišljaju o samostalnosti već uče biti samostalni i to i jednoga dana postaju. Zato i religija priča o tome kako treba biti maleni i ne isticati i ne pričati kako sam ja jeben. U tome je i bit života da budeš sam sebi jeben, i da budeš sebi poseban. Ali ti to mora biti osobni osjećaj. Već uvijek isticati kako sam maleni i kako mi treba nečija pomoć jer te takvo razmišljanje potiče na rad i učenje, što će ti se kasnije vratiti obilato u životu. Ja svoju utjehu ne tražim u Bogu već u samome sebi i sebe optužujem za svoje probleme jer sam si ih i sam stvorio. Kažeš kako ćeš uvijek imati nadu, da netko pazi na tebe i voli te. Pa bože moj to nije kriv osjećaj. Ovo što ti pišeš nema smisla. Pa kako se osjećaš kad te netko voli odnosno kad npr. imaš curu koja te voli. Ne znam ja se osjećam zadovoljno i sretno. Ako se ti osjećaš loše onda moraš ozbiljno popričati sam sa sobom. I ista je stvar s Bogom. Imaš vjeru u njega da će ti pomoći na tvojemu putu da ostvariš ono što želiš. Ali nemoj misliti da je taj osjećaj krivi. Neće ti ni Bog pomoći ako se ti najprije sam ne potrudiš i kreneš ka tim ciljevima. Imaš pozdrav!
koc is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2006., 12:18   #75
o mnogoćemu možemo raspravljati, ali ne i o egu, jer ti uopće ne poznaješ što je ego. ego ti ne govori da si prejeben jer radiš sam! zaista, nauči to! kao što rekoh, to us osnove. ne možemo razgovarati dalje dok ne rasčistimo osnovne termine! to je ZABLUDA!
egu je važna pozornost, pažnja, briga drugoga za mene! ego ne teži samostalnosti! egoist teži usmjerenosti drugih na sebe! ulizice su egoisti -oni se pokoravaju drugima da bi dobili njihovo priznanje!
kada kažeš "ego", to odmah pomisliš na rijeć "sam", a to je potpuna ZABLUDA. "ego" je u kontradikciji sa "sam". to moraš naučiti prije nego o tome počneš raspravljati. egoistu je važna usmjerenost DRUGIH na njega.
egosita ovisi o drugima. nije mu gušt činit nešto samostalno, već mu je gušt pažnja, priznanje drugih!
moraš te osnovne pojmove naučit, prije nego što o njima nastaviš govorit, jer barataš pogrešnim terminima, pa se vrtimo u krug. zapamti:

nikada ti ego neće reći "prejebeno je jer radiš samostalno"!

ne znam mogu li ti to dovoljno naglasit! osjećam da mi je napor uzaludan, jer ti uporno ponavljaš neku pogrešnu koncepciju ega, koju si ne znam gdje pobrao. ego NE TEŽI SAMOSTALNOSTI. upamti to! inače je rasprava uzaludna, jer barataš pogrešnim informacijama.
nije stvar u odbijanju pomoći, jer ja nisam nikada bio protiv pomoći. niti protiv bilo kakvih međuljudskih odnosa, uzajamnosti i sličnog. ali religija je nešto posve različito od toga. s roditeljem se raspravljaš, s djevojkom se raspravljaš, s vlastitim djetetom se raspravljaš. nekad popustiš, nekad je po tvome. ali s bogom- ne! on je rekao i točka! nema rasprave! a činjenica da raspravljamo s prijateljima, roditeljima, partnerima znači da u toj vezi zadržavamo samostalnost. obostrani kompromis znači obostranu samostalnost. toga u religiji nema.
izjava da ću predati samostalnost sistemu u kojem živim je već na granici bunila. taj sistem nije krut, nije čvrst, nije nepromjenjiv i samo ja sam njegov gospodar. ako se čovjek preda religiji, ona je njegov gospodar, jer je on ne može promjeniti. ne može musliman reći da je popit piće u redu, ili katolik da je kontracepcija u redu. nema kompromisa, eo ipso nema samostalnosti.
no nije njegov ego taj koji će zbog toga patiti! ako to ne razumiješ, onda se uzalud natežemo na dugo i široko. ego bi patio samo onda kad bi mu rekli da nema raja.
i još nešto- um i razum nisu usprotne stvari. uostalom, i korijen riječi je isti. razum je objektivna realizacija uma. osjećaji i um su ti koji su u suprotnosti. osjećaji mogu blokirati um, a razum ga uvijek ispoljava na vidjelo. umnosti bez razumnosti nema.
ne moraš sam, dapače NE TREBAŠ SAM. ali moraš ostati samostalan.
da bi u nekoj zajednici postojala samostalnost, ključan je kompromis između onih koji su u zajednici. u religiji kompromisa nema. nema ni samostalnosti, već si rob religije.
ali opet ponavljam, nije ego taj koji će patiti zbog toga. ego će patiti samo ako mu kažeš da nema raja.
divizija is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 21:02.