Uspjesi ABIH u ratu?!

[Dabamaiden]

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

[COD2]

Dabamaiden kaže:

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

Najveći uspjeh je taj da smo ih toliko oslabili da smo stvorili preduslove za ono što se desilo 1995. godine.

Najveći četnički uspjesi i pored deset puta više naoružanja su bili ubijanja civila, što se može vidjeti u odnosu civilnih i vojnih žrtava Bošnjaka. Dok smo mi njima nanosili najveće vojne gubitke dotle su oni bili okupirani ubijanjem civilinog stanovništva.

A omjer srpskih civilnih i vojnih žrtava najbolje govori kakv smo mi rat vodili, a kakav oni.

[Dabamaiden]

COD2 kaže:

Najveći uspjeh je taj da smo ih toliko oslabili da smo stvorili preduslove za ono što se desilo 1995. godine.

Najveći četnički uspjesi i pored deset puta više naoružanja su bili ubijanja civila, što se može vidjeti u odnosu civilnih i vojnih žrtava Bošnjaka. Dok smo mi njima nanosili najveće vojne gubitke dotle su oni bili okupirani ubijanjem civilinog stanovništva.

A omjer srpskih civilnih i vojnih žrtava najbolje govori kakv smo mi rat vodili, a kakav oni.

Nemoj se ljutiti ali ovo je tipican propagandni odgovor.
Stvarno bih volio da se prikazu neke uspjesne ofanzivne akcije.
Gdje se mogu naci podatci za vojne i civilne zrtve u ratu?

[COD2]

Dabamaiden kaže:

Nemoj se ljutiti ali ovo je tipican propagandni odgovor.
Stvarno bih volio da se prikazu neke uspjesne ofanzivne akcije.
Gdje se mogu naci podatci za vojne i civilne zrtve u ratu?

Pa vidi, ja sam konkretno učestvovao u nekoliko uspješnih operacija na Vlašiću, one su bile uglavnom uspješne mada su pomjeranja išla mic po mic. Vremenom smo četnike doveli u potkovicu i tu ih žestoko sjebali kad su se stekli svi uslovi.

Učestvovao sam i u bitkama za Kupres kad smo zajednički sa HVO-om sa druge strane razbili četnike u okolini Bugojna.

A moram priznati da sam učetsvovao i u nekoliko neuspješnih kao recimo 1995 na deblokadi Sarajeva kad nismo mogli maknuti dalje od Visokog. Tu je trebalo daleko više artiljerije nego što smo imali.

Mi njih napadamo a oni u teškom naoružanju tri puta jači. Mi opalimo dvije oni šest komada. Tako smo ti mi ratovali i napadali. Mi napadamo minobacačima, a oni se brane tenkovima i haubicama.

Ali ono šti je njih hebavalo 1995. je i to što oni nisu uopće bili navikli da ih se roka haubičkim granatama, pa kad mi opalimo jednu oni više od straha počnu bubati nego što ima potrebe. Bojali su se žešćeg granatiranja, čete su bile navikle da je minobacač 82 mm naše najjače oružje, a onda kad su počele haubice 155 mm onda je bilo uglavnom bješte noge posraće vas guzica. Dok smo mi bili oguglali na i na haubice i na tenkove.

Da smo pošteno raspodjelili oružje na početku ova igra ta-ta bi sasim drugačije izgledala, bar sa stanovišta borbenog morala, ja sam i ovako bio uvjeren u našu pobjedu. I kad nam je bilo najteže, mogu reći da nikad nismo klonuli duhom, znali smo se zezati i igrati karti (remija) dok je po nama rokao VBR.

Ide jedno 7-8 komada VBR-a zvižde u zraku, mi sjedimo za stolom, malo se nagnemo u stranu, ko fol, eto to ćete spasiti, i onda mrtav-hladan povučeš džokera na tri karte.

[odbojkašcro]

COD2 kaže:

Dok smo mi njima nanosili najveće vojne gubitke dotle su oni bili okupirani ubijanjem civilinog stanovništva.

Vaša Bošnjačka vojska uopće nije zaštitila svoje civile. Što bi svaka vojska prvo trebala učiniti. Takav ste rat vodili.
A to s kakve ste početne situacije ušli u rat, za to ste si sami krivi. Dok je Hrvatska krvarila, vi ste nas osuđivali, a ne Srbe. A kasnije ste bili kao zgroženi zašto vam nismo saveznici. Gledali smo samo svoje interese kao i vi. Tako će biti i ubuduće. Zazivanje bilo kakvog rata vama ne vodi na dobro. A to što ti misliš da trenutno stanje nije pošteno, možda i nije, ali u svakom ratu mora biti i gubitnika.
U konačnici ste rat izgubili. Ono što je oslobođeno u BIH prije svega se može zahvaliti HV. Niste bili sposobni za vrijeme cijelog rata niti glavni grad deblokirati, a pričate o nekim uspješnim operacijama.
Dobro je Alija reko prije Deytona. "Hrvati niše nisu htjeli nastaviti, a mi bez njih i sa osudom svijeta nismo mogli sami." Zato ne pričajte lovačke priče.

[Herzeg Lager]

Dabamaiden kaže:

Može li mi neko nabrojati i objasniti uspjehe ABIH u ratu protiv srpskih snaga?
Ono malo pobjeda što su imali su više bili rezultati na drugim bojištima nego njihovi uspjesi (npr donji vakuf i oslobadjanje bihaca)? Ili ja nisam upoznat...
Znam da se '95 non stop pricalo kako su nadomak Skender vakufa, sta je bilo s tim? Zasto nisumogli zauzeti onu izbocinu kod Doboja (grmec?)? Jesu li ikada poduzeli ofanzivu da oslobode podrucja istocne drine i njihove enklave?
Zauzimanje sanskog mosta i kljuca?

Molio bih nekog da malo opise dogadjaje....

Nije pametno podcjenjivati neprijatelja/saveznika na ovaj nacin. VRS je tijekom cijelog rata imala ogromnu prednost nad njima glede teskog naoruzanja, samo se ta prednost postepeno topila pa je muslimanska superiorna brojnost dosla do izrazaja pred kraj rata.

Na pamet pada:

- Obrana Bihaca
- Obrana Gorazda
- Vozuca
- Vlasic
- Kupres

[COD2]

Imaš i Gradačac, i Teočak (na domak Bijeljine, to im je ratište bilo ko Ruski front), imaš u Tešnju:

Da se ne zaboravi: Dana 20. marta 1993. god., uoči Leiletul-kadr 1413.h.g., borci Armije BiH odbili su žestok tenkovski napad srpskog agresora u mjestu Karuše na južnoj strani Doboja na samom ušću rijeka Usore u Bosnu.


OD KARUŠA NIJE MOGLO DALJE

Dana 20. marta 1993. god., uoči Leiletul-kadr 1413.h.g., borci Armije BiH odbili su žestok tenkovski napad srpskog agresora u mjestu Karuše na južnoj strani Doboja na samom ušću rijeka Usore u Bosnu. O ovom događaju je rijetko pisano pa danas, u vrijeme suočavanja sa istinom o počinjenim nepravdama, zločinima i genocidu u BiH, podsjećamo javnost na te krvave dane i herojski otpor branitelja.


Piše: F. ARTUKOVIĆ
Poslije propasti Wance-Owenovog plana tačnije u vrijeme kad je engleski ministar odbrane Malcolm Rifkind izjavio da Engleska ne pristaje i neće pristati na borbenu ulogu njenih snaga u BiH bez obzira na poziv i upozorenje sunarodnjaka i najutjecajnijeg engleskog filosofa Karla Poppera da se intervencijom zaustavi rat u BiH (Karl Popper je u vrijeme srpskog divljanja u Podrinju i misije fancuskog generala Morillona koji ''dijelio'' sudbinu sa Srebreničanima, javno pozivao međunarodnu zajednicu da vojnom intervencijom zaustavi rat u BiH) na dan uoči 27. noći Ramazana 1413. h.g., srpski agresor je proširio započetu ofanzivu i na slobodne dijelove općina Doboj, Maglaj, Tešenj i Teslić. Uz podršku svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana ove okružene teritorije agresorov glavni udar je bio tenkovski napad na Karuše. Planer i komandant napada je bio srpski komandant oklopne divizije pukovnik Slavko Lisica, ekspert za tenkovsku borbu evropskog glasa, koji je samo nekoliko dana prije ovog napada na radio ''Srpski Doboj'' tražio predaju teritorije jer želi da spoji Doboj, Maglaj, Zavidoviće i Teslić prijeteći geslom 'ko ne ostavi pušku pored noge ostaviće mu on glavu'. Prije samog napada agresor je intezivno granatirao područje cijele slobodne teritorije, gađajući ''strateška'' mjesta unutar teritorije. Granatiranja tešanjskog regiona je trajalo tokom cijelog februara i marta 1993. god., ali dan i noć uoči glavnog udara na ovu teritoriju srpska artiljerija je pojačala granatiranja na cijelom području tako da su se detonacije svih vrsta razlijegale cijelom slobodnom teritorijom. Najviše pucnjave i buke se u noći petak na subotu stvaralo na samom ušću Usore u Bosnu na južnim prilazima Doboju, gdje je srpski agresor tokom noći pravio pontonski most za prijelaz tenkova preko r. Usore. To pakleno granatiranje južno-dobojskih naselja i cijele slobodne teritorije tokom te noći je bio samo uvod u glavni napad. U unutrašnjosti granate su padale na svaki djelić teritorije. Za ilustraciju, jedna je granata pala 8 m ispred ulaza Osnovne škole kod bolnice u Tešnju punoj prognanih Dobojlija i Teslićana, druga probila asfalt trotoara i odbila dio ivičnjaka na ulici ispod same bolnice, a treća 2-3 metra od mezara pjesnika Muse Ćazima Ćatića u dračik, takođu uz samu bolnicu. I tako cijelu noć po cijelom trokutu Maglaj, Kalošević kod Teslića, ušće Usore.
Glavni napad uslijedio zorom, prvog proljećnog jutra na dan uoči 27.noći Ramazana (leilletul-kadr 1413.h.g.) u mjestu Karuše kad uslijedilo nezapamćno granatiranje i bombardovanje cijele teritorije. U Tešnju je pogođena zgrada MUP-a, zid je probijen granatom a unutrašnjost izgorjela. Zgrada dobojskog Ratnog predsjedništva, smještena u kanjonu ispod same Tešanjske gradine, pogođena navodećom raketom. Tom prilikom su ranjeni portir i jedan slučajni prolaznik a zgrada je pogođena u zid ispod samog krova. Srpska avijacija je djelovala u više navrata izbacujući 'krmače' koje pravile kratere da u njih mogla stati cijela jedna kuća, također helikopterima s kojih ispaljivali maljutke. Inače glavni udar je uslijedio u 8:45 sati preko pontonskog mosta iz pravca Makljenovca i Vile i čamcima preko r. Bosne iz pravca Pridjela kom prilikom 5 tenkova i 2 transportera ušla direktno na putnu račvu Karuše (razdvajanje magistralnih putema prema Maglaju i Tesliću) a iza njih je nadrla pješadija. U tom momentu agresor je otvorio vartu iz svih raspoloživih oruđa i oružja sa svih strana. Helikopterima 'Game' iz baze Tumare na Ozrenu sa toponima Ahmet glavice iznad Ševarlija su ispalili 22 maljutke i nekoliko raketa 'volga' po Šijama, Mravićima, Matuzićima i Lepenici. Bilo je strahota na tom podučju, oko se nije moglo otvoriti. Tenkovi sa pješadijom su uspjeli iz polja preći preko magistralog puta ubacivši se među prve kuće u Karušama. Jedan tenk je cjevuru proturio kroz prozor jedne kuće i tako dejstvovao. Nakon kratke panike redovi branitelja su se brzo konsolidovali a uskoro je došlo pojačanje interventnih vodova iz Mravića, Šija, Lepenice, Tešanjke i Teslića, PIV-a iz Medakova i Vojne policije. Pripadnici 110 HVO brigade dovezli su brdski top T-5 da pomognu odbranu. Vrzmalo se tu i nekoliko vozila stranih promatrača. Ove pokretne jedinice Armije BiH i HVO-a su bile naoružane protuoklopnim sredstvima pa su odmah u prvom dodiru uništile 2 tenka. Kad je nadiranje zaustravljeno počele dejstvovati minobacačke jedinice Armije BiH i HVO-a. Borci 203. mtb. ''Doboj-Bosna'' su to jutro bili prvi na udaru, većina ih se uspjela povući na drugu pomoćnu liniju ali je u jednom rovu ostalo 11 boraca Armije BiH bez mogućnosti povlačenja. Tu zemunicu su tenkovi nemilice gađali, od jedenaest boraca osmorica su bili ranjeni. Tu okruženu grupu ranjenih boraca pokušali su izvući borci čete Kondori preko brisanog prostora tako da je tom prilikom poginuo komandir čete Osmanbegović Nahid, a ranjeni su: legendarni borac Lišinović Amir (u desnu nadlakticu), zatim Jupić Redžo (u obe butine), Fetić Mirsad (u glavu), a Mujić Sadmira i Kavazović Mirsada je razdramala detonacija. Detonacija je također razdrmala borca Ševku Bešlagića koji odvežen u bolinicu ali bez većih posljedica. Na Brezicima je ranjen domaćin Hodžić Huso u stomak i ruku prilikom gašenja požara zapaljene kuće. U roku od nekoliko sati nakon napada na teritorij Matuzića i Karuša pridošlo stotinama boraca iz raznih jedinica tako da nije bilo šanse da agresor probije ovu liniju. Narod je vjerovao svojoj Armiji da se čak nije micao od svojih kuća s prvih borbenih linija. Srpsko-crnogorski agresor je jedino mogao granatirati i bombardovati ovu teritoriju sa distance, avionima i helikopterima, što je nemilice i činio, ali tenkovi i pješadija nisu imali šanse. Tokom povlačenja poginulo je mnogo neprijateljskih vojnika, najviše od minobacačke vatra Armije BiH koja ih u stopu pratila dok su bježali nazad, po priznanju samih agresorskih vojnika poginulo ih je 75.
Poginulo je 6 branitelja a desetak bilo ranjeno. Poginuli su: k-dir čete Osmanbegović Rasima Nahid zvani Čiki (1964) iz Ševarlija, Husić Sakiba Amil (1969) iz Pridjela, Muratović Hasana Sejo (1962) iz Matuzića, Šaćirović Rame Nermin (1967) iz Planja, Mahmutović Ramiza Fuad (1972) iz Teslića i Smajlović Mehmedalije Meho (1954) iz Rankovića. Budući da je na Karuše taj dan palo preko 2000 projektila reklo bi se da je malo stradalih. Granatiranja su nastavljena i narednih nekoliko dana ali to agresoru ništa nije koristilo.
Te godine Bajram je padao 24.marta, nakon svih nevolja tih zadnjih dana mjeseca posta može se reći da je dočekan s velikom radošću. Taj dan je TVBiH objavila izvještaj novinara Hajrudina Redžovića sa mjesta nazvanog 'groblje tenkova' u kom su pokazujući zaplijenjeni MTS jedan od k-dira odbrane Avdić Mujo i legendarni borac zvani Žabac izjavili: 'Evo Srbija nam ukinula embargo na oružje'. Tad u New Yorku još zasjedalo Vijeće sigurnosti da donese još jednu jalovu rezoluciju o zabrani leta iznad BiH.
Bajramski ugođaj nije pokvarila ni izjava Vojislava Šešelja koju nakon ovog poraza dao radiju tzv. ''Srpski Doboj'' (srpska reporterka mu izrazila dobrodošlicu u Zapadnu Srbiju na Ozren, Trebavu i Krnjin), i to noć ouči Bajrama. Šešelj je tada rekao: 'Braćo četnici, krenimo u napad sa parolom pobeda ili smrt, a muslimansku vojsku pozivam da se povuče sa traženih teritorija, da ne bi mi morali sve rušiti i ubijati. Jer u protivnom bićemo nemilosrdni a poznato je da imamo moćno oružje. Mi želimo Maglaj, Zavidoviće te dolinu Krivaje do Olova'. Ovim prijetnjama je malo ko vjerovao.
Možda bi ovom tekstu bilo zanimljivo dodati komentar 'osvajača Posavine' i glavnog planera neuspjele tenkovske akcije na Karušama pukovnika JNA a kasnije generala VRS, Slavka Lisice koju dao Tanjugu daleko poslije ove njegove neuspjele akcije tj. dana 12. avgusta 1995.godine (nakon akcije 'Oluja' u Hrvatskoj i oslobodilačke akcije Armije BiH na brdu Vis na Trebavi kod Lukavice) pod naslovom ''Poražen – pogrešan uzor'', a u kom se kaže: 'Pogrešna strategija vođenja rata dovela nas je u slepu ulicu. Ako je rat, a rat je, on se vodi po vojnim pravilima i vojnim zakonima, što podrazumeva ratno stanje i ratno zakonodavstvo. S pogledom na rat i ratne prilike, najbolje je da je vojni i ekonomski potencijal u jednoj ruci. Ko zloupotrebi taj princip – ode glava. Šta znači navodno zasedanje skupštine – farsa koja vodi u izdaju. Šta su ratna predsednišva? Ništa, samo hohštapleraj koji vodi u gubljenje rata, odnosno borbu za vlast na najprimitivniji način. Eto, neka sada vladaju Martić, Babić i drugi narodom u izbeglištvu. Ako se nastavi ovako, čime će vladati Karadžić, pitam se. Ako govorimo o efikasnosti i organizaciji vojske, onda mi mogu biti uzor sve vojske koje su pobednici u svim ratovima povesti ljudskog društva, ali nikad četnici u Drugom svetskom ratu. Jedan od elemenata poraza srpske vojske krajine je pogrešan uzor, tj. politikanstvo i ratno profiterstvo. Predaja je sramni akt oficira. Hoće li predaja kod nas postati uzor? S obzirom da imamo isti model u Republici srpskoj kao u RSK, o posledicama ne smem ni misliti'.

[pederiška]

Armija je vodila defanzivnu borbu, a tek na kraju ofanzivnu. Oslobodili smo B. Petrovac, Kulen Vakuf, Ključ, Sanski Most, Vozuču, Turbe, Donji Vakuf, i još neka manja mjesta.

[aleksije radicevic]

Pa može se reći da je ABiH srušila kod Srba tada već jako prisutan mit o sposobnosti JNA oficira. Najveće je razočarenje sam Mladić, koji sa superiornom vojskom nije uspeo da pobedi skoro neorganizovanu i sabo naoružanu neprijateljsku vojsku. Doduše ABiH su na ruku išle stalna pretnja od strane intervencije koja je visila nad glavama Srba.

[asusko]

Najveci uspjesi Armije BH su klanje Srba na Kazanima, zatvaranje Srba u Tarcinu, klanje Srba u Konjicu...i ''Heeeelp Bosniaaa'' na CNN.

[COD2]

Ovdje se lijepo vidi transformacija AR BiH od slabo naoružanih grupica iz 1992. do prave ustrojene armije 1995.

http://www.youtube.com/watch?v=WVdE1y4fuCA

I što je najvažnije, ako zatreba, a kako stvari idu, izgleda da će zatrebat, ali sljedeći put nećemo krenuti iz minusa.

[Prolaznik_]

pederiška kaže:

Armija je vodila defanzivnu borbu, a tek na kraju ofanzivnu. Oslobodili smo B. Petrovac, Kulen Vakuf, Ključ, Sanski Most, Vozuču, Turbe, Donji Vakuf, i još neka manja mjesta.

Prvi grad koji je oslobodjen od cetnicke agresije nakon 11 dana jeste Kalesija.

[Michael Collins]

Herzeg Lager kaže:

Nije pametno podcjenjivati neprijatelja/saveznika na ovaj nacin. VRS je tijekom cijelog rata imala ogromnu prednost nad njima glede teskog naoruzanja, samo se ta prednost postepeno topila pa je muslimanska superiorna brojnost dosla do izrazaja pred kraj rata.

Na pamet pada:

- Obrana Bihaca
- Obrana Gorazda
- Vozuca
- Vlasic
- Kupres

Zbilja me čudi kako su Goražde,Srebrenica u Žepa opstale sve do 95' (Goražde i kasnije nije palo)?

[COD2]

Michael Collins kaže:

Zbilja me čudi kako su Goražde,Srebrenica u Žepa opstale sve do 95' (Goražde i kasnije nije palo)?

Ne sjećam se sad dal se radi o Goraždu ili Žepi (najvjerovatnije Goražde), ali na jednom dokumentarcu koji sam gledao u jednom njegovom dijelu koji traje oko 20 minuta koji je snimljen u jednom kadru u improviziranu operacijonu salu kod nekog doktora u toku granatiranja za tih 20 minuta je unijeto između 10 i 12 ljudi civila sa svakakvim razderotinama koje moja pamet nikad ne bi mogla zamisliti. Bilo je tu djece, žena, staraca, a ni jednog jedinog vojnika. I dok mu unose ta tijela, čovjek ih istovremeno i prihvata i zbrinjava ostale. U životu nešto takvo nisam vidio.

A koliko znam u Goraždu su u kritičnim trenucima i žene učestvovale u borbi. Sad šta je tu pomoglo dragi Bog zna najbolje.

[Tahvil-pasa]

Michael Collins kaže:

Zbilja me čudi kako su Goražde,Srebrenica u Žepa opstale sve do 95' (Goražde i kasnije nije palo)?

Gorazde se uspjesno branilo do kraja rata.Takodjer je Gorazde i oslobodilo samo sebe tokom 1992 godine(operacija Krug) kada je ukupna teritorija enklave dostizala 600 kvadratnih kilometara.
Bila je velika kriza oko marta 1994 kada su pale kote istocno od Drine i tada je bilo guravo jer su cetnici dosli skoro do samog grada na nekoliko stotina metara od bolnice.Medjutim ocajnickim otporom i odlukom da se ne napusta desna obala Drine Gorazdaci su se uspjeli odbraniti na prilazima gradu zatim je dosao i UNPROFOR (Britanci i Ukrajinci) od kojeg nije bilo velike fajde (bavili se svercom i pijankama sa cetnicima).
Poslije toga dolazi do nekih promjena u vojnoj komandi Gorazda, osniva se 81.Divizija i prelazi se na jednu vrstu diverzantskog rata gdje se stalno vrse upadi u cetnicku pozadinu a u isto vrijeme se duboko ukopavaju i utvrdjuju vlastite linije skoro u neprekinutom nizu sa brda na brdo.Od nekih poznanika iz Gorzada sam kasnije cuo da je licilo u jednu ruku na Vijetnam...zasjede i patrole po sumama, cesti napadi na cetnicke pozadniske polozaje u dubini teritorije.Tokom 1995 u nekoliko vecih iznenadnih akcija jedinica 81. divizije koje su u zadnji cas preduhitrile cetnicku ofanizvu su vracene znacajne kote sa desne strane Drine koje su pale 1994 a neprijateljski napad je zaustavljen prije nego sto je i poceo.
Za Gorazde je takodjer specifican i stravicno opasni put preko Grepka (Put Spasa) koji je funkcionisao do Srpske ofanzive na Igman 1993 a koji je vodio skoro stotinu kilometara kroz neprijateljsku teritoriju do slobodnih prostora unutrasnjosti.Cak i kasnije kada su cesto dolazile pojedine grupe iz Sarajeva ili su izlazile iz Gorazda ali drugim jos opasnijim putem.
Za Gorazde je specificno i to da je u cetnickim jedinicama koje su ga napadale ucestvovao i veliki broj pravoslavnih placenika iz Ukrajine, Rumunije, Bugarske, Rusije.

[asusko]

Gorazde je NATO spasio.

http://www.nato.int/Ifor/un/u940422a.htm

Condemns the shelling and attacks by the Bosnian Serb forces against the safe area of Gorazde as defined in resolution 824 (1993) and demands the withdrawal of these forces and their weapons to a distance to be agreed by UNPROFOR wherefrom they cease to constitute a threat to the status of Gorazde as a safe area;

[Herzeg Lager]

Michael Collins kaže:

Zbilja me čudi kako su Goražde,Srebrenica u Žepa opstale sve do 95' (Goražde i kasnije nije palo)?

Ljudi su ti odgovorili bolje od mene, ali bih samo dodao nesto vrlo vazno sto su izostavili.

Ako izuzmemo sami pocetak rata, Srbi su samo na jednom ratistu stvorili veliku premoc i u ljudstvu i naoruzanju, a to je naravno operacija "Koridor" 92 gdje su uz svoju "prirodnu" premoc u teskom naoruzanju imali i premoc od 2:1 do 3:1 u ljudstvu nad braniteljima.

Svugdje drugo su bili brojcano podredjeni a istocna Bosna je bila prilicno pasivan kraj koji je prije rata imao veliku bosnjacku vecinu. Nakon pada Rogatice, Foce i Visegrada izbjeglice su se slile na slobodni teritorij tako da mislim da je tijekom rata vrlo moguce da je broj ljudi u Gorazdu presao 50,000. Nema uspjesnog primjera zauzimanja urbane sredine sa toliko ljudi.

Naravno, otpor je bio herojski i skidam im kapu (oni bi mogli biti posteni pa priznati i isto braniteljima hrvatskih enklavi) - istina je da je bilo pomoci UN-a i nekakvih dejstvovanja aviona na srpske polozaje no da prostis sve je to bio p*ckin dim sto se pokazalo i pri padu Srebrenice.

[Crni Guber]

asusko:
Ogroman uspjeh Armije BH je sto su uspjeli da se odbrane od za 700 000 malobrojnijih Srba iz BiH.

O jos jedan koji zaboravlja agresiju iz Srbije, sankcije Srbiji, zabranu letova iznad BiH i druge stvari koje jasno govore o tome da je u BiH na djelu bio agresorski rat i na kraju sudski dokazano da Srbija nije sprjecila(a mogla je) genocid u Srebrenici.

[asusko]

Crni Guber kaže:

O jos jedan koji zaboravlja agresiju iz Srbije, sankcije Srbiji, zabranu letova iznad BiH i druge stvari koje jasno govore o tome da je u BiH na djelu bio agresorski rat i na kraju sudski dokazano da Srbija nije sprjecila(a mogla je) genocid u Srebrenici.

Ko god je bio u BiH zna da su nakon sto je tzv. BiH postala nezavisna drzava, u maju 1992 godine svi vojnici iz Srbije se povukli u Srbiju a u kasnijim godinama Milosevic je uveo sankcije RS i postavio UN posmatrace na granicu.

Meni bi bilo sramota da sam na vasem mjestu i da mi treba NATO da me spase od naroda koji je za 700 000 malobrojniji.

[COD2]

Ovo su srpski uspjesi:

http://www.youtube.com/watch?v=1ZNq_...eature=related

naravno, današnja etnička slika BiH je posljedica upravo tih "uspjeha".