Hipersenzibilnost

[Mary Mary]

Apsolutno se saosjecam sa tobom. Ja sam ista takva. Redovno zaplacem kada vidim jad nekih ljudi,ali moramo se nositi sa tim.Covjek je velicina koja zavisi od tereta koji nosi. Budi vrijedna sebi jer umjes da osjecas i prepusti se tom osjecaju.Nisi neko od tih ljudi koji nanosi bol,vec onaj koji taj bol saosjeca sa zrtvom i budi zadovoljna sto neko ne pljuje po tebi.Ipak,moras se kontrolisati i shvatiti da Onaj Gori sve vidi,prije i bolje od samih nas,da je sve posledica necega,da je zivot fer i da se sve desava sa nekim razlogom. Moras prihvatiti to.
Ja sam veeliki slabic,mene mnogo ljudi ne voli,kada god neko nesto lose pomisli o meni ili me uvrijedi,briznem u plac i povlacim se u sebe.Eto,tu je moja tragicnost. I sto sam zrelija,sve se uspjesnije nosim sa tim. Treba da pronadjes samo nesto dobro u svemu tome.

[Starija Sestra]

dersette kaže:

osjetljiva sam na djecu, žene, seksualno,psihičko i fizičko zlostavljanje, ratove, uništavanje prirode, izgladnjivanje čitavih naroda da bi netko imao desetak vila i fancy odjeću, prisilan rad, trgovinu ljudima, mučenje i ubijanje životinja, abortuse, i još par kojih se na sreću trenutno ne mogu sjetiti.

svi smo osjetljivi na te stvari
U zadnje vrijeme mi se događa da bol transformiram u bijes, pa urlam i plačem kad mi netko pokuša intelektualizirati sve te gadosti. Ljudi me gledaju čudno, a ja ne mogu kontrolirati to, obuzme me cijelu.

ovo s racionalizacijom zaista djeluje

I previše sam ranjiva,

nisi previše radnjiva tj ako i jesi dobro se nosiš s time i čini se da se vrlo brzo oporavljaš

nego.....umjetnicu su uglavnom hipersenzibilni tak da probaj emocije usmjeriti u nešto kreativno jer vjerujme da možeš puno toga lijepoga napraviti

[dersette]

problem je u tome što nemam vještine umjetnika da ispoljim svoj svijet.

svi smo osjetljivi na te stvari

zato sam i otvorila temu da vidim kakovi izlazite na kraj s tim

nisi previše radnjiva tj ako i jesi dobro se nosiš s time i čini se da se vrlo brzo oporavljaš

istina, brzo se oporavljam ali proces do oporavka je na granici agonije,a oporavak traje do sljedećeg susreta s tim. oporavljaju me lijepe stvari koje jednako jako doživljavam. jel uopće zdravo takvo emotivno kolebanje?

[Starija Sestra]

dersette kaže:

problem je u tome što nemam vještine umjetnika da ispoljim svoj svijet.

potrudi se pronaći tu vještinu jer sam sigurna da je imaš

zato sam i otvorila temu da vidim kakovi izlazite na kraj s tim

racionalizacijom
usredotočim se na vlastite brige

oporavljaju me lijepe stvari koje jednako jako doživljavam. jel uopće zdravo takvo emotivno kolebanje?

koncentriraj se na te lijepe stvari
i samo na njih misli

jer, kad malo bolje pogledaš, život ti se sastoji od uspona i padova
padovi jesu bolni ali dizanje nakon njih je čarobno
i onda sve ponovo bude lijepo
a za ljepotu se živi

da ne filozofiram, misli na lijepe stvari

[ARTETUREN]

dersette kaže:

Prije svega, primjetila sam da nisam jedina, pa me zanima iz čega proizlazi ta preosjetljivost na vanske podražaje kod ljudi? Kako kontrolirati to, da li kontrolirati to i u kojem sve kontekstu?

Kako kontrolirati normalnost? Pročitaj 1984. Sve piše.

Objasniti ću na svom primjeru...
Previše sam čulna, emotivna, kolebljiva, osjetljiva, razdražljiva, senzibilna... Dodir sa stvarnošću mi je labav, često kao da nisam prisutna TU, nego u nekom svom svjetu-bježim od oštrice stvarnosti. Toliko sam psihički osjetljiva na nepravde u društvu koje primjećujem da me to ponekad fizički čini "bolesnom". Kako sam odrastala, shvatila sam da se ne smijem toliko prepuštati osjećaju, no on nije nestao. Zna mi se dogoditi da vidim nešto na internetu ili tv-u, netko mi nešto ispriča i ja završim u krevetu ne dižući se dva dana, osjećajući bol u trbuhu. Ne raspadam se na sve, no osjetljiva sam na djecu, žene, seksualno,psihičko i fizičko zlostavljanje, ratove, uništavanje prirode, izgladnjivanje čitavih naroda da bi netko imao desetak vila i fancy odjeću, prisilan rad, trgovinu ljudima, mučenje i ubijanje životinja, abortuse, i još par kojih se na sreću trenutno ne mogu sjetiti. U zadnje vrijeme mi se događa da bol transformiram u bijes, pa urlam i plačem kad mi netko pokuša intelektualizirati sve te gadosti. Ljudi me gledaju čudno, a ja ne mogu kontrolirati to, obuzme me cijelu. Nakon što izleti taj prvi val iz mene, počnem osjećati užasnu krivnju, što sudim drugima a ni sama nisam ništa bolja, onda preuzmem odgovornost za sva silovanja i izgladnjivanja, opće društveno licemjerje itd i onda samu sebe počnem pljuvati,gaziti,omalovažavati, mrziti čak u krajnjim trenutcima. Tada "oprostim" svim negativcima, pedofilima,zlostavljačima,političarima, počinjem ih shvaćati,žaliti ih i suosjećati....Onda padnem u komu i zbog njih,jer mi bude žao što su prošli tako gadne stvari u životu da su postali to što jesu....A onda se "ošamarim" i kažem, odakle mi pravo da suosjećam? Kako ja to imam pravo osjećati empatiju kad nisam ni približno prošla što i ti ljudi i kako je nepošteno prema njima da ja "patim"....

Imaš srce, čuvaj ga .. nasilje je cijelo vrijeme tu, samo malo drugačije izgleda.
Obično mnogi misle da se sve događa nekom drugom .. a nije .. sve se događa i nama, jer dozvoljavamo da se to čini drugom. A zna se tko čini.

Preosjetljiva sam i na privatno okruženje. Izbjegavam čak i neke članove u obitelji periodično. Svako njihovo raspoloženje nekako postaje i moje, osjećam isto što i oni iako nemam objektivan razlog da osjećam to.
također, lako se uzrujam, postanem izbezumljena kad se nađem u situacijama u kojima sam nemoćna učiniti išta da to promjenim, a osjećaj krivnje i neuspjeha me dovvodi do izbjegavanja odgovornosti kako uopće ga ne bi osjetila. Jer je prejak da bi se nosila s njim. I taj bjeg od izravnog sučeljavanja mi daje neku vrstu osjećaja oslobođenja od bolne realnosti. Strašna sam kukavica.

Nisi kukavica, hrabri ostaju da bi "ratovali", nije utjeha ..samo nedostaje kritična masa.
No biti ćeš manje nemoćna služiš li se "neprijateljevim oružjem". Kako je kod "njih" insuficijencija intelekta, nije problem ako uspiješ sačuvati mir.
Pažljivo slušaj, budi izviđač, a glasnik. Ponekad moraš izgubiti bitku jer bi bila Pirova pobjeda, ali i u povlačenju dovuci ga na svoj teritorij ...

I previše sam ranjiva, što naravno privlači snažnije karakterne individualce koji me mogu kontrolirati. Kontrola je rijeđa,ali mi uvijek treba pomoć sa strane da ih odlijepim od sebe. Ta pomoć sa strane su uvijek ljudi koji stoje čvrsto na zemlji i kompenziraju moj slab temperament. Ja zagrizem samo kad je netko stvarno zločest i to besramno pokazuje.

.... i onda ne samo što ćeš ga ugristi, nego i odgristi. Tako trebaš učiniti.
Taman bila i "božanski vjetar".

[dersette]

Pročitati ću još jednom ujutro. Vrti mi se u glavi. Noć.

[dersette]

I Hvala. Uvijek.

[ARTETUREN1]

Ima jedna dobra knjiga Slavoja Žižeka - O nasilju .. upravo je počinjem čitati kako se "lukavo" generira i pakira u celofan

[šumskičovjek]

hipersenzibilme i osjetljive osobe često pribjegavaju čestom ssmozadovoljavanju.masturbiraju radi rasterećenja.

[ARTETUREN]

@ šumskičovjek

Ne bih rekao, nije rasterećenje nego doživljaj ugode, no Tebi kao muškarcu je sigurno rasterećenje ..

Kada si već otvorio vreču, kako Ti spajaš taj svoj frekventni fenomen učestalosti obzirom da si vjernik, jer Tvoja je duhovna strana popunjena, a sladostrašće zabranjeno.

Kroz povijest je poznato da je kod (kako to vjernici zovu) "primitivnih naroda", kult samozadovoljavanja imao veliku ulogu "ljubavi", ne samo prema suprotnom spolu, nego i Majci prirodi.

Znači, ništa čudno za bića koji vole bića i žive život.

Najbitnija stvar je da te osobe čine, jer imaju osjećaje za druge ...

[maher18]

masturbaacija je naprosto prirodna metoda za postizanje povišenja serotonina i endorfina, što čini osjećaj ugode, zadovoljstva i opuštenosti. no, ne rješava bitno, samo trenutno olakšava emotivnu tenziju.

da, bit je u tome: činiti. svako dobronamjerno djelovanje polučuje i inicira osjećaj sreće, ako ništa drugo, zato što se pokušalo.

žalosno je kad se ne čini ništa, čak ni onda kad bi to uzrokovalo neku bol, no u konačnici dovelo do katarze.

[Maya_78]

ajde da podignemo ovu temu...
rasprava nije otišla dalje od sugestije "prihvati i pretoči tu preosjetljivost u konkretno"
kako točno izgleda taj proces?
kako minimizirati utjecaj vanjskih čimbenika i biti konstruktivan u svojoj reakciji?

[Littleaigrl]

Stavljala sam temu na LJES, medjutim vjerovatno je vise za ovaj podforum, preosjetljiva sam, na sve...kad su u pitanju osobe koje volim, mami mi malo nesto ne bude dobro, ja ne mogu da dodjem sebi, momak me ostavio radi toga sto sam se ponasala nenormalno, non stop pizdila oko sitnica, i sad kad me ostavio, ja ne mogu doci sebi, bukvalno mi svakakve ideje padaju na pamet, i ne mogu si pomoci..voljela bih se opustiti, staviti sebe na prvo mjesto, i ne dopustiti sebi vise da me stvari toliko potresaju...imate li neke savjete ?

[Legion]

Preosjeltjivost, LJES... prvo kaj mi je palo na pamet je... ali OK, vidim da nije to u pitanju

[ray of light]

Littleaigrl kaže:

Stavljala sam temu na LJES, medjutim vjerovatno je vise za ovaj podforum, preosjetljiva sam, na sve...kad su u pitanju osobe koje volim, mami mi malo nesto ne bude dobro, ja ne mogu da dodjem sebi, momak me ostavio radi toga sto sam se ponasala nenormalno, non stop pizdila oko sitnica, i sad kad me ostavio, ja ne mogu doci sebi, bukvalno mi svakakve ideje padaju na pamet, i ne mogu si pomoci..voljela bih se opustiti, staviti sebe na prvo mjesto, i ne dopustiti sebi vise da me stvari toliko potresaju...imate li neke savjete ?

nema instant brzog rješenja. rad na sebi uz stručnu pomoć. ovako se možeš iscrpiti i dovesti u depresivno stanje.

[Antonija*]

ova tema definitivno nije za LJES
a gle, ljudi se razlikuju, neki uspiju sebe staviti ispred svega, a drugima su ostali na prvom mjestu...
ako je nekomu do koga ti je stalo loše, naravno da će i tebi biti teško...ali ne smiješ dopustiti da to kontrolira tvojim životom, jer gdje ćeš onda dospjeti?
znam, lako je reći...ali jednostavno moraš, inaće će to zavladati tvojim životom i nećeš se moći zauzimati sama za sebe, patit će te a ma baš sve...
što se dečka tiče, ne znam jesi li razgovarala s njim, ako nisi - svakako pokušaj. objasni mu o čemu je riječ.
sretno

[Maya_78]

ajde konstruktivno!
oni koji su ove (psih.) struke, dajte koji savjet za samopomoć!
kako da nam se neke rečenice/riječi ili događaji ne dojme toliko tj. kako prestati razmišljati o nečemu što nas muči bespotrebno i svjesni smo da je destruktivno o tome razmišljati, ali se i dalje mazohistički mučimo?

[N'dugu]

Nikako. Moraš pričati s nekim o tome što te povrijedilo i postepeno izbacivati osjećaj povrede iz sebe, proživljavati ga 1000 puta... nekada i godinama... i moraš pronaći nekoga tko ima vremena to slušati, bilo zato što je i sam takav pa mu treba netko da njega sluša, ili jer to hoće. Nekim ljudima je svaki dan težak kao običnima deset njihovih. To kažu i stručnjaci. Bitno je otkriti što te smiruje i usrećuje, ali život je ponekad takav da ti uzme baš to. Tablete za smirenje mogu biti neko privremeno rješenje, ali stvaraju ovisnost, a i efekt se s vremenom gubi... jedino što možda s vremenom mozak otupi od te kemije, pa postane manje preosjetljiv, ali ne bih se upuštao u to da to procjenjujem - ljudi su individualni, nekome može pomoći, nekome ne, a nekome je i štetno, jer ga povuče u težu ovisnost.

E, da, i s godinama se razvija razum, pa je onda lakše živjeti. Meni se čini da su preosjetljivi ljudi koji se uzrujavaju zbog malih stvari ponekad vrlo jaki u nekim jako kritičnim situacijama u kojima se obični ljudi preplaše i pobjegnu. Stvarno kao da očvrsnu, ako se ne plaše života i ne povlače u sebe, ali zapravo samo steknu iskustvo i ojačaju razum. Također mislim da je za preosjetljive bitno da imaju čvrste moralne vrijednosti jer je to dobro za razum. Mogu i pokušati vjerovati u nešto ako mogu, i naučiti uživati u malim stvarima, umjesto da se opterećuju velikim problemima. Dobro im je i da pročitaju neku 'laganu' knjigu ili časopis, ne zato što su sami blesavi, nego zato da se 'rastresu', skrenu misli na nešto što ih ne opterećuje.

[Littleaigrl]

Razgovarala sam bas jucer, i nista...kaze da je medju nama gotovo, da ljubav nije upitna, ali da on to vise ne moze...ja se sve nadam da ce se predomisliti dok malo prodje vbremena

[HipersenziLola]

Pozdrav svima, da li je ovdje moguće naći neke ljude slićne meni jer više ne znam gdje da uopće poražim savjet i kaj da proućavam,gdje da se usmjerim,hvala svima unaprijed koji se jave ☺️