Zaista mislim da neću preživjeti rastavu

[Ribica33]

I ja tražim šprance za sporazumni razvod braka ali sva sreća bili smo zajedno samo četiri godine, bez djece i neke bitne zajedničke imovine. Ne živimo zajedno dva mjeseca a čini mi se kao da već nismo zajedno godinama. Ustvari kad ga vidim kao da vidim nekog stranca...koda ga ne poznajem... - možda je i bolje tako...jer dok smo živjeli zajedno stvarala sam sliku o njemu kakvog sam ja muža htjela a ne kakav je stvarno. Nadam se da će biti sve brzo rješeno i da nastavim sa svojim životom... šta god i kako god mislim da niti jedan razvod nije lak... dal ostavljali ili bili ostavljeni uh.. da tu su i sulpiridi...hvala Bogu na njima

uglavnom mislim da je u svemu najbitnije vrijeme!!!

[Streghetta]

Ribica33 kaže:

I ja tražim šprance za sporazumni razvod braka

jesi nasla?
ako nisi,stavila sam link na prosloj stranici

[ray of light]

Lord Byron kaže:

kako to možeš znati???

43

hvala ti na trudu

[Lord Byron]

rejoflajt kaže:

hvala ti na trudu

Malo si izneredila quotanje, pa nije ostao quote na koji zapravo želim odgovoriti.

U pravu si, ne mogu znati da ne bi bilo drugačije - ali, ozbiljno vjerujem da u 12-godišnjim vezama raspad uslijedi zbog cjeline te veze kao takve, a ne zbog nečega što netko jest ili nije rekao, jest ili nije učinio. Poprilično mi je nezamisliva mogućnost da bi i, kada bi mogla vratiti vrijeme unatrag, mogla biti neka druga i drugačija, pa da sve ispadne drugačije - a da si ti pritom "svoja" i sretna.

Međutim, rasprava o tome što (ni)je moglo biti je posve nepotrebno akademiziranje: u ovom slučaju, bavljenje prošlošću te neće dovesti ni do kakvih pouka za budućnost - u najmanju ruku, ako se baš i moraš baviti prošlošću, odgodi analize za vrijeme kad ne budu tako jakojako boljele.

[ray of light]

meni se neki dan tata srušio od šoka od mojih dugova i samo plače, to je još jedan veliki osjećaj krivnje i boli koju mi je donijela skorašnja rastava

[Streghetta]

rejoflajt kaže:

meni se neki dan tata srušio od šoka od mojih dugova i samo plače, to je još jedan veliki osjećaj krivnje i boli koju mi je donijela skorašnja rastava

ufffff

gle draga, svi,ali svi su prosli te trenutke sa family...nazalost,tako je...i znam da ti je osjecaj,ako ikako moze,jos tezi/gori/bolniji...ali...vjeruj isto tako da ce se svi oni puuuno brze "oporavit" od tog stanja soka od tebe.(provjereno,na vlastitoj kozi)

[ombia]

vlado17 kaže:

Hvala za odgovor ma sta radio uvijek sam na tugovanju jednostavno nemogu dici glavu odem van,ali se brzo vratim nemogu to skinuti sa sebe.Problem je taj sto sam ja jos van hrvatske i ovdje ljudi ne zive ko u hrvatskoj.Novac imas mozes si sve priustiti ali jednostavno fali ta osoba na koju sam naucio.Nemozes srcu zapovjediti sta da radi,ili ja neznam kako.

I ja sam vani i? Mozda je sad doslo na naplatu ako niste na vrijeme gradili prijateljstva s drugim ljudima. Jer i vani su ljudi od krvi i mesa i sa emocijama.
A neki razlog zasto vise ne zeli brak je sigurno rekla.

Lord Byron kaže:

Koliko god boljelo, mikslim da je zapravo nebitno kako glase odgovori na tvoja pitanja "kako i zašto".

Ne bi. Ružna, hladna istina je da ne bi bilo drugačije. Što prije se s tim pomiriš, lakše ćeš dalje.

Mislim, možeš se ti uništavati razmišljanjima što bi i kako bilo da si druga, da si drugačija - ali, to je besmisleno. .

Slazem se. No ne zanemari da je autorica godinama bolesna te da je zivot s nekim u depresiji vrlo vrlo tezak i nikoga tko to vise ne moze ne treba kriviti.

K tome rejoflajt i ja sam ostala samuzevim dugovima, nisam ni rekla svojima. Vani bez ikakve familije, biloc isto kao emotivne podrske.
Da se ne brinu bezveze jer pomoci mi ne mogu.
Promijenila sam posao, ostavila posao koji jako volim i otisla se maltene unistiti na 60 sati tjedno rada u izrazito stresnoj okolini e kako bih vratila te jebene dugove i kako bih jos platila lijecenje mami koja se neovisno o tome razboljela.
I kako sam onda jedva prezivljavala od iscrpljenosti, sad mogu biti zahvalna da me taj ubitacni tempo jednostavno prenio preko teske situaicje ne ostavljajuci mi previse vremena za analize i mozganje.

Mozda ces morati potraziti bolje placen posao, naci dodatni, nesto u fusu, sve to i drugi ljudi rade iz x razloga.
Posve je legitimno da se on umorio od nosenja tebe kroz zivot.

Eto jebi ga, legitimno je.
Smije i on za promjenu biti slab.

Jer nije pojam partnerstva da jedan drugoga cijeli zivot vuce i dize, nego da se izmejnjuju i kad je njemu doslo tesko i kiksao je na par polja, logicno bi bilod a si ga ti podigla i osnazila.
To je partnerstvo. Tako.

[Sanjin24]

Ja vijerujem da ti je teško...i bit će ti jos neko vrijeme to je normalno neznam ja sam jako dosta mlad pa necu ti pametovat al gledaj to ovako da u životu ima puno puno gorih stvari...majka izgubi dijete pa s vremenom nekako to izblijedi nikad ta tuga ne prođe al izblijedi ne razmišlja vise svaku minutu svaki sat..a sad uzmi tu svoju rastavu koja je nista nasprem toga...jasno ti je sta hoću rec da ne pričam koliko jos drugih stvari ima zivot ide dalje ne razmisljaj o tome jer neces nac odgovor pusti da ide sve svojim tokom vrijeme liječi sve...i kad počnes o tome razmisljat skreni odma misli na nesto drugo jer ako duboko uđeš u razmišljanje onda krenu analize i analize kako zasto nema odgovovora on ne postoji tako je kako je...proće to ne brini...vidit ćeš..i kad prođe duzna si neku večeru malo nema veze može grah i zelje nije bitno ...ajd samo se ne brini i ne zivciraj nije uzalud ona zdrav čovijek 1000 želja bolestan samo jednu...mozda ti sad ovo sve zvuci glupo i velis lako je to napisat a treba to provest u djelo znam al tako je drz se...

[Lord Byron]

ombia kaže:

Slazem se. No ne zanemari da je autorica godinama bolesna te da je zivot s nekim u depresiji vrlo vrlo tezak i nikoga tko to vise ne moze ne treba kriviti.

Sad se više ne sjećam što sam sve i gdje piskarao, ali jako bi me iznenadilo da sam nekoga okrivljavao za prekid. Naime, moje je mišljenje da je u tim stvarima besmisleno tražiti krivca (ili nekakve omjere krivnje), jer o raspodjeli krivnje zapravo ne ovisi ništa.

Sanjin24 kaže:

al gledaj to ovako da u životu ima puno puno gorih stvari...

Cijenim tvoju dobru namjeru, ali čovjek (nažalost) ne funkcionira tako. Ne možeš se svjesno utješiti time što se drugima događaju (a događaju se) puno gore stvari. U protivnom bi bilo dovoljno pogledati kroz prozor, gledati jadnike koji kopaju po smeću i osjećati se bolje.

[Nausikaja]

rejoflajt kaže:

je, imam nasljednu depresiju i vjerojatno ću lijekove piti for a lifetime.

samo da te upozorim: ne znam koji lijek pise (nisam sve postove procitala), ali neki antidepresivi, koji se danas najcesce prepisuju (SSRI, SNRI, itd) sa vremenom gube svoju efikasnost. Onda ili treba povecati dozu, ili dodati jos nesto u mix. Naravno, to se sve psihijatar obavalja, samo sam te htjela upozoriti da imas to na umu.
I posebno sada u ovoj situaciji iznimno pazi na sebe posto je to dodatno opterecenje na tvoju bolest.
Jako bi bilo dobro da krenes i na psihoterapiju.
I u ovoj fazi tugovanja, da li imas problema sa ispoljavanjem tuge?

edit: znam da si napisala da puno places i da se bojis da ces postati olupinom; imas li osjecas da ti momenti plakanja vise nisu tako jaki?
btw. ovo sto su ti neki napisali koliko traje 'oplakivanje' braka je netocno. svako tugovanje, i duzina i jacina je vrlo individualna stvar. no, bitno je da znas da je to zdravi proces koji zaista ima svoj rok trajanja. sretno

[Nausikaja]

ombia kaže:

Tesko je zivjeti sa depresivcem, jebeno tesko.
I dozvoljeno je da ti nakon 18 godina ipak to postane - pretesko.
Kad ti onda propadne posao, zivot ti se raspadne, a godinama si nosio tezak teret na sebi, mozda vecinsku financijsku odgovornost za egzistenciju obitelji itd.
Teske su to stvari.
Nije ni njemu lako.
Mozda je morao otici, da spasi sebe, nagon za samoodrzanjem bi ipak trebao biti elementaran.

Pokusaj naci neku grupu za samopomoc, grupnu terapiju na tjednoj bazi. In pokusaj naci volje pomoci si. Volontirati negdje, ne znam jel ides na posao ili si na bolovanju...uglavnom uvesti barem 2 stvari u danu da te drze prvo vrijeme iznad vode.
Kucni ljubimac? Depresivci se lose brinu za sebe ali najlakse okidaju na osjecaj krivnje i obaveze prema drugima. Netko zbog kog bi se brinula i morala svaki dan izaci na zrak?
Volontiranje u djecjem domu, bilo gdje...
Cak i ako se prvo vrijeme budes vukla zadnjim snagama tamo, pomaze.
Sretno!

Ombi, u potpunosti se slazem da je vrlo tesko zivjeti sa osobom koja pati od depresije, a posebice tesko sa osobom koja pati od depresije, a nije u nikakvom tretmanu ili je taj tretman nedjelotvoran.
Medjutim, medicina sve vise i vise pokazuje da je depresija bolest kao i svaka druga, odnosno da nije neka 'slabost' karaktera ili sl. i da ju je kao takvu moguce tretirati. Jest da je ona u vecini slucajeva kronicna (za sada), ali slicno poput dijabetesa ili ostalih kronicnih bolesti moguce ju je drzati pod kontrolom.
Kad ulazimo u vezu, u brak, zaista rijetko mozemo cega sve u tom 'paketu' moze biti, ali mislim da je smisao dugorocne veze/braka (ili bi bar trebao biti) postojanje mehanizama savladavanja negativnih karakteristika.
Naravno da je razumljivo da 'zdravi' partner moze puknuti, odnosno da nije u stanju nositi se sa simptomima, i upravo zato je vrlo vazno da partner sa posteskocama bude odgovoran prema svojim tegobama i napravi sve od sebe da ih sam drzi pod kontrolom.
Ombia, znam da ti sve to jako dobro znas. No, smatram da i depresiju treba osloboditi od drustvene stigme i pristupiti joj na jedan korektan nacin.

[Sanjin24]

Lord Byron kaže:

Sad se više ne sjećam što sam sve i gdje piskarao, ali jako bi me iznenadilo da sam nekoga okrivljavao za prekid. Naime, moje je mišljenje da je u tim stvarima besmisleno tražiti krivca (ili nekakve omjere krivnje), jer o raspodjeli krivnje zapravo ne ovisi ništa.




Cijenim tvoju dobru namjeru, ali čovjek (nažalost) ne funkcionira tako. Ne možeš se svjesno utješiti time što se drugima događaju (a događaju se) puno gore stvari. U protivnom bi bilo dovoljno pogledati kroz prozor, gledati jadnike koji kopaju po smeću i osjećati se bolje.

U pravu si potpuno...i trebali bi se osjećat sve je to u glavi i od osobe do osobe samo treba volja jednostavno si zacrtat i krenut dalje..

[Streghetta]

Sanjin24 kaže:

U pravu si potpuno...i trebali bi se osjećat sve je to u glavi i od osobe do osobe samo treba volja jednostavno si zacrtat i krenut dalje..

aham..pucni prsticem,lupi petom..i et,gotovo..sve proslo


ma daj pliiiiiz..mani se tih kliseja,mos imat volju koju hoces,crtat po nebu i oblacima i krenut di?????

kad se desi rastava,prekid braka- veze..ma sta pricali..to jbn boli.
I ne postoji carobni stapic,ni tralalala blebetanja koja ce izbrisat emocije i cijeli taj proces zalovanja i suocavanja sa promjenom koja ti se desila.

Ne ide preko noci i amen.

Lord je jednom dobro napisao metaforu o ponovnom učenju govorenja, pisanja, hodanja nakon teške prometne nesreće. Čeka te cijeli taj proces ponovnog "učenja življenja"..

a to,ponavljam,ne ide sam tako

Vrijeme radi svoje,sve/svi prezive kako tako..ali treba proc' to fucking vrijeme.

[ombia]

Lord Byron kaže:

Sad se više ne sjećam što sam sve i gdje piskarao, ali jako bi me iznenadilo da sam nekoga okrivljavao za prekid. Naime, moje je mišljenje da je u tim stvarima besmisleno tražiti krivca (ili nekakve omjere krivnje), jer o raspodjeli krivnje zapravo ne ovisi ništa.e.

Ma nisam mislila na tebe, nezgodno sam se nadovezala dalje na pricu nakon sto sam tebe citirala.

nausikaja123 kaže:

Ombi, u potpunosti se slazem da je vrlo tesko zivjeti sa osobom koja pati od depresije, a posebice tesko sa osobom koja pati od depresije, a nije u nikakvom tretmanu ili je taj tretman nedjelotvoran.
Medjutim, medicina sve vise i vise pokazuje da je depresija bolest kao i svaka druga, odnosno da nije neka 'slabost' karaktera ili sl. i da ju je kao takvu moguce tretirati. Jest da je ona u vecini slucajeva kronicna (za sada), ali slicno poput dijabetesa ili ostalih kronicnih bolesti moguce ju je drzati pod kontrolom.
Kad ulazimo u vezu, u brak, zaista rijetko mozemo cega sve u tom 'paketu' moze biti, ali mislim da je smisao dugorocne veze/braka (ili bi bar trebao biti) postojanje mehanizama savladavanja negativnih karakteristika.
Naravno da je razumljivo da 'zdravi' partner moze puknuti, odnosno da nije u stanju nositi se sa simptomima, i upravo zato je vrlo vazno da partner sa posteskocama bude odgovoran prema svojim tegobama i napravi sve od sebe da ih sam drzi pod kontrolom.
Ombia, znam da ti sve to jako dobro znas. No, smatram da i depresiju treba osloboditi od drustvene stigme i pristupiti joj na jedan korektan nacin.

Kao osoba izlijecena od depresije (teske klinicke) mogu razumjeti kroz sto autorica prolazi.
Isto tako vidim oko sebe da je dobrim dijelom to izlijeciva stvar.
I to SAMO i samo onda ako si depresivac sam zeli pomoci.
Vidis logicno bi bilo da nisam na strani njenog muza.
Ali jesam. Jer ne mogu biti samokriticna i ne priznati da je JEBENO tesko zivjeti s depresivcem godinama (ja nisam bila tako dugo bolesna, ni godinu) i da svatko ima pravo jednom reci da mu je to sve too much.
Isto bih napisala da se radi o bilo kojoj drugoj bolesti.

Zato tupim ko pokvarena ploca svo vrijeme da NISTA bez kvalitetne psihoterapije nema.
Tako da stigme s moje strane nikad nije ni bilo.

[Nausikaja]

ombia kaže:

Ma nisam mislila na tebe, nezgodno sam se nadovezala dalje na pricu nakon sto sam tebe citirala.



Kao osoba izlijecena od depresije (teske klinicke) mogu razumjeti kroz sto autorica prolazi.
Isto tako vidim oko sebe da je dobrim dijelom to izlijeciva stvar.
I to SAMO i samo onda ako si depresivac sam zeli pomoci.
Vidis logicno bi bilo da nisam na strani njenog muza.
Ali jesam. Jer ne mogu biti samokriticna i ne priznati da je JEBENO tesko zivjeti s depresivcem godinama (ja nisam bila tako dugo bolesna, ni godinu) i da svatko ima pravo jednom reci da mu je to sve too much.
Isto bih napisala da se radi o bilo kojoj drugoj bolesti.

Zato tupim ko pokvarena ploca svo vrijeme da NISTA bez kvalitetne psihoterapije nema.
Tako da stigme s moje strane nikad nije ni bilo.

ombi draga, ti i ja uglavnom tupimo jedno te isto. bez kvalitetne psihoterapije nema napred. ma....bez lijecenja nema ozdravljenja.
strasno je, ali stvarno strasno i totalno nepravedno kad je partner prisiljen nositi teret bolesti onog drugoga. i naravno da je TOO MUCH savrseno jasna reakicja.

medjutim, ono sto je tu isto izuzetno bitno, mozda jednako bitno kao i sama psihoterapija jest obrazovanje i informiranje. ja bi to nazvala de mistifikacijom depresije. ili de stigmatizacijom depresije.
to ne znaci da bi se trebalo ocekivati od osobe koja je u vezi sa depresivcem da podnosi to sve skupa bez ikakvog problema.

ti znas o cemu govorim. ali da li drugi znaju?
recimo koliko je opce poznata informacija da WHO smatra da ce do godine 2020 depresija biti jedna od najrasirenijih i najskupljijih bolesti?

[ray of light]

ombia kaže:

Kao osoba izlijecena od depresije (teske klinicke) mogu razumjeti kroz sto autorica prolazi.
Isto tako vidim oko sebe da je dobrim dijelom to izlijeciva stvar.
I to SAMO i samo onda ako si depresivac sam zeli pomoci.
Vidis logicno bi bilo da nisam na strani njenog muza.
Ali jesam. Jer ne mogu biti samokriticna i ne priznati da je JEBENO tesko zivjeti s depresivcem godinama (ja nisam bila tako dugo bolesna, ni godinu) i da svatko ima pravo jednom reci da mu je to sve too much.
Isto bih napisala da se radi o bilo kojoj drugoj bolesti.

Zato tupim ko pokvarena ploca svo vrijeme da NISTA bez kvalitetne psihoterapije nema.
Tako da stigme s moje strane nikad nije ni bilo.

idem godinama na psihoanalitičku terapiju, pijem stalno lijekove, a ako si imala tešku kliničku depresiju, znaš da je to skup faza, nekad bolje, nekad gore. i prihvaćam da se mogao i SMIO umoriti, ali ima tu još i još stvari, ne samo MOJA depresija.

[ray of light]

nausikaja123 kaže:

samo da te upozorim: ne znam koji lijek pise (nisam sve postove procitala), ali neki antidepresivi, koji se danas najcesce prepisuju (SSRI, SNRI, itd) sa vremenom gube svoju efikasnost. Onda ili treba povecati dozu, ili dodati jos nesto u mix. Naravno, to se sve psihijatar obavalja, samo sam te htjela upozoriti da imas to na umu.
I posebno sada u ovoj situaciji iznimno pazi na sebe posto je to dodatno opterecenje na tvoju bolest.
Jako bi bilo dobro da krenes i na psihoterapiju.
I u ovoj fazi tugovanja, da li imas problema sa ispoljavanjem tuge?

edit: znam da si napisala da puno places i da se bojis da ces postati olupinom; imas li osjecas da ti momenti plakanja vise nisu tako jaki?
btw. ovo sto su ti neki napisali koliko traje 'oplakivanje' braka je netocno. svako tugovanje, i duzina i jacina je vrlo individualna stvar. no, bitno je da znas da je to zdravi proces koji zaista ima svoj rok trajanja. sretno

dr mi je rekla da neće dizati dozu ad-a jer trebam "odraditi" tugu. manje plačem, ali me opet zaskoči kad ne očekujem. evo, ovi vaši postovi danas. proizveli bol i osjećaj krivnje što imam depresiju....ali dobro...da napišem cijelu priču ovdje, opet bi neki dijelovi ostali neispričani, uvijek je sve kompleksno...no, samo jedan podatak, muž se bavio klađenjem i zbog njega imam kredit na 10 godina s ratom od 2600 kn da ne završi u zatvoru. hoćete li sad biti puni razumijevanja da se kladio zbog nas kad je uplaćivao, bez mog znanja, svote od tisuću i više kuna...a ja ću ovdje reći, možda nije znao drugačije, bio prenaivan, ne treba ga sad razapeti ili?! p.s.a mogao me ostaviti i nakon prve, druge....godine depresije, zar ne?

[Streghetta]

rejoflajt kaže:

. evo, ovi vaši postovi danas. proizveli bol i osjećaj krivnje što imam depresiju

jbm mu.. pretpostavljala sam da ces to tako primiti...
gle,ja nemam depresiju,ali imam neku drugu kronicnu bolest..i znam da NIJE TO razlog rastave..da je lako zivjet s nama,nije..ali jbm mu..moglo je onda i drugacije..prije..

Gle..po br postova..nisi od jucer na forumu,i mogla si pretpostavit da ces procitati i stvari koje ce ti zasolit otvorenu ranu...nemoj jos i to sebi ljepit-dodavat.

[ombia]

rejoflajt kaže:

idem godinama na psihoanalitičku terapiju, pijem stalno lijekove, a ako si imala tešku kliničku depresiju, znaš da je to skup faza, nekad bolje, nekad gore. i prihvaćam da se mogao i SMIO umoriti, ali ima tu još i još stvari, ne samo MOJA depresija.

Mozda je vrijeme da promijenis vrstu terapije, jer je trebala u sve te godine dati neke rezultate. Znam jos neke kojima psihoanaliza nije uspjela pomoci ali neke druge metode da tipa bihevijoralna terapija itd.
Hocu reci, pokusaj nesto drugo, nemas sto izgubiti.

Kod mene je to islo ovako, teska depresija ne znaci nuzno visegodisnja depresija nego da je osoba dosegla dno dna i da samo vegetira (ne pere se, ne dize se danima iz kreveta itd.), ja od tog dna nize nisam mogla, kad sam konacno krenula po pomoc i uopce saznala sto mi je onda je polako islo na bolje.
Zao mi je ako sam ti dala osjecaj krivnje za depresiju, nije mi bila namjera.
No nije mi ipak zao sto sam sve napisala.
I cini mi se da ti ide ipak na bolje cim si se uspjela malo naljutiti.
Bolje da sam to uspjela nego da sam te tri put obisla sa kisi kisi tapsh tapsh.

Ponavljam on je imao svako pravo okoncati taj brak, pa ni ja nisam mozda ostavila nakon prve krizne godine nego kad vise nisam mogla, kad sam se zbog toga i razboljela.
Dapace da te ostavio odmah onda bi mu ti bas to zamjerala.

Mimo toga odgovornost za vasu financijsku situaciju snosite oboje i to bi ti morala kod odvjetnika rijesavati u svoju korist.

[vlado17]

rejoflajt kaže:

dr mi je rekla da neće dizati dozu ad-a jer trebam "odraditi" tugu. manje plačem, ali me opet zaskoči kad ne očekujem. evo, ovi vaši postovi danas. proizveli bol i osjećaj krivnje što imam depresiju....ali dobro...da napišem cijelu priču ovdje, opet bi neki dijelovi ostali neispričani, uvijek je sve kompleksno...no, samo jedan podatak, muž se bavio klađenjem i zbog njega imam kredit na 10 godina s ratom od 2600 kn da ne završi u zatvoru. hoćete li sad biti puni razumijevanja da se kladio zbog nas kad je uplaćivao, bez mog znanja, svote od tisuću i više kuna...a ja ću ovdje reći, možda nije znao drugačije, bio prenaivan, ne treba ga sad razapeti ili?! p.s.a mogao me ostaviti i nakon prve, druge....godine depresije, zar ne?

ma moram ovo komentirat.Gdje nam je zakletva koju smo dali pri vjencanju;i udobru i u zlu pa taj gospodin nije samo da nije pomagao bolesnoj zeni nego je svojim postupcima mozda i doveo ili mozda samo pogorsao njezinu stuaciju svejedno je.To nije nikakva ljudskost i za takim covjekom netreba zaliti. Zaduzit svoju obitelj a pogotovo ako je zena depresivna nije se trebao umoriti od pomagnja pri savladavanju depresije(tvrdim mogoce je) a ne ici kladiti se pa nek bolesna zena sada vraca kredit. Pa onda kriva bolesna zena umorio se.