Ovako, ubacio bih ovdje nešto o arheologiji, zapravo više o samom doživljaju nalazišta pa ako neko osjeća potrebu da nastavi neka slobodno dopiše svoje redove. Ustvari, volio bih čuti nekoga ko isto osjeća povodom ove teme.
Svaki odlazak na arheološku lokaciju izaziva u meni posebnu pažnju, i više, fascinira me. Ima nešto u tim "ruševinama" što me oduševljava. Sama pomisao da je to mjesto nekada živjelo svoj život, da su tu ljudi nekada radili, odmarali se, gradili, rušili, tukli se, voljeli i trudili se da njihov dom i kada njih ne bude bilo pokaže da je tu neko živio izaziva interesovanje kod mene.
Problem je što su često, barem kod mene, te lokacije na udaru raznih graditelja koji bi po svaku cijenu da zaposjednu komad zemlje ne bi li se dočepali profita.
Godine 2003. sam bio na arheološkom nalazištu (
ovdje) koje je na nekih 4 ili 5 kilometara od onoga što se smatra gradom. Da sad ne dužim o tome kako je bilo jedna "sitnica" mi je zapala za oko. Po sred nalazišta je prolazila, ni manje ni više, nego pruga!
Da ne pričam kako se brine o zidinama i ostalim djelovima lokaliteta. Možda bi mi neki ultra-racionalista rekao : "Koga briga za ono što je bilo, daj da gradimo za danas i za budućnost!"
Ne znam, meni je to cinično. Subjektivan sam kada se govori o tim mjestima tako da takve "primjedbe" ne bih ni komentarisao.
Dakle, idete li nekad na slične lokacije i da li idete tamo svojom voljom, uživate li u tome ?
Razgranati mod