Koliko smijemo očekivati u vezama?

[beryozinka]

Pitanje zvuči malo glupo postavljeno, ali bit ostaje ista: koliko možemo i smijemo očekivati od drugih ljudi u vezama i odnosima općenito?

Postavljam ovo na Psihologiju jer ću staviti akcent na svoju ličnost, a ne na vezu.

Shvatila sam da je moj doživljaj emotivnih odnosa potpuno drugačiji od drugih ljudi, što me dovodi do slijepe ulice u emotivnom životu i suživotu s drugima. Ja sam uvijek ta koja biva povrijeđena jer ispada da ili očekujem stvari koje mi drugi ne mogu ponuditi ili se moj način emotivnog doživljavanja svijeta jednostavno ne poklapa s načinom na koji drugi vide svijet.

Probala sam na papir staviti neke svoje karakteristike koje bi se mogle shvatiti u današnje vrijeme kao mane.
Na primjer, ne zanima me samoprezentacija (znam da se to malo kosi s ovom temom haha). Strah me da ako počnem pričati npr. o filozofiji, umjetnosti (što mi je struka), da će to ljudima biti dosadno, jer iskreno tko želi slušati nečija razmišljanja o svijetu?! Isto tako, nisam jedna od onih cura koje se uvuku u uske haljine i onda prezentiraju sebe kroz fizičku ljepotu, zavodljivost, seks i sl. Inače sam relativno zgodna i dosta sitna, rekao bi čovjek da će ljudi biti privučeni mojim izgledom, ali zapravo je sasvim suprotno. Moja samoprezentacija im je nezanimljiva, jer djelujem nekako ozbiljno i nisam "lepršavog" karaktera (npr. nisam glasna u društvu, ne volim se nametati).
Ja sam isto svjesna toga da djelujem ozbiljno i da zbog toga u ljudima ne pobuđujem taj neki erotski impuls i žudnju (iz razloga što sam im jednostavno dosadna) te pokušavam promijeniti tu energiju u sebi (ne znam kako bih drukčije to opisala, jer jednostavno moja ozbiljnost ne proizlazi iz toga da, ne znam, na spoju razmišljam o dnevniku nego je to nešto unutra što je jače od mene), ali moram priznati da do sada nisam imala uspjeha. Ta energija me jednostavno preplavi. Isto tako, po prirodi sam tip koji lako upija energiju tj. emocije i raspoloženja iz okoline, zbog toga mi je potreban u početku taj jedan "odmak" kako me ne bi preplavili vanjski utjecaji... Inače rado slušam druge, ali i brzo upijam njihova raspoloženja, tako da ako se na neki način ne odmaknem od toga, sve to počne prelaziti na mene i onda se počnem nesigurno osjećati u tom odnosu.

Drugi problem su moji interesi. Oni su oduvijek odudarali od prosjeka u tolikoj mjeri da sam ih i ja sama počela prikrivati ili im ne davati toliki značaj, jer jednostavno ljudi ili ne rauzmiju o čemu je riječ ili misle da se pre*eravam.
Dat ću jedan primjer.
Kad sam imala 13 godina, zaljubila sam je u jednu formu plesa koja kod nas nije bila dostupna. Naravno da je moja zaljubljenost imala dječju tj. nerealnu podlogu, ali moja sama želja za tim je bila toliko jaka da nije nikada iščeznula. Dapače, nakon više od 13 godina ja sam otkrila u drugoj državi način da se time bavim i na tom polju sam se realizirala. Dakle, nisam neka isfrustrirana osoba koja stalno pili drugima o nečem nedostižnom, nego sam ja doista učinila sve u svojoj moći da ostvarim snove koji su mi bili važni (i u djetinjstvu i sada).

Mislim da ovdje dolazim do svoje druge najvažnije mane: ja mislim jedino na duge staze.
Jednostavno ne mogu funkcionirati kratkoročno. Za mene jednostavno sve mora imati značenje i smisao, npr. neću se baviti nečim onako bezveze. Isto tako, ne mogu biti u vezi onako eto npr. jer mi se samo zabavlja "bez obveza". Taj osjećaj obavezanosti ne proizlazi kod mene iz nekakvih staromodnih svjetonazora (npr. da sam sad cura koja lovi brak ili tako nešto), nego jednostavno iz unutarnjeg osjećaja da sam ja s tom osobom povezana i da joj "pripadam".

Međutim, otkrila sam da većina ljudi jednostavno ne voli obaveze i ne voli ljude kao što sam ja. Tj. ja sam njima i simpatična i slatka i sve to, ali na daljinu, sve dok ne očekujem ništa previše od njih (tj. sve dok radim onako kako bi oni htjeli).
Ja isto shvaćam i prihvaćam, da moj karakter može biti nezgodan, da npr. kada nešto zamislim (kao po pitanju eto ovog gore interesa) da onda ne odustajem, što može imati i negativnu stranu, ali na kraju balade uhvatim sebe da se stalno preispitujem gdje sam pogriješila i da, zapravo, dolazim do zaključka da svoje prave želje u odnosima stavljam sa strane i umjesto toga podilazim drugome. Npr. putujem u drugi grad da bismo se sreli, kada doputujem iz inozemstva doma onda pričamo preko poruka, imam razumijevanja ako druga strana nema vremena da se sretnemo i ne želim se nametati pa se onda stalno porukiramo....

Moj problem je što mi takvi odnosi prestaju biti dovoljni. Nemam više 20 godina i sada sam u fazi da bih doista htjela nešto konkretno. Ja sam tip osobe koji kad nešto odluči, onda igram otvorenih karata. Npr. nisam nikad prevarila nekoga niti me takvo što uopće zanima - radit ću na vezi do posljednjeg trenutka.

Problem je u tome što sam se ja nekako od svog tog truda umorila. Zbog toga što još paralelno pokušavam posložiti i svoj poslovni život, jednostavno bih u privatnom voljela da postoji osoba koja će mi biti potpora i koja će nekad razumjeti kompletnu mene, i moju ozbiljnost, i to da sam nekad ćudljiva, i pesimistična: ovo nije neki tinejdžerski weltschmerz, nego sam doista imala dosta teških situacija zadnjih godina - puno sam se selila po čitavoj Europi radi posla, otkazivali su mi ugovore nakon višemjesečnih čekanja, osjećala sam se ni na nebu ni na zemlji jer stalno učim neke nove jezike i upoznajem nove mentalitete... Ipak, svjesna sam da postoje ljudi s puno gorim problemima nego što su moji. Zbog toga se jako trudim da ostanem pozitivna osoba i da druge ne opterećujem tim svojim stvarima, ali nekad mi je jednostavno dosta svog tog truda oko drugih - jednostavno se iscrpim, a da ne dobijem ništa posebno natrag (npr. ta druga osoba mi pošalje nakon duže vremena poruku i ja sam sretna što me se sjetila, ali ipak, bilo bi bolje da smo se vidjeli uživo, zar ne). Svjesna sam da je i drugim ljudima teško u životu, no moje razmišljanje ide u smjeru zašto da si međusobno to ne podijelimo i tako si nekako "pomognemo" koliko možemo? Nije li to bit međuljudskih odnosa? Ako se svatko zatvori u svoju čahuru nezadovoljstva i frustriranosti, onda više nikakva komunikacija neće biti moguća.

Moja obitelj misli da ne smijem toliko očekivati i da ljudi obaveze prihvaćaju uglavnom spontano kroz život tj. "kroz zabavu", onako kako dođe.
Ja iskreno ne znam kako da usvojim ovaj savjet i ne znam što to točno znači.
Znam teoretski, ali u praksi to kod mene ne funkcionira.
Shvaćam da sam ja pomalo naivna osoba, ne znam kalkulirati i sve jako emotivno doživljavam, zbog čega vjerojatno djelujem djetinjasta drugima... s obzirom da se bavim umjetničkim zanimanjem, meni ipak sve te emocije daju kreativnu snagu na tom polju i ja se ne mogu tek tako odreći prirođenog dijela svoje osobnosti, a ne znam kako s time balansirati.

Zbog toga je moje pitanje: koliko osoba poput mene smije očekivati u vezama?
Možda jednostavno da se zadovoljim da tu i tamo imam s kime popričati i nazvati nekoga na telefon? Svjesna sam da mnogi ljudi ni to nemaju. Počela sam se pitati dolaze li ljudi do brakova, ozbiljnijih veza uglavnom kalkulacijama i "hladne" glave? (Naravno da znam da je to pogrešno. Ja jednostavno nisam imala sreće da pronađem osobu koju bih mogla podržati do maksimuma na način na koji ona to želi. Ali mislim da je u mojim godinama vrijeme da se preispitam, zbog toga moja tema ima ovakav naslov.)

[NiktaX]

previše analiziraš i bespotrebno kriviš samu sebe. ono što očekuješ je normalno, a nisu ti se potrefile neke stvari zbog meni nepoznatog razloga. ljubavne veze nisu poznanički odnosi koje ti trenutno imaš.

da skratim, ono što želiš je najnormalnija stvar. ne traže svi lepršavost i otvoren seksipil. ne samo što se družiš, tj privlače te krivi tipovi ljudi nego si ne dopuštaš vlastitu individualnost. zatomljuješ samu sebe.

[beryozinka]

Da, znam. Ali to je jedini način da "preživim" trenutno u ovoj okolini u kojoj jesam. Ne mogu pokazivati otvoreno neke svoje karakteristike ako znam da neće biti prihvaćene.
Zapravo ti poznanički odnosi nisu samo poznanički, možda se učinilo iz mog pisanja. Ima osjećaja između nas, ali ja ne znam kako da stvari poguram dalje. Kako da pobudim u toj osobi želju da provodi više vremena sa mnom...

[Ertrinken]

Po ovome što si napisala čini se da si jako empatična, a i introvert. Na tebe utiču tuđa raspoloženja, uzimaju ti energiju. Idealno bi bilo kada bi se to moglo ograničiti, ali gledajući po meni, bukvalno je nemoguće. Jedino što sam ja ekstrovert pa to sve izgovorim.
Mislim da do sada jednostavno nisi naletjela na osobu koja ti odgovara. Pošto mi je u posjeti bila najbolja prijateljica koja je slična tebi, mogu ti reći da ima još nade 😊 Ona je topla i draga osoba, ali nije neko ko se ističe u društvu. Ja sam bila ta koja je privlačila ljude, i ako smo fizički i intelektualno na sličnom nivou. Veze su joj bile kratke, uvijek je ostavljana jer je, eto ozbiljna cura,a oni nisu baš sad za ozbiljnu vezu. Uspješna je poslovno, sa 25 je već bila na visokoj poziciji, a sve samo sa svojim znanjem, sa mnoštvom hobija i interesa sa druge strane (ples, strani jezici,slikanje ). Tek sa 30 je upoznala svog muža, kome njena osobnost odgovara i divno se slažu. Sada je bukvalno procvjetala, uz njega je nasmijana i opuštena. A u prijašnjim vezama je uvijek pokušavala da se ne ističe, da se ne bi neko osjećao "gorim" pazila da nekog sa svojom svestranoscu i uspjehom ne ugrozi i uvrijedi. Hodala po jajima da je neko ne bi optužio da je needy...Vjeruj u sebe i budi ponosna na to što jesi. Nemoj se unizavati, jer ako si u tim mladim godinama toliko putovala, živjela u različitim državama i borila se za sebe - to je nešto što te oplemenjava.
A što se tiče očekivanja u vezama - postavi granice šta je za tebe prihvatljivo, stavi sebe i svoje potrebe sebi na prvo mjesto, ne zadovoljavaj se svim na žličicu. Bitna su osjećanja drugih, ali tebi na prvom mjestu moraš biti ti. ( Ja to učim pod stare dane &#128514

[beryozinka]

Jao, Ertrinken, hvala ti puno na ovim lijepim riječima.
Ja imam još malo pa 30 godina , čini se da moje vrijeme tek dolazi

Da, ovo s tvojom prijateljicom i njenim tipovima, kao da slušam svoj život. Eto, oni bi samo seks, nisu trenutno za vezu i sl. Ili bi "vezu" nakon prvog upoznavanja i sl. I onda mi još to tako otvoreno kažu, jer mi rade uslugu (drugi bi me samo muljali) što su oni tako korektni i fer prema meni. A ja se osjećam shitty jer eto ja previše tražim od njih

Da, znam što želiš reći, istina je da me sva ta iskustva oplemenjavaju, ali me istovremeno na neki način i udaljavaju od drugih. Većina ljudi zapravo ne voli van iz svog kvarta, iz svoje države (iako mnogi vrte drugu priču) i ja to poštujem, ali mi ne možemo onda naći neki zajednički jezik... I ja sam npr. došla u fazu kada sam se malo umorila od svega pa sam se vratila doma jer mi je trebao taj osjećaj blizine dragih ljudi, ali kad sam imala 19 godina, zaboga, ne daj Bože da bi me netko vezao uz majčine skute

Drugi problem koji uočavam jest sve veće grupiranje ljudi u nekakve uske, nacionalne zajednice (govorim o inozemstvu). Jako je teško "probiti" se u neku drugu skupinu ili na viši položaj (ako govorimo o poslu) i sl. Kao da se sve više cijene neke lokalne vrijednosti, a sve manje internacionalne, iako svijet postaje - barem na papiru - sve globalniji. Ali dobro, ovo je već offtopic...

[NiktaX]

beryozinka kaže:

Da, znam. Ali to je jedini način da "preživim" trenutno u ovoj okolini u kojoj jesam. Ne mogu pokazivati otvoreno neke svoje karakteristike ako znam da neće biti prihvaćene.
Zapravo ti poznanički odnosi nisu samo poznanički, možda se učinilo iz mog pisanja. Ima osjećaja između nas, ali ja ne znam kako da stvari poguram dalje. Kako da pobudim u toj osobi želju da provodi više vremena sa mnom...

meni se čini, iz tvog podužeg posta, da si ti osoba koja voli izazove, teško dostupne, pomalo egzotične stvari. to se proteže i na odabir partnera; daleki, nedostupni, teško osvojivi.

podsvjesno ti paše ta situacija, jer bi inače birala drugačiji tip, iako te sve to frustrira, što je prirodno.

[ladybug24]

pa tvoj karakter je na neki način u kontradikciji. s jedne strane imaš avanturistički duh, putuješ po svijetu, poduzetna si, kreativna, a s druge bi htjela nekog mirnog muškarca koji samo tebi pripada.

to je malo teže spojivo. nije nemoguće, ali nije tu stvar u drugima nego u tebi.

ti koje spominješ da žele samo seks i neobavezne veze, pa oni svakome prilaze.
ne znam nijednu ženu kojoj takvi nisu prilazili. problem je što se tebi svidi taj tip osoba, a onda bi htjela da oni postanu nešto što nisu.

[blort]

beryozinka kaže:

Jao, Ertrinken, hvala ti puno na ovim lijepim riječima.
Ja imam još malo pa 30 godina , čini se da moje vrijeme tek dolazi

Da, ovo s tvojom prijateljicom i njenim tipovima, kao da slušam svoj život. Eto, oni bi samo seks, nisu trenutno za vezu i sl. Ili bi "vezu" nakon prvog upoznavanja i sl. I onda mi još to tako otvoreno kažu, jer mi rade uslugu (drugi bi me samo muljali) što su oni tako korektni i fer prema meni. A ja se osjećam shitty jer eto ja previše tražim od njih

Da, znam što želiš reći, istina je da me sva ta iskustva oplemenjavaju, ali me istovremeno na neki način i udaljavaju od drugih. Većina ljudi zapravo ne voli van iz svog kvarta, iz svoje države (iako mnogi vrte drugu priču) i ja to poštujem, ali mi ne možemo onda naći neki zajednički jezik... I ja sam npr. došla u fazu kada sam se malo umorila od svega pa sam se vratila doma jer mi je trebao taj osjećaj blizine dragih ljudi, ali kad sam imala 19 godina, zaboga, ne daj Bože da bi me netko vezao uz majčine skute

Drugi problem koji uočavam jest sve veće grupiranje ljudi u nekakve uske, nacionalne zajednice (govorim o inozemstvu). Jako je teško "probiti" se u neku drugu skupinu ili na viši položaj (ako govorimo o poslu) i sl. Kao da se sve više cijene neke lokalne vrijednosti, a sve manje internacionalne, iako svijet postaje - barem na papiru - sve globalniji. Ali dobro, ovo je već offtopic...

Boldano znači samo jedno, a to je da im nisi dovoljno privlačna(prije svega fizički), pa bi se onda trebala zapitati na osnovu čega si ih zapravo birala/dala šansu, tj geneza problema su tvoji kriteriji.

[Diego Rivera]

Ja mislim da si ti čist ok cura, koja još nije naletjela na pravu osobu, a najviše zato što si bila dosta ispred svoga vremena, tj. svojih godina.
Ti itekako možeš puno očekivati od veza i života, jer sad kad si skoro 30, tvoji vršnjaci su se poprilično uozbiljili i došli na razinu na kojoj si bila već prije 10 godina.
Uživaj u trenutku, 'pusti udicu' (možda malo zločesto zvuči ) i uz malo sreće ćeš upoznati ljubav svog života.
Ovo pod 'ljubav svog života' ne shvaćaj doslovno, jer život nije baš tako romantičan kako mnogi očekuju. Ni u ljubavi kao ni u životu nije sve tako idealno. Ali ipak, u suštini to je lijep i vrijedan osjećaj (biti u sretnoj vezi )

Sretno!

[beryozinka]

ladybug24 kaže:

pa tvoj karakter je na neki način u kontradikciji. s jedne strane imaš avanturistički duh, putuješ po svijetu, poduzetna si, kreativna, a s druge bi htjela nekog mirnog muškarca koji samo tebi pripada.

to je malo teže spojivo. nije nemoguće, ali nije tu stvar u drugima nego u tebi.

ti koje spominješ da žele samo seks i neobavezne veze, pa oni svakome prilaze.
ne znam nijednu ženu kojoj takvi nisu prilazili. problem je što se tebi svidi taj tip osoba, a onda bi htjela da oni postanu nešto što nisu.

Da, imaš pravo da je moj karakter u kontradikciji. Ljudi obično vide na meni samo vanjštinu (miran karakter) pa onda iz toga izvlače zaključke (npr. "dobra mamina curica" haha i sl. - sad malo karikiram, ali kužiš na što mislim) koji su najčešće krivi.

A za ovo drugo: ne žele li svi partnera koji pripada "samo njima"? (Naravno, ne mislim ovo u smislu neke bolesne simbioze gdje jedan drugog guši ljubomorom i sl., gdje nemaju prijatelja itd.) Naravno da ne bih htjela partnera dijeliti s još nekoliko drugih

Ono možda na što ciljaš jest to da ja doista nisam neki tip za npr. mirni obiteljski život u manjem mjestu, što je točno. Inače osim posla imam još par stvari kojima se paralelno bavim pa nekako težim k ljudima koji isto tako nisu samo na relaciji posao - kuća -> znam iz iskustva koliko se teško othrvati tom ritmu, ali ja se bar još u mladosti ne dam


A za ovaj drugi dio si me krivo shvatila: ne svidi se meni takav tip ljudi, nego eto, ne mogu ja nekome na čelu pročitati da želi samo seks. Izađemo par puta, meni počne biti zanimljivo i onda odjednom dođe ta spika: pa, hm, ja bih samo seks, itd. Onda na tome sve stane, jer iskreno ja se ne mogu samo tako "upaliti" po želji i još ako nema emocija. To da nekome nisam dovoljno privlačna mi je sasvim ok razlog da ne nastavimo nigdje, ali onda baš nije fer da mi predlažeš samo seks (na to sam mislila).. Osim toga to je i u kontradikciji, valjda ti netko mora biti privlačan da bi se seksao.

NiktaX kaže:

meni se čini, iz tvog podužeg posta, da si ti osoba koja voli izazove, teško dostupne, pomalo egzotične stvari. to se proteže i na odabir partnera; daleki, nedostupni, teško osvojivi.

Haha, pa tu si moram priznati u pravu. Ima istine u tome, ali zato što ja volim biti ta koja bira i koja osvaja (Isto tako, volim kad netko zna nešto što ja ne znam, npr. neku vještinu, nešto što mi je interesantno, onda me to zaintrigira.)
Tko zna, možda samo nisam na razini vlastitog zadatka

[Pigsy]

beryozinka kaže:

Ne mogu pokazivati otvoreno neke svoje karakteristike ako znam da neće biti prihvaćene.

Mene je samo ovo 'ubolo'. To me često zna 'odbiti' od ljudi - kad zatomljuju ono što jesu iz straha da će biti odbačeni. Meni to 'vrišti' na neautentičnost i neiskrenost. Razumijem tvoje strahove (koji vjerujem imaju i određene temelje), ali mene recimo to zna spriječiti da se opustim u nekom odnosu - kad je osoba 'u grču' ili 'maskira svoje pravo ja'.

[8472]

Ono šuo u životu MORAMO jedino je - umrijeti. Ništa drugo ne moramo pa mi ocekivati ne znam što me znam gdje, svejedno.

Open mind, i pusti da ide svojim tokom. Ako ti paše uzivsj, ako ne, mijenjaj.

[F.A.Q]

tko je rekao da uopce smijes uzivati .. u icemu!

ljudi opustite se .. pa onda razmisljajte opusteni .. i tako pomalo .. pogledajte SVIJET oko sebe .. NE TELEVIZIJU .. svijet, svemir .. stvaran .. ako vaj u mozak jebu ludi gledajte zivotinje .. biljke .. pa priroda funkcionira bez svih tih stanja puno duze od TV programa i polike jebanja u mozak

aj sad lijepo .. pametno i samostalno u zivot ko pravi čovjeci

[Jack-Daniels]

Prvo,ne postoje dvi idealne osobe koje su posve jedna za drugu.
Nekako mi se čini da se upravo tu danas ponajviše griješi,odnosno da se bez premca previše idealizira neka varijanta suvremene romanse i totalne jednine dvi osobe koje se zaljube ili kasnije vole.
Triba odma čvrsto razlučit zaljubljenost od ljubavi,mada često prvo brzo priđe u ovo drugo.

Razum je često na meti osjetljivosti a to mu ne paše.

[radical change]

beryozinka kaže:

Zbog toga je moje pitanje: koliko osoba poput mene smije očekivati u vezama?
Možda jednostavno da se zadovoljim da tu i tamo imam s kime popričati i nazvati nekoga na telefon? Svjesna sam da mnogi ljudi ni to nemaju. Počela sam se pitati dolaze li ljudi do brakova, ozbiljnijih veza uglavnom kalkulacijama i "hladne" glave? (Naravno da znam da je to pogrešno. Ja jednostavno nisam imala sreće da pronađem osobu koju bih mogla podržati do maksimuma na način na koji ona to želi. Ali mislim da je u mojim godinama vrijeme da se preispitam, zbog toga moja tema ima ovakav naslov.)

Uh...
Upada mi na prvu u oči da si osoba koja jako mnogo analizira i sebe i druge. Također upada u oči da se teško prilagođavaš bez obzira što ti kažeš da drugima podilaziš (sebičnost) i što užasno pokušavaš držati stvari pod kontrolom. To vodi u svojevrsni perfekcionizam a on je korijen svih problema...
Imaš potrebu za ozbiljnošću i kontrolom jer si ranjiva i osjetljiva osoba, a i imaš potrebu da se svidiš drugima. Tu potrebu si jako lijepo izrekla na početku teksta opisujući kako te drugi ljudi preozbiljno doživljavaju i kako se ne možeš "uklopiti". U dubini ti se želiš ukopiti ali zapneš na prvoj stepenici gdje se iskristalizira problem opsesivne kontrole nad vlastitim životom. Jednostavno ne možeš biti control freak i neopterećeno gledati na život u isto vrijeme, nitko ne može.

Obzirom da se nikada nisi naučila istinski opustiti i prepustiti ti si u grču strahova od ranjivosti, odbacivanja i odbačenosti. Neutralizacija strahova može ići u smjeru kontrole (prividna neutralizacija) ili stvarna gdje shvaćaš koliko smo kao osobe zaista ranjivi, kompleksni, koliko u životu nema garancije za bilo što i koliko treba živjeti život sekunu po sekundu.
Između dva izbora ti si izabrala ovaj prvi jer misliš da ti u životu garantira sigurnost i uspjeh. Dugoročni planovi i inzistiranje da se započeto bez obzira na sve dovrši zapravo te drže u škripcu i unose novu anksioznost u tvoj život. Potaknuto je to i činjenicom kako si teška i zahtjevna osoba, kako je svijet nepredvidljiv i razočaravajući i kako život prolazi a ti se nisi ostvarila u partnerskom odnosu iako to jako želiš.

Postoje jedne velike životne istine koje se ti ne usudiš prihvatiti, a morati ćeš...a idu nekako otprilike ovako..
- Sve se mijenja i sve je prolazno
- U životu nema garancije za bilo što
- Ljudi dolaze i odlaze iz našeg života
- Niti jedna veza nije vječna, moguće je da traje doživotno ako imamo sreće i neprestano se trudimo
- Treba živjeti sekundu po sekundu, dan po dan i uživati u sitnim lijepim trenucima, oni obogaćuju i daju vrijednost našem životu

Ti to ne možeš, cijeli taj koncept ti je nepoznat jer se nikad nisi potrudila izaći iz ljušture svojih strahova i sigurnosti. Drugi se zabavljaju i žive manje opterećeno svoj život jer shvaćaju koliko je sve relativno i da zapravo nema potrebe tako se grčevito boriti oko planiranja, savršenosti, uštogljenosti, uvlačenja u dupe i kupovanja tuđe ljubavi, što ne znači da trebamo biti đubrad prema drugim ljudima.
Moraš biti svjesna da ćeš prije ili kasnije morati izložiti sebe kako bi uopće ostvarila emotivnu vezu sa partnerom, kako bi uživala u trenutku i jednostavnosti bez da iza toga ne stoji nešto planirano, ozbiljno i opipljivo. To znači rješiti se straha od odbacivanja kako energiju ne bi rasipala na pogrešne ljude, to znači i otvorenost prema novim iskustvima kako bi otvorila nove horizonte i upoznala osobe koje te možda mogu dirnuti i unutar tebi nepoznatih dijelova sebe.
Naravno da svoj karakter ne možeš mijenjati i da je osjetljivost sastavni dio tebe, no moraš malo olabaviti i prihvatiti život na realniji način. U suprotnom vrlo lako bi mogla doživjeti jednu veću traumu pa da ti se kompletna koncepcija života jednostavno sruši. Obzirom da je život da prostiš jeben i da nikad ne znamo što nas sutra čeka, savjetujem ti da poradiš na tome...