Solo žene, kako ste riješile stambeno pitanje?

[chocolatecookie]

Alexa kaže:

A ako je netko bio podstanar i ostao na ulici jer je ostao bez posla? Je li i onda pohlepan?

Ruku na srce, vjerojatno jest, jer da nije imao bi za platit si drugi stan. Kažem ovo kao osoba koja je svojedobno posudila novac da se može preseliti iz jeftinog u jeftiniji stan, a da nisam morala živjeti sama u ime učenja samostalnosti, nego imala cimere, ne bih bila u situaciji da sam fol samostalna o tuđem trošku, što bi bilo lijepo od mene i bila bih bolji prijatelj i čovjek da sam to pravovremeno shvatila.

Nemam u životu neku sestričnicu bez roditelja koju cijelog života doživljavam kao malu sestru, pa pričam iz pozicije osobe koja takvu rodbinu jednostavno nema. Udomila bih si dijete da ga imam i da se sjebe. I neke druge ljude da je rat ili nešto tog tipa.

[Alexa]

Neka tamo sestrična nije bliska rodbina.

Ovo drugo nisam razumjela, jako je nečitko napisano.

U svakom slučaju, ima više ljudi tu koji nisu živjeli o tuđem trošku, tako da ne vidim to kao neko posebno dostignuće.

Ali loše okolnosti i ne dao nam ih nitko ikad, mogu se dogoditi bilo kome. Ako se u slučajevima gdje se treba neki razuman period pružit utočište ili pomoć ljudima koje volimo i kojima vjerujemo, tipa majci, ocu, sestri, bratu, partneru, najboljoj prijateljici (bilo da su se razbolili/ostali bez posla/ spali zbog nekog sranja na minimalac (rat je gotovo dadastički argument)) škrtari i upućuje ih se u psihijatra, to je već neki sasvim drugi problem.

[chocolatecookie]

Sasvim je čitko napisano.

Opisana bi sestrična bila bliska rodbina, pobogu, a rat je primjer ekstremne situacije u kojoj obitavanje kod bližnjih nije bezobzirni parazitizam. Nije ni blizu sličan dizanju kredita i računanju na uvaljivanje rodbini u slučaju sranja, što si ti predložila, a što je proračunato iskorištavanje odnosa i manjak poštovanja prema bližnjima ako ti to sami ne ponude.

[lyrabelacqua]

chocolatecookie kaže:

Ruku na srce, vjerojatno jest, jer da nije imao bi za platit si drugi stan. Kažem ovo kao osoba koja je svojedobno posudila novac da se može preseliti iz jeftinog u jeftiniji stan, a da nisam morala živjeti sama u ime učenja samostalnosti, nego imala cimere, ne bih bila u situaciji da sam fol samostalna o tuđem trošku, što bi bilo lijepo od mene i bila bih bolji prijatelj i čovjek da sam to pravovremeno shvatila.

Nemam u životu neku sestričnicu bez roditelja koju cijelog života doživljavam kao malu sestru, pa pričam iz pozicije osobe koja takvu rodbinu jednostavno nema. Udomila bih si dijete da ga imam i da se sjebe. I neke druge ljude da je rat ili nešto tog tipa.

Ja nisam baš shvatila ovu rečenicu. Možda je i Alexa na to mislila.

[Alexa]

chocolatecookie kaže:

Nije ni blizu sličan dizanju kredita i računanju na uvaljivanje rodbini u slučaju sranja, što si ti predložila, a što je proračunato iskorištavanje odnosa i manjak poštovanja prema bližnjima ako ti to sami ne ponude.

Ništa od navedenog nisam predložila, tako da teško da bih se mogla konkretno osvrnut na ovakvo spinanje. Također nitko nije spominjao proračunato iskorištavanje odnosa, niti da to rodbina ne bi ponudila. Sve navedeno je tvoj vlastiti konstrukt baziran očito na nekim drugim išjuzima.

Poanta je da su ljudi koji se vole i koji su bliski podržavaju u teškim situacijama bez da ih iskorištavaju s namjerom. Nitko normalan ne bi dopustio bliskoj osobi da luta po cesti jer je ostao/la bez posla. Niti bi itko normalan sustavno i proračunato iskorištavao pomoć voljene osobe (posebno roditelja). Obzirom da namećeš da je to rečeno, a nije, ne vidim kako nastavit kvalitetnu raspravu, sorkač. :/

[Pješčani sat]

Penika kaže:

Uvjerena sam da i za tvoju rupu ima zainteresiranih.
Samo hrabro naprijed

ne bi mi bio bed ponuditi smještaj i pomoć bliskim ljudima, i ne bi mi bio bed pitati.
i smještala sam već kod sebe i nije bio problem


ponos je štaka siromašnih, tako ide poslovica, jelda?

[chocolatecookie]

Alexa kaže:

Također nitko nije spominjao proračunato iskorištavanje odnosa, niti da to rodbina ne bi ponudila.

Ja se očito nikome ne bih ponudila da ga udomim ako digne kredit pa otkrije da se u životu nekad dogode i loše stvari, pa si mi spočitavala problematičnost jer bih odjebala rodbinu koja bi se morala samopozvati.

Ti misliš da nitko normalan ne bi dopustio bliskoj osobi da luta po cesti jer je ostala bez posla, ja mislim da nitko normalan ne bi dizao kredit ako to znači da će, ostane li bez posla, morati lutati po cesti ili se vjerojatno na dulje vrijeme useliti nekome doma.

[chocolatecookie]

Pješčani sat kaže:

ne bi mi bio bed ponuditi smještaj i pomoć bliskim ljudima, i ne bi mi bio bed pitati.

Meni bi bome bio bed da se npr. bratova obitelj popikava o mene četrdesetogodišnju, ili da mi se frendica tri mjeseca ne može pojebat ni posvađat s mužem ko čovjek jer joj ja obitavam na kauču ili u dječjoj sobi, ne jer mi je bombardiralo kuću ili tako nešto, nego jer sam veselo trošila do zadnje kune i nije mi palo na pamet da bi bilo dobro da imam za nepredviđeni trošak ili gubitak prihoda, i mislila sam da sam predobra da bih plaćala za život u tuđem.

[Alexa]

chocolatecookie kaže:

Ja se očito nikome ne bih ponudila da ga udomim ako digne kredit pa otkrije da se u životu nekad dogode i loše stvari, pa si mi spočitavala problematičnost jer bih odjebala rodbinu koja bi se morala samopozvati.

Netočno. Nisam ti to spočitala. Nisi rekla da bi ih odjebala, nego si se osvrnula na moj post autorici (ne tebi, autorici) u kojem si navela da bi rodbinu u takvoj situaciji poslala po uputnicu za psihijatra. Psihijatra.

I opet, nitko nije spominjao nekoga tko se sampozvao. Sve su to tvoje konstrukcije.

No, samo nastavi pričat sama sa sobom, dapače.

Pješčani sat kaže:

ne bi mi bio bed ponuditi smještaj i pomoć bliskim ljudima, i ne bi mi bio bed pitati.
i smještala sam već kod sebe i nije bio problem

Same here.

[Stickers]

chocolatecookie kaže:

Meni bi bome bio bed da se npr. bratova obitelj popikava o mene četrdesetogodišnju, ili da mi se frendica tri mjeseca ne može pojebat ni posvađat s mužem ko čovjek jer joj ja obitavam na kauču ili u dječjoj sobi, ne jer mi je bombardiralo kuću ili tako nešto, nego jer sam veselo trošila do zadnje kune i nije mi palo na pamet da bi bilo dobro da imam za nepredviđeni trošak ili gubitak prihoda, i mislila sam da sam predobra da bih plaćala za život u tuđem.

S čime ćeš plaćati život u tuđem kad dođeš do mirovine, ukoliko će ista uopće postojati za 30ak godina?

Nije li upravo navedeno neodgovorno ili nepromišljeno?


Mene užasava, ali stvarno užasava pomisao na kredit, pa pomislim:unatoč mom strahu od kredita financijski odgovornije je ipak pripremiti se za budućnost kad ZNAM da neću imati dobra primanja, nego ne srediti stambeno pitanje unatoč tome što sad imam dobra primanja koja MOŽDA budu upitna.

[Tika]

Pješčani sat kaže:

ne bi mi bio bed ponuditi smještaj i pomoć bliskim ljudima, i ne bi mi bio bed pitati.

Niti meni. Ne mogu zamisliti scenarij u kojem mi sestra/mama/tata/partner/prijatelj(i) nemaju krov nad glavom, a ja im se smijem i uručujem uputnicu za psihijatra jer su, eto, iz nekog razloga dotakli dno. Inkomodirala bih sebe (to sam i napravila) i pozvala ih da uniđu pod krov moj.

[Pješčani sat]

chocolatecookie kaže:

Meni bi bome bio bed da se npr. bratova obitelj popikava o mene četrdesetogodišnju, ili da mi se frendica tri mjeseca ne može pojebat ni posvađat s mužem ko čovjek jer joj ja obitavam na kauču ili u dječjoj sobi, ne jer mi je bombardiralo kuću ili tako nešto, nego jer sam veselo trošila do zadnje kune i nije mi palo na pamet da bi bilo dobro da imam za nepredviđeni trošak ili gubitak prihoda, i mislila sam da sam predobra da bih plaćala za život u tuđem.

kužim, al gle, krivih odluka imaš kolko hoćeš oko sebe.
netko će završiti na kemoterapiji, i ne mogu zamisliti da nekom svom ne ponudim krevet dok dolazi u zagreb, jer je sam sjebao pluća pušeći desetljećima.
ili će otići iz loše veze, pa biti na kauču dok se ne snađe.

teško mi je povući crtu na lošim odlukama, i ne znam zašto bi samo kupovina stana onda bila crta preko koje ne želiš prijeći, jer netko ti može zauzeti kauč iz raznih razloga
ok, tebi je to nepromišljena kupnja nekretnine.

meni je to nečija životna lekcija, i malo mi je bedasto to koristiti za biti moralni imperativ. ni ne znam o kojem vremenskom periodu pričamo, ali ni ne znam jesu li svi ti ljudi nekakvi idioti koji ne kuže što su napravili.

uglavnom, meni bliski ljudi nemaju taj stav "nešto mi se desilo, ne znam kako ni zašto, pomagaj" ali kad stvarno zagrmi, tak svejedno trebaju li smještaj jer im je muž završio u bolnici, sami su završili na liječenju, pokušavaju završiti neku školu u zagrebu dodatno a nemaju para za hotel/sobu/stan ili su krivo kupili stan.

ne govorim o useljavanju na godinu dana, ali govorim o svojoj reakciji. naravno da tu ima nijasni, i ne bih da mi netko cimeruje dugo vremena. al ono, jebemu, zato postoji mreža ljudi oko tebe, da te zadrže kad padaš. nije mi to situacija za rekla sam ti.

[Penika]

JPK kaže:

Da sam solo žena, to bih učinio.

JPK kaže:

Ne trebam, mogu više zaraditi na lakši način.

Sorry, mislila sam da te samo spol sprecava

[JPK]

Stickers kaže:

S čime ćeš plaćati život u tuđem kad dođeš do mirovine, ukoliko će ista uopće postojati za 30ak godina?

Nije li upravo navedeno neodgovorno ili nepromišljeno?

Nije nužno živjeti u tuđem.
Postoji gomila sigurnijih načina za kupiti nekretninu od nepromišljenih kredita s kojima bankrotiraš ako se promijeni tečaj ili izgubiš posao.
Npr. možeš uvijek imati ušteđevinu za godinu-dvije životnih troškova ili možeš napraviti montažnu kućicu u Donjem Dragonošcu umjesto stana u prvom redu Jaruna.
Ali ako kupuješ rizično, bez ovakvih sigurnosnih mehanizama, jer negdje u polusvijesti znaš da će te netko primiti na stan, to je čisti bezobrazluk i moralni hazard.
Ja bih možda i primio nekog od bližih prijatelja, ali u podrum, na tavan ili nešto slično.

S druge strane, novac ne bih posuđivao prijateljima. Novca ima dostupnog u bankama, a ako ga tamo ne uzimaju jer im je skuplje ili ne mogu dobiti, to znači da financijski iskorištavaju prijateljstvo.

Mene užasava, ali stvarno užasava pomisao na kredit, pa pomislim:unatoč mom strahu od kredita financijski odgovornije je ipak pripremiti se za budućnost kad ZNAM da neću imati dobra primanja, nego ne srediti stambeno pitanje unatoč tome što sad imam dobra primanja koja MOŽDA budu upitna.

A što se tiče mirovine i primanja u starosti, svatko s više od pola mozga bi trebao gledati malo dalje od države dadilje i uplaćivati kakvih 25% prihoda u treći stup ili još bolje na sasvim privatni račun (kao što imaju 401(k) u Americi).
U tom slučaju penzija ne ovisi o neodrživim socijalnim mirovinskim sistemima i novac za stanarinu u starosti je prilično siguran.

[Alexa]

A što ako te nepredvidjene okolnosti sjebu pa ti velika porcija tog novca zatreba za, nedajbože, liječenje?

Neću niti pitat za liječenje bližnjeg svog, radi mogućeg odgovora da bi se i tog sirotog stavilo maksimalno na tavan ili u podrum.

[chocolatecookie]

Alexa kaže:

Netočno. Nisam ti to spočitala. Nisi rekla da bi ih odjebala, nego si se osvrnula na moj post autorici (ne tebi, autorici) u kojem si navela da bi rodbinu u takvoj situaciji poslala po uputnicu za psihijatra. Psihijatra.

Ma ne bih ih slala psihijatru, šta si doslovna. Ne mislim da bi čovjek morao biti psihički bolestan da mu padne na pamet da živi na nečijem kauču dok iznajmljuje svoj stan da stanarinom vraća kredit, to je samo bezobrazno.

Pješčani sat kaže:

nije mi to situacija za rekla sam ti.

Meni se fućka za "rekla sam ti", samo ne želim da netko živi sa mnom mjesecima a da nije zbog rata ili tako nekog ozbiljnog sranja.

Stickers kaže:

S čime ćeš plaćati život u tuđem kad dođeš do mirovine, ukoliko će ista uopće postojati za 30ak godina?

Pa mislila sam živjeti kod frendova i rodbine kad pootplaćuju svoje kredite na trideset godina.

[chocolatecookie]

Alexa kaže:

A što ako te nepredvidjene okolnosti sjebu pa ti velika porcija tog novca zatreba za, nedajbože, liječenje?

Naravno, bio bi u daleko goroj situaciji nego netko tko je digao kredit na 100 000 eura na trideset godina, imao nula ušteđevine, obolio, roditelji i siblinzi digli kredit za to vrlo skupo liječenje jer ovaj nema ni za kiflu, nemao čime vraćati kredit, ne mogao zatvoriti kredit novcem od prodaje stana, ostao bez stana i bio dužan, bolestan, uvalio obitelj u dugove i sebe obitelji u spavaću sobu.

[JPK]

Alexa kaže:

A što ako te nepredvidjene okolnosti sjebu pa ti velika porcija tog novca zatreba za, nedajbože, liječenje?

Neću niti pitat za liječenje bližnjeg svog, radi mogućeg odgovora da bi se i tog sirotog stavilo maksimalno na tavan ili u podrum.

Baš me zanima kakvo bi to liječenje moralo biti.
Imao sam u široj obitelji u zadnjih 10 godina hrpu težih bolesti, za neke su samo lijekovi koštali 5000 eura mjesečno, koliko se sjećam. Sve je uredno platio HZZO.

Eksperimentalna liječenja u Americi u stilu male Nore i skupe alternativce ne računam pod legitimno liječenje.

[Wayfaring S]

OK, nije problem bit budala sa financijama. No sto savjetujeye ljudima da ne budu budale? Konkretno. Ne 'moze se ne bit budala pa uplatit nesto', nego konkretno sto je pametno da ucini solo osoba da se zbrine i da ne bude budala?

Platit financijsko savjetovanje? Kod koga, a da ne ispadnem naivna budala?

[Alexa]

chocolatecookie kaže:

Naravno, bio bi u daleko goroj situaciji nego netko tko je digao kredit na 100 000 eura na trideset godina, imao nula ušteđevine, obolio, roditelji i siblinzi digli kredit za to vrlo skupo liječenje jer ovaj nema ni za kiflu, nemao čime vraćati kredit, ne mogao zatvoriti kredit novcem od prodaje stana, ostao bez stana i bio dužan, bolestan, uvalio obitelj u dugove i sebe obitelji u spavaću sobu.

Ovo se sve može dogodit i podstanaru.

Btw, nemam kredit, štedim, podstanar sam i ne pada mi na pamet dizat kredit za stan. Ne vidim kako me to stavlja u toliko superiornu poziciju da dizače kredita u Hrvatskoj (pričam o zemlji u kojoj svi znamo kako je) smatram trogloditima nižeg reda. Jer ne poznajem njihove okolnosti, za početak.

JPK kaže:

Baš me zanima kakvo bi to liječenje moralo biti.
Imao sam u široj obitelji u zadnjih 10 godina hrpu težih bolesti, za neke su samo lijekovi koštali 5000 eura mjesečno, koliko se sjećam. Sve je uredno platio HZZO.

Eksperimentalna liječenja u Americi u stilu male Nore i skupe alternativce ne računam pod legitimno liječenje.

Kenjuckaš.

Ako ti je ta hrpa rodbine na preglede stizala bez višemjesečnih čekanja i dobivala vrhunske tretmane u hrvatskim odrtinama od bolnica od najboljih doktora u struci, onda i ptice na grani uvidjaju da su imali vezu. I neka, svaka čast.
Svejedno, kenjuckaš. Iz tudjine.