Samoozljeđivanje

[cioccolatina]

imam potrebu da vam svima posaljem jedan virtualni zagrljaj...<3

[Nepametna]

Genitalno, emotivno i intelektualno sam se osakatila antidepresivima. Iako ih jako dugo ne pijem teške posljedice su tu. Nemogu prezalit šta sam na njih pristala, sta sam glupa bila. I boli me nepravda da se te kemikalije ljudima daju. Velika je to nepravda i zločin sa tim antidepresivima.
Eto to je moj razlog zašto sad "to" radim. Ima je još ko na ovom forumu da "to" radi?
Šta ga tjera na "to"?
Ovo je jedna tema drugačija od svih ostalih volila bi chat za ovo postojao izvan foruma.hr. ovde je hrpa naplaćenih ljudi i onda se javljaju neki luđaci sta se režu i nikom nije jasno zašto se ti luđaci tako ponašaju. Valjda ljudi misle da hoće pažnju ali ja osobno je necu jer za ovo niko ne zna osim sta sam ovo online napisala. Obitelj prijetelji pojma nemaju...
Još jednom poklonjem prvenstvno AD (oni su me najvise ostetili) pa doktora ortopeda sta mi je veliko psihofizicko zlo (zbog vlastite zarade) nanio od kojeg danas imam psih i fiz posljedice i na kraju sve vrsnjake sta su me maltretirali od 6 pa do 20 god i izbjegavali me. Sad imam prijatelje ali pored štete antidepresivima i drugih sranja niko i ništa me više ne treba i ne zanima. Odrasla sam u okruženju bez prijatelja. Uvik sam patila da ih imam. Sad kad ih imam ne zanimaju me. Sad sam uništena antidepresivima i nema povratka.
Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

[Nepametna]

Htila sam napisat :
- hrpa napaćenih ljudi
-jos jednom prvenstvo proklinjem AD
Autokorekcija me zeznila

Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

[Bluzara stari]

Nepametna kaže:

Genitalno, emotivno i intelektualno sam se osakatila antidepresivima. Iako ih jako dugo ne pijem teške posljedice su tu. Nemogu prezalit šta sam na njih pristala, sta sam glupa bila. I boli me nepravda da se te kemikalije ljudima daju. Velika je to nepravda i zločin sa tim antidepresivima.
Eto to je moj razlog zašto sad "to" radim. Ima je još ko na ovom forumu da "to" radi?
Šta ga tjera na "to"?
Ovo je jedna tema drugačija od svih ostalih volila bi chat za ovo postojao izvan foruma.hr. ovde je hrpa naplaćenih ljudi i onda se javljaju neki luđaci sta se režu i nikom nije jasno zašto se ti luđaci tako ponašaju. Valjda ljudi misle da hoće pažnju ali ja osobno je necu jer za ovo niko ne zna osim sta sam ovo online napisala. Obitelj prijetelji pojma nemaju...
Još jednom poklonjem prvenstvno AD (oni su me najvise ostetili) pa doktora ortopeda sta mi je veliko psihofizicko zlo (zbog vlastite zarade) nanio od kojeg danas imam psih i fiz posljedice i na kraju sve vrsnjake sta su me maltretirali od 6 pa do 20 god i izbjegavali me. Sad imam prijatelje ali pored štete antidepresivima i drugih sranja niko i ništa me više ne treba i ne zanima. Odrasla sam u okruženju bez prijatelja. Uvik sam patila da ih imam. Sad kad ih imam ne zanimaju me. Sad sam uništena antidepresivima i nema povratka.
Poslano sa mog SM-A510F koristeći Tapatalk

Kako misliš genitalno ? Ne kužim..

Emotivno..hmm, to je već vrlo komplicirano i posebno individualno sa ponekad vrlo neočekivanim odgovorima. Inače, svi mi..ljudi..patimo od ''očekivanog poremećaja'' da tako žvajznem..očekivanja nas ubijaju i ponovo vraćaju.
Očekivanja..nemoj zaboraviti tu magičnu i pokvarenu riječ. Ona ne prašta.
Intelektualno ti ad-ovi ne mogu ništa, ti si intelektualno razvijena toliko koliko jesi, lijekovi ti mogu u jednom trenutku smanjiti neke vidove percepcije i to je sve.
Nećeš biti gluplja ili zaboraviti strani jezik, računati ili voljeti..to su dogme.

Uvjerena ai da je rezultat svega uzimanje lijekova. Mali djelić sigurno je ali oslonac tražiti u lijekovima je loš izlaz ili izgovor, believe me..
Uzroci su(naime, ne poznajem te ali postoji određena pravilnost..) u djetinjstvu, odrastanju, odgoju, manju samopouzdanja..subjektivna procjena vlastite vrijednosti s obzirom na život u kojem si živjela.Samoprocjena..samopouzdanje..čudne riječi, vrlo jake ali teško da se mogu spojiti sa lijekovima u traženju istine.
Zašto bježati od stvarnih uzroka ? Svaka nemoć, svaki neuspjeh u tom bježanju ostavlja za posljedicu razne ''alate'' kao kompenzacija.
Nekome je to rezanje,alkohol, droga, prostitucija..ili jednostavno bijeg u sebe i svoj svijet ali to stvara druge probleme kao socijlna fobija itd..to trenutno nije važno ovdje.

[Silence.]

Opet sam napravila sranje nakon pola godine.

Poslano sa mog 6039Y koristeći Tapatalk

[benedeiktus]

nažalost i ja sam se par puta u životu samoozljeđivao.zbog očaja.jednom sam se grizao po ruci jer me jedna jako ljepa cura odbila.pa sam bio očajan.a jednom sam se rezao s žiletom nakon nekih lažnih obećanja,vezano uz moju egzistenciju.to je užas,očaj,ne može se opisati.

[Marchenkonig]

Jednom davno, kad bijah mlad, mlađi nego se usudim prisjetiti.

Upoznah osobu koja se rezuckala, i po rukama i u ustima.

Pokušah biti tamo za nju, pokušah joj biti netko blizu.

I skoro krv, bilo djelom bilo providnošću, više nije tekla.

Sada preda sobom, nikim više, izigravam scenu, utiskujem u sebe nesretno tupi nož. Dovoljno da boli, ali...

Nesposoban, jebemu, i za proboj do krvi.

I znam da, nakon toliko osmijeha i suza, nema nikoga tko bi želio biti tu.

Niti bi itko trebao.

Ovo nije pjesma.

Ali jest niz povezanih rečenica.

[Silence.]

Relaps nakon 9 mjeseci, nažalost pri ruci mi je bio samo tupi nožić, ništa strašno, nažalost.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[TheFlyer]

Nakon skoro godine ,dvije želim se ponovno rezati...

[Silence.]

I... opet sam se samoozljeđivala. Ovaj put grebanjem, ali boli kao da sam se rezala. I opet neopisivo olakšanje.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[Silence.]

I činjenica da sad moram nositi duge rukave. Kad ti je teško ne razmišljaš o posljedicama.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[Silence.]

Ne kužim ove s Reddita, režu se i nitko im ništa, samo ih puste kući? Kako?

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[Velika zemska]

Emotivna bol se jako smanjuje kroz fizičku bol, pa je logično da se neki od vas režu.. Režete se jer je unutarnja patnja prevelika, pa kroz fizičku patnju maknete misli sa emotivne patnje. Vježbanje je jako dobra zamjena za rezanje, također osjećate bol, samo bol kod vježbanja ima neki "veći" smisao.... također sam se kao mlađa rezala, par puta po rukama, ali kad sam svatila da su me skužili onda sam prešla na dijelove koji se ne vide... Šta da kažem,,,, baš sam se voljela rezati jer bi sve šta bi me mučilo izašlo kroz fizičku bol... to je bilo u srednjoj školi.... sada već godinama to ne radim, da imam želju da se režem... imam ali se kontroliram... znam vježbati ili otići u neku brzu šetnju ili na bicikl kad počnem svaćati da je bol prevelika i da mora van. Pričanje o problemima ne prakticiram jer svaćam da time samo trujem ljude... ali se zato nekad znam "pismeno" pojadati...

[Silence.]

Bravo za mene.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[Silence.]

Relaps nakon tri mjeseca, ali samo grebanje, užasno izgleda.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[Sedma od Tri]

Nisam imuna.

[Silence.]

Relaps, minijaturni rezovi na zapešću i šaketanje bedara.

Poslano sa mog Redmi Note 9S koristeći Tapatalk

[bambus88]

Kod mene se to obično događa polusvijesno dok radim. Ono zapnem i ogrebem se ili posiječem. Pogotovo kad me netko upozori pazi na to, koda neki vrag u meni namjerno onda to napravi.

Ovako namjerno i svijesno rijetko se ozljedim, ne računajući male rezove ili modrice. Više psihički kažnjavam sam sebe.

[blue-bell]

Kako se samoozljeđujem? Kopam po fejsu bivšeg, dobio je dijete... Nadam se da ću prestati to s vremenom

[Silence.]

Je li ova tema stvarno mrtva ili? Hematomi su napokon nestali, bili su gadni, ogromni, natečeni, ljubičasti. Stvarno sam pretjerala, bit ću nježnija.