Rani smo radili cesnjovke za kuhanje, suhe kobase, budolice i spek. I sve otislo, (ima jos malo spekeca) sto mi slistili ,sto podjelili frendovima.
Ali, ide prica ispocetka, danas nabavljeno opet meso, opet radimo skupa s frendom. On je glavni majstor, a moj zakoniti pomocni majstor.
Opet cemo raditi kobase (za kuhanje i suhe), susit spekec, radit budole, a ove godine cemo raditi i domacu sunku.
To je poseban dozivljaj ovdje. Radimo kod frenda u garazi, dah se ledi, mesa po duuugom stolu ko u prici, nozevi se bruse, crijeva se navlace na masinu, kobase se u letu hvataju, pa onda podjela to tebi, to meni, pa frendica uleti sa kavicom, pa im ja donesem palacinkice, pa se malo mase od kobasa stavlja peci za probu i papa sa kiselisom. A copor macaka se okupi pred garazom i snjofa, a susjedi Kanadani u cudu gledaju kaj se kod nas dogada u garazi. Budale, njima to cudno.
Sve mi se cini da ce i ove godine bit dobra berba.