Neshvaćen, neprilagođen, drukčiji!

[Menssisses]

khari kaže:

pozitivan stav je jedno ali realnost je drugo. pa vijesti mi se više niti ne gledaju,pogle golotinje i perverzije oko nas,neki gay parade,farme na tv,gdje se uživo prenose ogovaranja drugih,preserava, a vidi tek klimu poremećenu....u svijetu danas gladuju,pate,ratuju... svaki dan je nekome od naših bližnjih i poslijedan. al dobro,ja kao pojedinac ne mogu ništa. mogu samo činiti onoliko koliko oko svoje sredine mogu.

Khari mogu li ja tebe nesto pitati,ali odgovori iskreno.Jesi ti ikog podupiro u zivotu i kako?

[calamitas]

khari kaže:

Ne znam da li već postoji otvorena slična tema(nisam vidio ak ima) no imam potrebu da porazgovaram i sa drugima koji se tako osjećaju...ako ih ima. Naime,od ranih dječačkih dana jako se teško uklapam među većinu,premda sam inače otvorena i komunikativna osoba. Često sam se u životu znao pitati,gdje ja to pripadam,zašto mora biti baš ovakav svijet pun ograničenih ljudi koji zapravo diktiraju standarde ponašanja i nameću neka svoja pravila. A teško je kada si manjina među većinom! Tako izgleda svaki moj dan. Ne pronalazim baš često osobe koje odudaraju od svoje sredine. Imam osjećaj da sve u životu preduboko proživljavam. Ne snalazim se među odraslima jer igraju po nekim svojim životnim pravilima koje ja ne kužim. A kao,trebao bih biti i ja odrastao...a u duši...pravo pravcato dijete!!! ...Mislim da u svemu tome ima ulogu i nesretno djetinjstvo koje sam imao. ...ma ima tu ko zna šta još svega što ni sam ne znam niti mogu dokučiti! Ne mogu čak niti psihijatri. Možda sam puko,poludio,skrenuo sa pameti...no čak da i jesam,kome se obratiti za pomoć,kome vjerovati,s kime biti iskren i s kime mogu pričati o svemu ovome a da te odma ne proglase luđakom!!! ps.....molim,da se jave samo dobronamjerni ljudi,koji nisu gladni nadmetanja,vrijeđanja,rasprava i natezanja jer to ne vodi nigdje,samo bez veze trošimo vrijeme. Ima li tko od vas sličnih problemosa,javite se!!

TEBI NEMA POMOĆI!!!

Šala mala
Gle, vjeruj mi...jaaaako puno ljudi se osjeća neprilagođenima. To nas i čini ljudima. Svi smo razliličiti! Nekima to smeta a nekima ne. Tebi to očito smeta. I ne smeta ti to što si različit već to što ti je zbog toga, ajmo reći - život zakompliciran. I nemam neki PAMETAN savjet osim da ne razmišljaš o tome i ne trudiš se postati sličniji nekom drugom i tako se prilagoditi. Nemoj previše razmišljati! I to nije bijeg od problema, to je zapravo rješenje problema

khari kaže:

ima više toga. npr. osjećam da moj život mora imati neki viši smisao od toga da samo se rodim,školujem,možda zaposlim(jer danas je to jako teško),ostarim,obolim i umrem. to nema smisla. drugo,na faxu sam zapravo shvatio da je u svijetu odraslih najbitnije biti lukav,pronicljiv,neiskren i sposoban pregaziti druge da bi se došlo do cilja. Ma jako plemenito!!!

1.Budimo realni, život ni nema smisao, ružan je i težak. No ponekad može biti i lijep. I možeš pronaći smisao u tome. Mi živimo za lijepe trenutke. Pitaš se vjerojatno - Samo zbog toga? Pa NI TO NEMA SMISLA! Lijepih trenutaka nema puno.
E pa u tome i je poanta. Živimo zbog malih stvari koje možda i nisu toliko bitne nama no i sam znaš da ti je stalo do nekih ljudi. E pa ti si zaslužan za njihove lijepe trenutke.

2.cit: "drugo,na faxu sam zapravo shvatio da je u svijetu odraslih najbitnije biti lukav,pronicljiv,neiskren i sposoban pregaziti druge da bi se došlo do cilja. Ma jako plemenito!" To rade oni ljudi koji ne shvačaju onaj smisao života o kojem sam ti upravo pisala. I takvih je puno, istina. No tako je..

Sretno u životu

[mother]

Evo i mene...

Ne znam kako da budem kratak...toliko doga bih imao reći...
Došlo je do toga da ovakva društvena konvencija u kojoj danas živimo je napravila od "nas" da sve što kažemo zvuči patetično i jadno...
Nitko ne razumije ništa, baš ništa...sve što ideš reći ili nekog ispraviti ispadaš analitičar željan konflikta.Svaka moja suprotna misao od nekog drugog dočekana je sa "aha evo ga..." , "ajme samo nemoj počimati..." , "di ti živiš..." , "što je tebi(?) jesi puka skroz..."

Svi živu a ne znaju da su živi...

Zove me jedan stari prijatelj(sada mi je poznanik) da pogledamo tekmu sa našom starom ekipom, sve skupa nas 5...proveli smo strašne dane skupa,strašne trenutke,nezaboravne...mogao bi knjigu napisati o tome.
Sjeli mi , pijemo pivu, pričamo o našim životima trenutno...a ja sentimentalac,melankolik itd. počnem pričati o starim danim....šok i nevjerica,nitko od prisutnih nije uzbuđen oko toga, kao da pričam o košenju trave...pa ja kad pričam o dobrom filmu emocije me zanesu a kamoli kad pričam o "best days in my life"....kao da me netko zalia kablom vode...

Samo novac, posao, putovanja, ko ima , ko nema....

Da se razumijemo, novac nam je potreban, ali da li o mora biti tema u večeri nakon 10 godina...

Imam 29 godina, ženu,predivno zdravo djete od 4 1/2 godine, posao...znam što je život...ali sve je otišlo pre daleko...ja sjedim na kavi sa majcom od Floyda vidi me netko ko me nije vidio dugo i pita me "ti si još u tom filmu..."
Od svih mogućih pitanja on pita to...

Ali...nakon dugo godina rada na sebi, shvatio sam nešto što je gore rekla jedna "kolegica", mogu promjeniti samo sebe ne druge,ali ne promjeniti sebe na način da otupim,nego na način da više nikome ništa ne objašnjavam.
Što sam ja trebao onu večer na pivi nekom govoriti pa kako neshvaćaš, zašto si dozvolio da ti život pojede predivne memorije...ne ...jednom jesam, više nikada...

[mother]

Pročitajte De Mella-Svjesnost, Daniel Quenn-Ishmael, Toma Akvinski-Suma teologije...pomoći će vam bar malo,meni je.
Živite svoj život onako kako vi znate, kako vi volite i budite svjesni sebe, nađite se u dubini vas samih i naći ćete neke odgovore.Pustite druge, ni drugi se ne brinu o vama, nemojte se svaki dan isćuđavati ljudskim glupostima jer ćete tako provesti ostatak života promatrajući druge-promatrajte sebe,usmjerite tu energiju na vas...

[mother]

Pokretaču teme, budi što jesi, nemoj to shvaćati kao problem,jer vidim da shvaćaš to tako...ne ,nemoj,shvati to kao prednost, znaš da si živ...

[Rippersenzibilna]

Ovo gore je jako lijepo rečeno
Mene ako šta može izbaciti iz takta,to je onda glupost.Trebala mi je čitava vječnost da shvatim da živciranjem štetim jedino i isključivo sebi.To je moja glupost.
Zato i kažem da sam se distancirala od svega što mi stvara nervozu.Od posla ne mogu pobjeći ali sva sreća pa to traje samo 8 sati,ostalih 16 je samo moje.
Nemam potrebu za uklapanjem u mase.Nemam niti potrebu biti drugačija.Ja sam jednostavno ovakva kakva jesam i takvu se volim.

[taedium_vitae]

mother kaže:

Pročitajte De Mella-Svjesnost, Daniel Quenn-Ishmael, Toma Akvinski-Suma teologije...pomoći će vam bar malo,meni je.
Živite svoj život onako kako vi znate, kako vi volite i budite svjesni sebe, nađite se u dubini vas samih i naći ćete neke odgovore.Pustite druge, ni drugi se ne brinu o vama, nemojte se svaki dan isćuđavati ljudskim glupostima jer ćete tako provesti ostatak života promatrajući druge-promatrajte sebe,usmjerite tu energiju na vas...

Istina je to. Dosta se ljudi zamara tudjim stvarima, zivotima itd. misleci da treba mijenjati druge a ne sebe itd.
Ako zelimo neku promjenu prvo moramo poci od sebe itd.
Slicnu situaciju s prijateljima ili sada poznanicima sam imao i ja. To je strava. Stvarno sam imao lijepe trenutke, zgode itd s par prijatelja prije 7-8 godina itd., bili uzasno bliski, nerazdvojni a sada se prakticki i nepoznamo.
Tuzno je to kada neko koga znaš postane neko koga si znao.

[waka]

Meni je zanimljivije što sam drugačija i što se ne uklapam nigdje.Obični ljudi su tako isprazni,dvolični,puni straha i izgledaju tako staro da sam ponosna na sebe što i sa 47 godina izgledam mladoliko i dalje mislim svojom glavom.Kako partibrejkerski kažu Mi smo jedna velika hipnotisana gomila.Budite ponosni što niste

[Aarie]

Mene samo zanima di su ljudi koji razmišljaju poput vas? Tj. di ste vi?

Jer ja nikog takvog ne poznam, ajde osim šaćice pojedinaca uključujući mojeg dečka. I moja mama tu spada, ona je također starija od tebe 3 godine, a izgleda barem 10 godina mlađe. Tak treba Ne izgubiti se u gomili

[aware]

Evo ti jedan savjet: nedaj da te slabiji i neinteligentniji od tebe ubijaju svojim načinom života. Idi i radi stvari koje te čine sretnim, to je jedino važno u životu, a zatucane probaj promjeniti na bolje, izliječiti, osvijestiti, ako nejde, bože moj, prođi i pusti ih. Nemoj se samo promjeniti u njih. I sretno

[khari]

Menssisses kaže:

Khari mogu li ja tebe nesto pitati,ali odgovori iskreno.Jesi ti ikog podupiro u zivotu i kako?

Svrha života moga i jest podupiranje,to me raduje,pa to svima treba,podupirati ljude koje volim,biti čovijek,isto tako imam potrebu i da mene podupiru meni dragi ljudi kad je to potrebno. Pa tko u životu može živjeti sam i biti sretan? tu nema sreće. prava istinska sreća i proizlazi iz davanja...samo ova tema je otvorena sa svrhom da se svi mi koji se osjećamo odbačenima od ove izmanipulirane mase ohrabrimo,razmijenimo iskustva i bar na ovakav "suvremeni tehnološki način" za tipkovnicom ,pomognemo u nošenju sa izazovima nemilosrdnog života koji proždire sve ono što je čisto i vrijedno. Mene najviše smeta to što biti drukčiji danas ujedno je i blagoslov i prokletstvo. Pa primitivaca oko mene koliko hočeš,i svi kao nešto znaju,pametuju a zapravo su robovi medija,bolesnih društvenih vrijednosti,ispraznih šala,izopačenih i duševno hendikepiranih radnih kolega...najsretniji sam kad boravim u prirodi i suživim se sa svim tim raskošnim ljepotama,zvukovima,mirom,čistim zrakom... zagrlim dijete u sebi!! e moj svijete,nema nama života bez povratka u svoju unutrašnjost i suživljenja sa prirodom koja se sve više zagađuje... http://www.youtube.com/watch?v=XSVbYVmhv4Q POZDRAV UZ OVU ,MENI DRAGU STVAR!!!

[taedium_vitae]

khari kaže:

http://www.youtube.com/watch?v=XSVbYVmhv4Q POZDRAV UZ OVU ,MENI DRAGU STVAR!!!

je, dobra je stvar, i jos dosta od Enigme.
Ali dobra mi je i grupa Deep Forest

[Aarie]

khari kaže:

Mene najviše smeta to što biti drukčiji danas ujedno je i blagoslov i prokletstvo. Pa primitivaca oko mene koliko hočeš,i svi kao nešto znaju,pametuju a zapravo su robovi medija,bolesnih društvenih vrijednosti,ispraznih šala,izopačenih i duševno hendikepiranih radnih kolega...najsretniji sam kad boravim u prirodi i suživim se sa svim tim raskošnim ljepotama,zvukovima,mirom,čistim zrakom... zagrlim dijete u sebi!! e moj svijete,nema nama života bez povratka u svoju unutrašnjost i suživljenja sa prirodom koja se sve više zagađuje... http://www.youtube.com/watch?v=XSVbYVmhv4Q POZDRAV UZ OVU ,MENI DRAGU STVAR!!!

Sa svim se slažem, biti poseban ili bolje rečeno neprilagođen je dvosjekli mač.

A u vezi prirode to što pišeš totalno istina... I ja obožavam prirodu, životinje, boraviti u prirodi...melem za dušu. Jako me boli kad se prema prirodi i životinjama postupa na način kao da nisu žive. Joj kako je žalosno kad se ljudi odvoje od toga i nisu svjesni kakvu ljepotu propuštaju i što dopuštaju da se ona uništava.

[taedium_vitae]

annmarie kaže:

Sa svim se slažem, biti poseban ili bolje rečeno neprilagođen je dvosjekli mač.

A u vezi prirode to što pišeš totalno istina... I ja obožavam prirodu, životinje, boraviti u prirodi...melem za dušu. Jako me boli kad se prema prirodi i životinjama postupa na način kao da nisu žive. Joj kako je žalosno kad se ljudi odvoje od toga i nisu svjesni kakvu ljepotu propuštaju i što dopuštaju da se ona uništava.

bas tako, ljudi se ponasaju kao da nismo dio te prirode itd i da smo "slobodni".
itekao smo povezani s prirodom. ako nema kisika nema zivota, ako nema biljaka nema kisika, ako nema sunca bilje ce umrijeti itd.
svi smo mi jedna velika cjelina i to povezana.
a mi se ponasamo kao da se to nas ne tice.

[Aarie]

taedium_vitae kaže:

bas tako, ljudi se ponasaju kao da nismo dio te prirode itd i da smo "slobodni".
svi smo mi jedna velika cjelina i to povezana.
a mi se ponasamo kao da se to nas ne tice.

Ma ljudi se ponašaju kao da to sve posjeduju, kao da smo vladari cijele Zemlje. A mislim da ako je već neko vladar, to sigurno nije čovjek, nego sama Zemlja tj. niti to nego smo svi povezani i trebali bi se tako ponašati, u svim postupcima koji se tiču prirode misliti na nju. Npr. ako se neka tvornica treba izgraditi ili plantaže posaditi na mjestu neke prašume te ju treba krčiti, razmisliti o tome i odlučiti u skladu s tim i naravno ne krčiti. Pa od Atlanske prašume je ostalo u dijelovima svega 7% od onoga što je nekad bila. A to je samo od jedan od primjera... Kakva je to psiha ljudska? Bez ikakvog suosjećanja...

[bad&mad]

I ja sebe vidim u tom,djelomično neprilagođena,ljudskom glupošću,sindromom "Tri mušketira" na samom forumu-koji mi izrazito ide na živce,jer na nekim pdf-ovima,ako ne misliš kao većina i ne radiš kao većina nema tog tko će te prihvatiti u klub.Mada se tu i tamo javi netko tko ipak vjeruje u ono o čemu ti pišeš i razumije kako se ti osjećaš)i ja sretna).I onda se pitam,ako me već i sam forum može izbaciti iz takta i ako tu mora postojati određen način komunikacije da budeš prihvaćen,dakle pitam se što radim uopće tu,sa tim zločestim,isfrustriranim ljudima(jer ne znam kako da ih drukčije nazovem ili koji pridjev da im dam),nevjernim Tomama također,i slično-čemu da ja gubim svoje živce i dragocjenu mi energiju tu?Ovo bi mogao biti jedini topic koji bi mi pasao,ukoliko se ne javi opet neki samodopadni lik,koji jedva čeka da zaskoči iz nekog grmlja i prospe svu pamet ovoga svijeta i proanalizira ti auru,čakre i sl.,uđe ti u dušu i mozak i totalno samouvjreno i bezobrazno kaže ti što si i tko si ti.I onda bi mu ja rekla svašta,ali pravila foruma ne dopuštaju to.Uglavnom,ponekad svratim tu i zbilja uspijevam do sad izbjeći sukobe,baš tu na forumu.I ja sam vesela i izrazito komunikativna osoba,vrlo lakovjerna(jer vjerujem da su svi ljudi divni i krasni),ali također kako imam malo više godina od nekih tu,ja mogu reći da nemam pravog prijatelja-cu i da mi je jedini pravi frend kao i ja njemu moj muž.Imala sam ih,ali sam s vremenom sve makla od sebe jer sam progledala konačno.Prestrena sam kad upoznam nekog,sasvim slučajno,dućan ,doktor,neka neobična situacija kao danas kad sam dobila poziv iz vipa za neke nove tarife,a razgovor krenuo u skroz drugom smjeru,osvježilo mi je dan.Možda je krivnja u meni,ali ja se neću i ne mogu mijenjati,sad je kasno i da hoću.(i moje djetinjstvo nije bilo bajka...)takva sam kakva sam i kome ne paše,adio.I ja sam i amoralna i bijesna i arogantna i divlja,ali znam da sam dobra osoba(ipak su to rekli mnogi ljudi-nisam od jučer) i da svakome dam šansu i priliku da mu to i dokažem,odnosno uvijek se izrazito trudim pomoći bilo kome u bilo kojoj situaciji za kojeg vidim da je (recimo) zaslužio ili možda samo skrenuo s puta do bakine kućice pa se pogubio-ko ja sad i opet nemam pojma hoće li me netko shvatiti i razumijeti što sam ja on tila reći. Jer misli mi lete prebrzo i nisam ja sabrano djelo.

[Vanda]

khari kaže:

Svrha života moga i jest podupiranje,to me raduje,pa to svima treba,podupirati ljude koje volim,biti čovijek,isto tako imam potrebu i da mene podupiru meni dragi ljudi kad je to potrebno. Pa tko u životu može živjeti sam i biti sretan? tu nema sreće. prava istinska sreća i proizlazi iz davanja...samo ova tema je otvorena sa svrhom da se svi mi koji se osjećamo odbačenima od ove izmanipulirane mase ohrabrimo,razmijenimo iskustva i bar na ovakav "suvremeni tehnološki način" za tipkovnicom ,pomognemo u nošenju sa izazovima nemilosrdnog života koji proždire sve ono što je čisto i vrijedno. Mene najviše smeta to što biti drukčiji danas ujedno je i blagoslov i prokletstvo. Pa primitivaca oko mene koliko hočeš,i svi kao nešto znaju,pametuju a zapravo su robovi medija,bolesnih društvenih vrijednosti,ispraznih šala,izopačenih i duševno hendikepiranih radnih kolega...najsretniji sam kad boravim u prirodi i suživim se sa svim tim raskošnim ljepotama,zvukovima,mirom,čistim zrakom... zagrlim dijete u sebi!! e moj svijete,nema nama života bez povratka u svoju unutrašnjost i suživljenja sa prirodom koja se sve više zagađuje... http://www.youtube.com/watch?v=XSVbYVmhv4Q POZDRAV UZ OVU ,MENI DRAGU STVAR!!!

Ma odlicni ste svi ali ovaj post mi je popravio vecer. Raduje me sto jos ima takvih ljudi

[bad&mad]

annmarie kaže:

Ma ljudi se ponašaju kao da to sve posjeduju, kao da smo vladari cijele Zemlje. A mislim da ako je već neko vladar, to sigurno nije čovjek, nego sama Zemlja tj. niti to nego smo svi povezani i trebali bi se tako ponašati, u svim postupcima koji se tiču prirode misliti na nju. Npr. ako se neka tvornica treba izgraditi ili plantaže posaditi na mjestu neke prašume te ju treba krčiti, razmisliti o tome i odlučiti u skladu s tim i naravno ne krčiti. Pa od Atlanske prašume je ostalo u dijelovima svega 7% od onoga što je nekad bila. A to je samo od jedan od primjera... Kakva je to psiha ljudska? Bez ikakvog suosjećanja...

a za ovo je kasno,jako kasno,uništili smo sve što smo mogli,pa pogledajte samo vrijeme(da ne pišem sad o globalnom zatopljenu i sl.)...a čekati da nove prašume izrastu i da se netko i odluči za to...bar ja to ne bih ni dočekala.A vjerujem ni moja djeca.Ali ako bi se kojim čudom desilo da se osvijestimo,onda nije važno kad,samo neka bude jednom,nekad...

khari kaže:

Svrha života moga i jest podupiranje,to me raduje,pa to svima treba,podupirati ljude koje volim,biti čovijek,isto tako imam potrebu i da mene podupiru meni dragi ljudi kad je to potrebno. Pa tko u životu može živjeti sam i biti sretan?najsretniji sam kad boravim u prirodi i suživim se sa svim tim raskošnim ljepotama,zvukovima,mirom,čistim zrakom... zagrlim dijete u sebi!! e

potpisujem....a najviše ono,zagrlim dijete u sebi

[bugarchina]

Eo recimo ja mogu zivjeti sam i biti potpuno sretan i netreba mi apsolutno niko.

Nekazem da bi bio sretan al mogu bez ikoga
I nece mi biti dosadno.
To sto nemas isti pogled na svijet sa drugima je najvece prokletstvo ako si pasivan u kreaciji i izrazavanju sebe.kad krenes izrazavati sebe i svoju posebnost na bilo koji nacin onda ce sve te dobre strane posebnosti izac na vidjelo.To je jedino sto pomaze.
A mijenjat druge nema smisla,niti se pokusavat raspravljat.
jedino sto vrijedi je nekog nokautirat ko ti pocne pametovat,time u buducnosti sprecavas nove nalete pametovanja i licemjerja(iskusano i radi)

[Aarie]

bad&mad kaže:

a za ovo je kasno,jako kasno,uništili smo sve što smo mogli,pa pogledajte samo vrijeme(da ne pišem sad o globalnom zatopljenu i sl.)...a čekati da nove prašume izrastu i da se netko i odluči za to...bar ja to ne bih ni dočekala.A vjerujem ni moja djeca.

Pa vjerojatno za našeg života i života naše djece to nećemo dočekati, ali to je kojih stotinjak godina, a što je to za zemlju? ko za nas jedna sekunda! ona je postojala milijunima godina prije nas, mijenjala se i ima još tolko vremena da se obnovi, a uz to i riješi parazita - ljudi(da baš moram tako napisati!) - kad već neznamo uživati i uskladiti se s njom.