Quote:
Mad_Hatter kaže:
nda... a u današnje vrijeme, oduzmeš ispit, daš jedan. pa se roditelji žale na ocjenu, zovu inspekciju. dolazi inspekcija: jeste li imali a i b grupu? zašto niste i c? jeste li upozorili učenika? koliko puta? trebali ste još koji...
ponovljeni ispit? usporede ponovljeni ispit s originalom, zaključe da su pitanja puuuuno teža i ponište ocjenu.
oba slučaja se dogodila kolegicama koje poznajem. i onda pričamo o sankcijama?
o ostalim sankcijama za kršenje kućnog reda koje su dozvoljene i njihovoj učinkovitosti neću ni počinjati
|
Ispit nikada ne oduzimam. Eventualno oduzmem šalabahter i bodove za jedan zadatak ili dva, u vrijednosti jedne ocjene.
Nisam dužna nikoga opominjati da ne prepisuje. O tome nema nikakvih odredbi. Pravila i upute za pisanje ispita kažem na početku, između ostaloga da za pokušaj prepisivanja gube toliko i toliko bodova. Prije početka pisanja provjerim je li što napisano na klupama (nikad nije jer znaju da ću provjeriti), nalazi li se što pod klupom, ostale stvari odlože u torbe i jakne i stave u dno učionice. Mobitele i slične sprave stave na moj stol (ako ih nisu prije spremili u torbe ili jakne). Na stolu smiju imati samo kemijsku olovku i rezervnu kemijsku ako je imaju.
Teško da će i pokušati prepisivati iz šalabahtera ili jedni od drugih ako ih prije početka upozorimo i budno pazimo, barem u OŠ.
Ako netko i pokuša, pa i nekim čudom uspije, uvijek ostaje mogućnost usmene provjere na satu ispravka ili kasnije. Bez mnogo komentara o tome zašto koga ispitujem. Zna onaj koga pitam i zna razred. Upišem i ocjenu iz ispita i ocjenu iz usmenoga, uz napomenu u rubrici praćenja sa se radi o istome gradivu. Na kraju ocjene zaključujem ja, pa nek se žale. Ako tko pokaže da sam pogriješila, upišem ocjenu koju zasluži. Nastojim to činiti bez predrasuda, nadam se da i uspijevam. Ako me i tko prevari (npr. nije naučio za ispit, a naučio je sa sat ispravka, sretna sam jer je nauučio), neka mu bude, važno je znanje. Kod ispitivanja radi provjere ocjene iz ispita nastojim ne pomagati usmeno, nego pišem pitanja i zadatke i bodove. Pomaganja nema. Povratnu informaciju dobiju tek nakon odgovora.
Ispit ne ponavljam nikad. Zašto bih? Nije mi se dogodilo ako je gradivo uvježbano da više od pola razreda dobije negativnu ocjenu, zato prije ispita provjerim uvježbanost gradiva, usmeno, zadatcima u RB, listićima.
Odredba o više skupina ne postoji niti je postojala. Uvijek pišu svi isti ispit, upravo da netko ne bi rekao da je bilo teže ili lakše. Posebni ispit pišu samo učenici s prilagođenim programom i individualiziranim pristupom. Nedavno sam imala uvid savjetnice iz AZOO-a. Pregledala je stare ispite i nijednu riječ nije rekla o tome što nema različitih skupina.
Slažem se s tobom jedino u tome da u školskim podzakonskim aktima nema dobrih mehanizama za njihovo provođenje. Ali ne brinem se više previše o tome. Nastojim riješiti probleme kako znam. Ponekad u tome i ne uspijem, a uspjeh je moguć ako roditelj surađuje. Ako to ne želi, katkad mislim, a katkad i kažem da će dijete ostati njima (a ne meni ili školi) i da će se vrlo uskoro suočiti i sa njegovim dobrim i lošim stranama, prepisivanjem ili učenjem, pristojnošću ili nepristojnošću, iskrenošću ili lažljivosti...
Jedino još ne nalazim načine da baš uvijek zaštitim ostalu djecu od nekih pojedinaca koji im onemogućuju da u miru rade na satu, druže se...
Uvijek bih bila spremna ostajati duže kad bi u Kućnom redu bilo moguće uvesti obavezan ostanak u školi nakon nastave za učenike koji su prekršili neko od važnijih pravila povezanih s poštivanjem prava ostalih učenika i nekim drugim važnijim odredbama. Mislim pritom na korektivno ostajanje učenika u školi nakon nastave. To vrijeme ne bi bila kazna (mada bi bilo obvezno), nego prilika da isprave pogrešku, da dobiju pomoć pedagoga, psihologa ili koje druge stručne osobe, da razmisle o tome što su učinili, da s nekim porazgovaraju, da nadoknade što su propustili...