Srednjoškolac i bicikl

[SummerNight]

slazrm se da i pjesacima treba skola, strasno je za vidjeti koliko.roditelja s malom.djecom trci preko ceste i prelazi.na crveno. sto ocekivati od te djece poslje osim isto takvo ponasanje.
no, ipak je drugacije za bicikliste, oni bas sudjeluju izravno u prometu, nisu bas u.kategoriji pjesaka, ni ako su na cesti ni na stazama u sklopu ceste. brzi su i trebali bi bolje poznavati i slijediti.propise, zapravo, trebali bi shvacati sto.i.kako im.se moze dogoditi.
mislim.da bi vozacka bila odlicna stvar.

btw, ivo za ilicu, ok je ona kad ides po plocniku, na cesti je grozota.

[ZgSash]

mislim da je ponasanje u prometu prvenstveno stvar kulture i da vozacka tu ne pomaze bas puno
uostalom, to nam i mnogi vozaci svakodnevno dokazuju

ilica do kustosije se moze ici alternativno, nakon toga je i plocnik uglavnom dovoljno sirok i prazan (govorim o smjeru iz centra)

[SummerNight]

je stvar kulture ali i znanja, sasvim je ocito da djecu roditelji nisu naucili cak ni osnovnim stvarima a kamoli naprednima.
ako j! vozacka potrebna vozacima auta i motora, potrebna je i biciklistima.

[ZgSash]

jasno da je i stvar znanja, zato sam se i slozio da bi to djecu trebalo uciti, kontinuirano
ono s cim se ne slazem je birokratizacija

[ZloPrase]

ZgSash kaže:

ne pricaj gluposti
mozemo se otici provozati u autu, pa cu ti pokazati sto i kako je problem, a mozemo se provozati i na biciklima, pa da vidis i drugu stranu medalje
a mozes se jednostavno stati negdje na raskrsce i obratiti paznju i promatrati koliko vozaci auta gledaju i okrecu se, a koliko biciklisti

i na kraju, cak i da su vozaci auta autisti i debili, opet je stvar nagona za samoodrzanjem da biciklist obrati paznju i bude zainteresiran da ne pogine ili ne bude skrsen ko igracka u sudaru

Znam ja jako dobro citavu situaciju, kao sto znam da je prometni prostor prilagodjen primarno automobilima, te da je ~100% kineticke energije koja uzrokuje ozljede pod kontrolom vozaca automobila, pa me zabavlja cuti da je u stvari problem negdje drugdje - a ne u automobilima.

[katjes]

o zaboga kamo ide ovaj svijet.
ja kontala kako će mi mala samostalno voziti bajk (oću reć: u svrhu prelaženja nekih udaljenosti) u drugom osnovne. u prvom ne, jer prerano je još.

jbt otkad je zabranjeno voziti pločnikom? bokte, godinama nisam u bilicklističkim spikama i u ulozi bicikliste.

ja sam sa 18 god došavši u zg ponijela svoj bajk i po gradu uzduž i poprijeko svim načinima i rutama prolazila (kako bi otkrila koji način i put), ovisno o semaforu se transformirala čas u pješaka čas u vozilo, išla između kolona automobila..vrlo odvažno. a da pritom nikad nisam bila ni blizu nekoj potencijalno opasnoj situaciji,. nit mi je itko ikad psov'o mater (il ja nisam primjetila)
ruksak stvarno nije faktor.

ne, al fakat, nisam znala da se po pločniku ne smije biciklirati. to nešto novo? je li se smjelo prije 10 godina?
a što je sa električnim romobilom? rolama? segwayem?
na što se sve odnosi ograničenje nevožnje pločnikom?? isprika na oftopiku. zatečena sam.

[ZgSash]

ZloPrase kaže:

Znam ja jako dobro citavu situaciju, kao sto znam da je prometni prostor prilagodjen primarno automobilima, te da je ~100% kineticke energije koja uzrokuje ozljede pod kontrolom vozaca automobila, pa me zabavlja cuti da je u stvari problem negdje drugdje - a ne u automobilima.

to kaj je auto jaci ne znaci da je uvijek i kriv, to je jedno jako pogresno razmisljanje
osim sto je jaci i veci i tezi, s njim je i teze za upravljati i nekad nemoguce sve vidjeti i zakociti u mjestu
u svakom slucaju ne daje alibi za glupost ostalim sudionicima u prometu

[buditedobro]

ZgSash kaže:

to kaj je auto jaci ne znaci da je uvijek i kriv, to je jedno jako pogresno razmisljanje
osim sto je jaci i veci i tezi, s njim je i teze za upravljati i nekad nemoguce sve vidjeti i zakociti u mjestu
u svakom slucaju ne daje alibi za glupost ostalim sudionicima u prometu

Ne, nije uvijek kriv, ali može biti i često jest smrtonosan, čak i kad ga svako pisano i nepisano pravo oslobodi krivnje.

Ta činjenica, bez obzira na krivnju, povećava odgovornost vozača automobila.
Uopće nije problem u tome tko je kriv, a tko prav. Kad netko pogine ili je ozlijeđen, nema nazad.

Problem je u loše organiziranim prometnicama, u tome da se "pješadija" kreće među "oklopnjacima". U Zagrebu se lova daje na kojekakve gluposti, a nisu u stanju izgraditi nekoliko biciklističkih staza istok-zapad, sjever-jug (bez nelogičnih i opasnih prekida), na dijelovima pješačkih staza dopustiti i promet biciklima, gdje za to nema uvjeta, označiti u jednoj od više traka na kolniku dio koji je i za aute i za bicikle (a ne da vrludaju po svim trakama svi, pa bi oni koji voze aute vozeći po automobilsko-biciklstičkoj traci imali na umu da tuda voze i biciklisti), proširiti pješačko-biciklističku zonu u centru grada, a smanjiti automoblisku, ali s izgradnjom besplatnih parkirališta za aute na prilazima gradu te garaža na rubu pješačko-biciklističkih zona, a tko udari biciklista ili pješaka, a kriv je, i to bez obzira na posljedice, uzeti mu dozvolu na dvije godine pa nek misle svi drugi, i na cesti, i na parkiralištima, i dok izlaze iz haustora i garaža.

Obuka za bicikliste - obavezna, bilo u SŠ, bilo izvan škole.

Zasad, mada podržavam bicikliranje i kao izvrstan način prijevoza i kao dio zdravog načina života, jako strepim za sve bicikliste i ne bih rado svom djetetu dopustila da se vozi u toj džungli u kojoj biciklisti uopće nisu sigurni, no mislim da ni autorica teme, ni mnogi drugi sa sličnom dilemom zapravo nemaju moć zabraniti, mogu se samo dogovarati sa svojim tinejdžerom.

Moja kći, pisala sam ovdje o tome, još je ozlijeđena kod kuće nakon što ju je tip ni krivu ni dužnu srušio, a već se tuži da joj je bicikl skršen i kad ćemo ga dati na popravak (ako se da popraviti) ili kad ćemo kupiti novi. Uzalud mi trud u uvjeravanju da napravi pauzu kad se oporavi... A zabrana je još manje moguća.

[Monstera]

ZgSash kaže:

jasno da je i stvar znanja, zato sam se i slozio da bi to djecu trebalo uciti, kontinuirano
ono s cim se ne slazem je birokratizacija

a sto bi u tom slucaju bila birokratizacija?
pregled medicine rada (koji je i za vozacku dozvolu vise manje birokracija, nazalost, pogotovo kod produzavanja) ili sam proces ucenja voznje i polaganaja ispita (sto se meni cini da je kod auto skola okej izvedeno)?

po meni bi bilo super da se moze unutar OS napraviti nekoliko ispita sa znakovima:
jedan za pjesake u prvim razredima OS (obavezan)
jedan za bicikliste tijekom visih razreda OS (ovisno o interesima djece, mozda svi niti ne zele voziti bicikl)
jedan za auto (prometni znakovi) u srednjim skolama

ali, ah, da...skole i gradiva su nam natrpani, nastavnici potplaceni i za ono sto do sada moraju raditi, a ionak su roditelji ti koji djecu moraju nauciti kulturi ponasanja u prometu

ZloPrase kaže:

Znam ja jako dobro citavu situaciju, kao sto znam da je prometni prostor prilagodjen primarno automobilima, te da je ~100% kineticke energije koja uzrokuje ozljede pod kontrolom vozaca automobila, pa me zabavlja cuti da je u stvari problem negdje drugdje - a ne u automobilima.

biciklisti koji projure kroz zebru, bez da su vozili svojom crvenom trakom, opasni su i za pjesake i za aute.
auto kada skrece ga mozda nece uociti (ovosno kako brzo vozi biciklist, pogotovo ako je drvored), ili nece stici reagirati (ne samo zato jer auto vozi brze, engo jednostavno, ako je vec krenuo skretati i nikoga nije bilo na zebri, a bicikl dojuri, ne moze ga vidjeti, pogotovo ako nema crvene trake, i on ne ocekuje bicikliste) - dal je to tak tesko shvatiti?

uz to, meni je nekad koma kada vidim kako neki biciklisti prolaze kroz zebru; ili zaobilaze pjesake pa se krecu izmedju autiju koji stoje ili se pjesacima naljepe na guzicu, pozuruju ih, pa se onda ti pjesaci micu i glavinjaju.

meni je zao sto kod nas nema dovoljno biciklistickih staza/traka, sto neke idu pa se naglo prekinu i opet pojave, sto su neke trake beskorisne jer ih "malcice" sjeku parkirani auti, sto ima pjesaka koji ignoriraju/ne vide/ne postuju biciklisticku traku

msilim da bi tolerancije sa jedne i druge strane trebalo biti vise.
kao i da je dobro staviti se u cipele i pjesaka i biciklista i vozaca auta.
i u skladu sa time kretati se u prometu.

ako ja svoje diejte ucim da ne hoda po biciklistickoj traci, onda ja zelim da kada izlazi iz haustora ne moram svaki dan vikati "pazi bicikl", jer se nekome neda voziti po paralelnoj ulici di je biciklisticka traka, nego vozi po obicnom plocniku, a uz to vozi brzo, sa slusalicama u usima i preblizu zgradama.

[ZgSash]

meni je ponasanje u prometu dio kulture ponasanja opcenito u drustvu danasnjice
pa kako nemamo dozvole za hodanje i trcanje i dozvole za bivanje na javnim mjestima, mislim da bi i dozvola za bicikl bila kontraproduktivna , pogotovo za djecu
nije stvar u tome da se jednom nesto nauci i dobije "papir" i poslije kako tko i kako kome
svi zajedno moramo nauciti paziti i sebe i druge, kao i imati u pameti cijelo vrijeme da svi nekad i pogrijesimo
barem ja znam da sam radio greske i kao pjesak i kao biciklist i kao vozac automobila i zato danas ne forsiram svoje "sveto pravo" i prednost, nego obratim paznju na situaciju oko sebe i jesam li viden i mogu li nesto izvesti na siguran nacin

cisto jedan primjer: svojevremeno sam jedne kisne veceri isao na pantovcak preko ilickog placa
i tamo je raskrsce gdje dolaze auti i busevi s desne strane i na to treba obratiti paznju, a odmah nakon toga je zebra i pjesaci
i odem, pogledam desno, uvjerim se da je sigurno i nakon toga pogledam pred sebe i krenem i - odjednom eto mi pjesaka pred autom - kociiiiii
sto je bilo? A nosac u automobilu i onaj dio uz rub stakla koje brisac ne obrise su mi "sakrili" pjesaka i iako sam prije pogledao, u tom trenutku jednostavno covjeka nisam vidio
nekome sa strane najlakse i najlogicnije bi bilo optuziti budalu za volanom koja ne gleda i ne pazi na pjesake, ali treba uzeti u obzir i nekakva takva ogranicenja vozaca auta, za dobro sviju nas koji smo u prometu

[Monstera]

ZgSash kaže:

meni je ponasanje u prometu dio kulture ponasanja opcenito u drustvu danasnjice
pa kako nemamo dozvole za hodanje i trcanje i dozvole za bivanje na javnim mjestima, mislim da bi i dozvola za bicikl bila kontraproduktivna , pogotovo za djecu
nije stvar u tome da se jednom nesto nauci i dobije "papir" i poslije kako tko i kako kome
svi zajedno moramo nauciti paziti i sebe i druge, kao i imati u pameti cijelo vrijeme da svi nekad i pogrijesimo
barem ja znam da sam radio greske i kao pjesak i kao biciklist i kao vozac automobila i zato danas ne forsiram svoje "sveto pravo" i prednost, nego obratim paznju na situaciju oko sebe i jesam li viden i mogu li nesto izvesti na siguran nacin

debelo potpisujem, al jos uvijek ne kuzim zasto bi dozvola za voznju biciklom u prometu bila kontraproduktivna? ne znam, ja si nekak mislim da kada imas neki dokument, pa jos i dokument koji ti se moze oduzeti na neko vrijeme kada napravis prekrasaj, pa ako vozis bez dokumenta, cinis jos jedan prekrsaj, kajaznam, meni je to u odgojnom smislu, okej.

pogotovo ako pricamo o klincima u teenagerskoj dobi kada su najsigurniji u sebe i najpametniji, ja ne vidim nista lose u tome da ih se uvjetuje polaganjem pravila i medicinskim pregledom prije nego postanu biciklisti - sudionici u prometu.

[Bjesomar_]

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je ljudi ozljedeno biciklom na pjesackim stazama zadnjih dvadesetak godina. Ne vjerujem da se radi o vise od desetak. Biciklisti na pjesackoj stazi nisu bas tolika opasnost, a s druge strane na cesti im je zivot ugrozen.

[Angry Bird.]

nosorog, ali onda isto tako možemo imati dozvole za pješačenje, za rolanje, za vožnju romobilom...
s druge strane, dozvole za upravljanje motornim vozilima su korisne, valjda, iako ne sprječavaju ego tripove da se parkiraju na nogostupima i zelenim površinama, da ne propuštaju pješake na pješačkim prijelazima, oduzimaju prednost i krše prometna pravila na druge načine. a to je samo onaj dio koji je propisan, gdje je tek kultura... iako, slažem se sa sašom, da je kulture bilo bi i poštovanja pravila.

ja bih klince u osnovnoj školi učila prometnim pravilima, na tjelesnom bi vozili bicikle po poligonima koji bi se nalazili u sklopu školskih igrališta a također bi ih educirala i o prvoj pomoći.
sve to bih im ponovila još nekoliko puta u srednjoj.
ako mogu učiti engleski jezik već od vrtića, itekako bi trebali i o ponašanju u prometu.

evo moja kći u vrtiću uči o prometnim znakovima i sad mi objašnjava svaki koji vidi i ja to svesrdno pozdravljam

[SummerNight]

pa i za romobil svakako, ako ce se voziti u prometu a ne po jarunu ili parkicu. za sve sto prelazi brzinu hoda a koristi se u prometu, ja bi uvela obaveznu skolu. dozvola je tu samo kao simbol pohadjanja skole, da si odslusao i polozio ispit poznavanja prometnih pravila.
o pjesacima takodjer, vrtici i skole u prvim razredima bi puno ozbiljnije trebali to obradjivati.

[kajpa]

nosorog kaže:

biciklisti koji projure kroz zebru, bez da su vozili svojom crvenom trakom, opasni su i za pjesake i za aute.
auto kada skrece ga mozda nece uociti (ovosno kako brzo vozi biciklist, pogotovo ako je drvored), ili nece stici reagirati (ne samo zato jer auto vozi brze, engo jednostavno, ako je vec krenuo skretati i nikoga nije bilo na zebri, a bicikl dojuri, ne moze ga vidjeti, pogotovo ako nema crvene trake, i on ne ocekuje bicikliste) - dal je to tak tesko shvatiti?

uz to, meni je nekad koma kada vidim kako neki biciklisti prolaze kroz zebru; ili zaobilaze pjesake pa se krecu izmedju autiju koji stoje ili se pjesacima naljepe na guzicu, pozuruju ih, pa se onda ti pjesaci micu i glavinjaju.

Meni se cini (a dosta gledam okolo bas bicikliste kako se ponasaju) da je vecina onih koji voze neoprezno. tj. opasno.
Bacaju se u punoj brzini na zebru, a dolaze vozacu s ledja ili iz kuta gdje ih ne mgu vidjeti, bar ne dovojno rano...ne moze vozac (bas u uvijek) gledati 50m u stranu i provjeravati jurti li neki biciklist prema cesti. I znati da ovaj nece stati, nego ce doslovno dojuriti na cestu.
Vise puta sam vidjela kako se po glavnoj sirokoj cesti voze u suprotnom smjeru. Svakih 50m je s lijeve strane sporedna ulicica iz koje moze doci auto (a ne moze se vidjeti od kuce/grmlja/zivice) ali to ih ne sprecava da u suprotnom smjeru projure preko ceste. Vozac auta koji dolazi iz te sporedne ulicice ne ocekuje da ce mu se desne strane ceste dojuriti bicikl...bilo sa ceste ili jos gore s plocnika. (s plocika mu dodje bas iznenada, jer ga ne moze vidjeti nikako)

meni je zao sto kod nas nema dovoljno biciklistickih staza/traka, sto neke idu pa se naglo prekinu i opet pojave, sto su neke trake beskorisne jer ih "malcice" sjeku parkirani auti, sto ima pjesaka koji ignoriraju/ne vide/ne postuju biciklisticku traku

Staze su nam nis koristi.

msilim da bi tolerancije sa jedne i druge strane trebalo biti vise.
kao i da je dobro staviti se u cipele i pjesaka i biciklista i vozaca auta.
i u skladu sa time kretati se u prometu.

ako ja svoje diejte ucim da ne hoda po biciklistickoj traci, onda ja zelim da kada izlazi iz haustora ne moram svaki dan vikati "pazi bicikl", jer se nekome neda voziti po paralelnoj ulici di je biciklisticka traka, nego vozi po obicnom plocniku, a uz to vozi brzo, sa slusalicama u usima i preblizu zgradama.

Obzirom da sam i sama znala voziti po plocniku, a i preko zebre ...razumijem da to neki cine, na nekim dijelovima...ali nacin na koji to neki cine je ono sto stvarno ne mogu razumjeti...puna brzina, slusalice u usima, voznja "bez ruku", potpuno neoprezno.
Bezbroj puta mi je naplocniku bicikl dojurio iza ledja, posve bescujno....2cm od mene... pretrnem. Kad hodam bauljam sim-tam i uvijek si mislim da ce me tako jednom netko zahvatiti i razbit cemo se oboje.

ZgSash kaže:

svi zajedno moramo nauciti paziti i sebe i druge, kao i imati u pameti cijelo vrijeme da svi nekad i pogrijesimo
barem ja znam da sam radio greske i kao pjesak i kao biciklist i kao vozac automobila i zato danas ne forsiram svoje "sveto pravo" i prednost, nego obratim paznju na situaciju oko sebe i jesam li viden i mogu li nesto izvesti na siguran nacin

Tako bi trebalo. Iako, koji puta ni to nije dovoljno. Rijetko se vozim na biciklu...i da, kao i vecina, ponekad krsim ta neka pravila. Ali stvarno nastojim da to cinim pazljivo, da nikome ne smetam i da nikoga ne dovedem u opasnost. Ne jurim i ne bacam se na zebru. Ako vidim da me vozac vidio i pusta...ne silazim s bicikla.
I bez obzira na oprez dogodilo mi se da me udario auto na zebri. Kako i zasto, nemam pojma. Situacija je bila takva da je vozac vidio pjesake i mene (on je sa suprotne strane skretao u desno, svi smo mu bili pred ocima) ...lagano je skrenuo do zebre, stao i cekao da pjesaci krenu s druge strane...prodju ispred njega, na drugu stranu. (onu s koje je on krenuo) I stoji pred zebrom. Kad smo dosli do njega, a ja sam bila najdesnija krenuo je lagano ...i udario me. Nije mi na srecu nista bilo, ali mi je udesio kotac. Jel buljio u mob, jel mu noga skliznula s kuplunga...a bio je u brzini...ne znam.

nekome sa strane najlakse i najlogicnije bi bilo optuziti budalu za volanom koja ne gleda i ne pazi na pjesake, ali treba uzeti u obzir i nekakva takva ogranicenja vozaca auta, za dobro sviju nas koji smo u prometu

Ovaj stvarno nije bio pazljiv i stvarno nisam ucinila nista sto bi bio uzrok toga sto me udario. Naravno, obzirom da se ne smije voziti po zebri, jasno da sam sluzbeno ja krivac.

Kako ima nekulturnih vozaca, bilo bicikla, motora ili auta, ima i nekulturnih hodaca...to stoji. I opasno je i voziti i hodati...a bilo bi puno lakse kada bi ljudi malo vise razmisljali o tome sto rade i mislili i na druge oko sebe.

[Channon Yarrow]

Koliko je sad 'težak' proces dobivanja vozačke dozvole? Negdje oko soma eura? Koliko bi me došlo dobivanje biciklističke dozvole? Jedan minimalac, dva?

Poanta bicikliranja jest da je to zdravija i pristupačnija alternativa automobilu.

Birokratizacija će samo otvoriti nova uhljebarska mjesta i otežati dostupnost bicikla kao prijevoznog sredstva ljudima s tanjim džepom.

Osim toga, pravila su jasna i dostupna svakome. Ako odete na Bicikl, vidjet ćete rasprave u kojima se ekipi objašnjava zašto je uputuno poštovati smjer na biciklističkim trakama i stazama, ili barem poštovati prednost onoga koji se vozi u ispravnom smjeru, i njihove odgovore kako se oni namjeravaju voziti kako je njima najkomotnije u datom trenutku, vodeći se po nekakvom internom pravilniku koji su oni osmislili. Ostatak svijeta se ima prilagoditi tome. Onaj tko bira ignorirati pravila, ignorirat će ih i sa službenom dozvolom u džepu.

Da napomenem, postojeća pravila su dijelom zastarjela, a infrastruktura u jadnom stanju. Uvođenje biciklističkih dozvola neće riješiti te probleme.

Nemam često okršaje s vozačima. Kad imam, postoje dvije kategorije.

Prva su općeniti šupci koji me na praznoj cesti zaobilaze na dva centimetra jer im je zabavno preplašiti me. Ne primjećujem da imaju bilo kakav uvid u moguće opasne posljedice takvog glupiranja.

Tu ću nadodati da uvijek usporim kod prelaska zebre, provjerim ide li auto i pokušam uspostaviti kontakt očima s vozačem da vidim je li me primjetio i planira li stati. I u gotovo svim slučajevima je to glatka suradnja. Tu i tamo uleti šupak koji će usporiti, kao da će me propustiti, pa kad ja krenem, stisnuti gas, kako bi me preplašio. Zabavno da popizdiš. Takvima se na pola zebre skinem s bicikla i prijeđem pješke. Pa onda oni trube jer moraju dulje čekati.

Druga su vozači koji će mi trubiti, dovikivati, ili čak uložiti trud pa me preteći, stati, i izaći iz auta, da me 'educiraju' kako je meni mjesto na pločniku (ne, ne radi se o tome da postoji biciklistička staza).

Ni vozačka dozvola nije garancija prometne kulture, pa i upućenosti u pravila.

Pješacima izlazim ususret. Figurativno, ne doslovno
Čak i kad hodaju po biciklističkoj stazi. Spori su, i lako mi je predvidjeti im kretanje. Po pločniku se vozim sporo i mogu ih zaobići bez većih problema.

Inzistiram na svojem pravu prednosti na biciklističkoj stazi jedino ako ih ne mogu zaobići jer bih time ugrozila pješake koji hodaju 'svojim' dijelom pločnika.

Ako nema biciklističke staze poštujem da sam na pločniku uljez i ponašam se kao pješak. Ne koristim zvonce, nego eventualno zamolim ljude da se pomaknu. Najčešće usporim na brzinu hoda, i pričekam priliku da ih zaobiđem. Da, u tom slučaju ću im se 'tiho prikrasti' i ponekad ih preplašiti. Ali, s obzirom na brzinu kojom idem ne postoji opasnost od ozlijede ni po koga, a psihološku traumu koju oni pritom dožive smatram zanemarivom. Takvi, udubljeni u mobitele, vlasitite misli, ili razgovor, preplašili bi se i trkača, osobe u kolicima, osobe s dječjim kolicima, ili nekoga na rolama. Zvonce je u ovom slučaju beskorisno, i samo dodatno izbezumi ljude.

Zadnja kategorija su kolege na biciklima. S njima imam najviše problema. Voze i tipkaju na mobitel, sa slušalicama, prelaze na crveno, voze u suprotnom smjeru na zelenom valu, ne koriste svjetla To je odgojni problem, a ne birokratski.

Više roditelja bi odmalena trebalo učiti djecu kako se ponašati u prometu kao pješak i kao biciklist, umjesto da zabranjuju korištenje bicikla do punoljetnosti. Tad je već kasno. Ne znam postoji li još uvijek tehnički kao predmet u OŠ, ali meni su prometna pravila i prometni znakovi koje smo tamo učili neopisivo pomogli u kasnijem snalaženju u prometu. Uvođenje prometne kulture u školske programe bi imalo puno značajniji utjecaj od birokratizacije. Eventualno, organizirati privatne ili javno financirane tečajeve bicikliranja za različite uzraste, u koje roditelji mogu upisati djecu. Kao što postoje tečajevi plivanja, možda bi netko bio spreman platiti i tečaj snalaženja u prometu.

Preventivni sustavni odgojni programi mi se čine kao puno bolje rješenje od birokratske skupe procedure za odrasle.

[Bjesomar_]

Ovo gore kao da si mene opisivao. Narocito u onom dijelu da pjesaci imaju prednost na plocniku. Jebga, usporis i cekas da te primjete.
Jedino me iznerviraju idioti koji pocnu pizditi da sta sad ja tu radim na plocniku, kao problem im je napraviti korak lijevo ili desno.

A da biciklista ima idiota to je cinjenica. Pocevsi od onih koju pice 35 km na sat pored ulaza u haustore do posebne biljke koji voze po mraku bez svijetala crni bicikl u crnoj majici.

[Angry Bird.]

ajde sad u taj kontekst stavite dijete. ili roditelja. da ostanemo u kontekstu podforuma.
kako dijete naučiti da se sigurno kreće gradom na biciklu., to nek nam bude tema.

[Channon Yarrow]

Pa, otprilike onako kako sam opisala. Mogu jedino dati savjete friškim biciklistima na što obratiti pažnju, bez obzira jesu li djeca ili odrasli. Ista pravila vrijede. Ako smatraš da ne bih trebala pisati ovdje jer ne mogu pružiti uvid iz pozicije roditelja, nema problema, neću se uvrijediti, samo reci, povući ću se iz rasprave. Pokušavam pomoći davanjem svojeg iskustva, a uzrupiravati tuđi teren.

Počela sam koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo kao tinejdžer. Na početku sam imala tri lakše prometne nezgode unutar par tjedana: prvi put me je auto pokupio dok nam je oboma bilo zeleno, on je skretao desno, a ja sam prelazila zebru bez da sam pogledala ulijevo. Drugi put sam se vozila po pločniku, auto me je lagano trknuo izlazeći iz autopraone. Treći put me je pokupio na biciklističkoj stazi, dok se pokušavao sparkirati na pločnik. Vozač je bio neupitno kriv, ali bih ga možda čula i izbjegla da nisam imala slušalice.

I to su otprilike razlozi najviše nezgoda u kojima sudjeluju biciklisti.

Dakle, obavezno smanjiti sve distrakcije i koncentrirati se na vožnju. Na pločniku, bila bic staza ili ne, pojačati pažnju kod bilo kakvih izlaza iz zgrade, haustora, dućana, a pogotovo garaža, autopraona ili mehaničarskih radnji, i biti spreman naglo zakočiti.

Vožnju bez ruku na upravljaču isprobavati jedino u rekreativnoj vožnji, nikada u gradu po pločniku ili cesti.

Ne koristiti mobitel za vrijeme vožnje.

Izbjegavati Ilicu, barem dio od Trga do Svetog duha. Zeleni smjer u smjeru zapada (onaj dio na cesti, jelte) i nije tako opasan, glavno pravilo je da se prate automobili pokraj: daju li žmigavac za skretanje, i usporavanje kod križanja u kojima bi automobil mogao skrenuti. Bicikl u pravilu ima prednost, ali sigurnije je usporiti i provjeriti pušta li vas automobil koji skreće.

Biciklistička staza u suprotnom smjeru je, s druge strane, opasna za pješake jer je iscrtana na ionako uskom pločniku. Poštovati pješake, usporiti, umjesto guranja i zvoncanja, zamoliti ljude da se pomaknu, zahvaliti. Puno manje antagonizma se na taj način izaziva.

Kretanje pješaka se u pravilu lako da predvidjeti i reagirati odgovarajuće. Iznimka su mala djeca. U tom slučaju je najpametnije skinuti se s bicikla, gurati ga, pa ponovo krenuti kad se maknete iz dosega malih nožica. Dodatan oprez zahtjeva pogotovo biciklistička staza u Klaićevoj, kod bolnice. Puna je izbezumljenih roditelja i djece. Tu nema smisla inzistirati na prednosti. Usporiti gotovo na brzinu hoda i biti spreman naglo zakočiti.

Bez žurbe. Žurba je distrakcija, i u kombinaciji s povećanom brzinom smanjuje brzinu reagiranja.

Kod prelaska zebre obavezno stati i provjeriti nailazi li auto, i pokušati uspostaviti kontakt očima s vozačem da budeš siguran da te primjetio. Ovo je osobito bitno na križanjima na kojima je vozačeva pažnja usmjerena na smjer suprotan od onog iz kojeg ti dolaziš.

Na višetračnim jednosmjernim cestama na zebri je najbolje sići s bicikla jer će te možda i prvi auto primjetiti, ali oni koji nailaze u trakama pokraj njega te možda ne vide pa je najbolje prehodati taj dio.

Ne ulaziti u utrkivanja s drugim biciklistima. Ako te biciklist pretekne, ne prebacivati odmah u veću brzinu i pokušavati mu pokazati tko je brži. To sam primjetila, bez iznimke, da klinci i mlađi muškarci vole raditi ako ih pretekne žena.

Neka ti signalizacija smjera rukama uđe u automatizam, bez obzira jesi na pločniku ili na cesti. Možda ne bi bilo zgorega instalirati kakav retrovizor?

Uglavnom, u posljednjih 10-11 godina vožnje po Zagrebu, nakon gore nabrojane tri nezgode, nisam doživjela niti jednu. Pala sam svega tri puta: na makadamu, i po zimi, na ledu: oba puta zbog prerevnog korištenja kočnice na takvim terenima; i zadnji put je bilo prije otprilike pola godine kad sam skrenula pod prekratkim kutom, uspjela sam sam se dočekati, ali mi se stopalo zapetljalo u žbicu prednjeg kotača i nisam se nikako uspjela izvući. Nevermajnd, to ionako ide pod Brukice, a ne ovdje.

Poanta mi je bila da ozbiljnijih padova nisam imala, i da su najveće ozljede koje sam sakupila u deset godina par masnica, poderane hlače, i povrijeđen ponos dok mi nepoznati lik izvlači stopalo iz kotača.

Čak i one tri prometne, u prvoj sam imala natučenu trticu, u drugoj mi nije bilo ništa, a u trećoj sam zaradila jedan šav na palcu.

Nakon što sam korigirala svoje ponašanje, bliskih susreta s automobililima nisam imala.

Zagreb nije takav deathtrap za bicikliste, kako se voli pričati, barem ne iz moje perspektive.

Moj savjet za početnike: nađite iskusnijeg biciklista, nekog ozbiljnog i odgovornog, koji bicikl koristi kao prijevozno sredstvo. Prođite skupa sve moguće rute od doma do odredišta i ispitajte koja je najbolji omjer sigurnog i brzog. Izmjerite koliko je vremena potrebno da se prijeđe ta udaljenost, i nadodajte još 10-15 minuta.

[Angry Bird.]

naravno da si dobrodošla na temi iako nisi roditelj
dalje, na one tri prometne nezgode koje si opisala zamislila sam da su se dogodile mojoj kćeri i na trenutak sam prestala disati. koliko god one bile blage, roditelju su preteške.

odlična ti je ideja ovo za mentorstvo
mene su roditelji učili biciklirati gradom jer su to oboje radili i ja se osjećam sigurno na cesti u svakom prijevoznom sredstvu ali ne mogu predvidjeti ponašanje drugih a to je jednako važno i kao i to da ja znam voziti.

btw danas mi je biciklistica, manevrirajući kroz gužvu automobila koji su se kretali (polako) u nekoliko smjerova, izletila ravno pred haubu. još sam pod dojmom.