Razum i/ili srce?

[forestsilvy]

Nepoznati kaže:

Ti si se razuma davno odrekla kad si stavila pljesnivu bibliju ispred znanosti.
I s tvojim srcem nešto nije u redu, kao i svim sličnim religijskim fanaticima i bibliolatrima.

Nevjerojatno je da danas postoje tako zaostale praznovjerne osobe:
Vidi sa sajta iz tvoga siga:

http://www.rijeczivota.hr/index.php?...=7&tt_news=188



Divnog li "sklada srca i razuma". Bljak.

Moze samo reci osoba koja nije upoznala Boga i koja nema odnos s njim.
Krscanstvo nije religijski fanatizam, krscanstvo je odnos s Bogom.

[pitija10000]

je li se ovdje radi o tome vjera ili razum ili srce ili razum .
emocije su uglavnom nesvjesne i postupanje po njma ne bi preporucila , dala bi prednost razumu jedino sto je ispravno je intuicija.
A vjera je uvjerenje vjerovanje u nest nekoga u to ne bi ulazila jer sam vjecni skeptik.

[forestsilvy]

skepticizam je "poklon" od davla svakome jer je to najveci neprijatelj vjere-drugim rijecima sprecava odnos s Bogom, prijateljski odnos. Zasto ? jer jedino kako Bogu mozemo pristupiti jeste s vjerom, vjerovati da on postoji, jer jedino vjerom mi mozemo pristupiti Njemu, jednimo se i vjerom srca spasavamo u Krista,vjerom da su je netko drugi umro i platio cijenu za nase grijehe i da mi vjerom pristupamo pravedni pred Boga
a svako je dobio mjeru vjere no pitanje jesi li dovoljno odvazan ili hrabar da se upustis u hod s Bogom.?

[Nemruth Dagi]

[QUOTE=forestsilvy;7742981]

skepticizam je "poklon" od davla svakome jer je to najveci neprijatelj vjere-drugim rijecima sprecava odnos s Bogom, prijateljski odnos.

A što će ti onda Njegov dar, tvoj mozak i sve umne operacije koje možeš s njime raditi..da nosiš slamnati šešir sa zapiknutim cvijetom na njemu?

Nije li um dar kojeg treba koristii a ne bacati u smeće???

jer jedino kako Bogu mozemo pristupiti jeste s vjerom, vjerovati da on postoji, jer jedino vjerom mi mozemo pristupiti Njemu, jednimo se i vjerom srca spasavamo u Krista,vjerom da su je netko drugi umro i platio cijenu za nase grijehe i da mi vjerom pristupamo pravedni pred Boga
a svako je dobio mjeru vjere no pitanje jesi li dovoljno odvazan ili hrabar da se upustis u hod s Bogom.?

Koja jednostavnost jednostaničnog duha da ne kažem nešto gore

Bog ti je dao um-srce-dušu, stavio te ovdje na tvrdu zemlju i nada se da ćeš sve korisiti što imaš od svoje opreme za preživljavanje.

Vjera kakvu je ti vidiš je posljedica straha od života, prenaglašene emocionalnosti zbog tog još potenciranog straha, ne prihvaćenje duhovne stvarnosti što pak stvara ovisnosti o religiji kao spasenju, samo ne znam od čega ako to nije puko spasenje od;

-vlastitog mentalnog napora da se objasni svijet u svojoj dinamici i strukturi, razmoti svoj položaj kao duhovnog bića i sagleda sebe kao biće kojim je dano da uči
-korištenja svih darova podjednako a ne bježanje u emocije i samosažaljenje
-bježanja od učenja i sakrivanje po skutima organizacije koja za sebe tvrdi da je nepogrešiva
-smanjenje osjećaj vlastite odgovornosti zbog stvari koje su dane na konzumaciju kao duhovna hrana koja probavom postaje spasenje
-navještanje sigurnosti tog puta u osobnoj poslušnosti i konzumaciji onoga što drugi tvrde da je istina i trude se nametnuti kao jedinu opciju a sve ostalo je sotona glavom i bradom
-traženje Boga izvan sebe u idolopoklonstvu, ritualima, i manifestaciji
a ne unutar sebe u tišini duha i spokoju srca
-kao rezultat takvog promišljanja boga, bog je izvanjska manifestna iluzija duha i rezultat takve svijesti koja ne može pojmiti da nema krivnje unaprijed već samo ako se dokaže, d aje ljubav ta koja oslobađa i da nema istine ako i nas nema u njoj.

[Dorina-kutija]

možda samo da o krivnji drugog nemamo što raspravljati osim na prekršajnom sudu.
ono da ljubav oslobađa-krasno.
nema istine ako i nas nema u njoj-lijepo rečeno ali ne kužim gdje je to silvy osporila.
pozdravčić

[forestsilvy]

nemruth dagi,
prvo je bila vjera, a padom ljudi dosao je strah, i za covjeka punog skepticizma i straha vjera izgleda besmisleno i iznimno tesko. Stvar je samo tvoje odluke,da li zelis vjerovati Bogu i onome sto On kaze jer svakom je dana mjera vjere, jer da je nemas ne bi ustao iz kreveta i zivio taj dan.

[Nemruth Dagi]

forestsilvy kaže:

nemruth dagi,
prvo je bila vjera, a padom ljudi dosao je strah, i za covjeka punog skepticizma i straha vjera izgleda besmisleno i iznimno tesko. Stvar je samo tvoje odluke,da li zelis vjerovati Bogu i onome sto On kaze jer svakom je dana mjera vjere, jer da je nemas ne bi ustao iz kreveta i zivio taj dan.

Prvo je bila magija a onda nastala religija...a vjera u stopu prati i jedno i drugo.
O padu ima puno ideja, ali zadržimo se na tome da je pad rezultat nekih drugih faktora, nego otpad od boga. Kako možeš biti u padu kad si ti dio Boga i njegove iskre stvaranja?
Ovdje si da bi nešto naučio i stekao iskustvo materije a ne zato što si se poskliznuo u raju i opao na glavu na tvrdu Zemlju.
Negiranjem postojanje karme zakona uzroka i posljedice, svako padanje je smiješno ako nije davno prije uzrokovano svojim djelima.

Svakom je čovjeku dana razina svijesti koju može podnjeti kao i onoliko vjere koliko u sebi sam čovjek stvara.

[r0nin]

forestsilvy kaže:

a padom ljudi dosao je strah

Jel ovdje mislis na dolazak genetski modificiranih Adama i Eva?

[back to black]

Moje skromno mišljenje je da strah rađa potrebu za vjerovanjem,jer puno toga sebi ne možemo objasniti.Osjećaj zaštićenosti je moćan i ugodan čovjeku,pa se on svjesno-nesvjesno tjera da vjeruje u Boga kao Dijelitelja pravde(po našim mjerililma,opet),iako mu neki osjećaj za filing govori da to možda i nije tako...A opet,bilo bi pravedno da svako dobije po zakonu sjeva-žetva?To se nazire i na zemaljskom putu...

[forestsilvy]

ajme, užas....