Religiozni roditelji i njihova ateisticka odrasla djeca

[adda.]

Vec po koji put pokusavam spasiti , truditi se sacuvati odnos sa roditeljima koji su jednostavno jednosmjerni kod svih razgovora i u bilo cemu.Svaki pokusaj je tako mukotrpan , donese takav nemir i muku i za jedne i druge. Jednostavno o bilo kom topiku da konverzacija krene tu je uvjek pisutan takav negativan duh podbadanja , korektiranja , ispravljanja i "sopanja" religioznih svjetonazora mojih vec starijih roditelja nama odrasloj djeci. Mi smo u biti mlada telad kojoj treba vjecna poducavanja i korektiranja svakog osobnog pogleda na zivot ili pak vjeru. Toliko je godina baceno na to da sam umorna i nemogu vise. Poslije ijedne posjete svi se osjecamo ( djeca, a i vjerujem i oni ) tako iscrpljeno i umorno i najvaznije - nesretno. Budu zamoljeni da o nekim temama nikada nemozemo pricati no oni dugo nemogu izdrzati ...oni jednostavno imaju ovisnost da nam donesu nemir i muku.Oni to nevide tako , oni rade Bogu uslugu prema nama glupim teladima i prljavim bezboznicima . Steta .... Toliko familija rastureno zauvjek sa takvim fanatistickim okrutnim duhom koji nas razdvaja.

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

[shtefy]

adda. kaže:

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

Ja sam, srećom, djete samomislećih roditelja, nisam krštena, nikada me roditelji nisu ničim šopali niti se pokušavali uplesti u moje stavove, a odrasla sam bez ikakvog religijskog utjecaja s njihove strane. Mom ocu je jedini bog tehnologija i znanost, mojoj staroj je bog (ako, po njoj, uopće postoji) sadistički strai seronja koji zaslužuje jedino prezir i ignoriranje... A jedino u što su od mene zahtijevali da vjerujem je moja vlastita pamet. I zahvalna sam im do neba zbog toga.

Ali uvijek je u okolini bilo more onih koji su me pokušavali "spasiti".

Rodbina, susjedi, roditelji mojih prijatelja, čak i mamine kolegice s posla... Jedna je bila toliko uporna da mi je obećavala neke bijesne komplete zlatnine (sa pravim dragim kamenjem! ), samo da se krstim - onda sam već imala nekih 17-18 god. Jedino što je fulala, ja nakit uopće ne nosim. E sad, da je ponudila auto, tko zna...

Ali najviše napada sam doživljavala na poslu. To su bila ona poratna vremena kada je bilo apsolutno društveno neprihvatljivo da ne retrovizoru ne visi krunica, da se svake nedjelje ne slikaš u prvim redovima crkve, u novčaniku je obavezno morala biti slika tebe s nekim popom kako mu ljubiš ruku ili sl., u pretincu auta kamenčuga iz međugorja, a bar u svakoj petoj rečenici si se morao zaklinjati u boga i domovinu. Moš' misliti mene nekrštene (i zadrte) u takvom okruženju...

Moj stav je uvijek bio: dok ja poštujem tuđi stav i smatram da svatko ima pravo na svoja uvjerenja, dotle isto tražim i prema sebi.

[el.beba]

adda. kaže:

Vec po koji put pokusavam spasiti , truditi se sacuvati odnos sa roditeljima koji su jednostavno jednosmjerni kod svih razgovora i u bilo cemu.Svaki pokusaj je tako mukotrpan , donese takav nemir i muku i za jedne i druge. Jednostavno o bilo kom topiku da konverzacija krene tu je uvjek pisutan takav negativan duh podbadanja , korektiranja , ispravljanja i "sopanja" religioznih svjetonazora mojih vec starijih roditelja nama odrasloj djeci. Mi smo u biti mlada telad kojoj treba vjecna poducavanja i korektiranja svakog osobnog pogleda na zivot ili pak vjeru. Toliko je godina baceno na to da sam umorna i nemogu vise. Poslije ijedne posjete svi se osjecamo ( djeca, a i vjerujem i oni ) tako iscrpljeno i umorno i najvaznije - nesretno. Budu zamoljeni da o nekim temama nikada nemozemo pricati no oni dugo nemogu izdrzati ...oni jednostavno imaju ovisnost da nam donesu nemir i muku.Oni to nevide tako , oni rade Bogu uslugu prema nama glupim teladima i prljavim bezboznicima . Steta .... Toliko familija rastureno zauvjek sa takvim fanatistickim okrutnim duhom koji nas razdvaja.

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

Više manje je to slučaj sa svima nama.
Nikada me neće prihvatiti kao ravnopravnog, jer valjda to tako ide.
Nije bitno što imam bolji posao, više novaca, obrazovanja... od njih, za njih sam uvijek netko koga treba podučiti načinu na koji svijet funkcionira, tj. kako živiti život.
Pomirio sam se sa time jer mi postaje očigledno da će vjerojatno tako moja djeca govoriti o svom "nemogućem" starom, koji jednostavno ne razumije...
Nasreću kod mene nije slučaj sa vjerskim učenjem, starci su agnostici tako da smo tu negdje.
Ali sve ostalo je isto...

[north wind]

adda. kaže:

Vec po koji put pokusavam spasiti , truditi se sacuvati odnos sa roditeljima koji su jednostavno jednosmjerni kod svih razgovora i u bilo cemu.Svaki pokusaj je tako mukotrpan , donese takav nemir i muku i za jedne i druge. Jednostavno o bilo kom topiku da konverzacija krene tu je uvjek pisutan takav negativan duh podbadanja , korektiranja , ispravljanja i "sopanja" religioznih svjetonazora mojih vec starijih roditelja nama odrasloj djeci. Mi smo u biti mlada telad kojoj treba vjecna poducavanja i korektiranja svakog osobnog pogleda na zivot ili pak vjeru. Toliko je godina baceno na to da sam umorna i nemogu vise. Poslije ijedne posjete svi se osjecamo ( djeca, a i vjerujem i oni ) tako iscrpljeno i umorno i najvaznije - nesretno. Budu zamoljeni da o nekim temama nikada nemozemo pricati no oni dugo nemogu izdrzati ...oni jednostavno imaju ovisnost da nam donesu nemir i muku.Oni to nevide tako , oni rade Bogu uslugu prema nama glupim teladima i prljavim bezboznicima . Steta .... Toliko familija rastureno zauvjek sa takvim fanatistickim okrutnim duhom koji nas razdvaja.

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

Na svu sreću nisam takvo dijete. Nisam se sa roditeljima u svemu slagala, ali ako su me išta naučili, onda je to da mislim svojom glavom, a ne da budem "podanica" bilo kojem autoritetu, pogotovo ne političkom, ideološkom ili vjerskom, i na tome sam im beskrajno zahvalna. Mogu samo pretpostaviti kako vam je. Mislim da nemate puno izbora - ili ćete trpjeti njihovo maltretiranje kako vam oni to budu nametali ili ćete im postaviti jasne granice dokle mogu ići.

[Ego]

Čini mi se da je kod vijernika općenito često jedno pomalo autistično poimanje okoline po kojem je za svakoga najbolje ono što vjeruju da je najbolje za njih osobno, te da je sasvim pozitivno iči okolinu "spašavati" on njihovog drukčijeg pogleda na stvari. To dovodi do toga da roditelji postanu uvjereni da su, ako djeca odbiju slijediti njihova uvjerenja, na neki način zakazali kao roditelji jer ih nisu izveli na najbolji mogući put.

Prema meni nikada nisu bili otvoreno agresivni, ali se iz njihovih postupaka često jasno vidjela gorčina, čak sram zbog mojih postupaka...

[huntruder38]

Isto tako i kod mene...
Zapravo, kad sam se prvi put izjasnio i rekao otvoreno da ne vjerujem u boga, stara se rasplakala...
Još uvijek mi nekad kaže da će se moliti da me vrati na pravi put...

Ali bar sam se uspio dogovoriti s njima da o tome ne razgovaramo.
Iako svaki put kad im dođem za neke praznike, pa se moli za ručkom, ide ne misu i slično, vidim da prešućuju svoju nezadovoljnost, ali na svu sreću na tome to staje...

Sjećam se zadnje svađe na tu temu..
Bio sam na internetu, gledao stand up komičare na youtubeu i pokušao naći nekog hrvata koji bi bio bar malo smiješan.
Jedan je baš nešto spominjao Crkvu (ja to nisam ni primjetio, nije bio posebno smiješan) i uleti mi otac u sobu i počne se izdirati da sam bezobrazan, da gasim kompjuter, da će iščupati kabele, a meni ništa jasno, u čemu je problem...
Kad je počeo: "možeš ti biti nevjernik, ali u mojoj kući ne ćeš pljuvati po vjeri...." shvatio sam...

To mi je bio zadnji incident. I čvrsto se nadam da će tako i ostati.

[Sofiapolis]

Ne radi se tu samo o vjeri.

Mnogi roditelji nažalost vide djecu kao ostvarenje svojih snova, nekoga tko će ispunjavati njihova očekivanja, kao produžetak vlastitih gena koji postoji zahvaljujuči njima i kojim oni uvijek moraju upravljati da ne skrene s puta. Umjesto da shvate da su njihova djeca samostalne i samosvjesne osobe sa vlastitim karakterom, uvjerenjima, komplikacijama, problemima, snovima i razmišljanjima.

I da je dužnost roditelja pomoći djetetu da maksimalno razvije svoje sposobnosti i da stekne zdravu osnovu koja će mu omogučiti da uvijek slijedi svoj put i svoju savjest, bez obzira što taj put nije ono što su oni zacrtali ili čak ne mogu shvatiti kuda vodi taj put.

Nemoj barem sama ponoviti njihovu grešku, to je najviše što možeš učiniti.

[lilith131]

adda. kaže:

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

Jesam.

[muad´dib]

zacudjujuci je zakljucak koji se namece, da je dosta nevjernika/ateista to sto jesu upravo zbog negativnog primjera vjernika..

[TanjaOriginal]

Što se tiče mojih roditelja i ateizma, ja sam mala beba, a ne ateistikinja.

Ipak sam deistkinja, za razliku od njih.

[Hermina]

adda. kaže:

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

nisam, srećom. nisu mi nametali nikakav religijska uvjerenja ( kao da se duhovnost uopće može nametnuti)

ali, mogu si misliti kako je tebi...jel sve drugo ok među vama? onda zbilja ne bi trebali forsirati..
i, kako će to završiti?

[lilith131]

Ego kaže:

Prema meni nikada nisu bili otvoreno agresivni, ali se iz njihovih postupaka često jasno vidjela gorčina, čak sram zbog mojih postupaka...

Ovo mi je poznato. Ja bih radije da su agresivni nego da me se srame...I da se ispričavaju i opravdavaju u moje ime svojoj 'braći'. Ma...

@Adda, znam da je bezveze savjet, ali probaj uopće ne pričat o vjeri. Ja se jednostavno isključim. Već sam ih istrenirala. Sad ili gledam u jednu točku ili odem van kad počnu svoju indoktrinaciju.

[kretnjaimir]

Blago djeci jer progledaše i naći će put,put kojim će im srce reći što je ispravno jer tak kad svojim glavom počmu misliti mogu vidjeti istinu.
To su dragulji ta djeca.

[kretnjaimir]

adda. kaže:

Vec po koji put pokusavam spasiti , truditi se sacuvati odnos sa roditeljima koji su jednostavno jednosmjerni kod svih razgovora i u bilo cemu.Svaki pokusaj je tako mukotrpan , donese takav nemir i muku i za jedne i druge. Jednostavno o bilo kom topiku da konverzacija krene tu je uvjek pisutan takav negativan duh podbadanja , korektiranja , ispravljanja i "sopanja" religioznih svjetonazora mojih vec starijih roditelja nama odrasloj djeci. Mi smo u biti mlada telad kojoj treba vjecna poducavanja i korektiranja svakog osobnog pogleda na zivot ili pak vjeru. Toliko je godina baceno na to da sam umorna i nemogu vise. Poslije ijedne posjete svi se osjecamo ( djeca, a i vjerujem i oni ) tako iscrpljeno i umorno i najvaznije - nesretno. Budu zamoljeni da o nekim temama nikada nemozemo pricati no oni dugo nemogu izdrzati ...oni jednostavno imaju ovisnost da nam donesu nemir i muku.Oni to nevide tako , oni rade Bogu uslugu prema nama glupim teladima i prljavim bezboznicima . Steta .... Toliko familija rastureno zauvjek sa takvim fanatistickim okrutnim duhom koji nas razdvaja.

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

Ako će ti išto to značiti .ja ću ti reći ja te volim jer si takav/va iako te nikad nisam vidio,ti si dragulj u ovome svjetu bez svjetlosti.Ne daj se i samo
nastavi misli samo svojom glavom!!

[Orah]

Roditelji su mi vjerovali u Boga ali mi vjeru nisu nametali.
Govorili su da se Bogu ne moli onaj kog se tjera u crkvu.
Kad je neko rekao da je ateist samo su se nasmijali ne osuđujući ga.

Davno sam ostao bez roditelja i vjerujem u ono što su me učili.
Žao mi je što im nisam češće govorio da ih volim!

[kretnjaimir]

Orah kaže:

Roditelji su mi vjerovali u Boga ali mi vjeru nisu nametali.
Govorili su da se Bogu ne moli onaj kog se tjera u crkvu.
Kad je neko rekao da je ateist samo su se nasmijali ne osuđujući ga.

Davno sam ostao bez roditelja i vjerujem u ono što su me učili.
Žao mi je što im nisam češće govorio da ih volim!

Prijatelju da je više barem ljudi kao što su tvoji roditelji bili.
To su dragulji ,to su oni koji su sigurni u sebe pa ne nameću,pa poštuju
tudju slobodu.

Sijećam se i tvojih postova od prije ,nije ni čudo od dobra stabla
dobar plod.
Veliki pozdrav

[musky]

adda. kaže:

Vec po koji put pokusavam spasiti , truditi se sacuvati odnos sa roditeljima koji su jednostavno jednosmjerni kod svih razgovora i u bilo cemu.

I ja sam pokušavala to isto dok sam bila u pubertetu.
Kasnije ih naučiš prihvatiti takve kakvi su.

adda. kaže:

Svaki pokusaj je tako mukotrpan , donese takav nemir i muku i za jedne i druge. Jednostavno o bilo kom topiku da konverzacija krene tu je uvjek pisutan takav negativan duh podbadanja , korektiranja , ispravljanja i "sopanja" religioznih svjetonazora mojih vec starijih roditelja nama odrasloj djeci.

što da ti kažem, i kod mene je bilo isto, samo što su moji pokušavali šopati me svojim "racionalnim" ateističkim (članovi KPJ) svjetonazorima.

adda. kaže:

Mi smo u biti mlada telad kojoj treba vjecna poducavanja i korektiranja svakog osobnog pogleda na zivot ili pak vjeru.

misliš na ono što oni smatraju vjerom?
To jest, pokušavali su vam nametnuti svoje svjetonazore, prikazati ih kao jedino ispravne a ono što nije bilo u skladu sa tim smatrano je nenormalnim?

Potpuno te razumijem.

adda. kaže:

Toliko je godina baceno na to da sam umorna i nemogu vise. Poslije ijedne posjete svi se osjecamo ( djeca, a i vjerujem i oni ) tako iscrpljeno i umorno i najvaznije - nesretno.

Možda zato što su pokušaji nametanja svojeg svjetonazora kao jedinog ispravnog uzajamni?

adda. kaže:

Budu zamoljeni da o nekim temama nikada nemozemo pricati no oni dugo nemogu izdrzati ...oni jednostavno imaju ovisnost da nam donesu nemir i muku..

Možda traže razumijevanje?
Ja sam shvatila da moji traže razumijevanje i potvrdu s moje strane da je "njihovo" ispravno.

I ja im tu potvrdu uvijek dam.

Jeste, vi ste u pravu. Hajdmo sad jest te kremšnite

adda. kaže:

Oni to nevide tako , oni rade Bogu uslugu prema nama glupim teladima i prljavim bezboznicima .

Pa i moji to ne vide tako, oni rade uslugu svijetu jer ga rješavaju od zatucanosti i nekorisne fantazije.

adda. kaže:

Steta .... Toliko familija rastureno zauvjek sa takvim fanatistickim okrutnim duhom koji nas razdvaja.

Oprosti, al ovo je fraza za pisane zadaće u osmoljetci.

Tko može razdvojiti one koji ne žele biti razdvojeni?

I što želiš reći tim "šteta"?
Šteta što tvoji roditelji ne misle jednako kao ti?
Hm ... čini se da su geni odradili svoje.

adda. kaže:

Dali ste djete roditelja koji vas nikad nece prihvatiti kao individuu koja ima kapacited da misli i vjeruje po osobnoj savjesti i vjeri?

da.

ali me to nevjerojatno malo smeta u životu.
Jer moj kapacitet ne zavisi od tuđeg prihvaćanja.

[Ja,Lucifer]

Majka je sasvim okej sa mojim stajalištima i prihvaća ih sasvim normalno; otac je suočen da sam agnostik, iako ne voli to, pa mi često govori da pametujem; sestra prihvaća što sam agnostik, al' boji se, ako se ne molim Bogu, da me neće vidjeti na drugoj strani. Znači, jedan roditelj je okej s tim, jedan nije, a sestra se boji posljedica mojih pogleda na vjeru i boga.

[akont-ciko]

A kako je zagriženim ateistima kad im djete postane vjernik?
Sjećam se jedne situacije u kojoj je djete bivšeg policijskog službenika odlučilo studirati teologiju. On sav izvan sebe, jer će mu kćer postat časna sestra... kad mu je objašnjeno da ne bude časna sestra, već samo diplomirani teolog bilo mu je mnogo lakše.
Ili situacije u kojima se odrasla osoba krsti i zbog toga više ne smije doći kući, jer je izdala roditeljski ateistički odgoj? Mnogo ih je.
Naime, te stvari nemaju veze niti sa vjerom niti nevjerom, nego s time da se roditelji ne mogu složiti s nekim od izbora svog djeteta. Samo to.

[huntruder38]

akont-ciko kaže:

A kako je zagriženim ateistima kad im djete postane vjernik?
Sjećam se jedne situacije u kojoj je djete bivšeg policijskog službenika odlučilo studirati teologiju. On sav izvan sebe, jer će mu kćer postat časna sestra... kad mu je objašnjeno da ne bude časna sestra, već samo diplomirani teolog bilo mu je mnogo lakše.
Ili situacije u kojima se odrasla osoba krsti i zbog toga više ne smije doći kući, jer je izdala roditeljski ateistički odgoj? Mnogo ih je.

To nitko ne negira, ali ovdje je tema o suprotnoj situaciji.

akont-ciko kaže:

Naime, te stvari nemaju veze niti sa vjerom niti nevjerom, nego s time da se roditelji ne mogu složiti s nekim od izbora svog djeteta. Samo to.

Istina.