Zamišljam ovu temu kao glazbeni pandan
Filmpresija, kako se ove godine zovu. Koncept je jednostavan: recenzije poslušanih albuma. Ja sam samo entuzijast i sve što mogu je recenzirati i poticati ostale da analiziraju zašto je neki album ovakav ili onakav i zašto su se uopće natjerali poslušati ga. To mi je puno napornije od gledanja filma koji traje barem dvostruko više. "Natjerali" mi je došlo nesvjesno, ali to je prava riječ. Treba se usuditi otići na putovanje po albumu i analiziranje istoga. Priznajem, to mi djeluje kao posao pa bih za početak bio zadovoljan i (anti)preporukama s par riječi objašnjenja emocija koje su ti albumi izazvali.
Eto, bacam rukavicu svim brbljavcima ovog podforuma vjerojatno nemuštom i sirovom recenzijom napisanom kolažnom tehnikom prekrajanja tuđih tekstova:
Matt Elliott
Drinking Songs
Beznadežna žalost, melankolija utopljena u raznim opijatima (kako i naziv albuma nimalo suptilno sugerira
), mekano prebiranje po tipkama, pa tugaljivo višeglasje (tj. čini se da je Elliott slagao slojeve vlastitog glasa) i tako dalje, u krug. Ovo je samotna glazba koja navodi na lutanje po gradu, po sjećanjima. Bezobrazno mračno, kabaretski. Vele dark folk da se to zove. Kako kolega s
Pitchforka navodi, ima tu Waitsa, ima nešto Cavea i nešto slavenskog zvuka. Ja tu čujem pomalo od svega toga, ali i Cohena, posebno u pjesmi
Whats wrong. Čini se da jedni drugima osim svih sretnih obitelji nalikuju i svi nesretni kantautori. Nakon nje slijedi elegija za Kursk - posmrtni marš kao da pjevaju sami mornari. Poslužilo bi kao podloga Coleridgeovom
Starom mornaru.
Mogu čekati pjesmu po pjesmu, a mogu dodati opći dojam da album ima hipnotička svojstva i valja pretjerivati s njim jer racionalno korištenje ne bi bilo u skladu s duhom djela. Razbijati se do nesvjestice i onda čuti i kroz nju ponešto, vjerojatno dok Kursk tone u bezdan...
Water, water, everywhere, / And all the boards did shrink; / Water, water, everywhere, / Nor any drop to drink.
Eh, u zadnjoj pjesmi ničim izazvan uvaljuje drum'n'bass. Melankolija šeće ruku pod ruku s (auto)destrukcijom prema grandioznom kaotičnom finalu.
10