Razlikujete li glasove č/ć i dž/đ?

[Orlin1979]

Zdravo svima! Razlikujete li glasove č/ć, odnosno dž/đ kad govorite/slušate? Ili je to samo pravopisni problem? Ja ne razlikujem te glasove, ali ne griješim u pisanju.
Hvala unaprijed!

[venera_veritas]

Ne cujem u govoru. Zato mi je i teze u pisanju, ali kako se trudim biti pismena, ucim napamet. Od pisanja po sluhu kod mene nema nista.
Sve na tezi nacin.

[Kinofil]

venera_veritas kaže:

Ne cujem u govoru. Zato mi je i teze u pisanju, ali kako se trudim biti pismena, ucim napamet. Od pisanja po sluhu kod mene nema nista.
Sve na tezi nacin.

Ma ja odustao od toga napamet, shvatit će me tko želi. Forumi su dobri jer možeš vidjet u odgovorima prije tebe kako je netko napisao neku riječ pa se orijentirat prema tome, neke stvari zapamtiš ali neke vala i ne.

Meni nije problem samo sluh ja ne izgovaram te glasove kako treba, "mek" sam, nemam tu tvrdu varijantu. Ali nekako je nema nitko u mojoj obitelji

[HawkStr]

Kad se govorilo o promijene pravopisa, što se da izbaciti i što ne...
Da se mene pita ja bih izbacio Ć
...kao grafem i zamjenio ga bih sa Tj
Da bude što veća razlika te da se jasno vidi da su dva sasvim različita glasa.
Druga je priča kako tko točno izgovara.

[euro 2013]

HawkStr kaže:

Kad se govorilo o promijene pravopisa, što se da izbaciti i što ne...
Da se mene pita ja bih izbacio Ć
...kao grafem i zamjenio ga bih sa Tj
Da bude što veća razlika te da se jasno vidi da su dva sasvim različita glasa.
Druga je priča kako tko točno izgovara.

Kad smo odabirali standard, svi čakavci i gotovo svi štokavci su razlikovali č i ć! To je dio naše tradicije do prije koje desetljeće, ne može se ukidati. Zašto je nestalo? Utjecaj glavnog grada, da se bude različit od Srba? Nije ni bitno.

Nestajanje razlike i različit izgovor problem je naših škola. Profesorima uopće nije bitno razlikuje li se č od ć i njihov izgovor, a naša prosvjeta sve to tolerira iz ne znam kojeg razloga, sve se više govori o "prirodnom razvoju našeg jezika i uobičajenoj pojavi".

Glede toga ć > tj - onda bi moralo i đ > dj i još neke analoške promjene. Mislim, meni je svejedno, bitno je samo da ta razlika mora ostati u pisanju, a i u govoru da se ljudi malo potrude. Strašno je kad pričaš HOĆU, a ne HOČU, a svi odmah misle da si Srbin. To je veći problem.

[Sadokann]

euro 2013 kaže:

Kad smo odabirali standard, svi čakavci i gotovo svi štokavci su razlikovali č i ć! To je dio naše tradicije do prije koje desetljeće, ne može se ukidati. Zašto je nestalo? Utjecaj glavnog grada, da se bude različit od Srba? Nije ni bitno.

Nestajanje razlike i različit izgovor problem je naših škola. Profesorima uopće nije bitno razlikuje li se č od ć i njihov izgovor, a naša prosvjeta sve to tolerira iz ne znam kojeg razloga, sve se više govori o "prirodnom razvoju našeg jezika i uobičajenoj pojavi".

Glede toga ć > tj - onda bi moralo i đ > dj i još neke analoške promjene. Mislim, meni je svejedno, bitno je samo da ta razlika mora ostati u pisanju, a i u govoru da se ljudi malo potrude. Strašno je kad pričaš HOĆU, a ne HOČU, a svi odmah misle da si Srbin. To je veći problem.

Nek si i Srbi malo promine jezik, ne samo mi

Inače ja uopće ne razlikujen to Č,Ć kad pričan... dobar ti je gore prijedlog za Ikavicu, kad je nitko osim Hrvata nema, al nekako sumnjam da bi neDalmatinci pristali na nju. (zamisli Zagrepčanina, Riječanina, Osiječanina ili Dubrovčanina) odjednom kako ikaju.

[Ar-Pharanzor]

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.

Mislim, kad slusate engleski jel ne osjetite da oni nemaju nase tvrdo ch, vec samo meko ch.

[Wikiceha]

Ar-Pharanzor kaže:

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.
Mislim, kad slusate engleski jel ne osjetite da oni nemaju nase tvrdo ch, vec samo meko ch.

Englezi imaju nešto što bi se najlakše dalo opisati međuglasom, nikako mekim ć.

klaudio kaže:

po zvucnosti ne, ali po korijenu rijeci sigurno da. Meko (ne mogu ga napisat jer nemam hrvatsku tipkovnicu) "c" uglavnom dolazi kao posljedica jotovanja glasa "t". Vratiti-vracen, Split-Splicani, itd. Tvrdo "c" dolazi sibiralizacijom od "k" ili jotovanjem "c". Vuk-vucji, izbaciti-izbacen. Takodjer, u posudjenicama iz stranih jezika uvijek se koristi tvrdo "c". S druge strane, tvrdo "dz" se uglavnom koristi u kroatiziranim oblicima rijeci stranog porijekla, najvise engleskih i turskih. Primjeri su rendzer, tinejdzer, dzezva, nindza, hodza itd. Najbolji primjer us muslimanska imena u BiH koja se uvijek pisu s "dz". Meko "dj" dolazi iskljucivo u hrvatskim rijecima, najcesce kao posljedica jotovanja glasa "d". Vaditi-vadjeno, Beograd-Beogradjani itd.

Meko ć se najčešće javlja kod jotacije (jotiranja, ne jotovanja).
Tvrdo č sibilarizacijom.
Dakle, iz t je ć, a iz k je č.
Slična stvar dolazi i za meko đ. Jotacija iz d.
Tvrdo dž jednaćenjem po zvučnosti iz č, dakle svjedok-->svjedočiti-->svjedodžba.
Tvrda slova su za tuđice, da.

No realno, to je bespotrebno. Međuglasi između č i ć, te dž i đ su ionako izgovorna realnost dobrog djela hrvatskih govora, pa bi se ta govorna realnost trebala prenjeti i u ortografiju (jedino je onda problem sa prezimenima).
A i oni govori koji posjeduju razliku, najčešće imaju drugi izgovor;
npr. u čakavskim je č međuglas između č i ć (kao i u kajkavskim), ć meko t', dž u principu nemaju, a đ je prešlo u j.
Dosta štokavskih govornika, dobar dio staroštokavskih i dobar komad novoštokavskih ne razlikuje te glasove--> muslimani u BiH su većim djelom izgovorno prešli na ć i dž.
Kajkavski nemaju meke varijante, a izgovorne varijante su im ovih međuglasova.
U gradišćanskom (koji je većinom čakavski) nema dž, č i ć su ostvareni na čakavski način, a simbol za đ je dj (u kajkavskom 18. i 19. stoljeća je bio dj i gj).

Također, srpske varijante dž i č su malo tvrđe, a đ i ć malo mekše nego hrvatske (drugačiji je standardni raspon izgovornih frekvencija).
U Zagrebu, a i većini HR se tvrdo Dž jako rijetko čuje. Tvrdo č također, ali vjerojatno s malo većom frekvencijom. Ista stvar vrijedi i za meke varijante.
Uostalom, standardno meko ć, je kombinacija t i meko š (ono s jednom kvačicom), što znači da je po samoj def. razlika poprilično mala.

Uglavnom, mislim da većina ljudi to izgovorno ne razlikuje.

[jarovit ratnik]

Wikiceha kaže:

Englezi imaju nešto što bi se najlakše dalo opisati međuglasom, nikako mekim ć.

Meko ć se najčešće javlja kod jotacije (jotiranja, ne jotovanja).
Tvrdo č sibilarizacijom.
Dakle, iz t je ć, a iz k je č.
Slična stvar dolazi i za meko đ. Jotacija iz d.
Tvrdo dž jednaćenjem po zvučnosti iz č, dakle svjedok-->svjedočiti-->svjedodžba.
Tvrda slova su za tuđice, da.

No realno, to je bespotrebno. Međuglasi između č i ć, te dž i đ su ionako izgovorna realnost dobrog djela hrvatskih govora, pa bi se ta govorna realnost trebala prenjeti i u ortografiju (jedino je onda problem sa prezimenima).
A i oni govori koji posjeduju razliku, najčešće imaju drugi izgovor;
npr. u čakavskim je č međuglas između č i ć (kao i u kajkavskim), ć meko t', dž u principu nemaju, a đ je prešlo u j.
Dosta štokavskih govornika, dobar dio staroštokavskih i dobar komad novoštokavskih ne razlikuje te glasove--> muslimani u BiH su većim djelom izgovorno prešli na ć i dž.
Kajkavski nemaju meke varijante, a izgovorne varijante su im ovih međuglasova.
U gradišćanskom (koji je većinom čakavski) nema dž, č i ć su ostvareni na čakavski način, a simbol za đ je dj (u kajkavskom 18. i 19. stoljeća je bio dj i gj).

Također, srpske varijante dž i č su malo tvrđe, a đ i ć malo mekše nego hrvatske (drugačiji je standardni raspon izgovornih frekvencija).
U Zagrebu, a i većini HR se tvrdo Dž jako rijetko čuje. Tvrdo č također, ali vjerojatno s malo većom frekvencijom. Ista stvar vrijedi i za meke varijante.
Uostalom, standardno meko ć, je kombinacija t i meko š (ono s jednom kvačicom), što znači da je po samoj def. razlika poprilično mala.

Uglavnom, mislim da većina ljudi to izgovorno ne razlikuje.

Upravo sve rečeno

[Hlebyn]

Ar-Pharanzor kaže:

Ja cujem razliku, kao i sto cujem da neki ljudi uvijek govore samo tvrdo ch, nikad meko iako su naucili kad se koje pise.
...

Ali, neki ljudi govore samo meko ć. Jedan poznati primjer je Vesna Pusić.

To me još više smeta nego kad sve govore tvrdo č
(s obzirm na to da ih ja zlikujem savršeno).

[klaudio]

po zvucnosti ne, ali po korijenu rijeci sigurno da. Meko (ne mogu ga napisat jer nemam hrvatsku tipkovnicu) "c" uglavnom dolazi kao posljedica jotovanja glasa "t". Vratiti-vracen, Split-Splicani, itd. Tvrdo "c" dolazi sibiralizacijom od "k" ili jotovanjem "c". Vuk-vucji, izbaciti-izbacen. Takodjer, u posudjenicama iz stranih jezika uvijek se koristi tvrdo "c". S druge strane, tvrdo "dz" se uglavnom koristi u kroatiziranim oblicima rijeci stranog porijekla, najvise engleskih i turskih. Primjeri su rendzer, tinejdzer, dzezva, nindza, hodza itd. Najbolji primjer us muslimanska imena u BiH koja se uvijek pisu s "dz". Meko "dj" dolazi iskljucivo u hrvatskim rijecima, najcesce kao posljedica jotovanja glasa "d". Vaditi-vadjeno, Beograd-Beogradjani itd.

[protivudar]

Ne znam za Hrvate, ali velika većina Srba sigurno razlikuje. Mislim da sam pročitao negde u literaturi
da govornici pojedinih srbskih dijalekata na jugoistoku Srbije meša ć i č tj. đ i dž. Npr. sveča i medža,
umesto sveća i međa. Nikada nisam čuo nekoga da neko tako govori, ali tako piše u knjigama.

[WinterSadness]

protivudar kaže:

Ne znam za Hrvate, ali velika većina Srba sigurno razlikuje. Mislim da sam pročitao negde u literaturi
da govornici pojedinih srbskih dijalekata na jugoistoku Srbije meša ć i č tj. đ i dž. Npr. sveča i medža,
umesto sveća i međa. Nikada nisam čuo nekoga da neko tako govori, ali tako piše u knjigama.

Da, to je zato jer je između Č i Ć odnosno DŽ i Đ iz srpskog standardnog jezika puno veće, ultrameko pa onda tvrdo kao čelik.
Govornici o kojima govoriš s jugoistoka Srbije su govornici Torlaškog (Torlakian) u Srbiji zvani govornicima "Prizrensko-Timočkog", u Bugarskoj Prijelaznih Govora a u Makedoniji upravo Torlaškog.
Jedni od tih govornika su Gorani, muslimanske vjeroispovijesti.
Torlaški je prijelazni jezik sa Bugarskog i Makedonskog na Štokavske govore (u ovom slučaju Srpske).
Govornike Torlaškog Bugari smatraju Bugarima, Srbi Srbima, a jezikoslovci ostalih slavenskih naroda situaciju promatraju objektivno i smatraju Torlaške govore tranzicijonalnim između.

[sandro1957]

WinterSadness kaže:

Da, to je zato jer je između Č i Ć odnosno DŽ i Đ iz srpskog standardnog jezika puno veće, ultrameko pa onda tvrdo kao čelik.
Govornici o kojima govoriš s jugoistoka Srbije su govornici Torlaškog (Torlakian) u Srbiji zvani govornicima "Prizrensko-Timočkog", u Bugarskoj Prijelaznih Govora a u Makedoniji upravo Torlaškog.
Jedni od tih govornika su Gorani, muslimanske vjeroispovijesti.
Torlaški je prijelazni jezik sa Bugarskog i Makedonskog na Štokavske govore (u ovom slučaju Srpske).
Govornike Torlaškog Bugari smatraju Bugarima, Srbi Srbima, a jezikoslovci ostalih slavenskih naroda situaciju promatraju objektivno i smatraju Torlaške govore tranzicijonalnim između.

priče o mekom ili tvrdom č je bespredmetna kao što je bespredmetna priča o npr. mekom "f". Č i ć su dva potpuno različita slova (i glasa) pa mi stvarno nije jasno otkud ta dilema.

[Wikiceha]

U standardu.
U dijalektima nisu (nužno)

[Shain]

Al dente kaže:

A gdje bi nam bio kraj da poput Slovaka imamo i dz (bivši predsjednik Mikuláš Dzurinda) pa da se u naslov teme doda i "dz/c"

džban se izgovara ovako: IPA (key) - [ˈdʒbaːn] - link

džber se izgovara ovako: džber - link (na JD110).

[Michael Collins]

Ne u govoru.
Kako živim u mješanom gradu, kod dijela Srba baš mogu skužiti,jer ga oni u svome izgovoru imaju, pogotovo ovi sa okolnih sela, ali kod većine ljudi koje poznajem, teško

[Lady Anne]

U govoru ne razlikujem, tj. izgovaram sve isto. :kajkavec:
Srećom, imali smo u školi dobre profesore i jednom mjesečno smo pisali test iz pravopisa, pa ih jako dobro razlikujem u pisanju.

Koliko sam mogla primijetiti, većina mojih prijatelja nije imala problema s "č" i "ć", nego s "ije" i "je". :ekavica:

[Michael Collins]

Lady Anne kaže:

U govoru ne razlikujem, tj. izgovaram sve isto. :kajkavec:
Srećom, imali smo u školi dobre profesore i jednom mjesečno smo pisali test iz pravopisa, pa ih jako dobro razlikujem u pisanju.

Koliko sam mogla primijetiti, većina mojih prijatelja nije imala problema s "č" i "ć", nego s "ije" i "je". :ekavica:

Ne smatraš li da je to malo glupavo, da golema većina Hrvata mora naučiti tu razliku, umjesto da prilagodimo standardni jezik većinskim govorima, a ne manjini koja doista u svojem izgovoru to ima

[thatfeel]

Razlikujem jer sam naučio u školi, ali u mojem zagrebačkom govoru ne postoji nikakva razlika između ć i č i dž i đ.