Kako život shvatiti kao za*ebanciju?

[old-soul80]

Alyosha kaže:

Takve da nju očigledno ne boli kurac nego samo želi zaboravit na stvari koje je doživjela pa da ne mora mislit o njima i da se može pravit da ne postoje dok ju grom ne pogodi ponovno.

Aha... želiš reći da boluje od PTSP-a.

Za nekog tko ne voli crno-bijelo ovo je jako crno-bijelo.

Kakve pobogu veze ovo ima sada s bilo čime

Zato trebaš prihvatit stvarnost ljudskog umiranja umjesto da prekomjerno cendraš nad njom jednom kada se sa istom suočiš. Skrivanje od te stvarnosti ju neće napraviti snažnijom i izdržljivijom, upravo suprotno.

Treba ju bacit među bolesne i leševe da ojača... slažem se.

[old-soul80]

Heavy kaže:

Kako ga shvatit? Jednostavno. Pogledaj događaje.

Neki ljudi doslovno umru dok se šetaju ulicom i gledaju svoja posla, padne im sa krova nešto na glavu, gotovo, mrtav u sekundi. Udari ih auto, gotovo. Sve što su radili nestane odmah. Ako to nije zajebancija onda ne znam šta jest.

Meni su dva prijatelja poginuli u prometnoj nesreći prije par godina koju ni krivi ni dužni nisu skrivili a ovi koji su skrivili rekli su da su mlatarali rukom na vozačevom mjestu jer ih je komarac grizao, bilo je ljeto, pa su izgubili kontrolu i zabili se, tad sam shvatio da je život komedija i zajebancija, i da je ovo sve dosta smiješno pa se ni ne brinem više oko svega niti stresiram, neka ide sve svojim tokom a ja kontroliram ono kod sebe šta mogu. Nema smisla razbijat glavu. Doslovno crna komedija.

No za to shvatit treba malo godina iskustva i takvih događaja da se vide na svoje oči i osjete, onda nestane sav stres i nerviranje, shvatiš da je život jednostavno, šala. Baš kao i ovaj svijet i sve u svemiru, slučajno postoji. To je definicija zajebancije.

Upravo to...

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

Aha... želiš reći da boluje od PTSP-a.



Kakve pobogu veze ovo ima sada s bilo čime



Treba ju bacit među bolesne i leševe da ojača... slažem se.

Bez uvrede, ali nemam ja živaca ni volje za ovo.

[leptiric3]

Hvala vam svima na odgovorima, malo ste mi podigli raspoloženje.

Istina, kada sam pročitala post od Alyoshe sam pomislila da se tako beznadno i trebam osjećati i da će biti još samo gore. Međutim mislim da se malo grublje izrazio od onoga kako je možda mislio.
Činjenica je da sam bila u nekoj vrsti balona jer me obitelj i škola čuvala od odgovornosti i ružnih stvari te da se to naglo rasplinulo u zadnjih godinu dana. Plus što sam živjela sama bez da mi nešto/netko skrene misli s posla kada bih došla u stan, sve u svemu je rezultiralo nekakvim strahom i povučenošću. Nisam se mogla smijati s drugima jer su mi druge stvari bile na umu, nisam zbijala ni šale kako bi inače u društvu, osjećala sam se opušteno jedino u samoći.

Svi ste se složili oko jedne stvari, a to je da život i sve s njima treba prihvatiti. E sad, stvar je perspektive, istina je da sam upoznala dosta ljudi koji su doživjeli tragedije i hodajuće su depresije. Ali ima i onih koji su ostali pozitivni i vedri, okreću sve na šalu i kažu jbg, tako je kako je, idemo dalje.

To je ono što želim postići.

Eto ako netko ima nekakvu knjigu za preporučiti vezano za ovu temu, za malo inspiracije i pusha u životu, to bi bilo fenomenalno obzirom da sam trenutno nezaposlena pa imam vremena malo poraditi na sebi.

[old-soul80]

leptiric3 kaže:

Hvala vam svima na odgovorima, malo ste mi podigli raspoloženje.

Istina, kada sam pročitala post od Alyoshe sam pomislila da se tako beznadno i trebam osjećati i da će biti još samo gore. Međutim mislim da se malo grublje izrazio od onoga kako je možda mislio.
Činjenica je da sam bila u nekoj vrsti balona jer me obitelj i škola čuvala od odgovornosti i ružnih stvari te da se to naglo rasplinulo u zadnjih godinu dana. Plus što sam živjela sama bez da mi nešto/netko skrene misli s posla kada bih došla u stan, sve u svemu je rezultiralo nekakvim strahom i povučenošću. Nisam se mogla smijati s drugima jer su mi druge stvari bile na umu, nisam zbijala ni šale kako bi inače u društvu, osjećala sam se opušteno jedino u samoći.

Svi ste se složili oko jedne stvari, a to je da život i sve s njima treba prihvatiti. E sad, stvar je perspektive, istina je da sam upoznala dosta ljudi koji su doživjeli tragedije i hodajuće su depresije. Ali ima i onih koji su ostali pozitivni i vedri, okreću sve na šalu i kažu jbg, tako je kako je, idemo dalje.

To je ono što želim postići.

Eto ako netko ima nekakvu knjigu za preporučiti vezano za ovu temu, za malo inspiracije i pusha u životu, to bi bilo fenomenalno obzirom da sam trenutno nezaposlena pa imam vremena malo poraditi na sebi.

Na tvom mjestu bih čitao knjige tipa 'Moć podsvijesti', te sve vezano za Zakon privlačnosti. Pomažu da se usmjeri psiha u pozitivnom smjeru.

[AngryNomad]

Kao što Alyosha kaže, život je ozbiljan i ne treba ga smatrati neozbiljnim. Jedno je ne cvilit godinama kad ti umre djed, a drugo je kad gledaš na cijeli život kao jednu veliku zajebanciju. Jer kad dođeš u tu fazu, neće ti više biti stalo do nikoga, jer ti je sve igra. A tada će jednom i doći dan kad ćeš reći da ti je ta igra postala dosadna, i da se ne želiš više igrati...I bacit ćeš se s mosta.

[freakonleash]

Pročitaj knjigu Meditacije od Marka Aurelija.

[Leteća]

old-soul80 kaže:

Na tvom mjestu bih čitao knjige tipa 'Moć podsvijesti', te sve vezano za Zakon privlačnosti. Pomažu da se usmjeri psiha u pozitivnom smjeru.

Možda bi ova bila primjerenija.

[old-soul80]

Leteća kaže:

Možda bi ova bila primjerenija.

Vidio u izlogu, ali nisam na žalost pročitao. Vjerujem da je dobra

[Leteća]

old-soul80 kaže:

Vidio u izlogu, ali nisam na žalost pročitao. Vjerujem da je dobra

Okej je. Ali za nuspojavu ima povećanje libida. Autosugestija je zajebana stvar.

[Orlandia]

Čitala sam Jebe mi se, čitala sam Moć podsvijesti i još tonu knjiga i niti jedna mi nije pomogla da svijet doživljavam laganije, ležernije.
Ono što mi je malo pomoglo je kad sam sebi rekla, daj olabavi malo, postat ćeš našiljena, luda baba s frizurom ko Einstein.
Zajebano je to kad kreneš sve shvaćati doslovno, kad se zabukviš u analizama i sintezama. To što ćeš unijeti malo razigranosti u pogled na život ne znači da nećeš plakati kad ti umre dida i da ćeš otupiti. Otupit ćeš jedino ako nastaviš sa hiperrealizmom.

[deboto po bota]

Sve je to super dok ne dobijes odgovornost za nekog drugog tipa partnera/djecu... Onda bi se pojedincu trebalo ipak malo manje jebat za sve oko njega. Valjda... ne znam. Ja se i dalje zajebavam u zivotu i dobro mi je za sad.

Neki misle da sam sa 28 totalno nezreo i neodgovoran pojedinac, ali meni se totalno jebe sta oni misle. Ja mislim da je meni opcenito bolje nego njima trenutno u zivotu.


Kada sam shvatio da me boli kurac za vecinu stvari oko koji bi se kao trebao nervirati? Ne sjecam se... ali ima veze sa prijasnjim iskustvima kada bi razbijao glavu i nocima ne spavao zbog brige oko necega i onda se kasnije ispostavi da uopce nije trebalo i da i druge ljude ugl. takodjer boli kurac za icim...


Istina je. Ne treba zivot dozivljavat tako ozbiljno. Mi smo samo zrnce prasine u ovoj galaksiji.


Garant su se i stanovnici izgubljenih civilizacija tipa Maje, onih iz doline Inde, sa Uskrsnjih otoka itd. prije par tisuca godina isto pitali i razbijali glavu s tim i sta se desi, dodje neka klimatska promjena i pomete im citavu civilizaciju.. ostane samo koji zidic i posudica. To je samo dokaz da su se zakurac brinuli.

[mimma7]

život u osnovi je zajebancija. ja recimo sam u stanju prema nekoj stvari postaviti se na deset različitih načina i iskreno se unijeti u svako od stanja koje pritom izaberem.
tako mogu biti tužna, bijesna, zaigrana, luda, ravnodušna, zaljubljena, odljubljena, zla, plemenita i sl., i to tako da u odnosu na istu stvar autentično proživljavam bilo koju od emocija koju sam sama izabrala, a koja nije izabrala mene.
svaki fazni pomak kreira neku potpuno drugačiju stvarnost, kojom ja gospodarim u svakom trenutku, i to je zapravo najveće čudo života. etogac


p.s. https://www.youtube.com/watch?v=WY66elCQkYk

[old-soul80]

'Jebe mi se' nije prikaz neodgovornosti, već je to stil života i odnos prema životu koji rezultira zdravljem i pozitivnijim ishodima. Maltretirati se i razbijati si glavu je zapravo neodgovoran način života jer ne rezultira ničim dobrim kako prema nama samima, tako niti prema drugima oko nas.

[Leteća]

mimma7 kaže:

život u osnovi je zajebancija. ja recimo sam u stanju prema nekoj stvari postaviti se na deset različitih načina i iskreno se unijeti u svako od stanja koje pritom izaberem.
tako mogu biti tužna, bijesna, zaigrana, luda, ravnodušna, zaljubljena, odljubljena, zla, plemenita i sl., i to tako da u odnosu na istu stvar autentično proživljavam bilo koju od emocija koju sam sama izabrala, a koja nije izabrala mene.
svaki fazni pomak kreira neku potpuno drugačiju stvarnost, kojom ja gospodarim u svakom trenutku, i to je zapravo najveće čudo života. etogac


p.s. https://www.youtube.com/watch?v=WY66elCQkYk

Dobra.

A volim i ovu.

[Bam Bee]

leptiric3 kaže:

Vidim koliko se stvari mogu okrenuti naglavačke u jednom trenu.

Zvuči zastrašujuće, ali kad se zapravo dogodi... i nije tako strašno.

Stella PoP kaže:

stvarnost je da za 10 godina ni ti sam nećeš znati da si danas razbijao glavu nekim problemom, da za 100 godina nitko neće znati da si ti uopće znao za taj problem a za 200 će o tebi ostati tek ime.

Ovo je tako divno oslobađajuće...

Heavy kaže:

Neki ljudi doslovno umru dok se šetaju ulicom i gledaju svoja posla, padne im sa krova nešto na glavu, gotovo, mrtav u sekundi.

Događa li se ovo zaista ikome ili samo ludom mačoru iz crtića?

Meni su dva prijatelja poginuli u prometnoj nesreći prije par godina koju ni krivi ni dužni nisu skrivili a ovi koji su skrivili rekli su da su mlatarali rukom na vozačevom mjestu jer ih je komarac grizao, bilo je ljeto, pa su izgubili kontrolu i zabili se

Dobro, kad ovako neopterećeno ispričaš zvuči šaljivo, ali osobno mi u teškom periodu nije legla pošalica u tome da je cijeli jedan bend umro od jedne bolesti koja se nadvila nad neopterećenu nam svakodnevicu. Kao ni pokušaj da mi se olakša čuđenjem kako od te bolesti inače umiru pojedinci određene dobne skupine, a mi još u cvijetu mladosti, jelte...

AngryNomad kaže:

kad dođeš u tu fazu, neće ti više biti stalo do nikoga, jer ti je sve igra. A tada će jednom i doći dan kad ćeš reći da ti je ta igra postala dosadna, i da se ne želiš više igrati...I bacit ćeš se s mosta.

Ovo više zvuči kao obijest, nego kao sposobnost da opušteno ideš kroz život. Prije će biti da je shvatio da život ipak nije samo ajmo se igrati, nego postoje i faze kad, jebiga, nisi skroz ok. Ali baciti se s mosta zbog toga može samo budala

Orlandia kaže:

Ono što mi je malo pomoglo je kad sam sebi rekla, daj olabavi malo, postat ćeš našiljena, luda baba s frizurom ko Einstein.

Odlično, ovo si moram zapamtiti!

To što ćeš unijeti malo razigranosti u pogled na život ne znači da nećeš plakati kad ti umre dida i da ćeš otupiti. Otupit ćeš jedino ako nastaviš sa hiperrealizmom.

Mene uvijek koči to da će zbog moje neozbiljnosti stradati nevini, da ću zbog neopreza propustiti pomoći nekome. Inače bih se puno više zabavljala.

[mimma7]

Leteća kaže:

Dobra.

A volim i ovu.

može!

[Orlandia]

Bam Bee kaže:

Mene uvijek koči to da će zbog moje neozbiljnosti stradati nevini, da ću zbog neopreza propustiti pomoći nekome. Inače bih se puno više zabavljala.

Prije ćeš pomoći nekome u vedrini duha nego u klonulosti jer klonulost nas usmjerava na sebe i zatvara u sebe, a vedrina nas otvara. Znači ne govorim o neozbiljnosti, zašto biti neozbiljan, nije potrebno ići u tu krajnost. Budi vedra.

[Bam Bee]

Orlandia kaže:

Prije ćeš pomoći nekome u vedrini duha nego u klonulosti jer klonulost nas usmjerava na sebe i zatvara u sebe, a vedrina nas otvara. Znači ne govorim o neozbiljnosti, zašto biti neozbiljan, nije potrebno ići u tu krajnost. Budi vedra.

U pravu si