Kašnjenje u životu.

[Tox]

Leteća kaže:

A što ako se nađeš pa se onda opet izgubiš?

Asking the real questions...

Doduše, pitanje je koliko se je ljudi našlo u ovakvoj situaciji pa shvaćaju na što misliš. Ja bi se mogao tu svrstati.
I što izazove to zagubljivanje sebe ... ?

[MaloJa]

Zanimljiva tema. Danas, nažalost ili ne, doista postoji taj termin kada covjek koristi izraz "kasno mi je sad za to ili kasno sam to napravila".
Evo da ispricam i svoju pricu posto smatram da ce me mnogi forumasi shvatiti. Ne tako davne 2006 sam zavrsila školu i kao i svaki pubertetlija trebala sam odmah tada vec znati sto cu upisati na kojem fakultetu. Jer nastavak školovanja je od neprocjenjive vaznosti i tu nema puno vremena i dileme za razmišljanje. Pošto sam ja tada bila prilično izgubljena i nisam se pronašla u apsolutno nicemu što bi me privuklo da studiram, odlucila sam pauzirati. Starci naravno srali i osudili me na propast. Radim tako ja u jednoj firmi i ajde odlucim upisati Upravno pravo. Starci odlučili sto je najbolje za mene. Odlučili su da upisem upravno pravo vanredno i radim u pekari jutarnju smjenu. Ono Horor!! Dosadnijeg mjesta a bogami ni dosadnijih knjiga nisam u životu vidjela. Ali guram ja do zadnjeg predavanja. Trebalo je dati ispite. Gadila mi se knjiga a i samo mjesto. Bacila sam knjige i rekla starcima da odustajem.Šok i sramota, nevjerica i užas na njihovim licima. Sta ce ljudi reci?? Boli me kita sto ce susjed i baba iz ulice reci, bitno je kako se ja osjecam!! Dan kad sam se ispisala bio je najbolji osjecaj u životu.

Onda sam se ponovo zaposlila ali osjecala sam cijelo vrijeme kako to nije ono sto zelim. Mjenjam tako ja poslove i dođe 26 godina života. Bum! Odlucim upisati tecajeve stranih jezika i jos jedan tečaj. Sada s tim tečajevima radim. I zarađujem. Sve sam završila. Nitko sretniji od mene.
U 30-ima je konacno sve sjelo na svoje mjesto, pristojno zarađujem i ne mislim da sam zakasnila. Zadovoljna sam svojim poslom i mogu reci sasvim mirno da je to ono sto me ispunjava. No zanimljiva je cinjenica da dok nisam otkrila sto me ispunjava nisam bila ni zadovoljna a bogami sam se i osjecala zakasnjelom. Sad kad konacno radim sto volim i nasla sam svoju svrhu vise se ne osjecam ni da sam zakasnila ni da sam to mogla prije. Prave stvari se događaju u pravo vrijeme.

Moja poanta price je da čovjek nikad nezna gdje moze zavrsiti i da uvijek treba slusati sebe. Ako nesto nejde, znaci da je drugdje ceka nesto bolje. Možda upravo to trebas, raditi ili uciti.

I za kraj.. sto je sa svim onim ljudima koji su me gledali kao propalog slucaja?

Danas mi se dive. Jer su ostali na radnim mjestima koji su od njih napravili moljce a ja sam dobila krila.

[slaba-dvotocka]

Roditeljstvo je, po mom mišljenju, jedina stvar koju treba obavit ''na vrijeme''. Kao što je netko već ranije rekao, s godinama dolaze svakojaki problemi, naročito zdravstveni, a djetetu treba posvetit maksimalnu pažnju. To je puno lakše sa zdravom kičmom nego bolesnom. Koliko god ne valja sa 19, toliko ne valja ni sa 55.

A za sve ostalo mislim da ne postoji zadani rok unutar kojeg je obavezno završit faks npr. ili nešto i smatram da čovjeku razmišljanje da mora to i to odradit do te i te godine može donijeti više štete nego koristi jer sve ono što forsiraš u konačnici ne ispadne baš najbolje.