James Ellroy

[Mr Smoogj]

gdja Castro kaže:

I da, naprosto mi je genijalno to što mu je filmski biznis - srce Amerike, centralno mjesto i metafora za prikazati sve to.

U American Tabloidu i Cold Six-Thousand se miče od filma, ide drito u spregu visoke politike, kriminalnog miljea i FBI-ja, forsirajući stil "White Jazza" tj. "My Dark Places" i ne gubi ništa na snazi. Dapače.

[citadel]

Evo trenutno se spremam čitati L.A.Povjerljivo. Početak je prebrutalan. Sviđa mi se ta losanđeleska prljavština i kriminal.

[Vincent V]

citadel kaže:

Evo trenutno se spremam čitati L.A.Povjerljivo. Početak je prebrutalan. Sviđa mi se ta losanđeleska prljavština i kriminal.

jel imaš u e formatu?

[gdja Castro]

gdja Castro kaže:

Ha?

Anyway, mene u L.A. Kvartetu ništa nije toliko odvalilo kao 'White Jazz'.

Kako serem. U cugu sam čitala 'Big Nowhere' i 'White Jazz'. E, sad, preći s jednog na drugo bilo je kao izletjeti iz klaustrofobičnog smrdljivog sobuljka, sjesti na rasklimano biciklo pa proletjeti ulicom. I lupiti u zid.

Šta ja znam, ja nekako u tom kvartetu vidim dva pola - onaj pokvareni i onaj perverzni. Dahlia i Big Nowhere su na perverznoj, a Confidential i Jazz su na pokvarenoj strani. I meni su ove dvije, od oba pola neekranizirane, cero draže knjige.

Jebemti, Big Nowhere mi, uz fabulativnu zaokruženost svake knjige, ima tu malj-poantu i emotivno najjintenzivnije iskustvo čitanja. White Jazz drugačije udara, poluhladno a dinamično i blisko, s više gušta pri čitanju, na svakoj stranici možeš naći neki genijalan potez pisca - i čak je i naslov relevantan i za priču i za strukturu i za stil. To bi, u skladu s ovim polovima, bilo estetski najintenzivnije u kvartetu.

Mr Smoogj kaže:

U American Tabloidu i Cold Six-Thousand se miče od filma, ide drito u spregu visoke politike, kriminalnog miljea i FBI-ja, forsirajući stil "White Jazza" tj. "My Dark Places" i ne gubi ništa na snazi. Dapače.

Nečučitat ako nema perverzija i ako nije frka i ako nije općenarodno kritičan a intiman. I bed mi je ako nema više te igre zaranjanja iza vidljivog, kao s filmskim bizzom.
Da, i zato ću kroz neko dogledno vrijeme fino speglati tu autobiografiju, budući me intenzivno zanima na koji način nije normalan. I, na primjer, kako je pisao Big Nowhere, iz agresije, frustracije ili želje za čistim prikazom i analizom, iz kopanja i grebanja, iz odmaka ili ludila, ili oboje?

[Mr Smoogj]

gdja Castro kaže:

Nečučitat ako nema perverzija i ako nije frka i ako nije općenarodno kritičan a intiman. I bed mi je ako nema više te igre zaranjanja iza vidljivog, kao s filmskim bizzom.

Naravno da ima svega. Meni je najdraža hrpetina Hooverovih "transkripata".

[gdja Castro]

Mr Smoogj kaže:

Naravno da ima svega. Meni je najdraža hrpetina Hooverovih "transkripata".

Dobro je, prepala sam se da to tvoje 'ne gubi na snazi' ne uključuje gadarije, već samo referira na dinamiku.

Hm. Malko sam čituckala ovaj intervju u linku, malo guglala, fakat moram pročitati tu autobiografiju.

[Mr Smoogj]

Za sve koje ne znaju, od sutra je u prodaji dugoočekivani "Blood's A Rover".

[Mr Smoogj]

Mr Smoogj kaže:

Za sve koje ne znaju, od sutra je u prodaji dugoočekivani "Blood's A Rover".

Stoji mi već par tjedana na stolu, nisam ga stigao otvoriti. Ali mi se zadnjih nekoliko dana itinerar iznenada ispraznio i tako gledam ja njega, gleda on mene, ali i dalje ga se ne ufam otvoriti. Jer onda ću ga pročitati, a zatim - što? Čekati sljedeće desetljeće, ako? Ali danas rekoh, ajmo. I uzeo, počeo i njegov sam. Nema, odmah u glavu, odmah te uvuče. Car.

[La Familia]

James Ellroy ALERT,

EDIT:

Za scenarij na kraju posta vrijedi:

DISCLAIMER

he following screenplay(s) are uploaded for EDUCATIONAL PURPOSES ONLY and no copyright infringement is intended.

[Mr Smoogj]

Ma, samo da prijavim da sam se opasno približio kraju, a jedini razlog zašto je već nisam pročitao je taj da što mi je zadnja korica bliža, sve više i više kočim i razmišljam o bejzbolu, ne bi li potrajalo što duže.

Uglavnom, toliko sam pod dojmom da bih sad mogao potpisati i zakleti se na sve da je Wayne Tedrow Jr. najbolji muški lik ikada igdje napisan.

Trebat će mi puno vremena da prebolim sve ovo, ali ništa manje nisam ni očekivao.

Evo, samo usput, strofe s kojom se roman otvara:

Clay lies still, but blood's a rover;
Breath's a ware that will not keep.
Up, lad: when the journey's over
There'll be time enough to sleep.

A. E. Housman

[Mr Smoogj]

Mary Beth covered his hands and held them to the table. He saw the green flecks in her eyes.
"Why do you do these crazy things?"
Crutch thought about it.
Crutch said, "So women will love me."



Jebem ti smaragde i psa sa šiljastim šeširom i trojicu s krilom umjesto lijeve ruke i mačetama.

[Scarlet_Letter]

Mr Smoogj kaže:

Čitao kompletnog Ellroya od Black Dahlie nadalje

Nisam White Jazz našla u knjižnici ali sam prva tri pročitala u dahu. Daliju dva puta (zbog filma-i još mi ju je pokvario. Film, jel.).

I zaista mogu reći, jedan mi je od dražih pisaca. Lijepo, staloženo, s puno detalja, taman toliko da priča bude živa.

Nex kaže:

Ja isto volim kompleksne radnje, ali mislim da Ellroy ponekad ipak malo pretjera. Cini mi se da je dosta puta bio na rubu toga da se zapetlja u svemu tome i izgubi nit.

Ne znam. Ne bih rekla. U većini takvih priča su ti detalji baš to što mi fale. Priča bude... Ravna i imam dojam da je ovlaš pisano, dok je ovdje baš razrađeno.

citadel kaže:

To što je pisac ekscentričan i vodi osebujan način života dosta ide prilog u tezi da je on umjetnik. Pa zar mnogi veliki umjetnici nisu bili boemi i ekscentrici? Za razliku od današnjih krimi zvijezda koje vode lijep obiteljski život.

A ne mora to imati veze s načinom života. Ako si talentiran, svejedno je kakav život vodiš. A ako si ekscentrik, vjerojatnije da si samo malo... Luckast. A ne nužno i talentiran.

[versilov]

Čitao sam The Big Nowhere, i nije mi sjelo. Jednostavno je možda problem što sam odlgedao previše tih filmova, i čuo tih rečenica. Podaci kojim barata su jebeni, ali ne mogu to čitat kao knjigu, više kao scenarij za film.

[Tywin]

Ne znam, mene je Ellroy izgubio kao čitatelja u White Jazz kad se odrekao rečenice i počeo komunicirati s nama putem dimnih signala. Imao sam dojam da čitam nešto odlično ali da je netko pojeo pola slova.

Što se tiče ostalih romana iz L.A. kvarteta, najbolji mi je The Big Nowhere, glavni likovi su mi savršeni, zaplet i podzapleti su logično isprepleteni i radnju zapravo uopće nije teško pratiti iako je dosta komplicirana. Već L.A. Confidential ima viška podzapleta i likova, sam glavni zaplet je briljantan ali sam dojma kao da je nasilno nakalemio cijeli niz sporednih komplikacija, valjda kako bi nadmašio najzaguljenije Chandlerove romane.

The Black Dahlia je upitno koliko se uopće uklapa u kvartet, više atmosferom, ova ostala tri su puno više povezana radnjom i likovima... I ne sviđa mi se baš inače, previše davljenja s boksom, bromanceom i macho patetikom u prvom licu, pripovjedanje iz tri različite perspektive u iduća dva romana mi je puno sretnije rješenje.

Od ranijih radova, čitao sam samo trilogiju o Lloydu Hopkinsu - u principu OK krimići, ali nemaju onaj hipnotički učinak kao najbolji Ellroyevi romani. Romane Underworld USA trilogije sam malo listao, vidio sam da su napisani u istom stilu kao i White Jazz i odustao. A i te JFK, Hoover, RFK, MLK spike su mi lagano već dosadne.

Još da dodam da je čak i u top formi Ellroy grozan pisac ženskih likova a opisi seksa su mu stereotipni - junak naime uvijek zadovolji ženu u 10 minuta

[La Familia]

James Ellroy and David Peace in conversation

[newcomer]

Tywin kaže:

Ne znam, mene je Ellroy izgubio kao čitatelja u White Jazz kad se odrekao rečenice i počeo komunicirati s nama putem dimnih signala. Imao sam dojam da čitam nešto odlično ali da je netko pojeo pola slova.

"If you’re confused about something in one of my books, you’ve just got to realize, Ellroy’s a master, and if I’m not following it, it’s my problem."
-- Ellroy u Paris Review (190)

Aralica je spram ovog mala maca

[Michael Collins]

Jel ima kod nas prevedeno The Big Nowhere i White Jazz?

[Wild Horses]

Michael Collins kaže:

Jel ima kod nas prevedeno The Big Nowhere i White Jazz?

Sve četiri knjige iz "L.A. Kvarteta" su prevedene na hrvatski jezik. Izdavač: Algoritam.

[Katatonični Dabar]

Bas malo prije zavrsio sa Dahliom i dosao se ovdje upisati u knjigu fanova. Ovo mi je prvi Ellroy i ako je sve nakon jednako ili bolje navukao sam se. Inace nismo idilicno poceli, prvih 50% knjige sam imao osjecaj da autor bas ne zna sta radi i to neko njegovo rezanje momenata koji su molili vise stranica me pocelo odbijati. A onda mi je poceo dijeliti emotivne samarcine i pokazao da je citava knjiga od pocetka pod njegovom kontrolom.

Svidja mi se i taj njegov fuck you citatelju. Ako nisi 100% posvecen knjizi neces dobiti niti jedno extra slovo da ti se pomogne

Zamisljam kakav bi kaos bio kad npr Martin napravio slicno

[Sudden Sid]

Katatonični Dabar kaže:

Inace nismo idilicno poceli, prvih 50% knjige sam imao osjecaj da autor bas ne zna sta radi i to neko njegovo rezanje momenata koji su molili vise stranica me pocelo odbijati. A onda mi je poceo dijeliti emotivne samarcine i pokazao da je citava knjiga od pocetka pod njegovom kontrolom.

Svidja mi se i taj njegov fuck you citatelju. Ako nisi 100% posvecen knjizi neces dobiti niti jedno extra slovo da ti se pomogne

newcomer kaže:

"If you’re confused about something in one of my books, you’ve just got to realize, Ellroy’s a master, and if I’m not following it, it’s my problem."
-- Ellroy u Paris Review (190)

Čovjek je suludo arogantan, ali bogami ima pokriće. Pročitao sam "LA Confidential" i "The Big Nowhere" (koji je nešto slabiji, ali i dalje dobar). Spremam se uskoro doći do "Crne Dalije".