Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.06.2006., 13:33   #1
Exclamation ŠTO je ŽIVOT ilitiga Viva la muerte!

Pokušamo li odgovoriti na pitanje oslanjajući se na biologiju odmah nam
biva jasno da se ona bavi samo živim bićima, a ne životom kao cjelinom.
Postoji li život kao cjelina ?
Svaki se pojam može odredii pomoću njegove suprotnosti:
Ono što je živo može umrijeti – neživo ne može umrijeti.
Dakle živo je smrtno. A je li život smrtan ?
U izrazu «Ja sam put, istina, život», očito se pojam života ne može svesti ni na kakvu biologiju.
Možda je najprimjerenija interpretacija: «ja sam pravo postojanje (bivstvovanje) za razliku od krivog (smrti).
Dakle u biologiji živo biće je smrtno (ima rok trajanja), ali se može reproducirati (stvarati potomke), dakle djelomično negira (prevladava) svoju smrtnost.
Nema trajnih bića. . . . A ima li trajnog života ?
Što znači težnja za besmrtnošću pojedinog bića ?
Nema postojanih bića: svako se mijenja – živa bića puno brže od neživih
Što bi dakle bila besmrtnost?
Vječno se mijenjati i pri tom zadržati identitet ?
Ili ako smatramo da biće (ja?) ima nepromjenljivu jezgru, a promjene su samo nešto što ta suština promatra poput predstave, onda je težnja za besmrtnošću želja da se vječno gleda (uvijek nove ?) predstave.
Živa bića ne mogu nastati ni opstati bez smrti drugih živih bića.
Ovome naizgled proturječi život autotrofa, ali i oni (danas) žive od smrti svojih bližnjih.
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2006., 13:43   #2
Quote:
adriatic kaže:
Što znači težnja za besmrtnošću pojedinog bića ?
"Ukidanje" smrt(nost)i za to bice.
__________________

Biti razuman medju ludjacima je ludost za sebe.
Gospon Pes is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2006., 10:15   #3
Je li život nastao ? KADA & GDJE ?
Ako je nastao postupno (abiogeneza) onda se ne može (osim proizvoljno) odrediti granica između neživog i živog.
Prihvatimo li kreativističke "teorije", problem otpada jer se podrazumijeva da je "Tvorac" živ.
__________________
All you have is what you are
and what you give.

Zadnje uređivanje adriatic : 31.03.2008. at 15:25.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2006., 13:57   #4
jučer sam, adriatic, bar dva tri puta napisala post pa potom obrisala... pitala sam se zašto ( naravno, ovo se odnosi samo na mene ) čemu pisati nešto čije mi značenje izmiče a ono što ostaje zapisano činilo mi se kako i nema nekog značenja, no evo.... ipak da napišem nešto.

nedavno sam prolazeći gradom i kraj jednog stabla na kojem je stajala osmrtnica imala osjećaj da smrti zapravo nema. Bio je to mali detalj, oznaka na stablu koji je značio tek granicu koju je netko prešao na svom životnom putu a da samo mi koji smo izvana - primijetimo tu granicu koja nam kazuje tek jednu ljudima svojstvenu oznaku koja za život nema ono značenje kakvo mu pridajemo.
Naravno, gubitak voljenih ljudi razdire bolom, to znam... ali u meni je taj čas nešto bilo dotaknuto osjećanjem da smrti zapravo nema. Ili drugačije, da smrtnost ne znači i smrt, dokidanje u onom smislu kako to znamo iz iskustva tuđih smrti.

p.s. o ostalom vjerujem da će mnogo bolje i razložnije pisati oni koji se filosofijom i bave i imaju mnogo više znanja o njoj. a nadam se da ću i ja još malo pisati i pitati ovdje... za sad ovoliko. Pozdrav.
 
Odgovori s citatom
Old 27.06.2006., 14:14   #5
Quote:
adriatic kaže:
Je li život nastao ? KADA & GDJE ?
Ako je nastao postupno (biogeneza) onda se ne može (osim proizvoljno) odrediti granica između neživog i živog.
Prihvatimo li kreativističke "teorije", problem otpada jer se podrazumijeva da je "Tvorac" živ.
Meni su obje verzije nekako sumnjive...
Za prvu sve skupa "presavrseno" funkcionira, svi kotacici se uklapaju jedan u drugi, bilo bi malo previse "slucajnosti", a i opet je to zivo nekad, nekako moralo "ozivjeti" iliti od "nezivog" mutirati u "zivo" - kako i zasto?
Za drugu verziju, koja rjesava pitanje nase egzistencije, se onda i dalje postavlja pitanje odakle je Tvorac smogao zivot iliti odakle potice njegov.
A onda imamo jos i pitanje sto je uopce zivot. Mi vidimo samo kako djeluje na materiju, ali sam the zivot nije materijalan, rekla bih.
Ono sto mi nazivamo smrcu prije ce biti samo istek roka trajanja materiji.
__________________

Biti razuman medju ludjacima je ludost za sebe.
Gospon Pes is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.06.2006., 14:15   #6
Wellcome back !

Quote:
viviana kaže:
jučer sam, adriatic, bar dva tri puta napisala post pa potom obrisala... pitala sam se zašto ( naravno, ovo se odnosi samo na mene ) čemu pisati nešto čije mi pravo značenje izmiče a ono što ostaje zapisano činilo mi se kako i nema nekog značenja, no evo.... ipak da napišem nešto.
Sad te moram ukoriti: previše si skrupulozna.
Ima puno onih koji i nemaju što reći, a neumorno mrče papir tj. ekran,
a ti znatno podižeš prosjek pa je šteta što ne pišeš češće.
Quote:
viviana kaže:
...tek granicu koju je netko prešao na svom životnom putu a da samo mi koji smo izvana - primijetimo tu granicu koja nam kazuje tek jednu ljudima svojstvenu oznaku koja za život nema ono značenje kakvo mu pridajemo.
Napisao sam taj uvodni tekst da potaknem ljude na razmišljanje o tome što nam sve znači ta riječ "život".
Ona ima toliko proturječnih značenja, a obično to olako zanemarujemo.
Quote:
viviana kaže:
p.s. o ostalom vjerujem da će mnogo bolje i razložnije pisati oni koji se filosofijom i bave i imaju mnogo više znanja o njoj. a nadam se da ću i ja još malo pisati i pitati ovdje... za sad ovoliko. Pozdrav.
Baš se radujem da si se sjetila i ovog podforuma i nadam se da ću te viđati češće.
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.06.2006., 21:17   #7
Tu sam, ali ne usuđujem se uvijek i pisati. hvala na dobrodošlici.

Quote:
adriatic kaže:
Što znači težnja za besmrtnošću pojedinog bića ?
Sjećam se još kao mala djevojčica, kad bih razmišljala o tome: jednom, i nikad nikad više... ( upinjući se mišlju nekako doprijeti do tog nepojmljivog i bespovratnog nikad kao nečeg što bih mogla razumjeti ) - brzo bih odustajala od tog mentalnog putovanja vrtoglavom spiralom s uvjerenjem da je takvo što jednostavno nemoguće i da nikad u vremenu i prostoru kroz koje naša misao nastoji pronaći neku spasonosnu pukotinu smisla što bi se ukazala "na kraju" kao svjetlo na kraju tunela... jednostavno nije moguće pojmiti.

Nigdje pukotine.

Sad, osvrčući se na ovo tvoje pitanje o težnji pojedinog bića za besmrtnošću, vidim sebe tadašnju koja se brzo vraća okrilju života, trči niz stepenice i odlazi se igrati... Vidim sebe sadašnju koja sebe vidi u životu s dubokom težnjom koja ga produbljuje vlastitom nedovršenošću do onog tko zna kojeg trenutka u kojem se ta nedovršenost gubi, tako što ga zahvaćam već sad, i ne dam ispustiti taj končić. Nadam se da će on dostajati sve dok s njim budem željela uvijek iznova nešto započinjati.

Samo sumnjajući u onostranost, perspektive su ti šire - pamtim ovu mudru rečenicu koja eto živi i nakon smrti autora a čini mi se baš primjerenom napisati je sad i ovdje.
 
Odgovori s citatom
Old 29.06.2006., 21:41   #8
Quote:
viviana kaže:
Tu sam, ali ne usuđujem se uvijek i pisati.
Samo hrabro.
I nemoj odmah pobjeci ako dobijes kakav ruzan odgovor. I takav ponekad padne...


A mozes li pojmiti "nekad"?
__________________

Biti razuman medju ludjacima je ludost za sebe.
Gospon Pes is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 12:15   #9
Quote:
Gospon Pes kaže:
Samo hrabro.
I nemoj odmah pobjeci ako dobijes kakav ruzan odgovor. I takav ponekad padne...
ne brini, nisam baš od šećerne pjene. mislila sam prije na pažnju kojom zahvaćamo smisao i suvislost napisanog.

Quote:
Gospon Pes kaže:
A mozes li pojmiti "nekad"?
"nekad" sadrži nadu, projekciju u bezvrijeme, neograničenost... " nekad" je i rastanak i susret istodobno - susret koji s rastankom ostaje otvorenost koja nigdje ne završava... ocean bez obala...

"nekad" u sebi sadrži konačnost bez koje ne bi bilo prosjaja beskonačnog što riječ nekad izgovara kao obećanje bez ikakvog jamstva ali zato i jest neopterećena bilo čim. Ili sadrži beskonačnost u kojoj se konačnost smiruje bez ikakvih prohtjeva i ostaje s njom "negdje" na istoj frekfenciji.

voljela bih da "nekad" bude riječ s kojom ću se oprostiti od svijeta.

"nekad" je topla ljudska riječ. "nikad" je neljudska.


a ti? kako ti pojmiš tu riječ? ( bojim se da sam ja s njom duboko zabrazdila )
 
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 12:41   #10
Ja sam ti puno manje romanticna.
"nekad" i "nikad" su isti. Ono sto ih naizgled cini razlicitima jest "trenutak".
"Nekad" ga iskoristi, "nikad" propusti...
__________________

Biti razuman medju ludjacima je ludost za sebe.
Gospon Pes is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 13:19   #11
Quote:
viviana kaže:
Samo sumnjajući u onostranost, perspektive su ti šire .


Zanimljivo, kad sam se kao klinac prvi put suočio s pojmom smrti (umiranja) sve mi je bilo "jasno" (bez ikakve dvoumice):
Neki ljudi umiru, ali ja, naravno, ne mogu umrijeti.
Pritom se naravnom nisam pitao TKO/ŠTO "ja".
Bilo je samorazumljivo: Ja sam ja.
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 13:41   #12
Quote:
Gospon Pes kaže:
Ja sam ti puno manje romanticna.
"nekad" i "nikad" su isti. Ono sto ih naizgled cini razlicitima jest "trenutak".
"Nekad" ga iskoristi, "nikad" propusti...
i prodornija i preciznija u dijagnostici. kod mene bi pacijent izašao iz oridinacije a da više i ne zna zašto je došao. a kod tebe bi se našao u čudu, pa kako to da i sam nije vidio što je u pitanju! e, ali.....

nije to mačji kašalj.

adriatic... tvom postu vratit ću se kasnije...
 
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 15:11   #13
Quote:
viviana kaže:


..., kad bih razmišljala o tome: jednom, i nikad nikad više... ( upinjući se mišlju nekako doprijeti do tog nepojmljivog i bespovratnog nikad kao nečeg što bih mogla razumjeti ) - brzo bih odustajala od tog mentalnog putovanja vrtoglavom spiralom s uvjerenjem da je takvo što jednostavno nemoguće i da nikad u vremenu i prostoru kroz koje naša misao nastoji pronaći neku spasonosnu pukotinu smisla što bi se ukazala "na kraju" kao svjetlo na kraju tunela... jednostavno nije moguće pojmiti.
Izgleda da nisi jedina susrela tu "nepostojeću" riječ NIKAD. Meni se isto kao klincu vrtjela u glavi do beskraja u prošlost, ali je jednako tako išla do beskraja i u budućnost. I što sam više puštao da me nosi to sam bio uvjereniji da ne postoji. Nisam mogao prihvatiti da je moje malo Ja nezapisano u prošlosti kao i da više nikada neće biti zapisano u budućnosti, a budućnost nema kraja.
Kasnije kako sam naučio čitati, knjige su otvorile vrata kroz koja sam naišao na slične misli, nove teorije.
Do tada bakine priče o Isusu bile su fantastičan svijet ali ponekad i strašan , a uvijek nerazumljiv i nepronalaziv u životu . Obečani raj i vječni život za moju tikvu praznu od predrasuda ali i intelektualnih špekulacija bili su samo bajke pored silnih smrti koje sam gledao svojim očima, od ljudi do prijatelja životinja.
Duboko sam vjerovao da nije pravedno i da nije istina ono što vidim očima ,...
rakocy is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 15:22   #14
Quote:
adriatic kaže:
Zanimljivo, kad sam se kao klinac prvi put suočio s pojmom smrti (umiranja) sve mi je bilo "jasno" (bez ikakve dvoumice):
Neki ljudi umiru, ali ja, naravno, ne mogu umrijeti.
Pritom se naravnom nisam pitao TKO/ŠTO "ja".
Bilo je samorazumljivo: Ja sam ja.
Da, upravo tako. Samorazumljivo ja. Ja - svijet. Svijet - ja.

Iz ove perspektive, ponekad se upitam gdje se izgubilo ono čulo udijela u svemu. Ti, cio u svemu. Kao da tad nije postojalo traganje, jer bila sam u svemu ili sve u meni - samorazumljivo. Integrirano. Ispunjeno smislom.

Gdje se dogodi pad?

Ili, što nas to odvoji od cjeline - cjeline života?
 
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 15:37   #15
Quote:
viviana kaže:

Gdje se dogodi pad?

Ili, što nas to odvoji od cjeline - cjeline života?
Oprosti ako se upličem u vaš dijalog (Adriatica i tebe), ali mislim da se pad počne događati u školi, kad počneš učiti tuđe živote i tuđe misli i kada ti se na sve utjecaje sa strane lakše pomiriti nego koristiti vlastite male i jednostavne zaključke, pa čak počneš biti i kažnjavana za svoje postupke, a ako su i roditelji skloni "odgoju" teško li ga tvojoj slobodoumnosti i openhartu...

Uvijek se sjetim dragog čiče Einsteinija koji rekao da je do mudrih zaključaka došao u kasnim godinama jer mu se mozak presporo razvijao u odnosu na vršnjake pa je pitanja iz dječaštva riješavao u tim poznim godinama (pitanja smisla) a nisu ga smatrali (stariji) osobito bistrim pa ga nisu "odgajali" u tom smjeru...
rakocy is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.06.2006., 16:34   #16
Quote:
rakocy kaže:
Oprosti ako se upličem u vaš dijalog (Adriatica i tebe), ali mislim da se pad počne događati u školi...
ni govora, što se tiče uplitanja... baš mi je drago da si tu, jako dobro pišeš. osobito ovo o školi...
 
Odgovori s citatom
Old 01.07.2006., 14:04   #17
Quote:
adriatic kaže:
Zanimljivo, kad sam se kao klinac prvi put suočio s pojmom smrti (umiranja) sve mi je bilo "jasno" (bez ikakve dvoumice):
Neki ljudi umiru, ali ja, naravno, ne mogu umrijeti.
Pritom se naravnom nisam pitao TKO/ŠTO "ja".
Bilo je samorazumljivo: Ja sam ja.
I ja se toga sećam iz detinjstva.
Enchantress is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.07.2006., 21:32   #18
ako pokušaš odgovoriti na jedan način dobiti ćeš samo jedan odgovor! e, a jeli taj jedan odgovor adekvatan, dovoljan i zadovoljavajuć to je već drugo pitanje!
čovjek je jedna vrsta energije! a kako svi znamo energija je ne uništiva! ona ne može nastati iz ničega i ne može nestati! tako da, ako gledaš na čovjeka kao na energiju (da se tako izrazim), po tome ni nakon smrti čovjek nije mrtav već je prešao u neki drugi oblik!
ali to je samo jedan fizikalan pogled jednog studenta...
__________________
Sanest choice in the insane world:
Beware the beast but enjoy the feast he offers
Go! is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.07.2006., 16:24   #19
Quote:
viviana kaže:
.

Gdje se dogodi pad?

Ili, što nas to odvoji od cjeline - cjeline života?

Pa imamo jako zanimljiv odgovor u SZ: Znanje (racionalno):
Jeli su sa «Drveta znanja» i shvatili da su goli.

Možemo se pitati koliko je (danas) bitna škola kao ustanova za obrazovanje djece. Racionalno znanje je puno starije od škole, ali danas su sva djeca podvrgnuta toj obradi: programiranja za uniformnost – kresanje svake originalnosti kreativnosti (koja nije u zadatim okvirima) i prisiljavanje djece da se odreknu svog svijeta i prihvate svijet odraslih.
No ne bih htio otić posve off topic.
Naša su pitanja što je život?
Može li biti života bez smrti?
Koliko smo prisutni u svojim potomcima ?
__________________
All you have is what you are
and what you give.
adriatic is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.07.2006., 09:14   #20
Quote:
adriatic kaže:

Naša su pitanja što je život?
Može li biti života bez smrti?
Koliko smo prisutni u svojim potomcima ?
[/INDENT]
Kažeš da je, da te paracitiram, škola (danas) fuj!
Možda kad bi se u školama krenulo baš od tvojih gore navedenih pitanja, možda bi to bile prave škole?
U školi kao da se krene od pretpostavke ili čak dogme da se zna što je život, smrt je naravno tabu, a cijeli sistem kao da služi kako bi se našim potomcima (pioniri maleni, mi smo vojska...., a drugi sistemi imahu svoje....) utuvilo kako smo mi i njihovi djedovi činili prave stvari u prošlosti kako bi oni mogli koračati našim stazama.
I naravno ako se slučajno pobune,...,kakva je danas mladež, eh u naše vrijeme toga nije bilo, sve to ide k vragu i sl.
A sjetih se i onog teksta negdje u kini valjda, gdje se netko buni na mladež, kako je pokvarena, neposlušna, ne poštuje život i roditelje, ali bilo je to valjda primjećeno od istoga i zapisano prije koju tisuću li više godina....
Nego šta si ono pitao?,....., ah da,

Obično kažu da bijelo i crno nisu boje već prisutnost i odsutnost svjetla.
Pa ja ti tako mislim ili zapravo ne mislim o životu i smrti, tj. u tom dvojstvu meni je važnije ono treće. Treće bi u prvom primjeru bilo svjetlo, a u tvom pitanju života i smrti treće bi bila Svijest.
Ako bi to bilo recimo tako, onda je smrt odsustvo svijesti.
A da li je odsustvo svijesti moguće to me nemoj pitati?
Ako kažu da je Bog svuda i u svemu onda je valjda to ta Svijest u svemu.
Kad naše tijelo odbacimo, u smrti kako kažu, valjda samo povlačimo svoju svijest na nešto drugo, a tijelo samo po sebi zadržava neku svoju, neku drugu vrstu svijesti, "crvljivu svijest".

Nekako mi se na koncu čini da u svemu mora postojati treće,
i da to tek onda cijelu stvar pokreće,
jer dok god postoji samo ono dvoje,
sve stvari u vremenu i prostoru ko da ne postoje.
rakocy is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 16:00.