Fobije i strahovi - opća tema

[Leteća]

plavi-safir kaže:

Imam dugo godina jednu fobiju,koju drugi ljudi teško shvaćaju,osim muža koji je skužio i razumije..
Naime,imam fobiju od telefonskih razgovora..
Ne volim ih i izbjegavam.
Nemam problema pričati s ljudima oči u oči,ali kada me netko zove na mob, često se dešava da žurim u mobitel,a da se ne javim.
Dlanovi mi se uznike,postanem nemirna i nervozna..
Imala sam jedno jako ružno nasilno iskustvo s jednom osobom u prošlosti koje se kasnije dodatno manifestiralo kroz konstantno uznemiravanje telefonski..
I otada sam primjetila da je krenuo taj moj strah od javljanja na telefon..
Ne znam,možda je netko imao sličan strah/fobiju.. Ako da,na koji način ste se izborili protiv toga?
Da li ima neko rješenje ili makar način da se umanji taj strah?

Da, to je jedna iz moje kolekcije.

Djelomice sam je riješila sličnim sistemom kakav spominju par postova iznad - stvaranjem lažnog (odnosno, poslovnog) identiteta. Na telefon se ne javlja 'prava ja' nego 'umetni naziv radnog mjesta i firme'. I to funkcionira savršeno. Rodbina i prijatelji znaju da nisam od nekih dugih telefonskih razgovora i nazivaju rijetko. Zna me malo cimnuti kad mi mobitel zazvoni u krivo vrijeme (a to je praktički uvijek kad nisam na poslu), ali obično se javim i odradim tu gnjavažu. Ili se ne javim nego pošaljem poruku da mi je slab signal, prazna baterija ili tako nešto.

[kocelot]

fagofobija, to mi je trenutno aktualno, malo bude bolje, pa opet lošije a kojiput toliko jako da moram u bolnicu, srećom to se samo jednom dogodilo

[Narikača]

Panicno se bojim mraka. Dan danas trcim u krevet kad utrnem svjetlo. Ima li tko jos ovakav problem?
I imam jos jednu fobiju - kukuruz. Kad ga vidim, dode mi muka. Do prije par godina mi se vrtilo pri pomisli na njega..

[drumforce]

Bojim se žena.

[plavi-safir]

Leteća kaže:

Da, to je jedna iz moje kolekcije.

Djelomice sam je riješila sličnim sistemom kakav spominju par postova iznad - stvaranjem lažnog (odnosno, poslovnog) identiteta. Na telefon se ne javlja 'prava ja' nego 'umetni naziv radnog mjesta i firme'. I to funkcionira savršeno. Rodbina i prijatelji znaju da nisam od nekih dugih telefonskih razgovora i nazivaju rijetko. Zna me malo cimnuti kad mi mobitel zazvoni u krivo vrijeme (a to je praktički uvijek kad nisam na poslu), ali obično se javim i odradim tu gnjavažu. Ili se ne javim nego pošaljem poruku da mi je slab signal, prazna baterija ili tako nešto.

Idem pogledati onda postove gore..
Ako ne nadjem,možeš li mi pojasniti to stvaranje lažnog identiteta i pozive?

[Leteća]

plavi-safir kaže:

Idem pogledati onda postove gore..
Ako ne nadjem,možeš li mi pojasniti to stvaranje lažnog identiteta i pozive?

Gore su o tome pisali u negativnom kontekstu, a ovo o čemu ja pričam je sličnije 'method actingu'. Odnosno, ufuravanju u ulogu superduper sposobne ekstrovertirane poslovne žene u trenutku kad zazvoni telefon. Zamisliš da glumiš u nekom filmu, recimo "Vrag nosi Pradu" i govoriš ono što bi Meryl Streep rekla u toj situaciji, na način koji bi Meryl Streep to izgovorila. Ako ti netko na telefon izgovori nešto što ti se ne sviđa, to te emocionalno ne pogađa jer nije upućeno tebi nego Meryl Streep. Naravno, ne mora to biti Meryl, ja više volim Faye. Radi savršeno. Par puta sam od kolegica koje su sjedile kraj mene dok sam telefonirala čula nešto tipa "koje si ti manipulatorsko đubre", ali izrečeno s neskrivenim divljenjem. Takav posao, eto.

[Floverka]

Bojim se morskih pasa, iako su mi fascinantna bića. Nikada ne bih jela juhu od njegove peraje jer mi je to nezamislivo nehumano, iako nisam vegetarijanac. Nikada nisam niti jednog vidjela u živo i nadam se da neću, jer ga ne mogu vidjeti niti na TVu. Ne mogu gledati hororce s njima jer me nešto stegne u prsima i srce mi počne nekontrolirano lupati, znoje mi se dlanove i plače mi se. Jebeno ih se bojim.

Znam, smiješno je, presmiješno i potpuno iracionalno, prava fobija.

I nečeg se drugog ne bojim.

[seskal]

mene pak sama dubina oceana užasava, konkretno taj mrak koji dolazi s dubinom, a beštije koje obitavaju na dnu su samo bonus.

npr: https://www.youtube.com/watch?v=uQITWbAaDx0

od 1:10 nadalje. ni za milijun eura to ne bih radio

[Leteća]

Našla sam si još jednu. Teleofobija - strah od planiranja i vjerskih obreda.

[Floverka]

seskal kaže:

mene pak sama dubina oceana užasava, konkretno taj mrak koji dolazi s dubinom, a beštije koje obitavaju na dnu su samo bonus.

npr: https://www.youtube.com/watch?v=uQITWbAaDx0

od 1:10 nadalje. ni za milijun eura to ne bih radio

Ja se bojim kliknuti

[plavi-safir]

Leteća
Kak dobroooo D

nikad mi to ne bi palo na pamet..
Moram to iskušati a
Valjati će i za početak Meryl....

[Leteća]

Floverka kaže:

Ja se bojim kliknuti

Nema beštija, samo ronjenje. Lijepo je.

[silas2012]

visina,klaunovi i kukci ,svi boja oblika i veličina

[manchild]

Zbog čega pauci izazivaju takvu odbojnost i strah?, pitanje je na koje su pokušali odgovoriti znanstvenici s Instituta Max Planck.

Dugo se raspravlja o tome je li arahnofobija ljudima urođena ili se radi o stečenom, kulturološkom strahu. Kako bi odgovorili na to pitanje znanstvenici su posegnuli za najnevinijim i najneutralnijim sudionicima ispitivanja - ljudskim bebama.

Stručnjaci s instituta Max Planck posjeli su šestomjesečnu dječicu čvrsto u majčino krilo i krenuli im pokazivati slike pauka, zmija, riba i cvjetova. Slike su bile iste veličine i boje. Pritom su im posebnim infracrvenim uređajem mjerili širinu zjenica.

Kada smo im pokazali slike paukova i zmija djeca su reagirala znatnim širenjem zjenica, rekla je neurologinja Stefanie Hoehl s Intituta Max Planck i Bečkog sveučilišta. Pri stalnom svjetlu širenje zjenica je važan znak aktivacije noradrenalinskog sustava u mozgu, koji je odgovoran za stresne reakcije, objasnila je.

Pošto su djeca bila toliko mala da nisu mogla naučiti od starijih da se paukova i zmija treba plašiti, zaključak je da se radi o uređenom strahu. Smatramo da je strah od paukova i zmija izvorno evolucijski, kazala je Hoehl.

Drugim riječima, iako u zaštićenom, modernom svijetu rijetko dolazimo u kontakt s opasnim paucima i zmijama, naši davno zaboravljeni preci nisu bili te sreće, pa su strah i gađenje koje neki među nama osjećaju kad nabasaju na ta stvorenja zapravo nasljeđe nagona za preživljavanjem koji se razvio u davnim vremenima.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu Frontiers in Psychology.

[seskal]

mrzim ih. klasične kućne toleriram iako ih uredno tamanim, ali oni nešto deblji, dlakavi i mesnati su mi nešto najgore što mogu vidjeti u stanu. najgore mi je kad gledam film i vidim da je na krevetu, ali ponekad ne stignem reagirati pa više ne znam gdje je otišao ili npr. kad ga udariš, a đubre preživi i zavuče se negdje. čak sam znao otići u drugu prostoriju spavati kad se radilo o krupnijim primjercima

stršljenčine su mi manje gadne, ali daleko iritantnije kad me ljeti počnu j***ti na terasi. smrt i jednom i drugom.

tu i tamo naletim i na bogomoljku, ali one su mi kul.

[Leteća]

seskal kaže:

smrt i jednom i drugom.

Jelda?

[seskal]

Leteća kaže:

Jelda?

klasik

[Vitalina]

Mene je strah podmuklih osoba.

To je onaj tip ljudi koji ti se smije u facu, a znaš da nešto smjera, da joj namjere nisu čiste. No nikako ne možeš prstom pokazati ili reći što je to konkretno što te kod njih smeta. Promatraju svačiji korak, sve snimaju a često cinično i neočekivano nešto prokomentiraju da bi namjerno nekog doveli u neugodnu situaciju.
I kad ste s njima uvijek nesvjesno pazite što ćete reći.
Baš me hvata jeza od takvih ljudi.

[radical change]

Ponekad me strah mrklog mraka i hodanja ulicom, pomislim da bi me mogao netko zaskociti a ne vidim tko. Glupo jer ni on ne bi nista vidio ali ocito je baza u gubitku kontrole.
Takodjer se plasim jako uskih prostora, provlacenja kroz spilje da ne zapne ni naprijed ni natrag. Ne volim ni jako niske mracne prostore gdje se ne mogu ispraviti pa moram hodati u cucnju.
Sta jos, da hodatu po rubu visoke zgrade, plasim se gubitka ravnoteze.
Ronjenja, da ne ostanem bez zraka
Ponekad nekulturnih bezobraznih ljudi u stilu straha od odbacivanja
Ponekad javnih govora ali to je proslo..

[radical change]

plavi-safir kaže:

Leteća
Kak dobroooo D

nikad mi to ne bi palo na pamet..
Moram to iskušati a
Valjati će i za početak Meryl....

Postoji jos bolja baza, a to je da se javis na prvu bez razmisljanja i koncentriras se na bitno, poslovno, zadatak. Strah se potencira kako vrijeme ide, ako se javis na prvu nema vremena da se razvije. Ja nikad nisam bio neki glumac pa dasam se mogao uzivjeti u neku ulogu. Vecinu strahova sam rijesio gore opisanom metodom, skuzio sam da nisam glup ni nesposoban, samo me strah blokira, pa mu ne dam gusta. Odmah na prvu bez razmisljanja i poslovni pristup...