Trudnoća nakon svega

[zoro007]

red, i meni su jajnici bili osjetljiivi nakon pozitivne bete. imala sam bostere, sto isto ostavlja traga na njima, plus promjene zbog trudnoce. znala sa kihnuti da bi me potom toliko presjeklo dolje da mi je oduzelo dah koliko je bolilo.
na UZ je sve izgledalo ok, cista zutog tijela je bila desno.
pripazi se malo..ne forsaj se i miruj do UZ.

[RedDoor]

e, da i to s kihanjem, ko da me netko skarama razreze ako kihnem dok stojim ili lezim, zato kad skuzim d ami dolazi odmah sjednem na nesto tvrdo.

Eee a sada kakav sam shok dozivjela....isla na wc (number 2) i pogledam dolje a kad ono skoljka puna krvi
Uspjela sam se sabrati da komadicem papira testiram vaginu i bilo je sve OK, izgleda da mi je i probava u takvoj banani da sam si poderala crijevo jer je tamo bilo sve bloody

Oprostite, nadam se da nikome trenutno nije marenda na poslu....

[Tinchi28]

RedDoor kaže:

e, da i to s kihanjem, ko da me netko skarama razreze ako kihnem dok stojim ili lezim, zato kad skuzim d ami dolazi odmah sjednem na nesto tvrdo.

Eee a sada kakav sam shok dozivjela....isla na wc (number 2) i pogledam dolje a kad ono skoljka puna krvi
Uspjela sam se sabrati da komadicem papira testiram vaginu i bilo je sve OK, izgleda da mi je i probava u takvoj banani da sam si poderala crijevo jer je tamo bilo sve bloody

Oprostite, nadam se da nikome trenutno nije marenda na poslu....

hm ... to su vjerojatno trudnički hemeroidi

[think.pink34]

RedDoor kaže:

Mrsavice, cestitam na oplodjenim stanicama
weee

Nego, ne znam gdje drugdje da ovo pitam (mozda bi nam trebao neki topic a la nedoumice u vrlo ranoj trudnoci)....vec dva dana imam dosta bolne jajnike, oba, doduse vise ih osjetim u pokretu ili u nekoj pozi, a dok potpuno mirujem ih ne osjecam.
Mislim da je mozda prekasno za hiperstimulaciju a ne spadam bas ni u neki jako rizicnu skupinu za to...takodjer, buduci sam imala prilicno visoku betu koja se lijepo poduplala mislim da nije u pitanju ni vanmaternicna, a i oba su jajnika u djirum, ne samo jedan pa...
Od cega mogu jajnici biti toliko osjetljivi da sve zvijezde vidim ako se samo mrvicu napregnem da se okrenem ili ustanem ili slicno?
Trebam li zvati bolnicu?

nažalost, meni je dr očito na prvoj punkciji koja je bila skoro prije godinu dana nešto gadno bolno pogodio. na tom mjestu i dalje osjećam pritisak, npr dok vozim se na tom mjestu napravi bolni grč...i eto sad sam već punih 6 mjeseci trudna a i dalje to osjećam / i nije baš neka uspomena /. prva tri mjeseca trudnoće sam baš jako osjećala punktirani jajnik / samo na desnom je uvijek bila punkcija /. nekada nisam mogla niti na nogu stati. da ne kažem da se sada moram jako disciplinirano dizati sa stolice ili iz kreveta da me ne ulovi grč na tom mjestu.

[mari mar]

danas na uzv kuca jedno srce
6+3
...još ne mogu vjerovati da se to meni događa......

[Sashica]

Kad sam ugledala plusić na testu, mojoj sreći nije bilo kraja, mislila sam - to je to, sad je sve super, biti ću mama... O nikakvim komlikacijama nisam razmišljala, nekako sam mislila biti će sve OK. Kad sam sa 6 tjedana prokrvarila i završila u bolnici, užasnula me spoznaja kako je moguće u trenu sve izgubiti i osjetila sam užasan strah. no, i to je prošlo, moja mrva se izborila za sebe i nakon mjesec dana sve je bilo OK. Napokon sam se opet opustila, iako ovaj put ne u potpunosti. Ostao je onaj strah gledanja u gaćice kad goda sam išla na wc, da ne bih slučajno opet ugledala krv.

Drugo tromjesečje bilo je krasno, mučnine prestale, ja uživala. Sve do prije tjedan dana, kad sam bila u 26.tt. Primjetih da su mi gaćice stalno vlažne, stalno neke mokre fleke, poput vode. Osjetila sam strah da mi curi možda plodna voda pa sam otišla na hitnu. Tamo (umjesto da mi naprave amni-sure) su mi dali krpu da je nosim među nogama sat vremena Nakon sat vremena na krpi ništa, oni zaključe da nema curenja plodne vode i pošlaju me kući. Nakon 5 dana mene ujutro budi pucanje vodenjaka. Jurim na hitnu, ovaj put mi rade amni-sure, iako nepotrebno, jer se već na pregledu potočići vode slijevaju niz stol. Zaprimili me odmah u rađaonu, obrijali me kao za porod, ali i spojili na tokolizu da spriječe trudove. Trudove nisam dobila pa su me navečer premjestili na odjel (tamo gdje sam ležala u prvom tromjesečju). Cijelo vrijeme sam bez prestanka bila spojena na tokolizu da ne dobijem trudove i morala sam samo ležati. Na UZV su mrvu taj dan procijenili da ima 1 kg i da je ostalo jako malo plodne vode, ali da me neće porađati dok god uspiju odgoditi. Izvadili su mi krv i rekli da navodno nema znakova infekcije. Dobila sam 3 puta injekcije za razvoj bebinih pluća.

Nekako se sve činilo OK i uspjela sam izdržati 4 dana bez promjene, ali taj 4.dan navečer sam odjednom počela osjećati snažne kontrakcije u trbuhu, nisam bila sigurna jesu li to trudovi, ali ispalo je da jesu. Pojačali su mi tokolizu, ali nažalost trudovi se se nastavili, počela sam i krvariti. Premjestili su me u rađaonu i ipak cijelu noć davali tokolizu, ali usprkos tome, ja sam imala trudove doslovce svakih 5 min. Neki mladi doktor je samo mahao glavom i nije mi baš izgledao kao da zna šta da radi. Do jutra sam već bila totalno iscrpljena zbog učestalih trudova, a nisam se ništa otvarala (valjda još i zbog te tokolize, nemam pojma). Ujutro kad je napokon došao neki stariji i pogledao me, rekao je da beba mora van jer curi mekonijska plodna voda. Bila sam otvorena jedva 1 prst. Odmah su me skinuli s tokolize i prikopčali na drip. To je bio užas, od blokade trudova prebacili me na naglo izazivanje trudova, mislila sam da ću crknut od bolova. Dobro da mi je tad došao muž jer sam samo plakala od jada. Od dripa sam se otvorila u roku sat vremena i već u 9:50 sam rodila, točno na 27 plus 1 tt. Izgon je isto bio bolan jer su me prije još ručno otvarali (bolje da ne opisujem na šta to liči), tiskali po trbuhu i ajde nekako sam se porodila. Moja mrva rođena je s je 930 g i 34 cm.

Najbolnije od svega je što su mi odmah uzeli bebu, nisam je vidjela niti čula kako plače, jer nije mogla samostalno disati, nego su je intubirali i odveli na intenzivnu. Dragi i ja smo se samo držali za ruke i nismo znali kud bi sa sobom. Niti posteljica se nije dala van pa su me morali uspavati pod opću da je izvade.

Popodne sam stigla na babinjače i ni tamo mi nitko ništa nije govorio, nego je onda muž otišao na intenzivnu da vidi kako je. I eto, samo nam govore da ne mogu ništa garantirati, da je dosta nerazvijena za 27. tjedan trudnoće, mala , organi joj nisu dobro razvijeni (to je normalno za nedonoščad), ali ima infekciju i to mi je rekla pedijatrijca da je od mene infekcija prešla na nju, iako mi nije jasno kako, meni su brisevi uredni, a kad su mi onaj dan vadili krv kod primitka, CRP i ostalo je sve bilo uredno. Međutim, onda mi dva dana uopće nisu vadili krv Možda su trebali svaki dan, jer je očito u međuvremenu nešto nastalo (kod primitka na hitnoj plodna voda je bila bistra i čista). Ta infekcija je zeznuta jer može ostaviti posljedice. Sva je naotečena, ne može sama piškiti... Ma ne mogu dalje ni nastaviti šta su nam sve rekli, znam da se doktori ograđuju, ali ipak, totalno su me zbedirali.

Jučer sam bila preslaba za hodanje tako da sam je tek danas vidjela. Srce mi je prepuklo, tako je sitna, sva prikopčana na cjevčice, leži mirno, jedva je malo pomakla rukice kad smo je došli vidjeti, a u trbuhu mi se bila stalno ritala. Jako mi je teško gledati je takvu, a ne mogu joj nikako pomoći, osjećam se totalno bespomoćno

Najgore mi je kaj tu na babinjačama sam gledala te mame sa svojim bebicama kako ih grle, maze, doje, a ja svoju mrvu ne smijem ni dotaknuti. Danas su me premjestili na ginekološki odjel. Bit ću tu još barem nekih 10-ak dana do dva tjedna, dok traje kritično razdoblje i da pokušam nekako uspostaviti laktaciju i izdajati se.

A kako se osjećam, ne znam ni sama, sva sam još kao u bunilu. Primim se nesvjesno za trbuh i onda se sjetim da više nije tu, na sigurnom, nego u nekom prozirnom staklu, daleko od mene. I kad vidim ove druge mame, znam da grozno zvuči, ali zavidim im, samo se pitam zašto je meni to oduzeto... Tješe me jedino priče nekih prijatelja oko mene koji znaju slučajeve gdje su tako mala dječica kasnije bila dobro pa se nadam da će moja mrva izboriti se za sebe i što prije ozdraviti i doći doma mami i tati koji je puno vole.

Danas sam na intenzivnoj srela curu koja je isto bila na MPO i koja je sa mnom ležala u sobi kad sam u prvom tromjesečju bila u bolnici zbog krvarenja, ona je isto rodila u 28.tt, blizance, zbog odljuštenja posteljice. Sretale smo se u čekaonici kod postupaka, kasnije se srele u bolnici zbog krvarenja i komplikacija, a sad se eto družimo na intenzivnoj dok se naše mrvice bore... Eto, slučajnost ili su naše MPO trudnoće krhkije od ''normalnih''

[jongerica]

Sashica

Nadam se da ce mrvica uspjesno prebroditi krizno razdoblje. I djeca manja od nje su se izborila. Zao mi je da je doslo do preuranjenog poroda. Zao mi je sto su vas toliko izmucili. Jos jednom, iskreno se nadam da bu sve ispalo ok.

Ako ti ista znaci, i moji su imali infekciju makar su moji brisevi bili cisti. Oni vide povisen crp i odmah vele infekcija, a kod prerano rodenih navodno crp moze biti povisen bez razloga.

Drste se!

[bubicaa]

Sashica saljem ti velik zagrljaj i puno vibrica. Rasplakala me vasa prica,i nadam se da cemo za par tjedana plakati od srece...

Eto ne znam sto pametno reci, ali mislim na vas

[dalia28]

sashice,nisam pojma imala...žao mi je jaaakooo što to prolaziš,al isto tako molim svim srcem da se borac maleni izbori i uskoro dođe u svoj topli dom!!!
svi smo uz tebe i samo budi pozitivna,mora biti dobro! ljubim te,jako...

[sly47]

Sash sva sam se najezila kad sam vidjela na mpo.

Drzite se sad muz i ti i curka prije svega, ona je borac kao i vas dvoje i svim srcem se nadam da bude nakon ove trenutne neizvjesnosti sve ok

[Proud_Blondie]

sachice... uzasno se grozno osjećam samo dok ovo čitam...

jako mi je žao kaj vam se ovo dogodio, prestrasno su te izmučili, nemogu ni zamislit!

jel smiješ biti kraj nje, uz inkubator? da bebica osjeti tvoju blizinu, molitve..
evo ja ti šaljem svoje
i želim da se malecka fajterica izbori za sebe! i tebi brz oporavak, i da ti brzo prođe vrijeme dok traje njen..

[vanny]

Ajme Sashica jako mi je žao.....

Ako te malo tješi,od mm-ovog rođaka žena je rodila maloga sa 6 mj. Danas mali ima 1,5god i zdrav je.

Nadam se iskreno da će sve biti u redu,da će se mala izboriti....

[zoro007]

a joj draga sashice rasplakala si me.

strasno mi je zao sto si prosla i nadam se da ce biti sve u redu. molim se da se tvoja beba izbori za mjesto pod suncem.
moja cura je rodjena 5 tjedana prije (ok, tad je vec bila zrela), no za tih 10tak dana sam puno toga vidjela na neonatologiji.
pa tako i jednu mrvu koja je rodjena u 26 ili 27 tjednu s petsto i nesto grama. pregrmio je, znam da je bio vise od tri mjeseca u bolnici.
neka i vas kameniti put ima sretan svrsetak ili bolje receno pocetak divnog razdoblja uz vasu mrvu.

[VK Girl]

Sashice držim fige i molim se da sve dobro prođe

Pročitaj ovu priču, možda pomogne

http://forum.roda.hr/threads/30671-Mali-Tin-u-25-tj

[WandaTheFamous]

Sasice, drzim fige objerucke


Imas onu udrugu "Palcici", javi im se, ako nisu oni vec tebi.
Mogu puno ponoc oko savjeta za lijecenje tih malih bebaca.

[mrsavicaaa]

Sashice drži se, mislim na tebe i bebicu
Susjeda je rodila u 5. mjesecu trudnoće...bebica ni kilogram nije imala...sad ima 3 godine i sve je ok.
Oni su mali borci....

[sara29]

O Bože Sashice strašno mi je žao da si se tako napatila
kao što cure kažu, ima jako puno slučajeva kad su se bebice rodile i prije, ,ja se sjećam nedavno slučaja bebice od 25 tt,preživjela i super napreduje..
Bit će sve uredu,mora biti

[Francesca]

Sash
Meni su sve trudnoce sa Mpo topica tako bliske i drage i sad se nikako ne mogu smiriti i prestati plakati jer se osjecam kao da je ta beba netko moj meni blizak
Bas me pogodilo

Citam sad komentare prije mene i vidim da ima puno sretno zavrsenih slucajeva, neka i vas zavrsi sretno, neka mala misica izdrzi i naraste i neka sve bude dobro

Drzi se i budi hrabra i za sebe i za nju

[Torma]

Sashica, drzi se

[tina2701]

Sashice

drži se..i ti i tvoj mali palčić..