Kamo je nestao osmijeh iz Hrvatske?

[Nosonja_]

Tema možda i nije posve politička, al ima veze...

Sad će me neki biser optužit da sam yugonostalgičar, ali koliko se ja sićam u bivšom sistemu je bilo zaista mnogo nasmiješenih ljudi, bilo je i tu sigurno problema ali ljudi bili veseli.

Bivša država se naglo urušila i to krvavim putem, ratom!!! Nije bilo mnogo veselja ali ipak je i tada bilo osmijeha unatoč svemu ili baš zato, i postojala je neka velika nada i vjera u bolju budućnost.

Završetkom rata saniraju se ti neki ratni ožiljci, ima i osmijeha, ljutnje, bijesa, nade, svega pomalo..

Početkom ovog stoljeća vjera u bolju budućnost se povećala, bilo je mnogo zabrinutih, ali našao bi se i koji osmijeh, osmijeh koji je posve nesta prije nekih 5-6 godina Meni katkad bude strašno gledati sva ta namrgođena lica Nema nikakve nade i vjere u bolju budućnost, isto kao što nema minimuma empatije, društvene solidarnosti i sl.

Nije baš sve u novcima, je mnogo toga ali osmijeh nije u tome jerbo su u Hrvatskoj i bogati ljudi neprestano namrgođeni. Siromašni isto namrgođeni samo njih uhvatila apatija opća, bogati su drugačije namrgođeni, svojom mrgodijom poručuju odbij od mene, bolji samo d tebe i sl..

[RayBan]

Takvi smo kakvi smo

Sent from my LG-H960 using Tapatalk

[Metal]

Pa, puno je ljudi okolo u nekom grču, a oko njih, sve je nešto usiljeno, odglumljeno, mehanički i bezdušno.
Štaš, valjda takvo neko vrijeme došlo...

Zašto su se prije smijali više?

Pa vjerovatno jer su bili mlađi.
Ili su imali manje briga na pameti, jer je bivša država stvorila jednu iluziju sigurnosti, koja je po meni bila ipak pretjerana.
Ne u smislu da se netko trebao osjećati nesigurno u Jugi, nego čisto radno-životne perspektive... Ono, plaća ide, radi se lagano, hvataju se krivine, itd.
Nije bilo baš nekih egzistencijalnih strahova, jer nije bilo ni nekih grdih penala za nerad.

A sada dobiješ otkaz na hiljadu i jedan način... a ako si još i stariji, teško ćeš naći novi posao.

I tako redom.

[twistdrum]

upravo o tome smo danas nešto pričali
i htjela sam to napisati na onoj temi kaj je stalno na vrhu

HR bi mogla ime promijeniti u - PTSP

naravno da nekada nije bilo idealno, i sve ono kaj se piše tam no ljudi su bili - sretni
sa osmijesima na licima, sjeća li se koliko se prije družilo po stanovima, kućama, vikendicama i - pjevalo
sjeća li se itko pored svih nestašica da smo se šalili na vlastiti račun
bilo je još - duha

Vicevi su iskakali ne na dnevnoj bazi nego na "satnoj"

i tada je netko kometirao - sve je dobro dok ima - viceva
danas se prepičavaju stari vicevi

kaže jedno dijete danas, eto ga treći tjedan u Irskoj , ovdje se svi - smiju

[twistdrum]

Metal kaže:

Pa, puno je ljudi okolo u nekom grču, a oko njih, sve je nešto usiljeno, odglumljeno, mehanički i bezdušno.
Štaš, valjda takvo neko vrijeme došlo...

Zašto su se prije smijali više?

Pa vjerovatno jer su bili mlađi.
Ili su imali manje briga na pameti, jer je bivša država stvorila jednu iluziju sigurnosti, koja je po meni bila ipak pretjerana.
Ne u smislu da se netko trebao osjećati nesigurno u Jugi, nego čisto radno-životne perspektive... Ono, plaća ide, radi se lagano, hvataju se krivine, itd.
Nije bilo baš nekih egzistencijalnih strahova, jer nije bilo ni nekih grdih penala za nerad.

A sada dobiješ otkaz na hiljadu i jedan način... a ako si još i stariji, teško ćeš naći novi posao.

I tako redom.

pa eto, mora da je ta iluzija sigurnosti i u Irskoj
a možda još i u ponekim tim zemljama gdje se ljudi smiju

[Metal]

Vjerujem da smo imali normalnu tranziciju, da bi se smijali i mi.
Još itekako bi se smijali.

[twistdrum]

Metal kaže:

Vjerujem da smo imali normalnu tranziciju, da bi se smijali i mi.
Još itekako bi se smijali.

a nismo ju imali jer , osim DR, i ono što je stvaralo iluziju sigurnosti je od samih HRvata uništeno do temelja

[Detektor]

Nema to veze s nekad i danas. Ti isto možeš biti nasmješen danas u fićeku,bez mobitela,televizora u boji,interneta,kompjutora.... Odgojili ih konzervativci a zasluge za život ne daju roditeljima nego ko sektaši njihovom crvenom mesiji. Čudno,djecu koju je odgojila komunistička generacija čine namrgođeni ljudi. Obitelj je stvar buržoazije i gomila se kapital,žena nije da bude doma i da ju se iskorištava (iako su bake živjele drugačije),svi smo drugovi,nema favoriziranja moj-tvoj makar ti je i dijete i tako dalje. Nakon generacije konzervativaca,generacija komunista nam je priredila ovo carstvo u kojem živi namrgođeno drugarstvo. Svojom jugonostalgijom (mogu biti nostalgični jedino za konzervativnim roditeljima)su se toliko udaljili od realnog vremena da nisu sposobni osigurati budućnost niti vlastitoj djeci,njih su svi pokrali i to pumpaju stalno. Ne žive djeca lošije zato jer su oni krivi nego netko drugi. Zapravo,kad bolje razmislim,lažem,odgojio ih komunizam a brinuli su se o njima konzarvativci. Današnja anti-komunisitčka generacija mora raditi sve kontra roditeljima kao bi uspjeli baš kao što su ovi radili kontra roditeljima konzervama. Dakle,ne slušati gluposti kako je prije "bilo bolje" jer mi ne živimo u prošlosti nego u sadašnjosti. Zaključno,ljudi su namrgođeni zbog destruktivnog komunističkog odgoja. Srećom,pa je sve više penzionera i neće oni još dugo. Komunisti su protjerali bolje slojeve,stavili seljake u gradove kako bi uništili konzervativizam zbog čega danas ima puno malograđanštine koja živi od danas do sutra,po tjednu rade vikendom piju. Stvorio se siromašan sloj bezveze,tako da su se konzervativne ideje proglasile nazadnima a progresivno je nazvano sve što je u gradu pa je tako in pušenje marice,parade,no pasaran,filozofski,palestinke...i ostala antifa oprema koja zna da je prije bilo bolje jer su im to rekli starci komunjare. Kako si krojiš tako ti je.

[MrsGahan]

Živim u njemačkoj i nebi rekla da se njemci više smiju, ali puno manje dramatiziraju i puno manje se brigaju o problemima iz susjedstva. S time su opušteniji i možda nisu veseli ali nisu ni nesretni i zivu u danas a ne u 45' 91' ili pod vladom Sanadera, Milanović ili slično. Bave se manje politikom i pogotovo se zbog toga ne svađaju sa drugima. A niti znaju koliko kolega kraj njih za slični ili isti ili lakši posao zarađuje.

[Michael Collins]

Ja uopće ne vidim neku razliku na licima ljudi u Italiji, Hrvatskoj, Srbiji ili recimo u Njemačkoj ili Madžarskoj.

Dajte ljudi, ovo je smiješno, sada će biti da ni nebo nije kod nas plavo.

[InterMezzo]

Michael Collins kaže:

Dajte ljudi, ovo je smiješno, sada će biti da ni nebo nije kod nas plavo.

Ma u Hrvatskoj je nasmijano nebo!

[Metal]

Evo i kod mene se baš nešto iskezilo...

[MoranaZg]

Michael Collins kaže:

Ja uopće ne vidim neku razliku na licima ljudi u Italiji, Hrvatskoj, Srbiji ili recimo u Njemačkoj ili Madžarskoj.

Dajte ljudi, ovo je smiješno, sada će biti da ni nebo nije kod nas plavo.

Nostalgija čini prošlo vrijeme boljim nego što je bilo. Nekima je bilo bolje za vrijeme Jugoslavije, nekima nije. Ista situacija je i danas .Nitko ne dovodi u pitanje to da je situacija u Hrvatskoj teška, ali stvarno mislim da mi Hrvati neki put previše dramatiziramo.

[Sforza Aspang]

RayBan kaže:

Takvi smo kakvi smo

Sent from my LG-H960 using Tapatalk

Zašto smo takvi?

[Zrakomlatski]

U Srbijetini (koja je u losijem ekonomskom,socijalnom,politickom stanju nego Hrvatska) osmeh sa lica nije nestao,narocito kod mladjih ljudi...mladi se non- stop cimaju,smeju,zezaju,stalno neko nesto provaljuje...mada vidim i kod starijih stalno je prisutna zelja za nekim cerekanjem i smejanjem..........prosto neverovatno,ali tako je.....

E sad da li su svi ti osmesi,cerekanja itd,itd, samo neke "maske" a vecina ljudi u sebi krije neka mnogo tuznija i mracnija osecanja,ne znam....a nekada mi tako izgleda....

Mozda Srbi postaju kao neki narodi Afrike,Juzne Amerike,tj sto su siromasniji i manje obrazovani (da ne kazem priprostiji) oni se vise smeju i srecniji su........jos kada imaju da gledaju reality programe,ihaaj,njihovoj sreci nema kraja....

[nasmijanonebo]

InterMezzo kaže:

Ma u Hrvatskoj je nasmijano nebo!

[arizin]

Dajte kakve su ovo glupe teme, šta ste mjerili koliko se tko smije?? Na koji način u kojim gradovima?
Nekad osmijeh nema veze sa našim raspoloženjem, meni je najgore kada se nađem u nekoj krizi i moram pred drugima glumit da sam sretan i smijati se, a iznutra te izjedaju problemi.

Mi smo općenito takav narod koji nije baš da se smije od uha do uha, međutim što se mentaliteta tićče,zafrkancije i ostatak to nam ne fali.U odnosu na neke druge narode u Europi mi smo za njih "Švicarska" po tome pitanju.

Možda najveći problem stvaraju mediji sa svakodnevnim bombandiranjem lošim vijestima i svime ostalim.Ta depresija dobrim djelom dolazi od tamo i zatupljujućim sadržajem koji nam se pruža u raznim Big brotherima i ostalome.

Evo baš o Zg-u kad neki stranac se izgubi i nešto pita, pa gledam ja i ljudi oko mene se pretrgamo na sve moguće načine da objasnimo, nekad idemo i pokažemo put i sve ostalo.Malo pitajte kako je po Francuskoj, nitko s vama neće na engleskom pričat i kad ste u nekom hotelu, a ne da vam po ulici objašnjava.

Općenito, jesmo dobronamjerni i volimo pomoći kako drugima tako i svom narodu to smo često puta vidjeli iako nemamo puno uvijek se nađe kada treba, međutim rekao bih da nama osmijeh nikad nije bio znak našeg raspoloženja.Takvi smo kakvi jesmo, dobar dio je napravila tehnologija pa svi buljimo u te mobitele i listamo te iste medije i facebook koji imaju više dramatičnih vijesti nego dobrih.

[njami njami]

ljudi su u jugoslaviji bili manje obrazovani, manje su i mislili o mnogim stvarima pa sa tim ide i osmijeh, može pitanje zašto se u prošloj državi puno više bolo čakijama, razbijalo glavu kočevima i kamenjima, a žene vezale jularom u štali kao krave isprebijane na mrtvo ime, toga danas ima jako manje. kod nas je jedan susjed u onoj jugi sa osmjehom tukao ženu i iživljavao se u svom mačo svjetu, pa ako se i taj osmjeh računa :klap:

[Mc Ozy]

twistdrum kaže:

Vicevi su iskakali ne na dnevnoj bazi nego na "satnoj"

i tada je netko kometirao - sve je dobro dok ima - viceva
danas se prepičavaju stari vicevi

Ne samo to, nego je izašao i posljednji vic, nema više. Zašto?

Mali Ivica je maturirao,
Plavuša se ofarbala,
Fata je udovica !

Zašto nema osmjeha? Hrvatima se dogodilo nešto najstrašnije moguće:

1. Imali pa nemaju.
2. Izgubili nadu.

[InterMezzo]

Koliko sam vidio po svijetu, nasmijanost ljudi i materijalna bogatstva, ne moraju biti povezani. Po dobrano namučenim, siromašnim zemljama trećeg svijeta, viđao sam najsretnije, najnasmijanije ljude. Kambodža, Filipini, Senegal i sl. - djeca s osmjehom od uha do uha, a jedva imaju šta za jesti. Pak u Kaliforniji, milijuneri s kućama i nekoliko skupih automobila, ali namrgođeni non stop. U Švicarskoj sam vidio nekaj slično.