Jeste li ikada požalili što ste se razveli?

[ex anais]

Nighttrain kaže:

Ja jesam. I ja sam se rastao iz hira jer sam mislio da ce mi s nekim drugim biti bolje. Na kraju je ispalo jos i gore nego sto sam imao u braku. Sad sam sam ko pes i vidim da sam pogrijesio.

Pa rastajati se zbog nekog drugog osim sebe nikad nije pametna ideja. Em se stavlja teret na stranu zbog koje si se razveo kao da je dužna biti s tobom jer si napravio žrtvu zbog nje, a ne zbog sebe, em pokazuje da osoba nije sposobna biti sama. Nijedno ne može biti temelj kvalitetne veze.
I onda se osoba može jedino nadati da će ga ostavljena strana primiti nazad jer je bez nje izgubljen. Ali to nije karakteristika partnerstva, ne ravnopravnog, to je karakteristika nezdrave simbioze gdje jedna strana brine o drugoj nesposobnoj.

[miffy13]

Don`t cry kaže:

naslov sve govori pa pišite

Naime, ja se bojim da je ovo što osjećam zadnjih par godina neki moj hir ili kriza srednjih godina pa se bojim prekinuti brak tj. to nešto što je više šuplje nego cijelo.
Već me neki znaju s drugih tema jer razvlačim sve to skupa kao žvaku pa bi mi stvarno dobro došlo par stvarnih iskustava

nisam pozalila, ustvari mi je pao kamen sa srca kad je rekao da odlazi. jedino sam se ponekad pitala da li bi sad bila sretna da smo sprijecili na vrijeme raspad sistema. raspad se desavao tiho i mic po mic....na kraju nije bilo nikakve sanse za povratkom. u proslom braku sam imala vecu komociju i laksi zivot nego sad. i vrlo sigurnu buducnost, financijsku stabilnost ustvari.
bilo me strah da li cu nakon jednog kraha moci s nekim drugim funkcionirati kak spada i dal cu imati dovoljno strpljenja, tolerancije i ljubavi s obzirom da sam na neki nacin odabrala tezi put. nakon razvoda se pletes s tim bivsim oko vidjanja s djecom, oko alimentacije, oko godisnjih odmora. novaca je manje. onda takav polupotrgan trebas s nekim novim nac neki balans sto mozda i nije najlakse. al se moze.

[harpy]

ex anais kaže:

Pa rastajati se zbog nekog drugog osim sebe nikad nije pametna ideja. Em se stavlja teret na stranu zbog koje si se razveo kao da je dužna biti s tobom jer si napravio žrtvu zbog nje, a ne zbog sebe, em pokazuje da osoba nije sposobna biti sama. Nijedno ne može biti temelj kvalitetne veze.
I onda se osoba može jedino nadati da će ga ostavljena strana primiti nazad jer je bez nje izgubljen. Ali to nije karakteristika partnerstva, ne ravnopravnog, to je karakteristika nezdrave simbioze gdje jedna strana brine o drugoj nesposobnoj.

Potpis na svaku riječ.
Uz dodatak da se nova osoba predivno osjeća u odnosu s nekim tko nije sposoban bit sam duže od dva sata dnevno, pa non stop cvili za propalim brakom gdje mu se netko ipak stalno motao po kući i postaje ti jasno da je s tobom samo zato što ga ostavljena strana nije primila natrag, ali naravno tvrdi da nije to razlog, nego tvoje nesavršenstvo

[hardy]

harpy kaže:

Potpis na svaku riječ.
Uz dodatak da se nova osoba predivno osjeća u odnosu s nekim tko nije sposoban bit sam duže od dva sata dnevno, pa non stop cvili za propalim brakom gdje mu se netko iicapak stalno motao po kući i postaje ti jasno da je s tobom samo zato što ga ostavljena strana nije primila natrag, ali naravno tvrdi da nije to razlog, nego tvoje nesavršenstvo

To su tzv. "piškili bi...kakili bi"slučajevi gdje jedino oni nisu krivi za ništa.
Divotica

[Don`t cry]

Nighttrain kaže:

Ja jesam. I ja sam se rastao iz hira jer sam mislio da ce mi s nekim drugim biti bolje. Na kraju je ispalo jos i gore nego sto sam imao u braku. Sad sam sam ko pes i vidim da sam pogrijesio.
Tebi ce vjerojatno biti lakse jer ce djeca ostati s tobom i neces se svako jutro buditi sama i gledati u zid.
To mi najvise fali.
Godinu dana ima kako sam odselio i nikako se naviknuti na ovakav zivot. Znam da bih se morao pomaknuti ali jednostavno ne ide. Od te rastave jedino imam alimentaciju i racun za shrinka.

Kad sam osvijestila da se trebam razvesti zbog sebe, onda je to po mom ono što je prava odluka (barem trenutno, tko zna, možda se predomislim - opet ).

Najgore je biti ovisnik o drugima.. da te drugi vode kroz život..svi moramo odrasti kad tad ili ćemo biti na milost i nemilost tuđim raspoloženjima i odlukama.

Što nije bolje stati iza svojih vlastitih odluka, bile one loše ili dobre? Pregristi i ići dalje pa i kad vidimo da smo krivo odlučili, uzeti uzde svog života u vlastite ruke n stuff i napraviti od onoga što imamo nešto dobro?

[harpy]

Don`t cry kaže:

Najgore je biti ovisnik o drugima.. da te drugi vode kroz život..svi moramo odrasti kad tad ili ćemo biti na milost i nemilost tuđim raspoloženjima i odlukama.

Što nije bolje stati iza svojih vlastitih odluka, bile one loše ili dobre? Pregristi i ići dalje pa i kad vidimo da smo krivo odlučili, uzeti uzde svog života u vlastite ruke n stuff i napraviti od onoga što imamo nešto dobro?

Neki ne odrastu nikada, a uzimanje svog života u svoje ruke je za nedorasle kao da djetetu od 5 godina daš da vodi nuklearku. I ako takvi u trenutku nadahnuća naprave korak van svog malog kruga u kojem je sve poznato i unaprijed određeno, nastaje krš i lom i kolateralne žrtve na sve strane.
Bottom line je, ako nisi sposoban pojmit da se nakon razvoda puno toga mijenja i nije odjednom sve med i mlijeko, a ti se s promjenama nisi sposoban nositi, ostani gdje jesi, za svoje dobro i svih oko tebe.

[Don`t cry]

harpy kaže:

Neki ne odrastu nikada, a uzimanje svog života u svoje ruke je za nedorasle kao da djetetu od 5 godina daš da vodi nuklearku. I ako takvi u trenutku nadahnuća naprave korak van svog malog kruga u kojem je sve poznato i unaprijed određeno, nastaje krš i lom i kolateralne žrtve na sve strane.
Bottom line je, ako nisi sposoban pojmit da se nakon razvoda puno toga mijenja i nije odjednom sve med i mlijeko, a ti se s promjenama nisi sposoban nositi, ostani gdje jesi, za svoje dobro i svih oko tebe.

mislim da ovo opisuje onaj osjećaj straha kod odlučivanja razvesti se ili ne

[harpy]

Don`t cry kaže:

mislim da ovo opisuje onaj osjećaj straha kod odlučivanja razvesti se ili ne

A, ne znam.
Kod mene to nije bio slučaj.
Ja sam bila u strahu od reakcije staraca, da ne bi na neki način utjecali na dijete, u smislu da "izopće" mene što sam se usudila napraviti nešto što se u njihovom okruženju i mindsetu ne radi, što bi mali naravno skužio, da ne bi dijete patilo i takve stvari.
Na kraju se to, nakon početnog šoka i cirkusa, relativno brzo sredilo, pa mi je i nošenje sa svim ostalim promjenama bilo odmah puno lakše, jer sam se tog psihološkog tereta riješila.
Nisam nikada bila u nedoumici zbog same sebe i toga kako ću se snaći sama

[Don`t cry]

harpy kaže:

A, ne znam.
Kod mene to nije bio slučaj.
Ja sam bila u strahu od reakcije staraca, da ne bi na neki način utjecali na dijete, u smislu da "izopće" mene što sam se usudila napraviti nešto što se u njihovom okruženju i mindsetu ne radi, što bi mali naravno skužio, da ne bi dijete patilo i takve stvari.
Na kraju se to, nakon početnog šoka i cirkusa, relativno brzo sredilo, pa mi je i nošenje sa svim ostalim promjenama bilo odmah puno lakše, jer sam se tog psihološkog tereta riješila.
Nisam nikada bila u nedoumici zbog same sebe i toga kako ću se snaći sama

ne bojim se ja za sebe, nikad :mah:
mene je strah uvijek bilo kako će djeca to prihvatiti i kako će se snaći u novoj situaciji, ono, ne želim im stvarati stres ako ja još malo mogu trpjeti u lošem braku i sl, u tom smislu je kod mene bilo, da neću moći podnijeti da sam svojoj djeci priuštila bol i traumu - ta vrsta straha, ne želim ih traumatizirati.
ta rečenica obuhvaća širu sliku i svašta može obuhvatiti

[Nighttrain]

ex anais kaže:

Pa rastajati se zbog nekog drugog osim sebe nikad nije pametna ideja. Em se stavlja teret na stranu zbog koje si se razveo kao da je dužna biti s tobom jer si napravio žrtvu zbog nje, a ne zbog sebe, em pokazuje da osoba nije sposobna biti sama. Nijedno ne može biti temelj kvalitetne veze.
I onda se osoba može jedino nadati da će ga ostavljena strana primiti nazad jer je bez nje izgubljen. Ali to nije karakteristika partnerstva, ne ravnopravnog, to je karakteristika nezdrave simbioze gdje jedna strana brine o drugoj nesposobnoj.

A gdje sam ja to napisao? Ja to nisam rekao. Niti to mislim.

[harpy]

Don`t cry kaže:

ne bojim se ja za sebe, nikad :mah:
mene je strah uvijek bilo kako će djeca to prihvatiti i kako će se snaći u novoj situaciji, ono, ne želim im stvarati stres ako ja još malo mogu trpjeti u lošem braku i sl, u tom smislu je kod mene bilo, da neću moći podnijeti da sam svojoj djeci priuštila bol i traumu - ta vrsta straha, ne želim ih traumatizirati.
ta rečenica obuhvaća širu sliku i svašta može obuhvatiti

Na to mi je teško odgovoriti.
Nisu sva djeca ista, ovisi i o godinama i o karakteru djeteta kako će to doživjeti, s nekima treba manje, s nekima više razgovarati i objašnjavati u skladu s uzrastom, neke će drugi roditelj okretati protiv onoga koji je zatražio razvod, neka djeca mogu potpasti pod takav utjecaj, neka ne, iako sam uvjerana da u načelu djeca nisu glupa i vide tko je zapravo kakav.
Na oba roditelja je da djeci objasne da se ništa tragično nije dogodilo, pa ako su oba toga svjesna i tako se postave, i djeca će sve to normalnije podnijeti.
Naravno, na kraju je samo na tebi da procijeniš je li kompletna slika bolja ako ti ipak ostaneš u mrtvom ili polumrtvom braku jer te to ne pritišće toliko da bi djeca bila izložena tvojoj bezvoljnosti i tuzi ili svađama i vrijeđanjima ili da ipak odeš.
Nitko to sa strane ne može znati.

[hardy]

Don`t cry kaže:

ne bojim se ja za sebe, nikad :mah:
mene je strah uvijek bilo kako će djeca to prihvatiti i kako će se snaći u novoj situaciji, ono, ne želim im stvarati stres ako ja još malo mogu trpjeti u lošem braku i sl, u tom smislu je kod mene bilo, da neću moći podnijeti da sam svojoj djeci priuštila bol i traumu - ta vrsta straha, ne želim ih traumatizirati.
ta rečenica obuhvaća širu sliku i svašta može obuhvatiti

To bi ti bilo onako...od dva zla, ti biraš manje...
No, nema ti pravila i niti pravog savjeta za te stvari....možda baš to tvoje "trpljenje" bude još veća trauma na kraju za tvoju djecu...to ne možeš znati.
Ja znam da bih bila dala sve na svijetu u jednom trenutku moga djetinjstva da je moja majka prestala "trpjeti" i da su se razveli. Ovako sam se naslušala i nagledala skupa sa sestrom svega i svačega....a najviše njenog nezadovoljstva i neispunjenosti kao žene(supruge). Kao majka je bila ispunjena, no kao žena nikad...i evo umrla je nedavno..."otrpjela" za mir u kući...mah
Ako se ne osjećaš dobro u tom braku...ako misliš da će ti sloboda donijeti duševni mir...to će tvoja djeca shvatiti...možda odmah, možda sa vremenom...ali vjeruj mi...djeca vole kad im se majke smiju

[harpy]

harderfaster kaže:

To bi ti bilo onako...od dva zla, ti biraš manje...
No, nema ti pravila i niti pravog savjeta za te stvari....možda baš to tvoje "trpljenje" bude još veća trauma na kraju za tvoju djecu...to ne možeš znati.
Ja znam da bih bila dala sve na svijetu u jednom trenutku moga djetinjstva da je moja majka prestala "trpjeti" i da su se razveli. Ovako sam se naslušala i nagledala skupa sa sestrom svega i svačega....a najviše njenog nezadovoljstva i neispunjenosti kao žene(supruge). Kao majka je bila ispunjena, no kao žena nikad...i evo umrla je nedavno..."otrpjela" za mir u kući...mah
Ako se ne osjećaš dobro u tom braku...ako misliš da će ti sloboda donijeti duševni mir...to će tvoja djeca shvatiti...možda odmah, možda sa vremenom...ali vjeruj mi...djeca vole kad im se majke smiju

Tako nekako.
I ja sam bila dijete roditelja koji su se svađali i sjećam se da su me te svađe užasno pogađale i živcirale, grizla sam nokte i svaki dan na povratku iz škole strepila na koju dramu ću doma naići.
Ni mojoj staroj nije padalo na kraj pameti da se rastane jer je smatrala da ona sama sa dvoje djece ne može ni fizički ni psihički.
Bila je od onih koje su non stop prisutne fizički, ali duhom nikada.
I zbog tog svog nezadovoljstva bila je majka koja se djecom nije uopće bavila, iako nam materijalno nikada ništa nije falilo, ručak je uvijek bio skuhan itd., ali nikakve bliskosti ni provođenja vremena s nama nije bilo, ona je stalno sjedila u svojoj sobi, brat i ja u svojoj i jedine rečenice kojih se sjećam iz djetinjstva bile su Što je bilo u školi i Odi u sobu učit.

[Nighttrain]

Don`t cry kaže:

Kad sam osvijestila da se trebam razvesti zbog sebe, onda je to po mom ono što je prava odluka (barem trenutno, tko zna, možda se predomislim - opet ).

Najgore je biti ovisnik o drugima.. da te drugi vode kroz život..svi moramo odrasti kad tad ili ćemo biti na milost i nemilost tuđim raspoloženjima i odlukama.

Što nije bolje stati iza svojih vlastitih odluka, bile one loše ili dobre? Pregristi i ići dalje pa i kad vidimo da smo krivo odlučili, uzeti uzde svog života u vlastite ruke n stuff i napraviti od onoga što imamo nešto dobro?

Nemoj se ljutiti ali ja mislim da ti nisi ništa osvjestila.
Očito još nisi spremna jer da jesi onda ne bi napisala da postoji mogućnost da se predomisliš, opet
I to je u redu, nije to ništa strašno. Polako, sve će to leći na svoje mjesto.

[Don`t cry]

Nighttrain kaže:

Nemoj se ljutiti ali ja mislim da ti nisi ništa osvjestila.
Očito još nisi spremna jer da jesi onda ne bi napisala da postoji mogućnost da se predomisliš, opet
I to je u redu, nije to ništa strašno. Polako, sve će to leći na svoje mjesto.

ne ljutim se ja na nikoga. što više savjeta i pogleda sa strane, to bolje

a ovo što sam napisala, napisala sam zato što ja već dugo o tome razmišljam, a ništa ne poduzimam i ne bi me čudilo da opet otrpim za "viši" cilj

[Valissa]

Nikad nisam požalila i ne vjerujem da hoću, jer prošlo je već dosta vremena, a često ga susrećem jer dolazi po dijete.
Ako i zbog čega žalim, to je što sam/smo dijete predugo izlagali toj atmosferi tihe mise i pokore s izbojima nervoze i netrpeljivosti, a sve zbog vanjskog dojma da smo über par.

[-honey-]

Don`t cry kaže:

ne bojim se ja za sebe, nikad :mah:
mene je strah uvijek bilo kako će djeca to prihvatiti i kako će se snaći u novoj situaciji, ono, ne želim im stvarati stres ako ja još malo mogu trpjeti u lošem braku

Brak je zajednica muškarca i žene, razvodom vi više niste muž i žena, i to s djecom nema veze, osim ako se bojiš da bi ti se kao nažalost mnogi, muž razvodom od tebe "razveo" i od djece

[majica_2008]

nisam požalila niti sekunde...niti tad niti sad par mjeseci nakon toga....niti ću ikad

[PureNitro]

ex anais kaže:

Pa rastajati se zbog nekog drugog osim sebe nikad nije pametna ideja. Em se stavlja teret na stranu zbog koje si se razveo kao da je dužna biti s tobom jer si napravio žrtvu zbog nje, a ne zbog sebe, em pokazuje da osoba nije sposobna biti sama. Nijedno ne može biti temelj kvalitetne veze.
I onda se osoba može jedino nadati da će ga ostavljena strana primiti nazad jer je bez nje izgubljen. Ali to nije karakteristika partnerstva, ne ravnopravnog, to je karakteristika nezdrave simbioze gdje jedna strana brine o drugoj nesposobnoj.

Da a pogotovo rastati se zbog nekog drugog koji je u fazi rastave zapravo sama zbog sebe. također je recept koji obično dobro ne završi.

Evo da podjelim sa vama neki dan gledam ja u trgovini žena sa 4vero djece 2 je iz 1og braka 1 iz drugog braka i bebač iz 3ćeg. I 3 muža u trgovini 1 novi i 2 exa 1ex slučajno se zatekao novi sretno oženjeni sa novom suprugom a drugi ex ih prati. Mislim da svi žive u krugu od km. I koliko znam svi su u nekom sudskom sporu međusobno.
A da bar žena nekak izgleda.. pa shvatio bi.
Ili ima neke skriviene moći??

Ali velika je trgovina tako da... Ma to je sve danas normalno.

[ex anais]

PureNitro kaže:

Da a pogotovo rastati se zbog nekog drugog koji je u fazi rastave zapravo sama zbog sebe. također je recept koji obično dobro ne završi.

Nisam razumjela što hoćeš reći.

Osim ono što sam već rekla, da nije dobro rastati se zbog nekog drugog.