Depresija - opća tema

[GiRL]

Senadica kaže:

Imala sam strasnu noc,prisilne crne misli koje
nisam imala preko godinu,sva sam drhtala cijelu noc.
Uzasno,evo jos sam lose,ovo je ko grom iz vedra neba...smrc,smrc.

A micica...

Jesi zvala psihića, kaj veli? Psihoterapija opet, malo češće kontrole, veće doze lijekova, privremeno?

Imam i ja ponekad blage napade panike i anksioznosti, ali samu sebe smirujem, sugeriram si da je to blago, privremeno, i da će proći, jebi ga, tijelo pamti traumu i tako reagira s vremena na vrijeme, netko ima panični, netko opsesivne misli i prisilne radnje...

[Senadica]

A joj hvala vam na podrsci,bas ste mi dobre,volim
cutu vase savjete.
Neznam nisam na prekretnici Dorothea,imam
divnog muza,zdravu petogodisnju djevojcicu koja
je moj zivot,stambeno obezbjedjena,i cak nisam u kreditu.
Malo nas moje lijecenje fiancijski guli ,jer sam ja nezaposlena,
ali nista strasno,mozemo to podnijeti.
A da vrijeme optuzujem,to redovno.
Nekako mi lakse prihvatiti da je to samo do vremena,
a naravno da vrijeme utice na mene jer negdje duboko u sebi
jos sam nesigurna i nestabilna.
Ali bilo je i gore,pa valjda i ovo prodje,ali mi je cudno sto je tako jakog inteziteta
bas kao prvi puta.
A psihica nisam zvala,sacekat cu par dana,pa ne dize mi se panika odmah,
mislim se proci ce.
U vela sam si xanax ujutro i uvece po 0,25mgmpa vidjet cu,on mi je
to preporucio u krizama.
Ajde valjda nocas odspavam,i prestane mozak raditi sto na sat,a i srce tako jako
lupati.
I samo da znato kako mi je sada nevazno sto se malo jace znojim.
Poz.....

[dorothea]

Senadica kaže:

E mogli bi jedan obrisati,jer ja ne mogu....
A nemam pojma kako su se nasla dva .

Kakvo je stanje danas kod tebe?
Da li se bolje osjecas?
U mom ratu nista novo da mi pada na pamet da mu idem doma i izvucem ga za kosu van da malo osjeti zrak, prirodu i ljude... samo visi na netu satima i satima...

[Senadica]

dorothea kaže:

Kakvo je stanje danas kod tebe?
Da li se bolje osjecas?
U mom ratu nista novo da mi pada na pamet da mu idem doma i izvucem ga za kosu van da malo osjeti zrak, prirodu i ljude... samo visi na netu satima i satima...

Danas sam nesto bolja,i bit ce to
bolje garant.
Ali draga ja sam ti godinu i pol na terapiji,a jako dugo sam trazila
odgovarajucu terapiju,pa cekala da prodjeluje.
Ovo bi trebala biti samo jedna kriza,jer sam neko vrijeme dobro.
A sto se tice tvog problema,mogu ti reci i da mu das malo vremena,
mislim da ga ne forsiras,da mu das prostora.
A pokusaj ga nagovoriti na psihoterapiju ako je moguce.
Pozz...

[sinisa1975]

pozz,mogu li 'upasti'?
senadica, bas mi je zao da te copilo. mozes li igdje pronaci uzrok ili triger tom napadu, tako iznenada...kad se sve cinilo nekako okej. inace citam tvoje postove ovdje na ovoj temi, i nekako su djelovali pozitivno na mene. skupljam po malo snage za krenuti. to sto pises da je sve krenulo na bolje sa terapijama, sama jos tu snagu nisam skupila, ali iz nekih svojih razloga. spominjes kako si u najgorim krizama zeljela ostaviti muza, ili da on tebe ostavi- identicno trenutno od mene. da ne bude sve tako jednostavno ispreplicu se jos tristo drugih stvari i cinjenica od koji je zivot u ovoj mojoj obitelji jos gorci..
(i da, zanemarite nick- ja sam feminum)
dorothea, sve sto spominjes vezano za svog partnera (muza?) vjerujem da ti strasno tesko pada i vjerujem da trosis enormne kolicine energije u takvoj zajednici. lagala bi kad bi rekla da razumijem (mogu pretpostavljat), ali istina je da razumijem tvog muza. na srecu njegovu ima kraj sebe emocionalno advanced partnericu sto za sebe ne mogu reci. moj partner je na 'orangutanskoj' razini kako se pokazalo. depresivac koristi masku 'za van' u situacijama kad je okruzenje nepoznato, veci broj ljudi, drustvo, ili CAK oni (pojedinci) koje on zeli 'zastititi' od saznanja da mu se nesto lose dogada (ja ovaj model recimo imam prema svojoj mami, misija u tome mi je zastititi nju od sveg loseg u mom zivotu, samo da ne bi bila nesretna, jer vec je dovoljno propatila...i tako od nje krijem). pred drugim takoder stavljam masku, jer to nisu recimo bliske osobe koja ja smatram odabranim da im povjeravam svoju intimu, probleme i tugu. ovaj model super sluzi za zaobici SVA PITANJA koja mrzim iz dna duse! kad se najgore osjecam, ono sta mi najmanje treba je ispitavanja! ne pitaj nista! ne trazi da objasnjavam! ne ispituj i pusti me! samo zelim bjeg u osamu. i zato stavljam 'veselu' masku- vjesto tada zaobilazeci pitanja koja ne zelim. jos da napomenem da su kod mene ove 'maske' kratkotrajne- tj ne mogu ih odigrati dulje od nekoliko sati, dulje od dana nikako, dakle tada se rapidno vraca 'dobro staro us*ano' raspolozenje, cesto sa jos mrvicom vecom tendencijom prema DOLJE. kao da me potrosi jos vise ta gluma i maska. trosim se doslovno o tog i zamisljam da se blizi trenutak kada cu pred cijelim svijetom ostati 'gola' i da ce mi pisati SVE na celu, jer vise necu imati snage
moj muz to tumaci kao prenemaganja, glumatanja... a ja, kao i obicno, nemam volje niti snage nista objasnjavati. zavucem se u svoju mrakacu. i tamo sam sama sa svojom tugom, napokon...kad svi ti isti ljudi odu.
dorothea, mozda iz ovog mozes ista vise dokuciti o svom muzu. mozda tebe iz ljubav, zeli zastittiti od svojih s*anja i zato suti. a vrlo vjerovatno je da nema upavo te snage niti volje za pricanje.
njavise od sveg tugujem zbog onog sto sam otkrila kroz svoju depresiju, a to je da me je izdao bas onaj za kog sam mislila da ce biti moj stup oslonac. na moju zalost shvatila sam da nemam muza koji se sa takvom situacijom moze nositi, za to nema kapaciteta, volje a niti ljubavi. on je bio ZADNJI ( od svih meni bliskih ljudi) koji je shvatio sta se dogada, i tada sve lijepo zacinio- zabavljao se sa ljubavnicom. sada pise po forumu (skuzila sam ga) postove tipa 'kako prepoznati glumce depresivce', 'sto je prava depresija', 'cime ja zasluzujem histeriju', 'kako da mi zena oprosti preljub', itd muka mi je

nije mu nikako jasno zasto mi JOS nismo razvedeni opet iz razloga jer ne kuzi 'stvari'. nekoliko puta sam naisla na savjet da nije dobro donositi velike odluke za 'vladavine depresije'. bojim se upravo toga, jer vise nisam ni sama sigurna koji osjecaji su Stvarni a kojima kumuje depresija. zelim prvo srediti sebe i sve sto mi je na srcu ( a toliko mrznje mi je na srcu)- a zatim cu rjesavati bracne probleme. trenutno imam frontu na drugom polju, i bitka o propasti/ozivljavanju braka me uopce ne zanima. u ovakvom stanju za nju nemam niti snage.

fizicki i svakodnevno mi najteze pada briga za djecu. uvijek sam u tome bila sama i sada sam- ali ovakva nemam snage. ne mogu. djeca cekaju da ja ustanem....a ja..NE MOGU!!!!!!to mi je najstrasnije od svega...a niti ne pomisljam kako to nekome objasniti...zvuci strasno i odvratno...i sramim se toga da nemam snage presvuci djecu iz pidame u normalnu odjecu, a kamo li sta drugo...sramin se svega sto mi se desava

zelim samo naci nacin da iscupam to zlo iz sebe i postanem ponovo JA

[ray of light]

sinišica, žena....razumijem tvoju strašnu patnju...nemam djece, ali mogu razumjeti osjećaj srama koji je nepotreban, ali je tu, prisutan. reci nam, liječiš li se? ako da, na koji način?
ti si na sebe stavila sav teret ovoga svijeta...dala si se u misiju zaštititi ljude koje voliš kratkotrajnim maskama...gle, moja je majka bolovala godinama od depresije i njoj nije bilo nimalo lako vidjeti isto ili slično kod kćeri...ja u sebi nisam imala snage čak ni za tih par sati maske...molim te, povjeri se majci ako je ona jedina kojoj bi se to mogla...zbog sebe i djece...a muž...dobro radiš što ga sad puštaš i ne donosiš brze odluke, i za to će doći vrijeme...ti moraš krenuti na psihoterapije i dobiti adekvatan ad, a to je tek početak, ali je početak prema boljem...uopće se ne ustručavaj ovdje pisati, možeš i na pm, znamo mi kakva je to boleština, nažalost

[Senadica]

Sinisa draga,to strasno zvuci da bi
cudom prestalo,i tesko je da se sama sa tim nosis.
Rej je u pravu povjeri se majci,meni je mija mama bila najveca podrska.
Znala sam kao dijete sjediti joj u narucju po sat vremena i plakati.
Imala sam uza se i sestru.
U muzu sam imala podrsku ali neku tihu,nije govorio da sam glumica i slicno,
ali nije ni znao sto reci,a meni je bilo dovoljno da sjedne pored mene i jako me zagrli.
A bilo je tu svakakvih osjecaja,da ga bas i ne volim i slicnih.
Ali ponekada sam mislila da ne volim dovoljno ni svoju kcerkicu sto je nemoguce,
zato znam da je depresija vladala i mojim osjecajima.
Zato draga,bori se za sebe ,odi ljecniku,trazi pomoc.
Ona postoji,moze biti bolje.
Krize ce kod mene valjda postojati cijeli zivot,to me zalosti.
Ali vrijedi se boriti zbog ljepih trenutaka,jer njih ima vise.
Nedaj se draga,ne predaji se i pisi,pisi sve sto nemas kome reci,
tu smo da ti pomognemo,meni su ovi ljudi ovdje puno pomogli.
Pozzzzz....

[dorothea]

Sinisa, draga moja, upravo si opisala njegova stanja, tako da sam sad definitivno sigurna da je depresija u pitanju. Ne znam koji je bio tvoj okidac, i koliko to dugo traje i da li je uvijek istog intenziteta, ali kod njega je pocelo 03.07.09 i ovo je treci napad.
Da li si pokusavala da skupis snage i volje da se trgnes, da nadjes sebi neku zanimaciju, hobi, posao, nesto sto bi ti odvuklo paznju sa svega sto ti se desava?
Ja sam dosta stabilna, cvrsta, radim odgovoram posao i navikla sam da plivam sa ajkulama, ali me u svemu tome slomi moja nemoc. Osjecam se da sam zakazala i kao zena i kao partner i kao prijatelj. Ljuta sam na sebe sto ga ne mogu povuci iz tog ponora u koji je pao. Krivim sebe, sto sam cutala kad sam primjetila prve znake da se depresija vraca... Nikad nisam pomislila da je glumac, nikad nisam pomislila da tako trazi paznju, uvijek sam tu bila za njega i uz njega, progutala mnogo toga od njegovih rodjaka i prijatelja, jer su mi najbitnije osobe on i njegova mama za koju sam uvijek bila kcerka. Toliko sam ocajna da bi bila u stanju i da ga ostavim, ako sam ja ta koja ga cini nesretnim, ako ce on biti bolje. Svi su ga napustili, svi su se povukli kad je nestalo tate i para, jedino sam ja ostala uz njega, jer ga volim. Nije mi muz, ali kao da jeste, papir ne znaci nista za mene.
Boli me sto smatra da me ne zasluzuje, da postoji neko drugi ko ce mi dati ono sto mi on ne moze dati. Kao da ne shvata da ja ne zelim druge. Mislim da je totalno pao, kad smo bili na kuminom vjencanju i kad je vidio kako me posmatraju 2 lijecnika. Da je tu totalno palo njegovo samopouzdanje, da je shvatio da je on "los covjek koji nikoga ne moze usreciti", a da za mene ima nade, jer uvijek su mi se nabacivali decki koji su obrazovaniji od njega, sa dobrim poslom i cesto me je znao pitati sta sam ja vidjela na njemu.
Ja sam vidjela covjeka sa kojim mogu zivjeti u slozi, sa kojim mogu imati dom i djecu, sa kojim sam ravnopravna u svemu, koji je moj zivot, moja ljubav, moje sve...
Sorry, sto sigurno zvucim pateticno, ali ja placem... Sjedim u uredu i jecam kao kisna godina...

[sinisa1975]

dorothea, ne ljuti se na sebe zbog osjecaja bespomocnosti.
to sto cinis je puno. jako puno.
i sama zelja da ZELIS razumjeti- puno je.
koliko je samo ovdje postova iz kojih se vidi da ljudi jednostavno nemaju kapaciteta niti zelje razumjeti. svaki od njih zaboli me direkt u srce...
i jos zivot sa takvom osobom... ...mah...

javim se kad uhvatim vremena. pozdrav i hvala na toplim rijecima

[dorothea]

Hvala tebi. Ja sam ponovo pala u nadanjima. Pitam ga da se vidimo veceras i on nista ne odgovara, a to boli, i to jako boli... mislim da cu dici ruke od svega ili pasti na samo dno i ulogoriti mu se pred vratima kao malo stene koje trazi gospodara...

[Senadica]

Imala sam lijep dan,pun druzenja
smijeha i zabave.
I popodne me odjednom pocelo loviti
neko neraspolozenje,lose misli sam uporno ignonorala.
Ali tremoru,tuzi totalno losem raspolozenju se nisam
mogla oduprijeti.
Kako ,zasto, do kada?
Pokusavam ne plakati zbog svojih,a jako mi je tesko.
Rekli su svi da ce krize biti blaze,ali meni je jako tesko...........

[Senadica]

Pa diste svi,nijedne tople rijeci???????

[attention whore]

Ljudi trebam savjet! Idem na bolovanje na par dana jer se izrazito loše osjećam i psihički i tjelesno. Nisam rekla šta mi je već da idem na pretrage. Sad me strah da ću dobit otkaz kad mi vide dijagnozu inaće su zadovoljni jako samnom kao radnikom.Što vi mislite, kakva su vaša iskustva?

[magic potion]

attention whore kaže:

Ljudi trebam savjet! Idem na bolovanje na par dana jer se izrazito loše osjećam i psihički i tjelesno. Nisam rekla šta mi je već da idem na pretrage. Sad me strah da ću dobit otkaz kad mi vide dijagnozu inaće su zadovoljni jako samnom kao radnikom.Što vi mislite, kakva su vaša iskustva?

Pa mislim da nećeš dobiti otkaz, ali da će te čudno gledati, to svakako.
Nažalost, teško da se to može izbjeći.

[lamija]

ja kad sam išla na bolovanje jer mi je psihički bilo loše,dr.sam rekla da mi napiše drugu dijagnozu

[Senadica]

Pozzzz.....ja i dalje onako
nekako trpim,i previse razmisljam,
kopam da pronadjem okidac,ali nissss.
Zalosno kako se u momentu sve okrene.
A znam da ce proci,mora,i prije je prolazilo.
A ta cinjenica mi ne pomaze da se bolje osjecam.
A sada idem spavati sa nadom da se necu buditi,
i zeljom da nista ne sanjam.
Laku noc.

[attention whore]

lamija kaže:

ja kad sam išla na bolovanje jer mi je psihički bilo loše,dr.sam rekla da mi napiše drugu dijagnozu

mislim da ću to i ja napravit...dragi bože daj mi snage da to prevladam...

[ladybug24]

mislite li vi da sam ja u depresiji?
ako jesam onda to znači da unatoč tome godinama već funkcioniram. a nekim danima čak sasvim ok.
naravno, ne koristim ni 10% svojih potencijala i živim od danas do sutra, ali eto nekako živim.
sve mi je teško, evo danas mi je teško skuhati kavu. za sve mi treba ekstra napor i moram se natjerati da nešto napravim. onda opet kad sjednem pred komp., ne bih se dizala dok se opet ne natjeram. itd.

sva sam nekako umorna, a nemam baš konkretnog razloga. sve što radim, obavljam polovično, reda radi. imam dojam da meni za istu stvar treba 500% više truda, nego drugima.
najkreće rečeno, sve mi je teško.

[GiRL]

Senadica kaže:

Imala sam lijep dan,pun druzenja
smijeha i zabave.
I popodne me odjednom pocelo loviti
neko neraspolozenje,lose misli sam uporno ignonorala.
Ali tremoru,tuzi totalno losem raspolozenju se nisam
mogla oduprijeti.
Kako ,zasto, do kada?
Pokusavam ne plakati zbog svojih,a jako mi je tesko.
Rekli su svi da ce krize biti blaze,ali meni je jako tesko...........

A micek...

Ja bila bez neta za vikend, okružena patkama, a kad sam pokušala preko moba, nije me htio ulogirati na forum nikako.

Joj, ako te to kaj tješi, mene svaka 2-3 mjeseca opizdi blagi panični u tramvaju, čisto ono, da ne zaboravim, valjda, i kad se sjetim razrezanih podlaktica i šivanja bez anestezije, bude mi muka....

Tijelo pamti, to sam već rekla, nekome treba više da zaboravi, nekome manje, ali ovo naše se ne zaboravlja, nikada, toga moraš biti svjesna.

[GiRL]

ladybug24 kaže:

mislite li vi da sam ja u depresiji?
ako jesam onda to znači da unatoč tome godinama već funkcioniram. a nekim danima čak sasvim ok.
naravno, ne koristim ni 10% svojih potencijala i živim od danas do sutra, ali eto nekako živim.
sve mi je teško, evo danas mi je teško skuhati kavu. za sve mi treba ekstra napor i moram se natjerati da nešto napravim. onda opet kad sjednem pred komp., ne bih se dizala dok se opet ne natjeram. itd.

sva sam nekako umorna, a nemam baš konkretnog razloga. sve što radim, obavljam polovično, reda radi. imam dojam da meni za istu stvar treba 500% više truda, nego drugima.
najkreće rečeno, sve mi je teško.

Iz ovog generalnog opisa je teško zaključiti, imaš li neke od navedenih simptoma:

nesanicu ili pretjeranu potrebu za snom

drastičan gubitak na težini ili pak, debljanje

apatiju, osjećaj beznađa

osjećaj neugode u društvu

osjećaj srama i samokrivice za nešto kaj je nerealno

preuveličavanje svojih mana, bilo zbiljskih ili umišljenih

osjećaj da bi svima bilo bolje da te nema, planiranje istog, suicidalne ideje?