Neodlucna:-(

[-honey-]

tynsy kaže:

glup izgovor!

Što više ovo pratim, sve više mislim da je to samo izgovor, u nadi da ona neće tamo ići jer i "njegova veza" traje tjedan dana neprekidno, 6 mjeseci brutto na daljinu i koliko god se mi "koncentrirali" na autoričine postupke i razmišljanja, ipak mi je čudno da su se srele dvije baš toliko neozbiljne osobe koje bi u ovakvim okolnostima vukle takve besmislene poteze a oboje su roditelji s neuspjelim brakovima iza sebe
Njegovu priču ne znamo, al sve je moguće -recimo da je ona željela ići tamo, on tome nije bio sklon zbog prekratkog i nesadržajnog poznanstva, ona zapela pa se on išao izgovarati na ovakav način, ne slutivši da će je time staviti na ovakve muke jer je a priori za očekivati da se žena opredijeli za dijete a ne za muškarca. Ako je pak sve to istina a ne samo puki izgovor, opet je u ovim okolnostima jako neozbiljno, nepromišljeno i neodgovorno

Bilo kako bilo, mislim da autorica ipak treba stručnu pomoć psihologa ako već ne zbog sebe, onda sigurno zbog svoje djece.
Jer tu je cijelo vrijeme priča o nekoj velikoj ljubavi, kao da su tinejđeri, kao da se oboje nisu opekli, kao da žive u oblacima, a kad se prizemlje kaj onda? A odlučit se mora "pod hitno", ne kužim fakat zašto..

[Lord Byron]

Retra kaže:

Da li ti se u jednom jedinom momentu čitanja uvodnog posta ili bilo kojeg autoričinog komentara na temi učinilo da ista pokazuje barem minornu želju da povede curicu sa sobom?

Ni autorica (gle čuda, naprasno nestala) ni njezina dosadno mi je priča me ni najmanje ne zanimaju. Komentirao sam tvoje grozno viđenje djeteta kao vreće krumpira kojom se roditelji mogu nahitavati kako im se sprdne - a sve uime navodne bezgranične roditeljske ljubavi - s posebnim osvrtom na majčinsku.

Tvoj prijedlog majci da uzme dijete-školarca s kojim "po dogovoru s ocem" uopće ne živi, iščupa ga iz njegova okruženja, iz njegova života, i odvede ga u nekakvu Njemačku - jer ga, jel'te, voli i ne može bez njega (a ti kao majka znaš kako majka može voljeti), a malo se, jel'te, zaljubila - meni je odvratan znak potpunog nepoštivanja djeteta, njegova života, njegove pozicije.

Samo to.

[Emilia1]

pa evo da i ja nesto kazem..nisam nestala neg sam odustala od tog da ista pisem..zasto?zato sto svatko od vas ionako ima svoju viziju...i nebih rekla da ljudima pomazete s tim sto ih osuđujete,vrijeđate,mogla bih reci i stavljate u nizu klasu manje veijednosti..trebali bi krenuti s tim da svi imamo probleme i borimo se s njima kako znamo i umijemo..neki od vas su bili toliki drski da imenuju mene kao djete iz doma sa nedostatkom ljubavi i osobom koja je neskolovana i mogla bih cak rec neuka..ispocetka su me ljutili ti vasi komentari a sad,nemam sto da vam kazem il da nekog vrijeđam,te vase takve recenice i podcjenjivanje drugih ljudi puno govori o vama i o tome kakve ste osobe..hmm suzdrzat cu se,mislim da je shvaceno sto zelim reci..rekla sam svoj problem..
U vezi decka o kojem ovdje pricamo,vi ga zovete bez srca...bas ste uhh...nebih rekla da je bez srca..bdw da vam kazem njegovo djete ne zivi s njim...to sto on nije trenutno u financijskoj situaciji da moze sve nije nista lose..da odem u njemacku sad ovog trenutka s nekim tko pliva u novcima svejedno nebi bilo moguce odmah povest njih obadvoje..sin ide u vrtic za njeg nije problem..al sto napravit sa djetetom koje je veliko,ide u skolu i nezna njemacki jezik??...s vremenom bi se sredili..radili obadvoje..nasli veci stan..rjesavali usput sto stvari koje treba rjesit..jer nije to nista samo tako..problem je sto se tice curice ovaj,nemogu otic i vidat ju dva puta godisnje a kad ju s vremenom trazim bojim se dal bi ju mogla dobit sebi,dal bi ona htjela ici tamo itd..znaci nije problem u decku dal bi on htio da ona dode k nama,sve je to komplicirano...
Bilo kako bilo..ostajem u Hrvatskoj,ne idem nikuda..To je moja odluka..
MOLIM MODERATORA DA ZATVORI OVU TEMU.hvala

[Retra]

Lord Byron kaže:

Ni autorica (gle čuda, naprasno nestala) ni njezina dosadno mi je priča me ni najmanje ne zanimaju. Komentirao sam tvoje grozno viđenje djeteta kao vreće krumpira kojom se roditelji mogu nahitavati kako im se sprdne - a sve uime navodne bezgranične roditeljske ljubavi - s posebnim osvrtom na majčinsku.

Tvoj prijedlog majci da uzme dijete-školarca s kojim "po dogovoru s ocem" uopće ne živi, iščupa ga iz njegova okruženja, iz njegova života, i odvede ga u nekakvu Njemačku - jer ga, jel'te, voli i ne može bez njega (a ti kao majka znaš kako majka može voljeti), a malo se, jel'te, zaljubila - meni je odvratan znak potpunog nepoštivanja djeteta, njegova života, njegove pozicije.

Samo to.

Joj daj ne drami.
Mislim da je jasno zašto sam to napisala.

[higijeničarka]

Mene bi zbilja zanimao jedan savjet. Jedna savjet lišen svih sranja koje ste u stanju nabaciti.

Znači u ovoj konkretnoj situaciji....
Grozno je čupati dijete iz sredine. Je. Znači ona ne može seliti njemu i čupati svog malog iz sredine, malu pogotovo.
Grozno je oduzeti djetetu majku i oca. Znači, ona ne može otići od djevojčice, ne može uzeti djevojčicu, Njemac ne može doći ovdje i ostaviti svoju djevojčicu.

Nadalje, spočitava se seljenje nekome koga si viđao po tjedan dana. Ali ne mogu niti isprobati zajednički život bez da jedna strana doseli drugoj, a niti jedna strana to ne može zbog gore navedenih razloga.

Znači, rješenje je da oni romeojulijevski ustvrde kako im zla sudba nije namijenila da budu skupa i sa suzom u oku neka traže srodne duše prema mjestu stanovanja.

Je, situacija je usrana i niti jedno rješenje ne nudi instant savršenstvo. Međutim, ima li barem jednog scenarija koji nije potpuna katastrofa i koji dozvoljava da ovo dvoje ljudi nekako krene prema zajedničkoj sreći, a da putem ne učine zločine prestrašne?

Ima li itko bilo kakav savjet?

[jevgenija]

higijeničarka kaže:

Mene bi zbilja zanimao jedan savjet. Jedna savjet lišen svih sranja koje ste u stanju nabaciti.

Znači u ovoj konkretnoj situaciji....
Grozno je čupati dijete iz sredine. Je. Znači ona ne može seliti njemu i čupati svog malog iz sredine, malu pogotovo.
Grozno je oduzeti djetetu majku i oca. Znači, ona ne može otići od djevojčice, ne može uzeti djevojčicu, Njemac ne može doći ovdje i ostaviti svoju djevojčicu.

Nadalje, spočitava se seljenje nekome koga si viđao po tjedan dana. Ali ne mogu niti isprobati zajednički život bez da jedna strana doseli drugoj, a niti jedna strana to ne može zbog gore navedenih razloga.

Znači, rješenje je da oni romeojulijevski ustvrde kako im zla sudba nije namijenila da budu skupa i sa suzom u oku neka traže srodne duše prema mjestu stanovanja.

Je, situacija je usrana i niti jedno rješenje ne nudi instant savršenstvo. Međutim, ima li barem jednog scenarija koji nije potpuna katastrofa i koji dozvoljava da ovo dvoje ljudi nekako krene prema zajedničkoj sreći, a da putem ne učine zločine prestrašne?

Ima li itko bilo kakav savjet?

Počet radit na tome da im jedno mjesto stanovanja bude zajedničko, izuzetno pažljivo i prilično dugotrajno. Ne dugotrajno u smislu mjeseci, nego godina. I financijski se potkovati za prevaljivanje velikih udaljenosti u kratkom vremenu.

Primjer - s obzirom da njegova klinka ne živi s njim, on je taj koji bi trebao seliti. konkretan problem je činjenica da on nema novaca za putovanja kak mu se sprdne (primjerice dva do tri puta mjesečno da plati kartu sebi ili klinki da provedu nešto vremena zajedno kako ne bi izgubili osjećaj zajedništva) i pretpostavljam da nema neki posao na kojem bi si mogao dozvoliti toliko obiteljskog dopusta mjesečno. Rješenje tog problema bi bio da i on i ona svu zaradu koja ne odlazi na djecu i režije, utroše na njegovu ili prekvalifikaciju ili otvaranje firme u Hrvatskoj. Mislim, nije nemoguće, ali izuzetno dugo traje i zahtijeva golemo strpljenje i povjerenje. To je jedan od scenarija koji mi pada na pamet.

[BitchyWitch]

higijeničarka kaže:

Mene bi zbilja zanimao jedan savjet. Jedna savjet lišen svih sranja koje ste u stanju nabaciti.

Znači u ovoj konkretnoj situaciji....
Grozno je čupati dijete iz sredine. Je. Znači ona ne može seliti njemu i čupati svog malog iz sredine, malu pogotovo.
Grozno je oduzeti djetetu majku i oca. Znači, ona ne može otići od djevojčice, ne može uzeti djevojčicu, Njemac ne može doći ovdje i ostaviti svoju djevojčicu.

Nadalje, spočitava se seljenje nekome koga si viđao po tjedan dana. Ali ne mogu niti isprobati zajednički život bez da jedna strana doseli drugoj, a niti jedna strana to ne može zbog gore navedenih razloga.

Znači, rješenje je da oni romeojulijevski ustvrde kako im zla sudba nije namijenila da budu skupa i sa suzom u oku neka traže srodne duše prema mjestu stanovanja.

Je, situacija je usrana i niti jedno rješenje ne nudi instant savršenstvo. Međutim, ima li barem jednog scenarija koji nije potpuna katastrofa i koji dozvoljava da ovo dvoje ljudi nekako krene prema zajedničkoj sreći, a da putem ne učine zločine prestrašne?

Ima li itko bilo kakav savjet?

Savjet smo joj nudili svi da se ne srlja s odlukama nakon 6 mjeseci intezivnog druženja.
Neka pričeka godinu dana, za to vrijeme pokrene sudski proces skrbništva nad djecom, neka s klincima provede svoj dio ljetnih praznika kod njega ili s njim, ili proljetne praznike ili zimske.
Neka ne ubacuje djecu u takvu situaciju navrat nanos ili navrat nanos donosi odluke.
Za takvo nešto treba vremena, a to nije 6 mjeseci, godina i pol već je.
Ali za takve primjedbe i savjete smo odmag proglašavani, zločestima zabadalima koji imaju predrasude, koji blate nju i njezinog dragoga.
U nijednom njezinom postu nismo pročitali kakav je odnos nje i njezinog bivšeg, da li su sudski rastavljeni i da li je curica sudskim putem dana ocu na njegu i skrb.
Uostalom nije nam ni spomenula jednu vrlo bitnu činjenicu kakav je otac njezin bivši?
A to je vrlo bitno jer oduzeti ocu pravo viđanja djece onako kako ga sud preporuča (2x preko tjedna pola dana i svaki drugi vikend, pola praznika) ako je otac brižan i vezan za djecu nije mala stvar.

[MaryAnn]

higijeničarka kaže:

Je, situacija je usrana i niti jedno rješenje ne nudi instant savršenstvo. Međutim, ima li barem jednog scenarija koji nije potpuna katastrofa i koji dozvoljava da ovo dvoje ljudi nekako krene prema zajedničkoj sreći, a da putem ne učine zločine prestrašne?

Ima li itko bilo kakav savjet?

Autorica ima djecu i već im je razvodom (ne osuđujem, samo navodim činjenice) učinjena šteta, tako da se ne može ponašati kao osoba koja nema djecu, odnosno seljakati se kako joj se sprdne.
Konkretan savjet, ne zalijetati se, još raditi na odnosu i stvarati preuvjete za zajednički život, možda ljeti koji put probati zajednički život, naravno pravi zajednički život je uvijek drugačiji u odnosu na sporadično provedene zajedničke dane.
Uglavnom, ako je sve tako dobro, neće biti problem malo čekati.


Evo opet se slažu svi koji su se javili na temu.

[-honey-]

higijeničarka kaže:

Mene bi zbilja zanimao jedan savjet. Jedna savjet lišen svih sranja koje ste u stanju nabaciti.
Je, situacija je usrana i niti jedno rješenje ne nudi instant savršenstvo. Ima li itko bilo kakav savjet?

Rad na sebi u periodu do odgođenog odlaska- ukratko dva savjeta u jednom.

Kad čovjek ne zna što da učini, najmudrije je da ne učini ništa. To sam prvo napisala. I kasnije sam pitala čemu tolika žurba- tajming je jako bitna stvar a mnogi mu ne pridaju važnost. Možda sada nije vrijeme za te promjene, a kasnije će biti, a možda se kasnije pokaže da ta veza ne bi bila dobra. Čekanje možda nije popularan savjet, niti je poslovica "strpljen-spašen" draga za čitati i prihvatiti, al ima i ona "kaj je suđeno- to je neizbježno", tako da nada ne prestaje odgodom odlaska.
Druga stvar kaj se tiče savjeta bio je posjet psihologu ili nekoj drugoj stručnoj osobi koja kroz razgovore i savjete može pomoći autorici da shvati svoje ranije postupke koji su je uopće doveli do sadašnje situacije i da dođe do najpametnijeg rješenja za budućnost sebe i djece.

Ne vidim instant rješenje za instant savršenstvo. Vidim samo prioritete- djecu, ali vidim i da je autorica odlučila ostati u RH i smatram da je to jedino ispravno u ovom trenutku i u ovim okolnostima.