Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika

[goldentip]

ja sam za da uvedemo dalmatinsku cakavicu ikavicu kao standard. Mozemo uzet za knjizevni uzor Miljenka Smoju. I gusta san gledat malo misto jer je to moj dijalekt. Nisan gusta u gruntovcanima jer ih pola nisan razumija. Isto tako ne znan kako su zagorci razumili malo misto. Vjerojatno na polak. I nije sve
stvar samo u ricima, nego i izgovoru. Oni imaju u i o ka i nijemci. S umlauton.

[Wikiceha]

jazPo kaže:

bosanski katolik

Je, rođen u gradu tik pored "Turske Hrvatske", ali kako je par metara istočno od Vrbasa, mora biti neHrvat.
Sljedeće će biti da Zagorci nisu Hrvati

goldentip kaže:

ja sam za da uvedemo dalmatinsku cakavicu ikavicu kao standard. Mozemo uzet za knjizevni uzor Miljenka Smoju. I gusta san gledat malo misto jer je to moj dijalekt. Nisan gusta u gruntovcanima jer ih pola nisan razumija. Isto tako ne znan kako su zagorci razumili malo misto. Vjerojatno na polak. I nije sve
stvar samo u ricima, nego i izgovoru. Oni imaju u i o ka i nijemci. S umlauton.

Južnočakavski je poluštokavski dijalekt.
Ovo sve što si napisao je čista štokavska ikavica.
http://istrapedia.hr/hrv/1289/juznoc...ekt/istra-a-z/

*Jat je ikavski(dica, čovik, vitar), s rijetkim primjerima ekavskoga (delo, delavac, dekla, venac).
*Prednji nazal ę realizira se kao e (meso, počet, žetva), a u nekim primjerima, iza palatala j-, kao a (jazik, zajik u Karojbi, Labinci i Kašteliru).
*Stražnji nazal o̧ i samoglasno l daju u (vuna).
*Starojezični poluglas vokalizira se u primjerima ča, malin (mlin), malinar (mlinar), maša (misa), kadi (gdje), s namon (sa mnom). U osnovama glagola krasti i rasti javljaju se prijevojni oblici s likom e: kresti, resti, ali i u imenice rebac (vrabac).
*Glas o u nekim je mjesnim govorima zatvorenije artikulacije: mladós, starós (Babići Donji). Stari dugi vokal ā ponegdje je vrlo zatvoren, pa glasi kao o, poglavito u slogovima na kojima je nekada bio (a nerijetko je još uvijek) novi praslav. akut: źidõr, kvarnõr (četrdeset, Babići Donji).

Nemaju ü i ö...

[goldentip]

to je tako u teoriji necijoj, oni gredu nije stokavski ikavica vec cakavica

[Wikiceha]

goldentip kaže:

to je tako u teoriji necijoj, oni gredu nije stokavski ikavica vec cakavica

Nemaš oni gredu u postu iznad

No da ponovim, čakavska ikavica (a i jekavica) je ionako poluštokavica. Čakavska ikavo-ekavica je polukajkavica (iako imaš i poprilično štokavizirana područja Like i otoka), kao i čakavska ekavica...
Narječja su dosta blizu jedna drugog, jbg.
Istočni kajkavski su poluštokavski, čak je i na jugozapadnima prisutan štokavski (i čakavski utjecaj), a oni uz slovensku granicu su posebno blizu čakavskima (pogotovo oni oko Donje Sutle, kajkavski ikavski, koji su kajkavizirana čakavica).
S druge strane, sjevernoštokavski (slavonija) su po porijeklu štokavizirani kajkavski (ili barem polukajkavski, uz popriličan utjecaj čakavice), istočnoštokavski (istočnobosanski) su prijelazni (isto je dosta velik utjecaj čakavice), a od novoštokavskih, zapadni je u dosta velikom miksu sa čakavcima, a i južni ima dosta "čakavizama".
Samo još jednom, većinom su štokavski poklapali druge, iako su i neki štokavski "poklopljeni" (JZ Istra, Moslavina...).

[teo1]

Zna li netko možda koji je hrvatski dijalekt fonološki najarhaičniji? Za njega bi možda imalo najviše smisla da bude standardni (pisani) jezik, jer se iz njega riječi u različitim dijalektima mogu izvoditi jednostavnim glasovnim promjenama. Čakavski ikavski gotovo sigurno ne bi bio. On ne samo da je spojio jat i i u jedan fonem, nego je izgubio i brojne fonemske značajke slavenskih jezika općenito, kao što je epentetičko l (recimo, u riječi "zemlja"). Možda bi neki staroštokavski ijekavski bio najarhaičniji, on zadržava arhaične naglaske i razlikuje foneme (refleks jata mu je, na primjer, različit od svih ostalih fonema) koji su se u drugim dijalektima stopili. Ili je l' ima neki hrvatski dijalekt u kojem se staroslavenski jer i jor nisu stopili s drugim fonemima? Nisam baš duboko ušao u to, zna li netko?

[Wikiceha]

teo1 kaže:

Zna li netko možda koji je hrvatski dijalekt fonološki najarhaičniji?

Pitanje ti nema pretjeranog smisla jer su svi dijalekti potekli od istog pretka.
To je kao da pitaš koji je romanski fonološki najarhaičniji
Svi su promijenjeni.
Narječja nastaju u razdoblju 12-14. stoljeća, a novoštokavska reforma se događa u 15. stoljeću (širenje pod i pred Turcima).
Novoštokavski su dakle najmlađi.
Od ostalog, čakavski imaju vjerojatno najviše arhaizama, npr. t' je glas iz zapadnog južnoslavenskog koji je (manje-više) očuvan u tim govorima.
Čuvaju i većinu naglasaka, iako je tu bilo isto metatonija (promjena mjesta).
Kajkavski s druge strane (većina njih) čuva jat (é), kaj (puno starije i od ča i od što), imaju stare naglaske, ali su se dogodile metatonije...
U staroštokavskima ima starih naglasaka, u nekima ima i starog jata...

Pogledaj malo ovo;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...k_reflexes.jpg
https://upload.wikimedia.org/wikiped...schakavian.jpg
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datote..._reflekses.jpg
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datote...o_reflexes.jpg

Naravno, iber svega imaš i riječi (čakavski imaju više romanizama, kajkavski germanizmanima, a štokavski turcizama)....

To ti je kao da proglasiš vučjaka najboljim primjerom psa jer je najsličniji prapretku, vuku.

teo1 kaže:

Za njega bi možda imalo najviše smisla da bude standardni (pisani) jezik, jer se iz njega riječi u različitim dijalektima mogu izvoditi jednostavnim glasovnim promjenama.

Ne bi.
Dosta dijalekata ti je jako malo, ili ih govori jako malo ljudi.
A i na taj način bi odbacio prirodni razvoj jezika...
Još je u 15. stoljeću Bartol Kašić preveo bibliju na (novo)štokavsku jekavicu...
Njemu su prethodili pisci koji su pisali južnočakavskim(sam je "poluštokavski" dijalekt) koji su se sve više štokavizirali (izbjeglice iz Bosne i Turske Hrvatske).
Imao si doslovce organsku reformu...
Nakon pada juga (osim obale), na sjeveru ti se pokušala napraviti ista stvar, iako u obratnom smjeru, kajkavizacijom srednjočakavskog (koji je i inače "polukajkavski"), što je rezultiralo u Ozaljskom krugu, a čemu je dosta sličan i gradišćanskohrvatski (isti nije dodatno kajkavizaran, samo počiva na srednjočakavskoj osnovici).
No to je neslavno propalo slomom ZF urote...
Onda imaš zagrebački mix (dakle kajkavske uz udio čakavskih i štokavskih, prvenstveno kao izbjeglica) koji je bio govor banske hrvatske (i koji se širio),
novoštokavsku jekavicu kao "lingua francu" na vojnoj granici, štokavsku ikavicu (staroštokavsku s novoštokavskim utjecajima) u Slavoniji, novoštokavsku u Dalmaciji (s čakavskim utjecajima na obali), te čakavicu u Istri...
S time da ova slavonska i dalmatinska ikavica ima i franjevačku poveznicu, prvenstveno preko turske Bosne...
I onda su Ilirci presjekli, odnosno vratili se na Bartulove korjene.
A da i nisu, imaš kajkavsko-štokavski u banskoj H, novoštokavski jekavski na granici, štokavske ikavske (ne iste) u Dalmaciji i Slavoniji, i neku čakavicu u Istri (i na otocima)...
I debelu štokavštinu u Bosni...
Što bi ti izabrao?

teo1 kaže:

Čakavski ikavski gotovo sigurno ne bi bio. On ne samo da je spojio jat i i u jedan fonem, nego je izgubio i brojne fonemske značajke slavenskih jezika općenito, kao što je epentetičko l (recimo, u riječi "zemlja"). Možda bi neki staroštokavski ijekavski bio najarhaičniji, on zadržava arhaične naglaske i razlikuje foneme (refleks jata mu je, na primjer, različit od svih ostalih fonema) koji su se u drugim dijalektima stopili.

Misliš na istočnobosanski?
Bi pričali sUOnce ?

teo1 kaže:

Ili je l' ima neki hrvatski dijalekt u kojem se staroslavenski jer i jor nisu stopili s drugim fonemima? Nisam baš duboko ušao u to, zna li netko?

Mislim da nema.
No svejedno, valjda gledaš prema budućnosti, a ne prema prošlosti.
Možemo svi i kolektivno naučiti sanskrt, koja bi bila poanta istog ?

[goldentip]

Dobar primjer arhaicnog hrvatskog su govori gradiscanskih hrvata. To je ikavica. Cakavica?

[Wikiceha]

goldentip kaže:

Dobar primjer arhaicnog hrvatskog su govori gradiscanskih hrvata. To je ikavica. Cakavica?

Napisao sam ti gore.
Nije.
Ikavsko-ekavski.
Srednjočakavski dijalekt...
Isti onaj koji se vodi kao "polukajkavski"

Inače imaš i ovo;
Odkuda su govori;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datote...gin_theory.png
I govori gradišća;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datote...%A1%C4%87e.gif
https://hr.wikipedia.org/wiki/Datote...tian_grups.gif

Imaš tu;
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%...87anski_Hrvati

[judolino]

sunshinestar kaže:

I svi od njih redovito koriste riječ pare i muzika.

Muzika kao latinizam je naravno srbizam, a pare čak ni ne postoje u srpskom standardu nego je srpski slang.

Naravno, tim mladima je bliži srpski slang, nego hravtski jezik

I svi oni kafenišu, a ne kaviraju

A poneki osim što puše i duvaju

Vidio sam prevod na piratskoj kazeti gdje je genije preveo benzinske pare u benzinski novac...

goldentip kaže:

Projekt čišćenja je uspio, ali još traje. Bilo je neko istraživanje generacije rođene nakon 1985. koji su krenuli u školu nakon kraja Jugoslavije.
Svi se slažu da je dobar tek i oprosti hrvatski, a prijatno i izvini srpski.
Jedini problem su im pertle i kičma - većina i dalje koristi te "srpske" riječi umjesto hrvatskih vezica i kralježnice.

Ja kažem žnjiranci, a kaj se kičme tiče, ona je prisutnonazočna u brojnim frazama (imati kičmu, pognuti kičmu itd.) pa je nije tako lako istrijebiti.

Liudewitus kaže:

Bojim se da opet imaš problema s kronologijom, naime 1980. godine u Hrvatskoj je u službenoj upotrebi hrvatski književni jezik. Trebao bi potražiti tekstove iz predesetih i šezdesetih godina pa usporediti jezik s onim iz osamdesetih. Razlike su očite. Ali opet naglašavam, manje je bitno koja je riječ standardna, a koja nije, to je stvar dogovora i jezičnih pravila, bitno je da se o tome odlučije unutar hrvatskog korpusa, a ne negdje izvan njega, nevažno gdje. To bi bila poanta moga pisanja, tako da su rasprave u smislu koja rječ je srbizam i koliko ih ima - deplasirane..

Tačno!

Osjeti se velika razlika kad se čitaju knjige na hrvatskom prije sedamdesetih.

Ali meni je bilo odvratno čitati Futuru (zato sam i prestao), čije su pripovijetke prevodili nekakvi nadobudni novohrvatići koji su gotovo svako "da" u tekstu pretvorili u "kako".
Pa smo umjesto dakanja dobili kakanje.

Moš mislit dijaloga:

- Pa zašto onda radiš?
- Zato da dobijem lovu, jebote.

To je u njihovoj verziji bili ovak nekak:


- Pa zašto onda djeluješ?
- Zato kako bih dobio novac, zaboga.

[judolino]

Maloumni kaže:

Koliko ja znam, mnogi kažu da su svi ti razlikovni rječnici sumnjive kvalitete.

Ne znam za rječnike, ali imao sam, nažalost, takav razlikovni Brodnjakov rječnik.
Da sam ga sreo uživo, garantirano jamčim da bih završio na robiji, a on bi imao uši ko slonić Dambo.
Kreten.

Wikiceha kaže:

A što ćeš raditi s ljudima koji su knjigu vidjeli tek s 10 metara, ne bliže.
I takvi imaju tipkovnicu u rukama danas

Svi Srbi izvan Srbije (RH, CG i BiH) su jekavci. A ima jekavaca i na jugozapadu Srbije.
Je da je ekavaca 6 puta više, no svejedno.

Tebi su padeži stran pojam?
Htio si napisati;
kojemu trebaju težiti govornici srpskog ili ?
Svaki standard je ideal, ne samo hrvatski.
Pitaj Slovence i njihovih 7 narječja, ako mi ne vjeruješ

Tvoj je problem kaj se jako voliš pravit pametan pa se guraš tamo gdje ti nije mjesto - odnosno, baviš se problematikom u koji nii stručan i nemaš dovoljno znanja.

Jedina pogreška je što je umjesto kojemu napisao kojem.

Smanji doživljaje.

goldentip kaže:

Da, i kažeš izbjeglice iz većinskih srpskih područja upropastili zagrebački sleng.
I otada se slušaju srpski narodnjaci.
Ja sam tad bio u Šibeniku, imali smo izbjeglica iz većinskih srpskih područja, i svi smo jednako podučavani purizmu na hrvatskom. Dobili smo listu u petom osnovne - hrvatskih i srpskih riječi i morali se držati toga.
I tada je radio tko je što htio. Naš nastavnik hrvatskog, inače tada aktivni pravaš, nam je uveo i novu konjugaciju glagola imati. Pa smo morali po njegovom - pisati ne IMA, nego IMADE, imadu.
I to je bila škola, mi pisali imade na hrvatskom. Zato što je taj nastavnik tako htio. Jadno i žalosno.

Slažem se da je jadno i žalosno kada djeci predaju pacijenti, ali ipak nisi dobio listu nego popis...

Liudewitus kaže:

Htio sam samo objasniti zbog čega je spomenuto istraživanje beskorisno. Svi razumijemo srpske riječi kao što razumijemo i druge riječi kojima smo bili izloženi na razne načine. Škola je samo jedan od njih.

Što se tiče riječi "imade", nekoga iritira hrvatski arhaizam, nekoga srbizam, ovisno o pojedinačnim afinitetima.

A i ti ga sereš, jaro.
Arhaizmima nije mjesto u školi, osim u pojašnjavanju literature.

Da mi netko klincu na likovnom predaje o tri primarne masti, kičmu bi mu strgal.

[judolino]

Liudewitus kaže:

A zašto "komšija" kod njih nije standardna riječ kada tamo svi govore "komšija", a nitko ne govori "sused"?

Ista praksa kod nas se napada. Jedan napiše cijeli članak o tome da ne želi pisati "mrkva" već "šargarepa".

Trebaju li Hrvati biti veći Srbi od samih Srba?

Koji je to članak, ako nije tajna?
Tko je to tako bedast, baš me zanima? (Nabijem mu šargarepu u dupe rosno.)

goldentip kaže:

Pa Hrvati iz Bosne i Slavonci sigurno kažu komšija. Nisu to pokupili od Srba. To se ustalilo samo od sebe kao i drugi turcizmi.

Zašto hrvatski standard nije prihvatio komšiju? A prihvatio je torbu? Torba je isto turcizam - ali se ne prepoznaje toliko. Kao i krevet.
Imamo i hrvatsku riječ za krevet - postelja. Postelja je postala arhaizam, ili regionalizam, a krevet standard.

Postelja još uvijek NIJE arhaizam, ali ne volim kad lektorčad prekriži krevet, pa umjesto toga uvali postelju.

[judolino]

Liudewitus kaže:

Pa eto vidiš onda, kad se kao standard uzme "tisuća" umjesto "hiljada", jezični populisti odmah dižu dreku da, eto, hrvatski nacionalisti "čiste jezik od srbizama"...

Što napisati na novčanice onda?

Tisuća, naravno, ali nije bilo potrebno izbaciti hiljadu.
Danas baš u inat koristim hiljadu, a do devedestih sam govorio isključivo tisuća.

goldentip kaže:

Pa da upravo to. Germanizme, anglizme, galicizme nismo izbacivali ali srbizme jesmo. U svim slučajevima riječ se već ustalila i udomaćila. I dio je jezične građe. Moglo se dopustiti da koegzistira sa hrvatskom riječju što je slučaj i s drugim tuđicama, da postoji u upotrebi i hrvatska riječ i tuđica.

Stvar je naravno jasna. Srbi su nam postali neprijateljski narod i onda je i jezična politika krenula tim putem - čišćenjem jezika od riječi koje imaju neke veze sa Srbima.
Ne znam, da je Francuska napala Hrvatsku, onda bi vjerojatno bilo čišćenje od galicizama - pa ne bi bio više ekran - nego nešto novo.

Zaboravio si na jedan galicizam zbog kojeg me srce boli, a to je avion.
Samo je nastrani manijak mogao avion zamijeniti zrakoplovom, nema drugog objašnjenja.

goldentip kaže:

Ekran je u sirokoj upotrebi, postoji zaslon, a ta se rijec ograniceno koristi i ne znam kad je skovana. Osim toga postoji i fraza mali ekran.
Jezici su i dalje jednaki, hrv. I srp i drugi, ali hrv. Ima listu zabranjenih rijeci za javnu upotrebu poput hiljade, izvini i drugih. A sve zabranjene su navodno srbizmi.

Ne baš. Sva lektorčad (možda ima iznimaka, nisam primijetio) uredno križa ekran i ubacuje zaslon, jebo ih slon u šupak uguznički...

[Liudewitus]

judolino kaže:

Tisuća, naravno, ali nije bilo potrebno izbaciti hiljadu.
Danas baš u inat koristim hiljadu, a do devedestih sam govorio isključivo tisuća.

Nitko nije izbacio "hiljada", već samo propisao da je "tisuća" standardni oblik i dao to na znanje. Ako koristim standardni izraz onda sam siguran da me druga strana obvezna razumjeti. Zamisli kada bi piloti komunicirali s kontrolnim tornjem na lokalnom narječju engleskog. Pa i ja svakodnevno koristim gomilu nestandardnih riječi, ali u službenoj komunikaciji nastojim koristiti hrvatski književni jezik. Time iskazujem poštovanje prema sugovorniku jer pokazujem da mi je prvenstveni cilj jasno mu prenijeti poruku, a ne s njim tjerati inat.

[Wikiceha]

Liudewitus kaže:

Nitko nije izbacio "hiljada", već samo propisao da je "tisuća" standardni oblik i dao to na znanje. Ako koristim standardni izraz onda sam siguran da me druga strana obvezna razumjeti. Zamisli kada bi piloti komunicirali s kontrolnim tornjem na lokalnom narječju engleskog. Pa i ja svakodnevno koristim gomilu nestandardnih riječi, ali u službenoj komunikaciji nastojim koristiti hrvatski književni jezik. Time iskazujem poštovanje prema sugovorniku jer pokazujem da mi je prvenstveni cilj jasno mu prenijeti poruku, a ne s njim tjerati inat.

Standard obično propisuje jedno rješenje, eventualno tolerira i druga.
Tako se u govornom hrvatskom tolerira manjak razlike u izgovoru [č] i [ć], ali to ne znači da je to standard

@Judolino, ti si lektor i trebao bi o temi znati milijardu puta više od mene, ali...
Kako ikako može biti;

kojemu treba težiti govornici srpskog ili ?

Onak....
Možeš reć, standard kojemu (ili kojem čak :kokice) treba težiti.
Standard je objekt, radnja je težnja, odnosno potreba za njom, a subjekt je neodređen/općenit.
Ako promjeniš subjekt, odnosno odrediš ga, moraš mijenjati modalni glagol.

Da je bilo standard kojem(u) treba težiti govornik srpskog, to bi bilo ok.
Ali ovdje je jebena množina
Ili su nekaj promjenili u zadnjih 30ak godina?

[Liudewitus]

judolino kaže:

Koji je to članak, ako nije tajna?
Tko je to tako bedast, baš me zanima? (Nabijem mu šargarepu u dupe rosno.)

Čovjek je ok i zaslužuje poštovanje.

[teo1]

To je kao da pitaš koji je romanski fonološki najarhaičniji

I znamo koji je: sardinski! A fonološki najinovativniji romanski jezik je francuski.

Od ostalog, čakavski imaju vjerojatno najviše arhaizama, npr. t' je glas iz zapadnog južnoslavenskog koji je (manje-više) očuvan u tim govorima.

t' u štokavskom dijalektu daje ć, dakle čakavski po tome nije poseban.

Kajkavski s druge strane (većina njih) čuva jat (é), kaj (puno starije i od ča i od što), imaju stare naglaske, ali su se dogodile metatonije

Jat se u praslavenskom izgovarao æ. U kajkavskom se refleks jata obično ne razlikuje od običnog e. Upitna zamjenica "kaj" je inovacija, u praslavenskom je bila "čьto", a to ni nema baš veze s fonologijom.

To ti je kao da proglasiš vučjaka najboljim primjerom psa jer je najsličniji prapretku, vuku.

Zapravo, ne, cilj nam je odabrati dijalekt koji je Hrvatima koji govore različitim dijalektima najlakše naučiti. To bi definitivno bio onaj koji je fonološki najarhaičniji.

Bi pričali sUOnce ?

Zapravo, ne, u staroslavenski diftonge nije ni imao. "Sunce" se izgovaralo sa slogotvornim l. Je l' ima neki dijalekt u kojem slogotvorno l nije prešlo u neki drugi glas?

No svejedno, valjda gledaš prema budućnosti, a ne prema prošlosti.
Možemo svi i kolektivno naučiti sanskrt, koja bi bila poanta istog ?

Budućnost ne možemo sa sigurnošću predvidjeti. Hrvatski i srpski, kao i njihovi dijalekti, najvjerojatnije će s vremenom postajati različitiji. Kao standardni jezik trebamo uzeti onaj koji je govornicima raznih dijalekata najlakše razumjeti. To je, naravno, onaj dijalekt koji je fonološki najbliži najkasnijem pretku hrvatskih dijalekata.
A sanskrt i nije toliko arhaičan jezik, osobito ne fonološki. Što se lingvistika više razvija, rekonstrukcija indoeuropskog postaje sve različitija od sanskrta. Samo što su lingvisti isprva iz nekog razloga pretpostavili da je sanskrt blizak indoeuropskom, i to je nekako postalo opće znanje.

[MmeTipfeler]

teo1 kaže:

I znamo koji je: sardinski! A fonološki najinovativniji romanski jezik je francuski.

Možeš li, molim te, ovo malo obrazložiti? Sanskrt samo malo natucam pa za nj i ne pitam (), ali francuski mi je vrrrrrrrlo blizak.

[teo1]

MmeTipfeler kaže:

Možeš li, molim te, ovo malo obrazložiti? Sanskrt samo malo natucam pa za nj i ne pitam (), ali francuski mi je vrrrrrrrlo blizak.

Evo, na primjer, latinska riječ za ribu je bila "piscis", u kasnom govornom latinskom je bila nešto kao "piske(m)". U francuskom je regularnim glasovnim promjenama ona prešla u "poisson" (što se čita "puaso", a u sardinskom u "pische" (što se čita "piske"). Isto tako, latinska riječ za "pjevati" je bila "cantare" (isto i u kasnom govornom latinskom). U francuskom je od nje nastalo "chanter" (što se čita "šate"), a u sardinskom je ostalo "cantare". Sardinske su riječi gotovo uvijek prošle mnogo manje glasovnih promjena no što su francuske.

[judolino]

Liudewitus kaže:

Nitko nije izbacio "hiljada", već samo propisao da je "tisuća" standardni oblik i dao to na znanje. Ako koristim standardni izraz onda sam siguran da me druga strana obvezna razumjeti. Zamisli kada bi piloti komunicirali s kontrolnim tornjem na lokalnom narječju engleskog. Pa i ja svakodnevno koristim gomilu nestandardnih riječi, ali u službenoj komunikaciji nastojim koristiti hrvatski književni jezik. Time iskazujem poštovanje prema sugovorniku jer pokazujem da mi je prvenstveni cilj jasno mu prenijeti poruku, a ne s njim tjerati inat.

Vidim da nikad nisi, na svoju sreću, bio prisiljen surađivati s lektorčadi.

BTW, kako komentiraš izbacivanje aviona i njihovu zamjenu zrakoplovima?

Wikiceha kaže:

Standard obično propisuje jedno rješenje, eventualno tolerira i druga.
Tako se u govornom hrvatskom tolerira manjak razlike u izgovoru [č] i [ć], ali to ne znači da je to standard

@Judolino, ti si lektor i trebao bi o temi znati milijardu puta više od mene, ali...
Kako ikako može biti;

kojemu treba težiti govornici srpskog ili ?

Onak....
Možeš reć, standard kojemu (ili kojem čak :kokice) treba težiti.
Standard je objekt, radnja je težnja, odnosno potreba za njom, a subjekt je neodređen/općenit.
Ako promjeniš subjekt, odnosno odrediš ga, moraš mijenjati modalni glagol.

Da je bilo standard kojem(u) treba težiti govornik srpskog, to bi bilo ok.
Ali ovdje je jebena množina
Ili su nekaj promjenili u zadnjih 30ak godina?

Koje si ti smeće falsifikatorsko, to je nevjerojatno...

Evo ti originala: kojemu treba težiti govornicima srpskog

Da si načitan, bilo bi ti odmah jasno, ne bi se morao blamirati. Čovjek se izrazio arhaično, ali unatoč tome posve jasno.

I nemoj me zvat lektorom, možemo se vrijeđat, ali zadržimo se u nekim granicama...

Liudewitus kaže:

Čovjek je ok i zaslužuje poštovanje.

Pa zašto onda ne kažeš tko je pa da mu ukažem poštovanje?

Imam ja u bašti i boranije, cvekle, praziluka - pa da mu pošaljem paket povrćki?

[Wikiceha]

teo1 kaže:

I znamo koji je: sardinski! A fonološki najinovativniji romanski jezik je francuski.

Nije najarhaičniji, iako su se rimske riječi najmanje mjenjale. Postoji poprilično velik supstrat.
https://en.wikipedia.org/wiki/Sardinian_language
Je li ti ovo latinski?

Babbu nostru chi ses in celu,
Santificau siat su nomine tuu.
Bengiat a nos su regnu tuu,
Siat fatta sa boluntade tua,
comente in celu gasi in terra.
Dona nos oe su pane nostru de dogna die,
E perdona nos is peccados nostros,
Comente nois perdonamus a is depidores nostros.
E no nos lesses ruer in tentatzione,
E libera nos de male.


U njemu imaš nj-ove, đ-ove...

Koliko znam, portugalski je najbliži latinskom originalu, ali i on je poprilično izmjenjen.

teo1 kaže:

t' u štokavskom dijalektu daje ć, dakle čakavski po tome nije poseban.

Ć je refleks, i nije dijalekt, već narječje.
Razumiješ razliku kada t' ostane t', kada prijeđe u novi fonem ć i kada se stopi s drugim fonemom č?

teo1 kaže:

Jat se u praslavenskom izgovarao æ.

U općeslavenskom, navodno da.
No u zapadnom južnoslavenskom, ne.
Pročitaj Lukežićku.

teo1 kaže:

U kajkavskom se refleks jata obično ne razlikuje od običnog e.

Nije, to je "usko", odnosno zatvoreno e.
E u riječi pés nikako nije obično.

teo1 kaže:

Upitna zamjenica "kaj" je inovacija, u praslavenskom je bila "čьto", a to ni nema baš veze s fonologijom.

Netočno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkavsko_narje%C4%8Dje
koja je nastala od arhaičnih zamjenica kъ i jь (ъ i ь oznake su za poluglase). Kasnije se drugi poluglas izgubio, a prvi prešao u a te je nastalo kaj (a javljaju se i druge kombinacije kej, ke, ka...).

I http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=29817

I nadalje; https://en.wiktionary.org/wiki/Recon...%C4%8D%D1%8Cto
Č*to nastaje od balto-slavenskog ki odnosno kъjь
https://en.wiktionary.org/wiki/Recon...avic/k%D1%8Ato
Čitaj malo

https://en.wiktionary.org/wiki/kaj#Serbo-Croatian
Inače, kaj se koristio u drugim dijalektima, arhaizam je...

https://hr.wikisource.org/wiki/Narod...avski_dijalekt

»Kaj« je arhaizam koji se sačuvao u kajkavskom dijalektu, a koji se svakako nekad upotrebljavao i u drugim osnovnim našim dijalektima, pa u njima iščezao, ili bio potisnut zamjenicama što ili ča.

teo1 kaže:

Zapravo, ne, cilj nam je odabrati dijalekt koji je Hrvatima koji govore različitim dijalektima najlakše naučiti. To bi definitivno bio onaj koji je fonološki najarhaičniji.

Dijalekata skoro pa da i više nema, svi pričaju i znaju standard.
Neka takva promjena bi nadalje prouzročila probleme u BiH, CG i Srbiji (a i na Kosovu).

Ako bi se htio vraćati u prošlost, to bi bio gradišćanskohrvatski, iako je ikavsko-ekavski čakavski (označava to s ě), s t' (kojeg označava s ć), ne znam da li ima đ (ili koristi j, ili dj), a isti sadrži i neke kajkavske, a i šćakavske karakteristike...

No koja korist od toga?

teo1 kaže:

Zapravo, ne, u staroslavenski diftonge nije ni imao. "Sunce" se izgovaralo sa slogotvornim l. Je l' ima neki dijalekt u kojem slogotvorno l nije prešlo u neki drugi glas?

Nema.
Ako gledaš samo što se nije promjenilo, na kraju ćeš izbrisati hr. povijest i vratiti nas na staroslavenski. Čemu to?

teo1 kaže:

Budućnost ne možemo sa sigurnošću predvidjeti. Hrvatski i srpski, kao i njihovi dijalekti, najvjerojatnije će s vremenom postajati različitiji. Kao standardni jezik trebamo uzeti onaj koji je govornicima raznih dijalekata najlakše razumjeti. To je, naravno, onaj dijalekt koji je fonološki najbliži najkasnijem pretku hrvatskih dijalekata.

Ne.
Standard već imamo.
Možemo neke riječi proširiti/zamjeniti govorima iz dijalekata i obogatiti standard.

teo1 kaže:

A sanskrt i nije toliko arhaičan jezik, osobito ne fonološki. Što se lingvistika više razvija, rekonstrukcija indoeuropskog postaje sve različitija od sanskrta. Samo što su lingvisti isprva iz nekog razloga pretpostavili da je sanskrt blizak indoeuropskom, i to je nekako postalo opće znanje.

Ne bih znao, trebao bi mu biti dosta sličan, pogledaj samo koliko je star.


@Judolino, ti znaš nešto reći bez psovke?
Mislim, tvoj rječnik prvenstveno govori o tebi samom, to valjda znaš?
Ako imaš problema, rađe se liječi, nego da tu trolaš.