Svakodnevni život u prošlosti

[Dubrovčanin]

Zašto je u programu školskog predmeta "povijest" uvjerljivo najviše pažnje darovano političkoj povijesti? Uglavnom se uči o državama, granicama, ratovima, bitkama, vojskovođama, političarima i mirovnim sporazumima. Posve je u drugom planu svakodnevni život ljudi u prošlim vremenima, povijest tehnologije i umjetnosti. Daleko se više pažnje pridaje vojskovođi odgovornom za smrt milijuna ljudi, nego znanstvenicima, umjetnicima, istraživačima i izumiteljima. Po meni bi prije trebalo znati kad je i tko našao lijek za dotad neizlječivu bolest, izumio parobrod (telefon, radio, televiziju, računalo itd.) ili otkrio novo kopno. Prije bi trebalo znati tko je osnivač Wikipedije i na koji je nadnevak osnovana nego na koji je nadnevak bila koja bitka na sjevernoafričkom ili pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu. Za nas danas važnije su posljedice geografskih otkrića i brojnih izuma nego nekih propalih mirovnih sporazuma. Zašto onda politička povijest zauzima 90% mjesta u školskim udžbenicima? Kad na bilo kojem raspravniku otvorim temu o povijesti Dubrovnika, dam mnoštvo podataka o trgovini, pomorstvu, poljoprivredi, ribarstvu, prometu, izgradnji, slikarstvu, glazbi, spolnosti, književnosti, zdravstvu (životni vijek), školstvu (pismenost) itd. Međutim uvijek se sve svede na raspravu je li grad hrvatski ili srpski. U nas mnogi ne cijene ljepotu svoga kraja. Zidine i utvrde su im najobičniji kamen, a nacionalni park najobičnija šuma. Draže im je vidjeti disko, trgovački centar, hotel ili apartmane nego staru utvrdu, palaču ili crkvu. To je meni nepojmljivo.

[Dubrovčanin]

ŽELJKO ŠIMIĆ - NAŠE SELO SADA I NEKADA

Oj gusle moje zvuk ćete mi dati ja ću sada uz vas zapjevati o sadašnjem i minulom dobu kako su se našli u sukobu najprije ću uz gusle odreda opjevati minula vremena zatim ženo u pjesmama više kako mladi stare ostaviše i kako se u najljepšem cvijetu raseliše po cijelome svijetu draga braćo sad je naše selo samo sebi kucovat' počelo od staroga sada nema ništa slamarice, kuće ni ognjišta časne lise, crnih komaštara ni našijeh koša ni hambara ni činije, stoca ni kutlače ni dimije, lampe petrunjače niti ima drvenog opara ni vunene vreće ni jarana više nema zakrpe ni konca niti ima zemlja tragaoca drvenjače, kašike ni čanka vunenoga gunja ni opanka više nema vodene mlinice, sača, pale, žrvnja ni stupice ni šamije, feredže ni zara niti ima vune ni šavara. Ni silaka, sedla ni šarteza nit' tozluka nit' crvenog veza zato smo se u modernom dobu s omladinom našli u sukobu u ovome modernom zemanu izgrađuju domove po planu dekorirani su sad balkoni i na mrtvim vodam' hidrofoni svuda brate vidiš frižidere, sudopere i krasne lustere televizor, strojeve za pranje te moderne tepihe i banje. Struja pere i glača i peče i svu kuću obasja navečer u pidžami i sobama mračnim seljak spava u krevetim' bračnim u garažam' kola i motori kopatice, freze i traktori al' je teško što taj seljak mladi slabo svoju imovinu radi potamani stoku i živinu i prepusti zemlju u ledinu ja ne mogu gledat' od sramote po mom dobru zečevi se kote a po njivam' poče trava rasti a ni trave ništa nema pasti jer se našim mladim prohtjelo ostaviti i stoku i selo i svoj život zasnovat' u gradu makar bilo na fizičkom radu preteško su kivne mlade žene što su njive ledinom zelene svekru dade motiku i kosu a svog muža radnome odnosu tko ne može u odnose radne otpremljen je u zemlje zapadne mislili smo moja ženo fina kad smo našeg oženili sina dobit ćemo mlada obletara al' dobismo sebi gospodara ja pogrbljen cijelog dana radim orem, kopam i plotove gradim a ti pereš i napasaš kravu snaha sjedi i ispija kavu. Dok sam svojoj djeci zapovijed'o imao sam konja i govedo na stotine bijelih ovaca te volova, bijesnih magaraca otkad djeca ne slušaju starca pred kućom im nema ni magarca i otkad sam komandu predao on pred kućom nije zarevao dok su domom upravljali starci klali su se ovnovi i janjci te volovi, junice i svinje mesa bile uvijek pune škrinje. Otkad mladež na kormilo stupi nedjeljom se koje kilo kupi kakvo meso kupi na kantaru sve od muke opsuje mesaru ne ostane ni majka ni sveci jer je skupo k'o u apoteci mesar drekne ti mlada ne broji nego krdo ovaca odgoji ugledaj se na radnog seljaka pa ne budi posnoga stomaka. Svako jutro oko osam sati skupe mi se kokoši na vratim' rika stoji krave i teleta a još neve nema iz kreveta da ne pođem doručak im dati krepali bi jadni u pojati rade ujutro svekar i svekrva vatru lože i cijepaju drva svu nahrane stoku i živinu, kruh zamjese i kavu poprže tad se neve iz postelje diže vidjela si moja ženo stara kako meni dreto odgovara ja ti stari ništa radit' ne ću dok mi radi muž u poduzeću jer sam sretna dočekala danka da se više ne zovem seljanka. Dok smo bili u dimu i čađi pusti život bio nam je slađi ja se prije na kuću izvali pa ti lulu zemljanu raspali na ognjištu puca hrastovina a bukara puna crnog vina pa kada se desi tada tuci ja gudalo pri guslam' privuci sad modernstvu pao pod papuču pa šćućuren sjedim na kauču i dok spiker saopćava vijesti ne smiješ pričat' ni kudilju presti jer se mladež na nas i zaderi miran budi i uši operi. Od svih mana jedna je najviša što se danas svjetina goliša pa i mene moja majko stara mlada snaha išnuišvalara hoće ubit' to naslijeđe tursko obuče me u odijelo usko pa mi eto moja draga ženo usred ljeta u njemu studeno dok je bila haljina i đoka svaka žena osamdeset oka otkad posta tanki vez i svila najviše im je pedeset kila kad si bila njihova zemana rađala si djecu kod dajvana ne bi škare imala pri ruci te im pupak kamenom prituci tako čedo cijelog dana plači omotano samo u pregači a predvečer breme drva snesi i za ovcam' djetešce donesi otkad sam te oženio mladu još mi nisi unišla u kadu sad je mladi svijet u komforu pa se kupa u kadi i moru. Otrgli se od vune i pure zato uvijek kod liječnika ćure otkad si se za mene udala stidljiva si i dalje ostala slobodno te srećo ne zagrlim dok mi stari nisu izumrli spavala si ti i moja mati ja i ćaća sami u pojati želje svoje pričala si mami a ja svoje ječmenoj slami. Danas gledam običaje grube pred svojim se roditeljim' ljube prije ženo čim se spusti suton mladi momci pjevali bi putom a djevojka dok se ne rasvani ne bi smjela pogledati vani a sad ženo ove nove majke same šalju kćerke na igranke i ne žele da se kreću mrakom s rođenim bratom ili rođakom. Već je majci čast i ponos reći kad joj kćerku prati netko treći sada ženo na noge se skokni pa mi jednu lozovaču tokni ja ću gusle objesit' o gredi i ti dalje kudilju ne predi niti ćemo gusliti nit' presti jer moramo poslušati vijesti.

Ej evo sad sam poslušao vijesti pa ću opet na ćebiju sjesti i uzeti gusle i gudalo pa ću opet zapjevati malo teško čedu usred crna mraka i pastiru šupljih opanaka bijedno čedo na ulici plače a pastira izbodoše drače. Teško kocu sporo putujući i starima u modernoj kući otkako se u stolici voda selom nesta svaka razonoda i otkada modernizam poče naše pjesme zamijeniše ploče da još nije moja ljubo slatka ovih ploča i Prlende Zlatka nikad ne bi melodije čuo narodni bi melos uginuo dok su bila pučka odijela selom su se okupljala sijela. U nošnju se narodnu obuci i sa raznim glazbalim' u ruci spremi sijelo u dimljivoj kući pa osvani u njoj pjevajući gusle, diple, svirale i dvojke zabavljaše momke i djevojke tom veselju kraja ne bijaše a nu danas omladine naše svukli jesu pučka odijela i bacili svirke i sijela sad u ova moderna vremena sve pustilo kose na ramena pa ti ne znaš moja žuta kruško tko je žensko a tko li je muško. Mladi momci pustili perčine i o vratu neke čendrljine duge brke i kitnjaste brade modni ukus za djevojke mlade sad u eri modernog života kidijat' je s magarcem sramota pa se čuje od seljačkih dama tko će ćuškat' magarce od srama rađe kušu primiti u čelo nego ćuškat' magare kroz selo to je sada u dužnosti starcim' tovariti burad na magarcim' i tko nema starog čeljadeta taj ne drži više magareta. Dobro znadeš moje janje milo nas je skupa sedam braće bilo svi smo srećo oženjeni bili i svi skupa jeli i pili imali smo i majku i babu, turskog agu i vladara Švabu svakoga smo snosili bez mržnje nikad ne bi prepirke ni grižnje sad u ova moderna vremena zajednicu ne podnosi žena ni zaove svoje ni jetrve ni djevera, svekra ni svekrve. Ja se nekad sjekirom posijeci nekad komad mesa odsijeci te bi ranu opr'o vodom slanom i punu je nabio duhanom kopaj, ori, kosi, sijeno plasti dok mi rana potpuno zarasti sad kad mladež dračica ubode svom brzinom do liječnika ode dok postali nismo modernisti nismo znali što su internisti nit' smo znali što je stomatolog niti ženski liječnik ginekolog ni kirurzi ni ostale struke jer ne znamo za današnje muke ti se ne bi ni za tovar blaga pred liječnikom otvorila naga a nu danas modernoga svijeta pred njim rađa od petnaest ljeta. Koje prije braka nagrabuse pred liječnikom prave abortuse i kad koja pođe abortirat' ja ju ne bih smio kritizirat' reklo bi mi ih pedeset posto muči stari strašno si zaost'o znadeš ženo prije kod seljaka bježale bi cure od momaka udovice kao zec od lovca bježale bi tada od udovca danas vidiš mnoge mlade ćiće istrkuju same pred mladiće dok je mlada i na pola gola uz njih sjeda u osobna kola i odjuri bez ikakva srama kud i kamo ona ne zna sama. Mi čuvasmo svoju domovinu i gojismo brojnu omladinu ovog puta najviše me peca što seljaku ne trebaju djeca naše majke za to nisu znale nego su se uvijek natjecale tko će više roditi junaka da naciju brane od Turaka nije bilo kruha nit' pineza opet nas je bilo k'o Kineza. Kad se djeca skupe roditelju nigdje kraja pjesmi i veselju sa svih strana razdragano hrle da se s majkom ljube i zagrle makar od njih bilo i skandala od njih nema većeg kapitala a sad ove modernuše goje jedno dijete il' najviše troje ona veli mužu dovoljno je. Skoro svaka dala je dijete na visoke škole, fakultete muž sa ženom na svakome radu a djeca se šetaju po gradu to što seljak danas čini svjesno za narod je bolno i potresno od poroda vlastitoga bježe a njive im u ledini leže kad je djece bilo desetoro s pjesmom seljak kop'o je i or'o nije bilo današnjih luksuza nit' samoće nit' toliko suza. Čim i jedna troje ne okusi nisu znale što su abortusi a mladići poput ranog cvijeta puni bili snage i poleta a nu danas bijednih krlježaka kod modernih današnjih seljaka pojelo je više čokolade nego dlake na glavi imade. Bujan život teče poput vode samo staro ne ima slobode jer u ovom modernomu dobu staro ne smije unići u sobu što prethodno po nalogu snajke ne skinemo s noga opanke higijenu moramo poštivat' i stalno se kupat' i umivat' kako žedno na gorećoj klimi tako isto po najvećoj zimi nitko mene ne može razumit' meni starcu kako se je umit' na poledu i na ljutom mrazu sa ledenom vodom po obrazu. A da ne bih krnjio kulturu začešljat' se moram na frizuru najviše mi iziđe na živce stalno moram izbrijati lice ako nisi po uzoru dame eto na te psovke i galame danas ženo sve je obrnuto, sve napeto, živčano i ljuto otkako sam na dvi noge stao još me liječnik nije pregledao do onoga sudbonosnog sata kad me Švabo uze za soldata iako je osamdeset peta ni dan danas starost mi ne smeta a sad ženo moj nevene žuti ovu ću ti pjesmu prekinuti pa kad mognem raspoložen biti dalje će ju čiča nastaviti.

[Tazika]

Bravoooooo!!!!!

Jooooš!!!:klap:

Koliko ISTINE je tu rečeno -evo mi smo valjda posljednja generacija koja se zna pjesmom izraziti, sjećamo se jer smo u djetinjstvu čuli kako se to radi.
Stoljećima uzgajan izraz nestao je u jednoj generciji - Televizija nam otela kreativnost i zatrovala mozak. Žalujem kad vidim ove nove klince kako hodaju isto kao likovi iz holivudskih filmova, nose hlače i odjeću isto kao rapperi sa MTvja, i najgore: curice koje izgledaju i govore kao i sotonine prostitutke čije pjesmuljke nam ubacuju u glave od 0-24 sa ekrana od kojih se nemože pobjeći.
Pitao me sin dal postoje Zli Znanstvenici, kao oni u crtićima.
Jasno da postoje, sine - rekla sam mu - Zli Znanstvenici kreiraju TV programe sa kojima si zatrovan i hipnotiziran, Zli Znanstvenici nam ubacuju svoje ideje tako da mislimo da su naše, Zli Znanstvenici su izmislili slatkiše o kojima si ovisan, stvaraju zli svijet za kojeg misliš da je jedini i najbolji mogući.
Kako se samo naljutio na mene! Pripadam posljednjoj generaciji koja se sjeća života ne-diktiranog sa ekrana, koja se sjeća kako nebo izgleda i kako se cijenio čovjek koji je znao dobro ispričati priču.

[Tomolav]

Većinu učenika povijest niti ne zanima, makar bi možda imali i veći interes kada bi se učilo o nekim drugim stvarima, a ne većinom o ratovima. Makar su ratovi isto zanimljivi. A povijest umjetnosti se većinom obrađuje prva dva razreda gimnazije na satovim likovne i glazbene umjetnosti. A i politika je imala utjecaj na razvoj društva pa i znanosti i umjetnosti. Da se premalo pažnje posvećuje svakodnevnici to je istina. U svakom poglavlju postoji dio koji govori o dostignućima, izumima, nekim događajima. Možda je i problem što se ponekad preklapa gradivo iz više predmeta na što se onda troši više vremena i zbog čega se ne posvećuje pažnja drugim temama.

[Tazika]

Dubrovčanin kaže:

Zašto je u programu školskog predmeta "povijest" uvjerljivo najviše pažnje darovano političkoj povijesti? Uglavnom se uči o državama, granicama, ratovima, bitkama, vojskovođama, političarima i mirovnim sporazumima. Posve je u drugom planu svakodnevni život ljudi u prošlim vremenima, povijest tehnologije i umjetnosti. Daleko se više pažnje pridaje vojskovođi odgovornom za smrt milijuna ljudi, nego znanstvenicima, umjetnicima, istraživačima i izumiteljima. Po meni bi prije trebalo znati kad je i tko našao lijek za dotad neizlječivu bolest, izumio parobrod (telefon, radio, televiziju, računalo itd.) ili otkrio novo kopno. Prije bi trebalo znati tko je osnivač Wikipedije i na koji je nadnevak osnovana nego na koji je nadnevak bila koja bitka na sjevernoafričkom ili pacifičkom bojištu u Drugom svjetskom ratu. Za nas danas važnije su posljedice geografskih otkrića i brojnih izuma nego nekih propalih mirovnih sporazuma. Zašto onda politička povijest zauzima 90% mjesta u školskim udžbenicima? Kad na bilo kojem raspravniku otvorim temu o povijesti Dubrovnika, dam mnoštvo podataka o trgovini, pomorstvu, poljoprivredi, ribarstvu, prometu, izgradnji, slikarstvu, glazbi, spolnosti, književnosti, zdravstvu (životni vijek), školstvu (pismenost) itd. Međutim uvijek se sve svede na raspravu je li grad hrvatski ili srpski. U nas mnogi ne cijene ljepotu svoga kraja. Zidine i utvrde su im najobičniji kamen, a nacionalni park najobičnija šuma. Draže im je vidjeti disko, trgovački centar, hotel ili apartmane nego staru utvrdu, palaču ili crkvu. To je meni nepojmljivo.

To isto pitanje sam si postavljala čitavo svoje školovanje: zašto moramo znati nabrojati vojskovođe i ratove, osvajanja i revolucije, kraljeve i predsjednike - a neznamo kako je u ta vremena živio Običan Čovjek, ovakav kakvi smo svi mi koji nismo kraljevi ni generali, što je radio, čemu je težio, što je znao i čemu je vjerovao.

I zašto nam stalno usađuju ideju da je ovo naše doba vrhunac ljudskog napretka, temeljenu isključivo na činjenici da sada imamo tehnološki naprednije stvari.
Imamo, ali po kojoj cijeni? Nije li ta cijena prevelika - ne samo u zdravlju i otetom vremenu, nego i u gubitku Znanja i Vještina.
Stalno nam usađuju ideju, predstavljaju ju kao neupitnu činjenicu, da je čovjek koji zna upravljati mikrovalnom pećnicom, tabletom i naročito oružjem napredniji i pametniji od čovjeka koji sebi zna izgraditi kuću, naložiti vatru i skuhati hranu koju je sam uzgojio ili ulovio.
Čitam nekidan knjižicu koju je napisao moslavački seljak o svojoj mladosti oko 1900.-te godine. Priča teče, svako malo izvire ogromno Znanje koje su ljudi imali, npr kako se društvo bojalo zaspati jer nisu imali sata, a trebali su se probuditi oko 3 ujutro. Govori im stari nepismeni seljak da neka mirno spavaju, on će ih točno u 3 probuditi. I zaista ih dođe buditi kad vidi da su "kosci dalko premanuli" - tko danas zna prema zvijezdama koliko je sati? Kad malo razmislim: kada sam zadnji puta vidjela zvijezde? Jedva se vidi i ova velika nama najbliža, i to u podne!!! A i tad ju ne vidimo nego sve postane malo svjetlosivije (i ako gledamo u naše ekrane, trebamo navući zavjese).
Sjećam se kako smo u srednjoj školi učili o nekom starom grčkom filozofu, koji je bio toliko lud i blesav da je mislio kako svijet ne postoji ako ga netko ne gleda: smiješan primitivac!
Vrh današnje fizike (one fizike koja govori da materija ne postoji i da je sve val, svijest i namjera) govori da je upravo tako. Samo što se ta (sa)znanja ne spuštaju u svakodnevni život.
Kad imam priliku, tj kad sretnem neku baku koja je sa sela, napravim eksperiment: pitam ju (sve njih) isto pitanje: da li je u njihovom selu bio neki starac ili starica koji je imao vizije, prozor u budućnost, prošlost i druge svjetove.
I uvijek je odgovor brz i jasan: DA, naravno. I onda slijedi priča o starcima koji su govorili o svojim vizijama - najčešća, jer je najprovjerljivija, je vizija ovog današnjega svijeta, gdje se "ljudi voze kolima bez konja, lete nebom u čeličnim pticama, u svakoj kući će biti kutija sa slikom koja govori a svi ju slušaju" a u tu kategoriju ide i do nedavno nevjerojatna tvrdnja: "I DJECA ĆE IMATI POKVARENE ZUBE." Za nevjerovati, jelda?!
Onda slijede susreti i putovanja u snovima, komunikacija sa duhovnim svijetom... ali o tome se u današnje vrijeme nerado govori, nitko ne želi da ga proglase sanjarom i ludim.
Dakle zakjučak do kojeg dolazim je da je do nedavno - do vremena djetinjstva naših baka na selu, u gradovima je to ranije nestalo - bilo normalno umjesto tele-vizije imati prave, konkretne vizije.
Prošloga ljeta našlo se na okupu nešto baka iz hrvatskih i bosanskih sela, i pitala sam ih kako su u djetinjstvu zajedno sa starijima uzgajale lan i konoplju i pravile tkaninu i odjeću, kako su uzgajale pšenicu, mljele i pekle kruh, uglavnom na jednu večer zaboravila se televizija i krenula je oduševljena priča o tome kako se živjelo bez struje, strojeva i dućana. No kad te generacije uskoro nebude bilo, tko će to znati? Neće čak ni etnolozi, jer nisu vidjeli praksu.
I neka dođe geomagnetska oluja i uništi nam kompjutere, ma samo neka nestane struje - gdje ćemo biti?

Tu si me pogodio u žicu: svakodnevni život u prošlosti.
Sjećam se, kad sam bila mala i putovala sa dedom - vlakom pa pješice - da što smo na manju kuću naišli, sa manje stvari i dalje od naselja, to bi njezin vlasnik imao veći vokabular, posjedovao je više znanja, vještina i mudrosti, bio je smireniji i sretniji. Sada mislim: takvi ljudi nisu imali stvari zato jer im nisu bile potrebne. Nije bila riječ o siromaštvu, već o bogatstvu.
Od takvih ljudi malo je ostalo, mislimo da su bili krajnje siromašni. A što će ostati od nas ako iz nekog svemirskog razloga globalno nestane struje? Samo hrpa elektroničkog smeća.

[Starstrider]

Daleko daleko najbolja serija koju sam gledao koja se bavi ovom temom su "worst jobs in history" mislim od BBCa.
Nisu nasa sela, ali 100% preporucam svakome tko zeli vidjeti kako su zivjeli ne-kraljevi u doba ne-rata.

[Dubrovčanin]

Evo nekih podataka o tehnološkom razvoju po zemljama, 13 godina starih.

Broj automobila na 1 000 stanovnika po državama (2004.)

* 0-9: Haiti, Nikaragva, Afganistan, Armenija, Bangladeš, Butan, Indija, Kambodža, Kina, Laos, Maldivi, Mjanmar, Nepal, Pakistan, Sirija, Tadžikistan, Kiribati, Papuanska Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Benin, Burkina Faso, Burundi, Čad, Ekvatorska Gvineja, Eritreja, Etiopija, Gambija, Gana, Gvineja, Gvineja Bisau, Kamerun, Lesoto, Liberija, Madagaskar, Malavi, Mali, Mauretanija, Mozambik, Niger, Nigerija, Ruanda, Lavlja Gora, Somalija, SAR, Tanzanija, Uganda, Zambija
* 10-19: Kuba, Gvajana, Paragvaj, Filipini, Indonezija, Jemen, Mongolija, Šri Lanka, Angola, DR Kongo, Džibuti, Kenija, Komori, Kongo, Senegal, Sudan, Južni Sudan, Togo
* 20-29: Albanija,BiH, Dominikanska Republika, Bolivija, Peru, Tajska, Alžir, Bjelokosna Obala, Egipat, Gabon, Sveti Toma i Princip, Zimbabve
* 30-39: Salvador, Azerbajdžan, Irak, Iran, Kirgistan, Samoa, Bocvana, Svazi, Tunis, Zelenortska Republika
* 40-49: Bahami, Belize, Jamajka, Sveti Vincent i Grenadini, Ekvador, Kolumbija, Gruzija, Jordan, Vanuatu, Maroko, Namibija
* 50-74: Moldova, Turska, Gvatemala, Honduras, Venezuela, Kazahstan, Fidži, Tonga, Mauricijus
* 75-99: Dominika, Grenada, Kostarika, Panama, Sveta Lucija, Trinidad i Tobago, Brazil, Čile, Oman, Saudijska Arabija, Singapur, UAE, JAR, Sejšeli
* 100-124: Rusija, Ukrajina, Meksiko
* 125-149: Bjelorusija, Makedonija, Rumunjska, Argentina, Surinam
* 150-174: Urugvaj, Južna Koreja, Malezija, Libija
* 175-199: Srbija, Crna Gora, Kosovo
* 200-249: Bugarska, Latvija, Mađarska, Poljska, Slovačka, Antigva i Barbuda, Barbados, Izrael, Katar, Tajvan
* 250-299: Grčka, Hrvatska, Irska, Sveti Kristofor i Nevis, Bahrein
* 300-399: Cipar, Češka, Danska, Estonija, Litva, Nizozemska, Portugal, Španjolska, UK, Japan, Kuvajt, Libanon
* 400-499: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Malta, Norveška, Slovenija, Švedska, Švicarska, Kanada, SAD, Australija, Aotearoa
* 500+: Andora, Island, Italija, Lihtenštajn, Luksemburg, Monako, Njemačka, Brunej
* nema podataka: Sveti Marin, Vatikan, Istočni Timor, Sjeverna Koreja, Turkmenistan, Uzbekistan, Vijetnam, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Nauru, Palau, Tuvalu

Broj mobitela na 1 000 stanovnika po državama (2004.)

* 0-9: Kuba, Afganistan, Butan, Irak, Laos, Mjanmar, Nepal, Sjeverna Koreja, Tadžikistan, Turkmenistan, Kiribati, Papuanska Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Tuvalu, Čad, Eritreja, Etiopija, Gvineja Bisau, Komori, Liberija, Niger, Somalija, SAR
* 10-19: Haiti, Bangladeš, Kirgistan, Pakistan, Uzbekistan, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Samoa, Angola, Burkina Faso, Burundi, DR Kongo, Gvineja, Libija, Madagaskar, Malavi, Ruanda, Lavlja Gora, Sudan, Južni Sudan
* 20-29: Indija, Jemen, Kambodža, Sirija, Mali, Mozambik, Nigerija, Sveti Toma i Princip, Tanzanija, Uganda, Zambija
* 30-39: Nikaragva, Armenija, Vijetnam, Tonga, Vanuatu, Benin, Gana, Zimbabve
* 40-49: Honduras, Indonezija, Šri Lanka, Alžir, Džibuti, Kenija, Lesoto, Togo
* 50-74: Iran, Kazahstan, Palau, Bjelokosna Obala, Gambija, Kamerun, Senegal
* 75-99: Moldova, Ukrajina, Grenada, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Mongolija, Egipat, Ekvatorska Gvineja, Svazi
* 100-124: Bjelorusija, Rusija, Gvatemala, Gvajana, Peru, Azerbajdžan, Gruzija, Maldivi, Nauru, Kongo, Mauretanija, Namibija
* 125-149: Dominika, Kostarika, Sveti Kristofor i Nevis, Kolumbija, Fidži, Zelenortska Republika
* 150-174: Argentina, Bolivija, Oman
* 175-199: Makedonija, Salvador, Ekvador, Urugvaj, Filipini, Tunis
* 200-249: Belize, Dominikanska Republika, Jordan, Libanon, Tajska, Gabon, Maroko
* 250-299: BiH, Meksiko, Panama, Brazil, Paragvaj, Venezuela, Saudijska Arabija, Bocvana
* 300-399: Albanija, Andora, Bugarska, Lihtenštajn, Rumunjska, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Trinidad i Tobago, Surinam, Brunej, JAR, Mauricijus
* 400-499: Poljska, Turska, Kanada, Bahami, Čile, Katar, Kina, Malezija
* 500-699: Estonija, Francuska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Monako, Sveti Marin, Slovačka, SAD, Antigva i Barbuda, Barbados, Jamajka, Bahrein, Japan, Južna Koreja, Aotearoa, Sejšeli
* 700-999: Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Danska, Finska, Grčka, Irska, Island, Italija, Malta, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Portugal, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, UK, Istočni Timor, Singapur, Australija
* 1 000+: Luksemburg, Izrael, Tajvan, UAE
* nema podataka: Vatikan

Broj fiksnih telefona na 1 000 stanovnika po državama (2004.)

* 0-9: Afganistan, Bangladeš, Kambodža, Mjanmar, Angola, Benin, Burkina Faso, Burundi, Čad, DR Kongo, Eritreja, Etiopija, Gvineja, Gvineja Bisau, Kamerun, Kongo, Liberija, Madagaskar, Malavi, Mali, Mozambik, Niger, Nigerija, Ruanda, Lavlja Gora, SAR, Tanzanija, Uganda, Zambija
* 10-19: Haiti, Butan, Laos, Nepal, Papuanska Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Bjelokosna Obala, Ekvatorska Gvineja, Gana, Kenija, Lesoto, Mauretanija, Somalija, Togo
* 20-29: Irak, Jemen, Pakistan, Džibuti, Gabon, Gambija, Komori, Senegal, Sudan, Južni Sudan, Zimbabve
* 30-39: Nikaragva, Filipini, Indonezija, Tadžikistan, Vanuatu, Maroko, Sveti Toma i Princip
* 40-49: Honduras, Paragvaj, Indija, Mongolija, Sjeverna Koreja, Šri Lanka, Kiribati, Svazi
* 50-74: Albanija, Gvatemala, Kuba, Bolivija, Peru, Uzbekistan, Vijetnam, Samoa, Tuvalu, Alžir, Namibija
* 75-99: Kirgistan, Maldivi, Oman, Turkmenistan, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Bocvana
* 100-124: Belize, Dominikanska Republika, Salvador, Ekvador, Gvajana, Venezuela, Azerbajdžan, Jordan, Sirija, Tajska, Fidži, Tonga, Egipat, JAR, Tunis
* 125-149: Panama, Gruzija, Kazahstan, Saudijska Arabija, Nauru, Libija
* 150-174: Moldova, Jamajka, Meksiko, Zelenortska Republika
* 175-199: Rumunjska, Surinam, Armenija, Libanon, Malezija
* 200-249: BiH, Litva, Rusija, Slovačka, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Ukrajina, Sveti Vincent i Grenadini, Argentina, Brazil, Čile, Kolumbija, Brunej, Iran, Katar, Kina, Kuvajt
* 250-299: Bjelorusija, Latvija, Makedonija, Turska, Kostarika, Trinidad i Tobago, Urugvaj, Bahrein, Mauricijus, Sejšeli
* 300-399: Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Poljska, Dominika, Grenada, Sveta Lucija, Palau
* 400-499: Austrija, Belgija, Finska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Portugal, Slovenija, Španjolska, Bahami, Barbados, Izrael, Južna Koreja, Singapur, UAE, Aotearoa
* 500-699: Andora, Cipar, Danska, Francuska, Island, Lihtenštajn, Malta, Nizozemska, Njemačka, UK, Kanada, SAD, Antigva i Barbuda, Sveti Kristofor i Nevis, Istočni Timor, Japan, Tajvan, Australija
* 700-999: Luksemburg, Norveška, Sveti Marin, Švedska, Švicarska
* 1 000+: Monako
* nema podataka: Vatikan

Broj liječnika na broj stanovnika po državama (2004.)

* 1 liječnik na 100 stanovnika: Palau
* 1 liječnik na 101-200 stanovnika: Bjelorusija, Italija, Kuba
* 1 liječnik na 201-300 stanovnika: Belgija, Bugarska, Danska, Finska, Grčka, Island, Litva, Mađarska, Moldova, Monako, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Rusija, Slovačka, Španjolska, Švedska, Švicarska, Urugvaj, Armenija, Azerbajdžan, Gruzija, Izrael, Kazahstan, Uzbekistan
* 1 liječnik na 301-400 stanovnika: Austrija, Cipar, Češka, Estonija, Francuska, Latvija, Luksemburg, Malta, Norveška, Sveti Marin, Ukrajina, SAD, Argentina, Venezuela, Kirgistan, Mongolija, Sjeverna Koreja, Turkmenistan, Australija
* 1 liječnik na 401-500 stanovnika: Andora, Hrvatska, Irska, Makedonija, Poljska, Slovenija, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Kanada, Dominikanska Republika, Japan, Kuvajt, Libanon, Tadžikistan, Aotearoa
* 1 liječnik na 501-700 stanovnika: BiH, Rumunjska, UK, Bahami, Jamajka, Meksiko, Panama, Ekvador, Jordan, Kina, Saudijska Arabija, Singapur, UAE, Nauru, Egipat
* 1 liječnik na 701-900 stanovnika: Albanija, Turska, Vatikan, Antigva i Barbuda, Barbados, Salvador, Sveti Kristofor i Nevis, Bolivija, Brazil, Čile, Kolumbija, Paragvaj, Filipini, Južna Koreja, Katar, Oman, Sirija, Tajvan, Libija
* 1 liječnik na 901-1 200 stanovnika: Lihtenštajn, Gvatemala, Kostarika, Nikaragva, Sveti Vincent i Grenadini, Peru, Bahrein, Brunej, Iran, Tuvalu, Alžir, Mauricijus, Sejšeli
* 1 liječnik na 1 201-1 500 stanovnika: Honduras, Trinidad i Tobago, Maldivi, Malezija, Tunis
* 1 liječnik na 1 501-3 000 stanovnika: Belize, Dominika, Grenada, Sveta Lucija, Indija, Irak, Pakistan, Šri Lanka, Tajska, Vijetnam, Fidži, Mikronezija, Samoa, Tonga, JAR, Kongo, Maroko, Namibija, Sveti Toma i Princip
* 1 liječnik na 3 001-10 000 stanovnika: Haiti, Gvajana, Surinam, Afganistan, Bangladeš, Butan, Indonezija, Jemen, Kambodža, Laos, Mjanmar, Kiribati, Maršalovi Otoci, Solomonski Otoci, Vanuatu, Angola, Papuanska Nova Gvineja, Benin, Bjelokosna Obala, Bocvana, Burundi, DR Kongo, Džibuti, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Gana, Gvineja, Gvineja Bisau, Kamerun, Kenija, Lesoto, Madagaskar, Mali, Mauretanija, Nigerija, Senegal, Lavlja Gora, Sudan, Južni Sudan, Svazi, Togo, Zambija, Zelenortska Republika, Zimbabve
* 1 liječnik na više desetaka tisuća stanovnika: Istočni Timor, Nepal, Burkina Faso, Čad, Eritreja, Etiopija, Gambija, Komori, Liberija, Malavi, Mozambik, Niger, Ruanda, Somalija, SAR, Tanzanija, Uganda

[Dubrovčanin]

Udio seoskog stanovništva po državama (2004.)

* 90-100%: Butan, Istočni Timor, Burundi, Ruanda
* 80-89%: Kambodža, Nepal, Vijetnam, Papuanska Nova Gvineja, Solomonski Otoci, Vanuatu, Burkina Faso, Eritreja, Etiopija, Uganda
* 70-79%: Lihtenštajn, Afganistan, Bangladeš, Indija, Jemen, Laos, Maldivi, Mjanmar, Šri Lanka, Tadžikistan, Tajska, Mikronezija, Samoa, Čad, DR Kongo, Gvineja Bisau, Lesoto, Madagaskar, Malavi, Mali, Niger, Somalija, Svazi
* 60-69%: Antigva i Barbuda, Grenada, Gvatemala, Haiti, Sveta Lucija, Sveti Kristofor i Nevis, Gvajana, Kina, Kirgistan, Pakistan, Uzbekistan, Kiribati, Angola, Gambija, Gana, Gvineja, Kenija, Komori, Mozambik, Namibija, Lavlja Gora, Sudan, Južni Sudan, Tanzanija, Togo, Zimbabve
* 50-59%: Albanija, BiH, Moldova, Slovenija, Barbados, Salvador, Indonezija, Turkmenistan, Fidži, Tonga, Tuvalu, Benin, Bjelokosna Obala, Bocvana, Egipat, Ekvatorska Gvineja, Kamerun, Liberija, Mauricijus, Nigerija, Senegal, SAR, Sveti Toma i Princip, Zambija
* 40-49%: Cipar, Grčka, Hrvatska, Irska, Rumunjska, Slovačka, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Belize, Honduras, Jamajka, Kostarika, Panama, Sveti Vincent i Grenadini, Paragvaj, Azerbajdžan, Filipini, Kazahstan, Malezija, Sirija, Sjeverna Koreja, Alžir, JAR, Maroko, Maurtanija
* 30-39%: Andora, Austrija, Bugarska, Estonija, Finska, Italija, Latvija, Litva, Mađarska, Makedonija, Poljska, Portugal, Švicarska, Ukrajina, Dominikanska Republika, Nikaragva, Bolivija, Ekvador, Armenija, Gruzija, Iran, Mongolija, Tajvan, Maršalovi Otoci, Palau, Kongo, Sejšeli, Tunis, Zelenortska Republika
* 20-29%: Bjelorusija, Češka, Francuska, Norveška, Rusija, Španjolska, Turska, Kanada, SAD, Dominika, Kuba, Meksiko, Trinidad i Tobago, Kolumbija, Peru, Surinam, Brunej, Irak, Japan, Jordan
* 10-19%: Danska, Nizozemska, Njemačka, Švedska, UK, Bahami, Argentina, Brazil, Čile, Venezuela, Južna Koreja, Libanon, Saudijska Arabija, UAE, Australija, Aotearoa, Džibuti, Gabon, Libija
* 0-9%: Belgija, Island, Luksemburg, Malta, Monako, Sveti Marin, Vatikan, Urugvaj, Bahrein, Izrael, Katar, Kuvajt, Oman, Singapur, Nauru

[The Instruktor]

Kada povijesnicari utvrde histriografiju iz povijesnih vrela, povijest je odlican nacin za razvijanje maste, umnih sposobnosti, ucenje o covjeku, narodima, drustvima i drzavama. U diskusiji s drugima se onda ima zajednicka tema i moze se nauciti raspravljati i uvazavati tudja misljenja.

Iz povijesti se zapravo uci umijece drzavnistva i zivota opcenito, jer sve sto se dogadja se glavninom i prije u nekom obliku dogadjalo.

Povijest narodu i covjeku daje identitet, a uz pretpostavku da povijesnicari CJELOVITO prikazuju histriografiju, rasprava o povijesti otklanja drustvene podjele u drustvu.

Kada se teme prodiskutiraju i iskrena srca njima pristupi ona se pohrane u memoriju i ne opterecuju dalje, osim kad se pojave nova povijesna vrela.

Primjer je pojava negacije Titovih zlocina za koje postoje iskopine i dokumentacija. Primjer je neuvazavanje pozitivnih strana zlocinca Tita.

Primjer je neprikazivanje CJELOVITE histriografije prije kraja drugog svjetskog rata vezano za dvije hrvatske vojske ustase i partizani:
- sto se dogadjalo s njima?,
- koliko ih je kada bilo?,
- s kojim idejama su nastajali?,
- koliko su koji zlocina cinili?,
- koji su se borili za drzavu Hrvata a koji za nesto drugo?,
- kakvi su bili medjunarodni odnosi i snage?,
- kakvi su bili odnosi u prvoj srboslaviji (SHS)?,
- da li je Hrvatima odgovara Jugoslavija kao tvorevina te socijalizam i komunizam kao rezim?,
- ...
Dok se o tome otvorena srca ne progovori to ce nas stalno opterecivati. A general HOS-a Prkacin Ante je bio kod Velimita Bujanca sam na braniku s upaljenom kamerom, dok su se pozvani komiti 'skrivali po sumama, gorama i planinama', i tako godinu dana. Jer svjetlo protiv mraka nema bas neku sansu.

Dakle, svakodnevno cemo u danasnjici trositi energiju na proslost dok komiti, ako znanja imaju za svoje teze, ne postanu za raspravu spremni.

[technotronic]

U prošlosti je običan čovjek bio podosta ovisan o šumi, iz nje je uzimao drvo za ogrijev i građu, lovio je divljač, brao gljive, kestene, kupine i ostale divlje bobice, krao jaja pticama po gnijezdima... E, sad, oduvijek me je zanimalo kada je šuma prestala biti svačija i postala nečija. Znam da su u srednjem vijeku kmetovi smjeli loviti samo sa strelicom tupog vrha, da ne mogu naškoditi visokoj i crnoj divljaći, već samo sitnoj krznenoj i pernatoj, te da su psi koje su koristili u lovu morali imati prerezanu tetivu na stražnjoj nozi, tako da nisu mogli trčati za plemenitom dovljači, al su mogli markirati, poentirati, dizati i donositi sitnu divljač. Jesu li šume bile "privatizirane" još u antici, ili je ipak to došlo sa feudalizmom?

[Zrakomlatski]

Ja jako volim istoriju,povjest i proslost,ali mislim da je svakodnevni zivot velike vecine ljudi u toj proslosti bio krajnje jadan i neugodan u odnosu na zivot vecine modernih ljudi...

[kiseli1]

technotronic kaže:

Jesu li šume bile "privatizirane" još u antici, ili je ipak to došlo sa feudalizmom?

https://en.wikipedia.org/wiki/Defore...e_Roman_period
https://en.wikipedia.org/wiki/Royal_forest#Forest_law
https://www.eh-resources.org/the-rol...world-history/

[Zeljko81]

Zrakomlatski kaže:

Ja jako volim istoriju,povjest i proslost,ali mislim da je svakodnevni zivot velike vecine ljudi u toj proslosti bio krajnje jadan i neugodan u odnosu na zivot vecine modernih ljudi...

da... i nadasve dosadan

Čitao sam Egipat u doba Ramzesa autora Pierre Monteta

i to nimalo nije zanimljivo... uguši s pričom kakav je bio život običnog čovjeka...sad mi je jasno zašto se o ovome šuti

s druge strane
gledao sam seriju o kraljici viktoriji prije samo znači 150 godina

uvjeren sam da prosječna četveročlana obitelj u europi gdje oba roditelja rade bolje i kvalitetnije živi nego kraljica Viktorija
naravno tu mnogo pomažu moderni strojevi i medicina i sve ostalo ali svjesni smo da život običnog čovjeka u prošlosti je bio jedna obična gola borba za opstanak u svakom segmentu

[babkonj5]

ZAPISI IVANA ČIVIĆA - MIJALJEVA
Babina Greda 27. svibnja 1907.
(pdf)

[Hoboslav]

technotronic kaže:

U prošlosti je običan čovjek bio podosta ovisan o šumi, iz nje je uzimao drvo za ogrijev i građu, lovio je divljač, brao gljive, kestene, kupine i ostale divlje bobice, krao jaja pticama po gnijezdima... E, sad, oduvijek me je zanimalo kada je šuma prestala biti svačija i postala nečija. Znam da su u srednjem vijeku kmetovi smjeli loviti samo sa strelicom tupog vrha, da ne mogu naškoditi visokoj i crnoj divljaći, već samo sitnoj krznenoj i pernatoj, te da su psi koje su koristili u lovu morali imati prerezanu tetivu na stražnjoj nozi, tako da nisu mogli trčati za plemenitom dovljači, al su mogli markirati, poentirati, dizati i donositi sitnu divljač. Jesu li šume bile "privatizirane" još u antici, ili je ipak to došlo sa feudalizmom?

U prošlosti je čovjek nesmiljeno uništavao šumu zbog obrade zemlje zapravo. Šumu bi zapalili pa bi onda tu sadili povrtne kulture nekih 3-4 godine pa onda sve ispočetka. Gnojidba zemljišta se nije prakticirala ili nešto vrlo malo jer gnojiva jednostavno nije bilo. Seljaci nisu imali konje ili krave, većinom bi imalo ovce ako i to. Krupnu stoku seljak nije mogao prehraniti, imanje krave ili konja je bio znak bogastva. Situacija se mnjenja tokom 17-og i 18-og stoljeća kad dolazi do poljoprivredne revolucije. Spaljivanje šuma se napušta, seljaci obrađuju uglavnom ista zemljišta jer imaju gnojiva a njega imaju jer su počeli držati krupnu stoku koju sad mogu prehraniti s kukuruzom koji uzgajaju.