Kako i kada ste se odlučili na dijete?

[Ćufta]

Bolje jedva čekaj s podočnjacima do poda i pobljuckanog da ga vidiš. To ti je ipak realnije

[zo-ey]

Kad sam imala 20 mi se činilo da ću s 30 biti jako ozbiljna i odrasla osoba. Ali nekako nisam. Samo sam malo pametnija verzija sebe od prije 10 godina. Nije se dogodio taj magični trenutak "odrastanja" i spoznaje sebe, svijeta i života. Nisam baš "mudra" ni "zrela". Ista budala s još 10 godina u guzici. I teško se mogu zamisliti kao mamu. Ali to je valjda većini tako dok se zapravo ne realizira.

Ali došla sam u zadnje dvije godine do toga da mislim da to želim uskoro. I to je napredak. A možda je i to TO - taj trenutak spoznaje spremnosti, iako ga ne percipiram skroz tako.

[BitterSweet]

Ja nikad neću odrasti. I dalje smo bedasti po nekim pitanjima, i dalje se često glupiram. Kupila sam joj hrpu legića da se JA igram s njima. I tak. Ne mislim da je problem što nisam "odrasla" po nekim xy kriterijima. Mislim da će maloj tako biti zabavnije.

[zo-ey]

Uhh, legiće obožavam

Zanima me zapravo kad vam se (čime potaknut) dogodio taj trenutak kad ste prelomili da idete napraviti bebu... Ono sad je taj tren i to je to. Bez ali ovo, ali ono... Kad su i zašto u potpunosti nestala ta ALI-sranja?

[SummerNight]

nisu nestala
evo, ja ti mogu reci da smo zakljucili da nikad nece nestati pa da nema smisla cekati
ono, kupili smo stan i preselili se i makli zadnju tehnicku prepreku pa eto

[BitterSweet]

Još nisu nestala niti neće

Kao što sam napisala, mi smo rekli možda pa se potrefilo odmah i čim smo vidjeli plus znali smo da je to to. Daleko da nas ne muče ALI. Uvijek budu.

[Dekanica]

Ćufta kaže:

Bolje jedva čekaj s podočnjacima do poda i pobljuckanog da ga vidiš. To ti je ipak realnije

Ili to :klap:

[*Aria*]

zo-ey kaže:

Kad sam imala 20 mi se činilo da ću s 30 biti jako ozbiljna i odrasla osoba. Ali nekako nisam. Samo sam malo pametnija verzija sebe od prije 10 godina. Nije se dogodio taj magični trenutak "odrastanja" i spoznaje sebe, svijeta i života. Nisam baš "mudra" ni "zrela". Ista budala s još 10 godina u guzici. I teško se mogu zamisliti kao mamu. Ali to je valjda većini tako dok se zapravo ne realizira.

Ali došla sam u zadnje dvije godine do toga da mislim da to želim uskoro. I to je napredak. A možda je i to TO - taj trenutak spoznaje spremnosti, iako ga ne percipiram skroz tako.

Bome prije 2 tjedna ovo bi ja sama za sebe rekla. S 20 i kojom sve zivo je imalo sentimentalnu vrijednost i pohranjivala sam stvari/dopisivanja i sl na komp i eksterne diskove kao mali hrcak. Prije dva tjedna primila sam se ciscenja prethodno spomenutih i iskreno - ne prepoznajem vise ni trag te 20godisnjakinje u sebi. Niceg se ja od tada ne stidim i probudila sam si neke uspomene koje su pale u zaborav, ali ja stvarno nisam ista osoba kao tada. A do nedavno mi nije uopce bilo jasno kako to moj muz misli da sam se ja tako jako promjenila i "odrasla" u ovih 6 godina sto smo skupa (Isto mi je rekao i najbolji frend nedavno pa sam blenula sokirano na tu izjavu )

Mi jos nemamo djecu, ali se trudimo zadnje skoro 2 godine. Dogovor je bio da kako god okrenuli nikad nece biti SVE u savrsenom redu i kad se ozenimo odmah cemo puksavati. Odselili smo iz HR tako da baka servis i sl mozemo zaboraviti i bili smo pri odlasku svjesni toga, kod nas rijetki imaju svoju nekretninu pa se time ne opterecujemo kao sto vjerojatno u HR bi....

(Sto se godina tice ja 31 a muz 36)

[dixx]

zo-ey kaže:

Kad sam imala 20 mi se činilo da ću s 30 biti jako ozbiljna i odrasla osoba. Ali nekako nisam. Samo sam malo pametnija verzija sebe od prije 10 godina. Nije se dogodio taj magični trenutak "odrastanja" i spoznaje sebe, svijeta i života. Nisam baš "mudra" ni "zrela". Ista budala s još 10 godina u guzici. I teško se mogu zamisliti kao mamu. Ali to je valjda većini tako dok se zapravo ne realizira.

Ali došla sam u zadnje dvije godine do toga da mislim da to želim uskoro. I to je napredak. A možda je i to TO - taj trenutak spoznaje spremnosti, iako ga ne percipiram skroz tako.

Ja sam isto mislila da cu s 30+ biti ozbiljna, ali eto sad imam 33 i 2 djece, ali dalje volim sve sto sam voljela s 25, samo sto su djeca na prvom mjestu. Npr. za 33. rodjendan sam isla s curama van piti S tim da ja imam blizance (curu i decka od 2 g.).
Nitko me ne bi mogao pripremiti na sve to i naravno da je tesko, ali na sve se priviknes. I nismo bili spremni bas psihicki, vise materijalno imali dobre poslove i radili dugo, kupili stan i blizila se moja 30.
Inace ja cak 'ne volim' tudju djecu i nisam onaj tip koji zna s djecom, odusevljava se s bebicama i sl, neke moje frendice su ranije rodile i dosadne su mi bile te price, ali moja djeca su naravno nesto drugo i mogla bih bez prestanka o njima


Sent from my LG-D855 using Tapatalk

[zo-ey]

Ja sam bila baš totalni tudum za djecu, bebe pogotovo. Nisam znala što bi im rekla i bilo bi mi bed što me gledaju bez veze i šute ili proizvode neartikulirane zvukove Do prije par godina mi nitko blizak nije imao dijete i to mi je sve skupa bila teška nepoznanica. Tu i tamo bi mi neko nepoznato dijete bilo slatko, ali manje više sam ih doživljavala kao "nešto" bučno i čudno.

Onda su mi bliske osobe podobivale bebice. I s nekima od njih (danas tro i četverogodišnjacima) baš imam conect i nekakve super odnose. I znam s njima, igramo se i pričamo. Do prije par godina nisam takla bebu, činile su mi se jako lomljive Pomalo se riješih straha od nepoznatog i zapravo sad skroz volim miniće (meni poznate, naravno ).

Tako da sam sama sa sobom napravila par stepenica po tom pitanju u zadnjih par godina. :klap: I sad još samo da dođe taj neki trenutak kad ću konačno biti spremna staviti sebe sa strane na neko vrijeme i ne razmišljati o potencijalnim sranjima na poslu ili mogućnosti ostajanja bez posla itd. Financijski smo ok i nekako mi se nameće misao da je sad to vrijeme, ali nekako kao da ipak još nije

Ali baš to što govorite - ne znam hoće li ikad baš u potpunosti biti.

[mgrci43]

Nažalost,mislim da će me ta moja radoznalost i planiranje ubiti jednog dana,ali što ću

Znam da je možda glupo planirati jer se može stvarno dogoditi skroz neplanirano,ali...sve više ljudi se odlučuju na djecu kasnije i kasnije.

Malo da se oni "ižive" ,da vide svijeta,da nemaju obaveze..da ostvare karijeru.

E,sad,si mislim ( u srednjim dvadesetima sam još ) ni s 30-35-40-45 neću imati nešto previše vremena za djecu.

Više ću vremena imati s 60+ godina.

Sad,ako budem čekao do npr. 35 (volio bi ipak nešto stvoriti materijalno prije braka), i djeca opet krenu nekim "modernim" trendovima,možda neću ni dočekati djecu,a pogotovo gledati neko odrastanje,da postaju malo ozbiljniji,pomoći im,reći im nešto što nisam njihovim roditeljima.

Naravno,živomo u vremenu gdje ljudi odlaze,ali opet...

Vaše mišljenje i kako vi/ste razmišljali ?

[pink panthera]

Mislim da neko univerzalno idealno razdoblje ne postoji, odnosno da ovisi od osobe do osobe. Ako imaš kraj sebe pravu osobu s kojom želiš dijete, imate osnovne materijalne i zdravstvene uvjete te jaku želju za bebom, onda je to to. Bar je meni tako bilo.

Što se tiče "iživljavanja" i "proživljavanja života" prije djeteta, okrene mi se želudac čim to čujem jer takve fore podrazumijevaju da život prestaje imanjem djeteta, a to jednostavno nije istina. Onaj tko misli da će mu s djetetom život završiti ili će mu bitno opasti kvaliteta, možda dijete ne bi ni trebao imati.

[ostoppbar]

mgrci43 kaže:

Nažalost,mislim da će me ta moja radoznalost i planiranje ubiti jednog dana,ali što ću

Znam da je možda glupo planirati jer se može stvarno dogoditi skroz neplanirano,ali...sve više ljudi se odlučuju na djecu kasnije i kasnije.

Malo da se oni "ižive" ,da vide svijeta,da nemaju obaveze..da ostvare karijeru.

E,sad,si mislim ( u srednjim dvadesetima sam još ) ni s 30-35-40-45 neću imati nešto previše vremena za djecu.

Više ću vremena imati s 60+ godina.

Sad,ako budem čekao do npr. 35 (volio bi ipak nešto stvoriti materijalno prije braka), i djeca opet krenu nekim "modernim" trendovima,možda neću ni dočekati djecu,a pogotovo gledati neko odrastanje,da postaju malo ozbiljniji,pomoći im,reći im nešto što nisam njihovim roditeljima.

Naravno,živomo u vremenu gdje ljudi odlaze,ali opet...

Vaše mišljenje i kako vi/ste razmišljali ?

Sve je individualno. I ja sam planirala tako i onda sve odjebala

Učiš kroz osnovnu da upišeš dobru srednju. Kroz srednju učiš da upišeš dobar faks. Na faksu učiš da ga što prije završiš i dobiješ dobar posao. Na poslu se ubijaš i radiš da kupiš novi auto. Pa novi stan. I dođe 60-ta i šta onda?


Naravno, bilo bi idelano kad bi do 30-te svi imali super posao, super auto, vlastiti stan bez kredita, ali u 90% slucajeva to nije tako. I ako ćeš čekati da rješiš sve materijalno i još se iživiš i proputuješ, tako će i bit - 50te pa dijete.


panthera ti je dobro rekla, ako misliš da s djetetom nećeš moći putovati ili da će te dijete sprječavati u hobijima ili da ćeš se suzdržavati zbog nečega - onda dijete nije za tebe.

[Twinmama]

mgrci43 kaže:

Nažalost,mislim da će me ta moja radoznalost i planiranje ubiti jednog dana,ali što ću

Znam da je možda glupo planirati jer se može stvarno dogoditi skroz neplanirano,ali...sve više ljudi se odlučuju na djecu kasnije i kasnije.

Malo da se oni "ižive" ,da vide svijeta,da nemaju obaveze..da ostvare karijeru.

E,sad,si mislim ( u srednjim dvadesetima sam još ) ni s 30-35-40-45 neću imati nešto previše vremena za djecu.

Više ću vremena imati s 60+ godina.

Sad,ako budem čekao do npr. 35 (volio bi ipak nešto stvoriti materijalno prije braka), i djeca opet krenu nekim "modernim" trendovima,možda neću ni dočekati djecu,a pogotovo gledati neko odrastanje,da postaju malo ozbiljniji,pomoći im,reći im nešto što nisam njihovim roditeljima.

Naravno,živomo u vremenu gdje ljudi odlaze,ali opet...

Vaše mišljenje i kako vi/ste razmišljali ?

A zasto se sve to nebi moglo stvarati i odgajati dijete?
Ovak zvuci da kak god okrenes je dijete smetnja.....
Uvijek ce biti nesto

Poslano sa mog NOA_E1 koristeći Tapatalk

[SummerNight]

ostoppbar kaže:

panthera ti je dobro rekla, ako misliš da s djetetom nećeš moći putovati ili da će te dijete sprječavati u hobijima ili da ćeš se suzdržavati zbog nečega - onda dijete nije za tebe.

zasto?
pa ja sam znala da ce.me dijete sprijrcavati u masu toga, znala sammto jer sam znala koji stil toditeljstva zelim i kakva mama zelim.biti.
znala sam da na duze vrijeme nema izlazaka, nema putovanja.onakvih kakve ja ocu, nema spavanja do podneva, nema slobode otici sam di god ti se sprdne.
ne kazem da nitko to ne moze, ali ja sam znala da dinete necu nigdje ostavljati.
tako da, meni su to sasvim ok pitanja i razmisljanja i kad zelja za djetetom postane vaznija od druge strane vage, tada je vrijeme za dijete

[ostoppbar]

SummerNight kaže:

zasto?
pa ja sam znala da ce.me dijete sprijrcavati u masu toga, znala sammto jer sam znala koji stil toditeljstva zelim i kakva mama zelim.biti.
znala sam da na duze vrijeme nema izlazaka, nema putovanja.onakvih kakve ja ocu, nema spavanja do podneva, nema slobode otici sam di god ti se sprdne.
ne kazem da nitko to ne moze, ali ja sam znala da dinete necu nigdje ostavljati.
tako da, meni su to sasvim ok pitanja i razmisljanja i kad zelja za djetetom postane vaznija od druge strane vage, tada je vrijeme za dijete

Ali ocito drugacije poimas "stil roditeljstva". Ti ocito ne mozes putovat kak bi ti, mi smo malu od 9 mjeseci vec vodili na x putovanja, ukljucujuci i avionom. Nema izlazaka? Da, nema onih do 3 ujutro, ali njih sam prerasla puno prije djeteta.

Dijete nigdje neces ostavit? Ja svoju malu sam ostavila sveukupno 6 puta, svaki put na sat vremena kad sam morala ici na previjanje inficirane rane od carskog. Nisam je ostavljaja jer MM i ja trebamo vremena za sebe ili jer bi ja isla na frizuru.

Isto tako, spavanje do podneva - moja mala spava od pol 9 do 9 ujutro. Nekad nakon jutarnje bocice zna odvalit i do podneva.


Da, ovisi o djetetu i sve, ali ja se nisam odrekla svog "stila zivota", a smatram da sam jako dobra mama, zena MMu, frendica i radna kolegica. Po meni je sve to samo kako si zapravo organizirana osoba.

Uzasno mi je kad procitam da ljudi misle da zivot staje kad dobijes dijete. Ocito staje samo onima koji to tak zele.

[SummerNight]

ne, ne staje, ali moras biti svjestan da je velika mogucnost da ces mnoge stvari morati pauzirati i/ili prorijediti
ako krces u roditeljstvo misleci da ces sve nastaviti ko prije, dajes si veliki prostor da budes frustriran i nesretan.
putovanje s frendovima ili s malim djetetom se bas i neda usporediti, jebi ga. spavanje do 9 nije isto sto i spavanje do podne i onda valjanje po krevetu do 3 popodne.
bome puno zavisi od samog stila zivota prije djeteta, ali ja jos nisam srela covjeka kojem dijete nije promijenilo zivot.
i mislim da je svakako bolje biti svjestan moguce promjene te i dalje zeljeti dijete nego imati roze naocale i ne razmisljati uopce o mogucim problemima.

[Francesca]

potpis na summer

meni se ne putuje sa malim djetetom i tek sad planiramo prvo putovanje
ne mislim da mali to ne bi podnio nego ja to ne bi podnjela

meni je najteže palo rano buđenje: prve dvije godine se budio u 6 ujutro ko vekerica
Dok sam bila na porodiljnom spavala sam popodne s njim, ali otkad radim, nemam vremena spavati vikendom popodne jer moram napraviti stvari koje ne stignem preko tjedna jbg
Sad se vikendom budi 7-8 kako kad, ali jbg, meni je i to rano
Pa smo se podjelili, jedan dan se ja ustajem s njim a drugi dan muž, pa bar jedan dan spavam do 9- 10

Izlasci i ostalo sve mi nije problem

[SummerNight]

pa no, sve to zavisi od stila zivota prije djeteta. da je meni netko rekoa da cu biti presretna kad se u subotu probudim u 9 i 30 rekla bi mu da posjeti psihijatra.
meni nije bio bed putovati s njom nekam, ali to nije ono sto sam radila prije djeteta. stvari su naprosto drugacije. i to je sasvim uredu.
samo treba biti spreman na tu "drugacijost"

[zo-ey]

Nije da smatram da će mi život skroz stati, ali za neke moje/naše navike već vidim da neće biti prostora. Sve se skroz mijenja i onaj tko kaže da nije tako serka. Tako da mi neće završiti život, ali bit će to ipak epohalno - end of an era Puf i ništa više nikad neće biti isto. Adio spontanosti, adio glupe navike, adio bezbrižnosti.

Otprilike pretpostavljam kakav bi roditelj htjela biti (savršen, naravno ), ali tko zna još kako će sve skupa ispasti, kakvo će mi uopće dijete biti, a tek onda sve ostalo... I kad ne znaš što očekivati naravno da to gledaš kao kraj svega do sad, ali i kao početak svega nečeg novog, prekrasnog. Inače nebi ni razmišljala u tom smijeru.

I ne vidim ništa loše u tome da mi netko pričuva dijete, a da ja odem van piti. Ponekad.

Ili ako mi dijete bude grozan suputnik, da odmaglim bez njega negdje na vikend.

Ipak ništa od savršenog roditeljstva. I prije samog starta. Ne vidim ništa tragično loše u tome da netko treba pola sata dnevno za sebe. Naravno, ukoliko si ih može priuštiti.