Što znači "biti ateist"?

[geza]

Slavko kaže:

O atributima Boga se ne može raspravljati, a i nikad se nije ozbiljnije raspravljalo iz veoma jednostavnog raloga. Naime vjernici se drže naukovanja sv. Augustina da je potrebno vjerovati bez provjeravanja; credo ut intelligam = vjerujem da bih spoznao, a nevjernicima atributi Boga nisu u sferi interesa, što je isto posve normalno.

Odgovor:

Uistinu mi nije jasno kako i zašto se ne može raspravljati o atributima Boga? Atributi Boga su poznati dok je sam Bog nepoznat. Ako je atribut ono što govori o oznakama kojeg predmeta i pojma, onda je recimo tvoj atribut da si visok, a ne nizak . Tebe se ne mora poznavati, ali se može raspravljati o tvojim atributima , ako su atributi poznati, i preko tvojih atributa moguće je upoznavati te upravo takvog kakav jesi. To je danas opčeprihvaćena istraživačka metoda da se putem refleksija i oznaka predmeta upoznaje sam predmet, koji se dotiće samo umom, a nikada okom! Isto je tako s atributima Boga! Atribut Boga je da je sveprovidan, t.j. da sve vidi i sve zna. Je li to atribut Boga?
Čini mi se da jest, pa ako jest, reci zašto se ne može raspravljati o tom atributu? Zar samo zato što je to rekao Augustin !?

Pada mi na um slijedeće: Postoji li ili ne Don Kihot? Ako se složimo da ne postoji, isto tako se moramo složiti da postoje atributi Don Kihota? Kada ne bi postojali
atributi nikada se ne bi moglo proizvesti na milijune njegovih kipova koji se već godinama prodaju turistima u Španjolskoj. Dakle, Don Kihot ne postoji, ali postoje atributi Don Kihota! Naša prva stanica ne postoji, ali postoje atributi te stanice! Na tisuće je primjera koji dokazuju da je dovoljno poznavati atribute da bi bi se poznavao i sam predmet!
Prema tvom gledištu ispada da filozof ne može raspravljati o nekoj stvari, pojavi ili pojmu? Ne može se raspravljati o atributima Boga? Zašto ne? Tko to određuje- Augustin? Čini mi se da je to u načelu redukcionistički stav koji ne pripada filozofiji.

Čega se vjernici drže uistinu ne znam, ali sam siguran da velika večina nema pojma tko je sv. Augustin, niti što je pisao. Čak da se i uzme, kako ti kažeš, da je credo ut intelligam jako važno, jer to reče Augustin, onda dozvoli da vrijedi i obatno: intelligam ut credo. Dakle, znam da bi vjerovao! što je sada vrednije - vjerovati da bi znao -, ili - znati da bi vjerovao - , stvar je izbora i nužde. Ja ću se uvijek opredjeliti za " znati da bi vjerovao", a ne " vjerovati da bi znao". No, izbor je slobodan i ravnopravan.: Konačni rezultat je isti!

Jedan svečenik - teolog u raspravi samnom vrlo dobro je religijski argumentirao povezanost Boga i čovjeka, dok sam ja isto tako dobro argumentirao evolucijskim činjenicama povezanost čovjeka i Boga. Izvaredno smo se dopunjavali i slagali iako su nam polazišta formalno gledano bila oprečna. On je polazi od Boga prema čovjeku, a ja sam polazio od čovjeka prema Bogu. Točka susreta je uvijek bila u prepoznavanju istovjetnosti atributa Boga i čovjeka, i obratno. Zašto se takav govor izbjegava, a istodobno se trubi kako je filozofija kraljica humanističkih znanosti, a religija otac i majka života?

[slavko]

Geza, bio sam neprecizan kad sam napisao da je nemoguća rasprava o atributima Boga. Trebao sam napisati da je praktično nemoguća iz navedenih razloga. Istina je da vjernici nisu upoznati direktno s djelom sv. Augustina, ali im je posredstvom župnika na misama i te kako sve što ih se tiče (iz ostavštine sv. Augustina) da bi bili dobri vjernici, rečeno.

Iz toga i slijedi da se s profesionalcima u crkvi, koji imaju širu opću kulturu može o tome voditi smisleni dijalog, a isto tako i da je on tako reči nemoguć s filozofom vjernikom.

Takvo je za sada moje mišljenje.

[geza]

Slavko, sada se razumijemo, barem što se tiče slobode istraživanja. Prema informacijama s kojima raspolažem, i prema onome što sam zapažam, moje je gledište, da dolazi vrijeme ( ono je već tu ) koje donosi nužnost prepoznavanja atributa Boga kao atributa Čovjeka, jer atributi čovjeka nisu više atributi iz biblijskog vremena. Došlo je do grandioznih promjena koje traže revizije na mnogim područjima VJEROVANJA, bilo da je riječ o religiji, filozofiji, ili znanosti. Govor o tome u svijetu je već uveliko otpočeo, dok se mi još uvijek vezujemo za fosilazirane paradigme bez vitalnosti. Moja intencija je da u kontekstu religije paralelno govorimo o atributima Boga i Čovjeka, pa da vidimo što se stim atributima dogodilo za povijesnih 500, 1.000, 2.000 i više godina? Upravo govorom o tim atributima, prema mom dubokom uvjerenju, afirmiraju se i atributi Boga - zato što su postali činjenica, a ne samo " mistična " teza. U tom kontekstu, ponovno predlažem, počnimo govor o atributu PROVIDNOSTI, pa da vidimo koja je danas razlika između Božije providnosti i providnosti Čovjeka? Je li ovakav istraživački razgovor zabranjen? Je li smislen? Je li filozofski? Ja smatram da je govor o atributima Boga i Čovjeka praktički ( konkretno ) moguć!

[demos]

geza kaže:
Slavko, sada se razumijemo, barem što se tiče slobode istraživanja. Prema informacijama s kojima raspolažem, i prema onome što sam zapažam, moje je gledište, da dolazi vrijeme ( ono je već tu ) koje donosi nužnost prepoznavanja atributa Boga kao atributa Čovjeka, jer atributi čovjeka nisu više atributi iz biblijskog vremena. Došlo je do grandioznih promjena koje traže revizije na mnogim područjima VJEROVANJA, bilo da je riječ o religiji, filozofiji, ili znanosti. Govor o tome u svijetu je već uveliko otpočeo, dok se mi još uvijek vezujemo za fosilazirane paradigme bez vitalnosti. Moja intencija je da u kontekstu religije paralelno govorimo o atributima Boga i Čovjeka, pa da vidimo što se stim atributima dogodilo za povijesnih 500, 1.000, 2.000 i više godina? Upravo govorom o tim atributima, prema mom dubokom uvjerenju, afirmiraju se i atributi Boga - zato što su postali činjenica, a ne samo " mistična " teza. U tom kontekstu, ponovno predlažem, počnimo govor o atributu PROVIDNOSTI, pa da vidimo koja je danas razlika između Božije providnosti i providnosti Čovjeka? Je li ovakav istraživački razgovor zabranjen? Je li smislen? Je li filozofski? Ja smatram da je govor o atributima Boga i Čovjeka praktički ( konkretno ) moguć!

Ili da to ponovimo riječima umova antičkih naroda, koje nije vezivao "mrak srednjega vijeka":
AKO NE ZNAŠ ŠTO JE U TEBI NAROČITO (BOŽANSKO, čime uopće imaš - za razliku od životinja - sposobnost participiranja u nadprirodnom i spoznaje Boga) KAKO ĆEŠ ZNATI ŠTO JE VIŠE OD TOGA, tj. sam BOG!?

ohhhhh

meni se cini kao da mnogi koji kazu za sebe da su ateisti actually uopce nisu ateisti, vec deisti, jer...

(opet ''meiner meinung nach'')... stvarno trebas biti pomaknut da ne bi vjerovao ni u sto... mislim, ja niti sam krstena niti vjerujem u boga,... u biti uopce ne volim koristiti rijec ''bog'', ali... pa vjerujem u ''ono nesto''... (shoot! uopce ne volim pricati o tome i u svojoj svakodnevici davati zivotu tu tezinu... to me zivcira kao i rijeci ''bori se za zivot'', ''someday under the rainbow''...) i zato... onaj tko kaze za sebe da je ateista, a nema nikakvu alternativu:
a) ili laze;
b) ili ne vidi da mu nesto treba (tj.zaglibio je)... valjda samo jede i spava i tu i tamo razgrne smeche oko sebe (a mozda i to), tj. (generally) he's a stupid man;
c) ili nije cuo za deiste.

oh damn, znam da vam se sad od ovog mog glupog nevjestog lajavog (mozda i neispravnog) komentara...
pa cu samo reci...
feelings i spiritualnost imaju svi...
osim masovnih ubojica, slicnih manijaka (ne da mi se sad nabrajati da nekog ne bih propustila) i ljudi koji se rode bez unutarnjih organa (sto je rijetkost)... a mozda i tu grijesim...

[adriatic]

jezebel kaže: meni se cini kao da mnogi koji kazu za sebe da su ateisti actually uopce nisu ateisti, vec deisti, jer...

... i spiritualnost imaju svi...
osim masovnih ubojica, slicnih manijaka...

A meni se čini da svatko ima pravo na samoodređenje, a to znači i da sebe naziva kako hoće, a ne da mu drugi kroje kapu.

Čovjek je duhovno biće - nema iznimaka. Držim da to nije sporno i načelno ne mora imati nikakve veze s teizmom.

Čak i Don Ivan Grubišić lijepo kaže da se bez religije može, ali bez duhovnosti ne može.

[demos]

jezebel kaže:
...
i zato... onaj tko kaze za sebe da je ateista, a nema nikakvu alternativu:
a) ili laze;
b) ili ne vidi da mu nesto treba (tj.zaglibio je)... valjda samo jede i spava i tu i tamo razgrne smeche oko sebe (a mozda i to), tj. (generally) he's a stupid man;
c) ili nije cuo za deiste.
....

Onaj tko za sebe kaže da je ateista - po logici stvari - VJERUJE DA BOG NE POSTOJI!
Ali od tog polazišta mora doći do nekih drukčijih zaključaka - naime da takvo biće JEDNOVREMENO I POSTOJI I NE POSTOJI.

Ateisti o kojima ti pričaš - podvala su komunističkog pokreta i crkve, tj. - nevjernici iliti ljudi koji uopće nemaju nikakvu ideju Boga.
Ali, bilo bi protunaravno da onaj tko polazi od stajališta "Mijenja se Sve!" - ne može predstaviti sebi - Suprotnost.

Tako da se tu radi o "vjerovanju" (ograničavanju sposobnosti) po zapovijedi, više no o stvarnoj nesposobnosti za vjerovanje.

[KIco]

demos kaže:

Onaj tko za sebe kaže da je ateista - po logici stvari - VJERUJE DA BOG NE POSTOJI!

Ne bih to tako formulirao kao ateist (premda ateist nije baš precizna definicija), naime "ateisti" u biti ne vjeruju u crkvenu interpretaciju boga tj. Sve jedan "ateist" s kojim sam razgovarao ne želi kategorički tvrditi da netko ili nešto postoji ili ne, jednostavno im je nelogično uporno držanje jednog stava s obzirom na naše nedostatno znanje o pojavama oko nas.

"Učim dok živim."
jazebel kaže:

meni se cini kao da mnogi koji kazu za sebe da su ateisti actually uopce nisu ateisti, vec deisti

Bojim se da ne postoji precizna definicija koja bi stajala iza onoga što ja zagovaram. I ateist i daist su previše ekstremna objašnjenja. Ateisti negiraju postojanje boga, a deisti u biti vjeruju u boga ali negiraju religije.
Definition: \De"ist\ (d[=e]"[i^]st), n. [L. deus god: cf. F.
d['e]iste. See {Deity}.]
One who believes in the existence of a God, but denies
revealed religion; a freethinker.

Ja jednostavno priznajem da ne znam...realist

[dražen34]

adriatic kaže

Ateizam je uvijek konkretan, tj pobijanje egzistencije božanstva u obliku koji je dominantan u datoj kulturi. Dakle mogli bismo govoriti o "kršćanskim" (ili čak "katoličkim")ateistima, "muslimanskim" itd.
Kada bi ateizam bio vjera onda bi ćelavost bila boja kose.

adriatic kaže

Pri tom sam vrlo pristran jer me ne zanima pobijanje dogmi tamo nekih s drugog kraja svijeta, već u vlastitom dvorištu. Zato napogubnijim smatram kršćanstvo, a osobito katolicizam.


S ovim se apsolutno slažem. Jer mene u "vjerovanju" užasava organizirana religija koja svoju pastvu svodi na stado nudeći im ogovore koji su nedvojbeni.
Moje je mišljenje da svako živo i razumno biće ima vlastitog Boga.
Moj je Bog vrlo tolerantan i uviđavan i sve odgovore promišljamo zajedno , a svi teisti imaju neodoljivu potrebu svakoga uvjeriti u svoje viđenje Boga.
Pa, koliko je samo ljudi pobijeno u ime takvog Boga...??

[demos]

KIco kaže:



Ne bih to tako formulirao kao ateist (premda ateist nije baš precizna definicija), naime "ateisti" u biti ne vjeruju u crkvenu interpretaciju boga tj. Sve jedan "ateist" s kojim sam razgovarao ne želi kategorički tvrditi da netko ili nešto postoji ili ne, jednostavno im je nelogično uporno držanje jednog stava s obzirom na naše nedostatno znanje o pojavama oko nas.
[/B]

Neke stvari ipak treba dovesti u red. Dakle, SVE je na ovome svijetu propadljivo, jer se ili raspada u ono od čega je sastavljeno, ili s nećim trećim izgrađuje novo, nesavršen jer se mijenja, ... Tomu nasuprot, jasno stoji zamisao (ideja, pojam) egzistencije KOJA NIJE PROMJENJIVA. A da bi bila nepromjenjiva, MORA BITI NESASTAVLJENA, TJ. SAZDANA OD JEDNOG PRINCIPA. Pa, se k tomu dodaje atribut beskonačnosti, pa savršenstva (jer - ako nije podložna promjeni, onda je i vječita i upravo onakva kakva bi i trebala - konačno - biti) ...
Ako se drugim atributima može opisati onaj bog religioznih - O.K. No, - može li se ili je to upravo ONO ISTO za što oni VJERUJU DA POSTOJI! I od tog postulata svijesti izgrađju svoj ukupan svjetonazor, bez razlike primaju li njegove momente pasivno ili pokušavaju dokućiti nešto vlastitim mislima.
Njima nasuprot - očito - stoje oni koji isto tako (bez svakog daljnjeg dokaza, osim ovog propadljivog svijeta) VJERUJU DA ONO SAVRŠENO BIĆE - NE POSTOJI!
Sad, hoćeš li ih zvati ateistima, deistima ili 'xxx' - meni je svejedno. Sve dok nemam razloga promijeniti mišljenje - ONI SU ZA MENE JEDINI ISTINSKI ATEISTI.
Vjerovanje u nekog drugog boga, tj. neupitna egzistencija boga kao polazište svijesti, ne mijenja ništa na stvari bio taj bog - Alah, Budha, Jahve, Isus Krist ili netko pedeseti.
PRINCIP JE ONO IZ ČEGA SE RAZVIJA I ČIME SE MJERI - POSLJEDICA.

[demos]

dražen34 kaže:
adriatic kaže

Ateizam je uvijek konkretan, tj pobijanje egzistencije božanstva u obliku koji je dominantan u datoj kulturi. Dakle mogli bismo govoriti o "kršćanskim" (ili čak "katoličkim")ateistima, "muslimanskim" itd.
Kada bi ateizam bio vjera onda bi ćelavost bila boja kose. ..
:

Izgleda da je čelavost ipak - samo boja kose.
Jer, "ateizam" na kojega insinuiraš i koji ne ide dalje od pobijanja egzistencije božanstva U OBLIKU KOJI JE DOMINANTAN U DATOJ KULTURI - nije ne vjerovanje u boga, već je vođen vjerovanjem u drugog boga.
Točno je da je Krist osuđen kao ateist - nevjernik. Ali ni tu smisao nije kao onaj tko ne vjeruje u boga, već kao onaj koji vjeruje drukčije do NEPRIHVATLJIVOSTI, tj. - hereze.

Ali, da se vratimo na "čelavost".
Kako bi, onda, kategorizirao slijedeće polazište svijesti:
"VJERUJEM DA BOG NE POSTOJI" ?

[adriatic]

demos kaže:
1. nije ne vjerovanje u boga, već je vođen vjerovanjem u drugog boga.

2. Kako bi, onda, kategorizirao slijedeće polazište svijesti:
"VJERUJEM DA BOG NE POSTOJI" ?

1. Čista proizvoljnost! Čime to možeš dokazati.
Jesil' kad čuo za antički ideal epohé - suzdržavanje od suda ?

2. Prvo bih te pitao: KOJI BOG ? Što je Bog?

[demos]

adriatic kaže:
1. Čista proizvoljnost! Čime to možeš dokazati.
Jesil' kad čuo za antički ideal epohé - suzdržavanje od suda ?

2. Prvo bih te pitao: KOJI BOG ? Što je Bog?

Da čuo sam i "Ne sudi!", ali - kad bi digli ruke od svega ....!?

Što je Bog!? Zanimljivo pitanje o kojemu treba postići suglasnost prije no što sudimo jesmo li ateisti, teisti, deisti, panteisti ... ili nevjernici.

A, divna je strana problema u tomu što je Bog SUPROTNOST ovome svijetu u kojemu su sve njegove pojave PROMJENJIVE I PROPADLJIVE.
Dakle - Sve se mijenja, ali ne i Bog.

Ako nije promjenjiv ni propadljiv, onda je SAVRŠEN.
A, isto tako, ako se ne mijenja, onda ne može biti ni SASTAVLJEN (od dva ili više principa). Jer, sve što je sastavljeno ili se rastavlja u svoje sastavnice ili s trećim gradi novi, kompleksniji oblik.
Dakle Bog je JEDAN princip!
U njegove atribude spada i BESKONAČNOST.
Naravno, beskonačno može biti nešto što je VJEČITO, kao i nešto što je SVEPRISUTNO.

Manje ili više o svim tim atributima ne postoji nikakav spor za one što vjeruju da se Sve na ovome svijetu MIJENJA.
Oni, dakle, ne vjeruju da SUPROTNOST TOM SVIJETU (tj. Nepromjenjiva, Nesastavljena, Savršena, Vječita, Sveprisutna egzistencija) NE POSTOJI!

Ali, to je samo POLAZIŠTE SVIJESTI. Do čega dolaze u rezultatu - to je već druga priča.

A, treba reći i ovo. Sve rečeno u domeni je čistih principa, tj. prvih principa ili metafizike.

To napominjem stoga, što - kad je postulat utvrđen - nisu samo zanimljivi rezultati i njihova moguća različitost. Već i činjenica da principi odvojeni od materije - ne čine ovaj svijet.

Dakle, u jednome momentu, razmatranje se mora okrenuti stvarnosti i pokušati naći odgovor na upit: Ima li nešto, u našem okruženju, što - u najvišem stupnju - odgovara onom metafizičkom pojmu Boga!?

[adriatic]

demos kaže:
Što je Bog!? Zanimljivo pitanje o kojemu treba postići suglasnost prije no što sudimo jesmo li ateisti, teisti, deisti, panteisti ... ili nevjernici.

U njegove atribude spada i BESKONAČNOST.
Naravno, beskonačno može biti nešto što je VJEČITO, kao i nešto što je SVEPRISUTNO.

Ne proizlazi li iz svega navedenog da Bog/bog ne može biti nešto ni netko, već samo SVE (CJELINA) = JEDNO?
Samo tako može zadržati atribute koji mu se pripisuju.

Zato je posve besmisleno pridavati mu ljudske osobine i proglašavati ga osobom.
Podsjećam, još jednom, da je glavna osobina osobe - samosvijest, a to je svijest o odvojenosti od Cjeline.

[geza]

Upravo čitam vijest da je izdana knjiga Dr. Ivana Devčića: Može li razum spoznati Boga? U informaciji piše: I je li Bog do kojeg se čovjek uspinje uz pomoć svoje razumske moći istovjetan s Bogom Vjere ili religije?
Sugerirao sam ovdje da se povede razgov or o atributima Boga, a ne Bogu. Atributi Boga u mnogočemu su istovjetni s atributima Čovjeka. Zašto se o tome ne govori? Tko se to boji NMR ljudske providnosti, koja je, čini mi se već istovjetna božanskoj?
Ili se možda varam? Neka netko pokuša osporiti da je atrubut providnosti čovjeka već daleko nadišao ljudsku biologijsku optičku providnost? Ne dotiće li ta providnost već providnost Boga? A imamo i druge ljudske i božanske providnosti......... koje su se kao anticiopacija i stvarnost počele poklapati? Jel to činjenica? Jel to istina?
U kontekstu o kojem govorim, raspravaljanje o teizmu i ateizmu čini mi se isprazno.

[demos]

adriatic kaže:
Ne proizlazi li iz svega navedenog da Bog/bog ne može biti nešto ni netko, već samo SVE (CJELINA) = JEDNO?
Samo tako može zadržati atribute koji mu se pripisuju.

Zato je posve besmisleno pridavati mu ljudske osobine i proglašavati ga osobom.
Podsjećam, još jednom, da je glavna osobina osobe - samosvijest, a to je svijest o odvojenosti od Cjeline.

Naravno - uletio si u nešto što se zna pripisivati panteizmu. Bog je TOTALITET. Jer obuhvaća sve. Pa se tako kaže : Mijenja se Sve! Ali, ISTO ONOLIKO KOLIKO JE BILO PRIJE PROMJENE, OSTAJE I NAKON PROMJENE (zakon o održanju materije).

Nije loše. Ali - da je smisleno Bogu pridavati i ljudske osobine, vidimo po jednom drugom putu o kojemu nam svjedoče stari Grci.
Oni su držali da u čovjekovoj NARAVI ima nešto božansko, zahvaljujući čemu, čovjek participira u "nadnaravnom" tj. božanskom i sposoban je spoznati Boga.
Do istog rezultata dolazi se i kad se iz metafizičkog određenja Nepromjenjivog potraži najbliža stvarna egzistencija.

Od ta dva rezultata - smisleniji je ovaj potonji. Naime, ako držimo da Bog motivira postupke čovjeka i s njime ima neki "plan"

[demos]

geza kaže:
Upravo čitam vijest da je izdana knjiga Dr. Ivana Devčića: Može li razum spoznati Boga?

I tu je već problem od početka - jer razum je sposobnost razlikovanja dobra i zla (manjeg i većeg zla, odnosno - dobra). ON NEMA DRUGIH VIŠIH SPOSOBNOSTI. Po razumu, predljudska vrsta se nikada ne bi izvukla iz životinjskog carstva.

geza kaže:

U informaciji piše: I je li Bog do kojeg se čovjek uspinje uz pomoć svoje razumske moći istovjetan s Bogom Vjere ili religije?
Sugerirao sam ovdje da se povede razgov or o atributima Boga, a ne Bogu. Atributi Boga u mnogočemu su istovjetni s atributima Čovjeka. Zašto se o tome ne govori? Tko se to boji NMR ljudske providnosti, koja je, čini mi se već istovjetna božanskoj?
Ili se možda varam? Neka netko pokuša osporiti da je atrubut providnosti čovjeka već daleko nadišao ljudsku biologijsku optičku providnost? Ne dotiće li ta providnost već providnost Boga? A imamo i druge ljudske i božanske providnosti......... koje su se kao anticiopacija i stvarnost počele poklapati? Jel to činjenica? Jel to istina?
U kontekstu o kojem govorim, raspravaljanje o teizmu i ateizmu čini mi se isprazno.

Naprotiv, raspravljanje o teizmu i ateizmu jedina je moguća osnovica oslobođenja suvremenog čovjeka od - IDIOTIZMA.
Jer, kad se sve skupa pogleda - tek nekolicinu teista slijedi bespregledna masa koja nije ni došla do ideje boga.
A, suvremena nas povijest uči - kako je mnoštvo "ateista" - prekonoći - potisnulo staru pastvu u crkvama.

[adriatic]

demos kaže:
Naravno - uletio si u nešto što se zna pripisivati panteizmu. Bog je TOTALITET. Jer obuhvaća sve. ...

Oni su držali da u čovjekovoj NARAVI ima nešto božansko, zahvaljujući čemu, čovjek participira u "nadnaravnom" tj. božanskom i sposoban je spoznati Boga.

Bojim se da se ne razumijemo. Kada kažem SVE (= JEDNO) onda i mislim sve bez ostatka.
To znači: ne može se CJELINA mijenjati u vremenu jer je vrijeme dio te cjeline.

Svakako da čovjek participira u CJELINI, pa može, ako se oslobodi svoje osobnosti (iluzije odvojenosti), i postati JEDNO.
Možemo govoriti i o stupnjevima oslobađanja (držim krajnje neprikladnim termin: "uzdizanje"), ali mi se svako antropomorfiziranje JEDNOG (tj. svođenje cjeline na dio) čini besmislenim, odnosno naivnom zabludom.

Da parafraziram: Sposoban sam "spoznati Boga" kada postanem Bog - kada sam JEDNO. .
Sve prije toga samo su razni oblici (stupnjevi) iluzije - zablude.

[Flemming]

slavko kaže:
Čitajući dijaloge, pa i monologe, o vjeri i nevjeri, gnosticima i agnosticima, nisam nikako mogao zaključiti što akteri misle kad napišu da su ateisti.
Nadalje, jasno mi je da djeca racionalizma, u ovom slučaju ateisti, sa svakim novim korakom znanosti dobiju i argument za pobijanje nekog trivijalnog dokaza od mnogobrojnih u kojima je vjera našla uporište, ali mi nije jasno na koji način "ateisti" misle da je moguće ozbiljno pobijanje neke teorije, a da se pritom nema vlastite alternativne?

Zakaj bi mišljenje da je smrt "prekid programa" bila nemanje vlastite alternative, a vjera da će (makar) duša živjeti vječno (makar kano bijela svjetlost) bila vlastita alternativa?

Greška je da ateist polazi od negacije tuđe vjere; to je sofizam i nadmudrivanje.
Čovjek je počeo kao ateist, teizam je došao kasnije, te je pogrešno ateizam vezivati isključivo za racionalizam.
tek u poljednjih nekoliko stotina godina imamo racionalistuički ateizam.
Kod starih Grka i Rimljana smo imali teizam "na metar"...
Ateisti su bili prije "opijumaša"...

[Flemming]

Secundus kaže:
Ovo je obicna spamerska floskula bez pokrica, kao i uvjek kad si ti u pitanju. Imas li dokaze, da je ateizam izvorno stanje covjeka ?
Kad su nam sva human-etoloska istrazivanja pokazala, da je religijski princim inherentan covjeku.
Dokazivo.
I.E. von Eibesfeldt, u svom djelu . "Humanethologie".
Prazna "cetnicka" kubura, samo strasi ali ne "prasi".
S.

Hajde ti marš sa ozbiljnog topika, nisam ni čital tvoj odgovor tamo nan TOČKI, mozak ti je veličine točke, i definicija Decsartesova važći i za tvoju inteligenciju!
Kakve veze ima četnikovanje sa ateizmom?!
Pa ti si stoka a ne intelektualac, kad takvim optužbama polemiziraš...
Idi pasi travu stoko neotesana, spamerski ti je način razmišljanja, ti spamiraš sam sebe u zrcalu svaki dan.
Jedna knjiga koju ako postoji nisi ni pročitao nije dokaz a je dokazivo da je vjerništvo imanentno/inherentno čovjeku. Moli se bar za sebe ako vjeruješ...
Tandrčak! Kak bi rekel Krleža za takve...
Zbogom i tebi kao i Heraklitu. Hodajte vašom Agorom kao Mujo i Haso i objašnjavajte sebi, Mujo Trojanac i Haso Kaligulac pa obojica akademici na gruntovcu.