Samostalan život i odvajanje od roditelja

[La_LuNa]

apsolutno sam za osamostaljivanje djece. tj, adolescenata svidja mi se amerciki model: poslije srednje selis se u kampus na faksu. ili si nadjes đob pa odselis s cimerima u stan. po mogucnosti u njujork.

ne, ozbiljno, salu na stranu, mislim da bi stvari zaista trebale tako funkcionirati. i da bi bilo puno manje disfunkcionanih obitelji u kojima generacije medjusobno ne razgovaraju, netrpeljivosti i tako to.
a mladi bi se lakse snalazili, dolazili do poslova i tak. a ne cubili do 35. kod staraca, bez posla, bez perspektive.. (okej, za ovo je dosta i nasa mila drzava zasluzna, al igra tu ulogu i "roditeljsko gnijezdo" koje je uvijek "tu")

inace, nas balkanski mentalitet je krivac za to da bismo valjda zauvijek drzali dijecu pod svojom paskom..

mi pocinjemo graditi kucu. prizemnicu. dovoljnu za nas i za dijete.
i svi su vecinom skomentirali da smo blesavi, jer kad vec gradimo kucu, nek ta kuca i "slici na nesto", nek napravimo kat da dijete danas - sutra ima stan
pa me onda blijedo pogledaju kad ih pitam sto cu s tim katom ako moje dijete pozeli zivjeti solo negdje drugdje. ili ode u inozemstvo. pa iz topa dobijem odgovor "ae, ostat ce joj kuca u nasljedstvo, a ne smijurija od prozemnice"



jebote, di mi zivimo

nije ni cudo sto su nam topici o svekrvama prepuni, sto se svi muzevi sresu na spomen rijeci "punica" kad zivimo po modelu zajednica.. u kojima su uvijek oni stariji, dakle svekrve i punice (najcesce, iako zna biti i svekara i punaca koji su zayebani) glave kuce i o svemu sve znaju i u sve se moraju umijesati.
svaka cast iznimkama.

najiskrenije se nadam da necu sputavati dijete u osamostaljvanju i preseljenju iz roditeljskog doma.
ako pozeli ostati s nama, a brate mili, uvijek joj mozemo dozidati taj fakin kat na kuci

[extreme]

nides kaže:

svijet je globalno selo, skype i kamera su super - ne ždere mene briga da će joj se nešto desiti, najgora mi je pomisao da tamo negdje tisućama kilometara daleko sjedi sama u kutu sobe i plaće (kako je veliki emotivac to je vrlo vjerojatno), a ja ju ne mogu pitati - "ej, koka, kaj je!!" i ona se nemože nervozno istresti na mene - "ma pusti me, sve je u redu!!"

prije nekoliko godina sam otišla u ameriku na cijelo ljeto raditi...
joj, na momente me pucala strašna kriza.. najviše mi je falio dečko (sad muž), ali falila mi je i mama..

al ja sam ju zivkala (ne samo nju, svu braću , sestre, dečka...) svaki dan!! telefon je bio strašno jeftin i svaki dan sam obavljala nekoliko tel. razgovora sa svima..
znala sam mami i zaplakati.. sad kad razmišljam o tome- to je vjerovatno bilo jako sebično od mene, ali tada nisam o tome razmišljala.. jednostavno bi joj rekla koliko mi je teško..

a ništa, ona me je utješila, nekad plakala sam mnom i tako.. šta će drugo..
al bilo je i fantastičnih perioda i teških.. i trenutaka koji su mi bili nevjerovatno iskustvo-i doživljeno i poučno..
tada sam recimo naučila koliko sam ustvari sposobna kad sam unatoč nekim strahovima proživjela neke stvari (npr, 20 sati se vozila u autobusu punom crnaca. nisam rasist, al mislim da oni jesu bili jer su me opako pogledavali )..
i tako..puno sam toga naučila, doživjela, proživjela.. bila sam posve sama na drugom kraju svijeta..
ali mi je to bila neopisivo iskustvo.. i to mi je ona nebrojeno puta ponovila...

a sa 12 godina sam isto tako bila u engleskoj 6 mj tijekom rata.. za to znam da joj je bilo razdoblje prestravljenosti, kod nje je bio rat, a ja sam bila na drugom kraju kontinenta, posve sama u tuđoj obitelji, nepoznavajući jezik.. za to kaže da joj je donijelo sijede od brige i slušanja mene na telefon kako plačem
to joj je bilo jaaaaaako teško. al tada sam imala samo 12 godina , pa to nije možda isto kao kad ti dijete ima 18 (ili je? )

a šta ja znam.. bit će teško, ali ćete si obje brijati kakva je to životna prilika i iskustvo.. a onda će i to proći i opet će biti sve peachy

[dichy]

dobar dan....ispričavam se unaprijed, nisam čitala sve postove jer mi je i ovako muka ali moram negdje otvoriti dušu....

mužu ne mogu....on me prekine čim počnem sa onim svojim....."ne drami, ide na bolje"

znam ja da ide na bolje....ali mater je mater, a sin jedinac je sin jedinac

činjenica je da sve što sam radila zadnje 22 godine, radila sam za njega i radi njega....

pred godinu dana doveo mi je snahu doma, belgijanku....odlična cura....da ju je svijećom tražio ne bi bolju našao...

sutra odlaze

on je završio 3 godine računarstva na tehničkom fakultetu, povezao se s nekim facama u americi i cambridge-u (engleska), uglavnom, da skratim priču.....Cambridge se potrgao da ga dovedu u Englesku. Apple mu plaća doktorat (master preskače), dobiva stan za sebe i curu u pola cijene, doktorat, plaćeno mjesto research asistenta

rekli bi, prilika iz snova....znam ja to....sve je to točno....ali raspadam se iznutra....

sve smo mi već spakirali, poslali pakete za Englesku....a sutra vozimo njih na aerodrom.....

ja sam na apaurinima već danima jer moram raditi i funkcionirati nekako.....a najrađe bi plakala po cijele dane.....a opet....oni se tako tome vesele da im ja ne želim kvariti veselje svojom sebičnošću...

ma eto....samo da negdje napišem....možda me bar netko razumije

[SummerNight]

razumije te moja mama, par puta kad smo samo razgovarali o odlasku ona je normabele hvatala pogotovo jer smo o kanadi pricali, koja je "na kraju svijeta"

nemam ti kaj reci kaj ne znas vec sama, idu na bolje, naviknut cete se svi.
budi sretna kaj ima skajpa, maila, fejsa, ryanaira i svega ostalog

[dichy]

SummerNight kaže:

razumije te moja mama, par puta kad smo samo razgovarali o odlasku ona je normabele hvatala pogotovo jer smo o kanadi pricali, koja je "na kraju svijeta"

nemam ti kaj reci kaj ne znas vec sama, idu na bolje, naviknut cete se svi.
budi sretna kaj ima skajpa, maila, fejsa, ryanaira i svega ostalog

a šta da kažem.....znam da je to sve normalno....ali treba to preživjeti....

pozdravi mamu....

[gargamišamel]

ja ne znam ni jednu mamu koja nije bar malo tužna kad joj se djeca iseljavaju iz doma, pa čak i dva kvarta dalje, a kamoli u drugu državu. većina njih prođe kroz taj proces, prihvate situaciju, smire se i idu dalje.
svima nama ovdje koje imamo malu djecu i koje smo tek "nedavno" otišle iz roditeljskog doma i starci nam još uvijek idu na živce i pokušavaju visiti nad glavama to se može činiti smiješno i kao previše dramljenja, no vjerujem kako niti jedna od nas kada dođe taj dan neće ostati ravnodušna. osim mene jer moj sin će zauvijek ostati sa mnom.

[MMovca]

Mislim da nije prilika za apaurine, nego za otvaranje šampanjca.

Biti roditelj tako uspješna djeteta i poslati ga na tako divno putovanje u obrazovanje i uspjeh zasigurno je nagrada, a ne kazna.

Budite svjesni da ste dijete rodili da živi svoj život, daleko od vas ili blizu vama, svejedno je, on vam ne pripada i tako se trebate postaviti.

Svoj život sad živite kako treba, uz supruga, štedite i putujte, obnovite seksualnu vezu ako joj je potrebna obnova, upišite se na neku aktivnost, planinarite i uživajte u životu koji ste izabrali uz osobu koju ste izabrali.

Volim svoju djecu najviše na svijetu, kao i svaka majka, ali sam svjesna da odlaze i to slavim, svaki mali korak odlaska, pa i one svađe kad klinac od 9 ima svoje ja i iskazuje ga. To je moja nagrada i želim mu da se što prije osamostali i ode. Uz tehnologiju, tu smo na korak jedni od drugih. A supruga smatram svojim suputnikom i svaki taj tren odlobođenja kad se djeca osamostaljuju znači samo više vremena s osobom koju sam najviše u svom životu željela i želim joj dati sve svoje godine do kraja.

Čestitam vam na uspjehu, vašem i sinovljevom.

[svasta_nesto]

Kad je moja mama pila normabele jer se sestra spremala i otisla u kanadu, ja sam se smijala. A onda sam postala mama... tako da mi je ponesto iz dupeta doslo do srca pa razumijem i suosjecam.

[dichy]

MajaMama kaže:

Mislim da nije prilika za apaurine, nego za otvaranje šampanjca.

Biti roditelj tako uspješna djeteta i poslati ga na tako divno putovanje u obrazovanje i uspjeh zasigurno je nagrada, a ne kazna.

Budite svjesni da ste dijete rodili da živi svoj život, daleko od vas ili blizu vama, svejedno je, on vam ne pripada i tako se trebate postaviti.

Svoj život sad živite kako treba, uz supruga, štedite i putujte, obnovite seksualnu vezu ako joj je potrebna obnova, upišite se na neku aktivnost, planinarite i uživajte u životu koji ste izabrali uz osobu koju ste izabrali.

Volim svoju djecu najviše na svijetu, kao i svaka majka, ali sam svjesna da odlaze i to slavim, svaki mali korak odlaska, pa i one svađe kad klinac od 9 ima svoje ja i iskazuje ga. To je moja nagrada i želim mu da se što prije osamostali i ode. Uz tehnologiju, tu smo na korak jedni od drugih. A supruga smatram svojim suputnikom i svaki taj tren odlobođenja kad se djeca osamostaljuju znači samo više vremena s osobom koju sam najviše u svom životu željela i želim joj dati sve svoje godine do kraja.

Čestitam vam na uspjehu, vašem i sinovljevom.

post na mjestu.....od prve do zadnje.....ali svejedno tulim.........kad me nitko ne vidi.....

[Francesca]

imam nekih 16-18 godina da se pripremim za ovo a već sad bi tulila



Nadam se zbog svog djeteta da će se snaći u životu dobro kao tvoj sin, ali srce će mi puknuti kao i tebi

[8472]

dichy kaže:

ali mater je mater, a sin jedinac je sin jedinac

činjenica je da sve što sam radila zadnje 22 godine, radila sam za njega i radi njega....

Čestitke sinu na prilici a tebi na stvaranju tako krasnog bića.

No ako smatraš da se do sada "radila" za njega, zar je tvoj posao sada gotov?
Zar nećeš više imat sina?

To što je jedinac, zamisli bi li bilo drukčije da ih imaš dva, tri, pet?

Da, dramiš i čisto sam u čudu kako ti je sin tako dobro ispao...


Odi psihijatru ako se ne možeš skulirat.
Sretno i tebi i njemu.

[dichy]

8472 kaže:

Čestitke sinu na prilici a tebi na stvaranju tako krasnog bića.

No ako smatraš da se do sada "radila" za njega, zar je tvoj posao sada gotov?
Zar nećeš više imat sina?

To što je jedinac, zamisli bi li bilo drukčije da ih imaš dva, tri, pet?

Da, dramiš i čisto sam u čudu kako ti je sin tako dobro ispao...


Odi psihijatru ako se ne možeš skulirat.
Sretno i tebi i njemu.

ja samo došla olakšat dušu, a oni mene odmah psihijatru....

[MMovca]

Bez vrijeđanja, molim!

[dichy]

....otišli......

[lee anabell]

Jedan od braće se s 22 selio u Ameriku.
Nije se znalo koliko će zapravo ostat, jedan semestar ili trajno.

Otac se pobrinuo da mu sredi sve da ode i da mu da podršku jer koliko god da je tesko obitelji teže je osobi koja odlazi.

Na zračnoj luci smo svi skupa plakali ko kiše godine. Iskreno i ja sam se bojala što ako mu se nešto desi a sam je, druga država, nikog ne poznaje, sam samcat.

Otac je tugovao jer se bojao da se ne razboli. (Rekao da mu je to glavni razlog straha)

U tom periodu je drugi brat kretao n faks u ZG. Puno bliže i jedan brat Je već bio tamo i imao je prijatelje i rodbinu ali taj strah i ta panika se mogla držati nožem

On je zabavljač, akrobat, luđak svoje vrste i normalno da takvo dijete koje eksperimentira sa svim i svačim a usput ima poremećaj u ponašanju.
I tu su bile panike. Čak je otac prva dva tjedna proveo s njim. Nekako su svi bili skeptični i očekivali da će propast.
Nije čak se ok snašao, osamostalio, brine o sebi, ne izvodi veće gluposti i čak se u bitnim stvarima pokaže jako zrelim.

Ostali kad smo se selili od doma otac se više doimao kao da nas se hoće porjesavat.
Ono samo idite i ne pravite veće gluposti. I uvijek je okretao na šalu naše odlaske čisto da olakša nama.

[Novi233]

MajaMama kaže:

Mislim da nije prilika za apaurine, nego za otvaranje šampanjca.

Biti roditelj tako uspješna djeteta i poslati ga na tako divno putovanje u obrazovanje i uspjeh zasigurno je nagrada, a ne kazna.

Budite svjesni da ste dijete rodili da živi svoj život, daleko od vas ili blizu vama, svejedno je, on vam ne pripada i tako se trebate postaviti.

Svoj život sad živite kako treba, uz supruga, štedite i putujte, obnovite seksualnu vezu ako joj je potrebna obnova, upišite se na neku aktivnost, planinarite i uživajte u životu koji ste izabrali uz osobu koju ste izabrali.

Volim svoju djecu najviše na svijetu, kao i svaka majka, ali sam svjesna da odlaze i to slavim, svaki mali korak odlaska, pa i one svađe kad klinac od 9 ima svoje ja i iskazuje ga. To je moja nagrada i želim mu da se što prije osamostali i ode. Uz tehnologiju, tu smo na korak jedni od drugih. A supruga smatram svojim suputnikom i svaki taj tren odlobođenja kad se djeca osamostaljuju znači samo više vremena s osobom koju sam najviše u svom životu željela i želim joj dati sve svoje godine do kraja.

Čestitam vam na uspjehu, vašem i sinovljevom.

A čuj takav je mentalitet ovdje. I općenito srednja+ istočna europa. Ja recimo ne kužim zapadni način odgoja koji dijete šutne kao psa na ulicu kad navrši osamnaestu, ili ono uvođenje stanarine. Ne kažem da nema smisla u funkcionalnoj ekonomiji, ali takav način odgoja kod nas u trenutnoj situaciji bi rezultirao drastičnim rastom alkosa i kriminalaca

[dichy]

evo me

skoro dva mjeseca da su otišli

lijepo su se snašli.....čujemo se svaki dan....vidimo se na skajpu dva tri puta mjesečno, naravno na moje moljakanje jer je njima to "bezveze" (vidjet će oni kad budu imali svoje )

ništa im ne fali, uživaju

za mjesec dana idemo k njima na 3,4 dana....samo da ih malo izgrlimo i izljubimo....

[gargamišamel]

a ti? jesi li se malo smirila nakon 2 mj?

[dichy]

gargamišamel kaže:

a ti? jesi li se malo smirila nakon 2 mj?

naučiš se...ko magare na batine

kuća mi i dalje prazna....tišina....nemaš pravo za koga ni kuhati....kolač nisam napravila nego za prijatelje koje nisam vidjela godinu dana....

muž pojede tu i tamo neš slatko.....ja slatko ionako ne jedem

razmišljam da kupim novu kuhinju....ionako mi skoro ne treba pa da je uvijek uredna i čista....ova stara se raspada....

[gargamišamel]

dichy kaže:

razmišljam da kupim novu kuhinju....ionako mi skoro ne treba pa da je uvijek uredna i čista....ova stara se raspada....

i to je nešto, za početak.