Težak život roditelja pubertetlije...

[Rajn@]

Moja odnedavno dvanaestogodisnjakinja pokazuje sve vise i vise akutne simptome pubertetskog buntovnistva.
Evo nekih od tih simptoma:

- Ma sta se desilo, netko drugi je kriv, nikad ona, cak i kod najocitijih i najbanalnijih stvari, tipa: Ako ja kasnim u skolu, nisam ja kriva sto je skola u 7:30 i sto mi mama nije ispeglala bluzu i sto tata nije navio sat kad treba...
- Od tih "netko drugi" ubjedljivo najcesce je to mama.
- Mladja sestra je nuzno zlo koje se rodilo da njoj smeta u zivotu. Vrhunac osobnog zadovoljstva je zalupiti joj vrata od svoje sobe pred nosom.
- Kupatilo sluzi (narocito ujutro, kad svi uredno cekaju svoj red) za provodjenje cca pola sata puta sedam puta na dan.
- Postoji na svijetu ona, pa onda na drugom mjestu ona, pa na trecem ona....pa jedno sedam praznih mjesta...pa onda neki ljudi koji se tu motaju oko nje (ma smetala)....
- Sto mama i tata kazu (a i bake i dede) je sve cisto sranje, nidje veze. Ono sto prijateljice kazu, ma kako glupo to bilo, to je zakon!
- Ucenje - sta to bijase? A onda: Joj, kako 3, pa kako 3 kad sam ucila kao luda?!?! (Onih preostalih sati nakon sto sam 24/7 gledala MTV i Vivu i citala OK)

Da ne idem dalje...
Zvuci poznato?

Kako doprijeti do njih? Imam utisak da kad joj nesto pricam da do nje dopire samo bezoblicna buka.

[polly]

Rajn@ kaže:
Moja odnedavno dvanaestogodisnjakinja pokazuje sve vise i vise akutne simptome pubertetskog buntovnistva.

budi sretna, dost kasno ju je čopilo

a ti se malo strpi, kad završi srednju bu se lagano smirila


najbolji su mi bili razgovori
ono pričaš i pričaš, sunce malo kima glavicom a kroz oči joj vidiš prostranstva svemira
pa ju priupitam "jel' ti mene slušaš?"
"aha"
"ajd ponovi što sam rekla"
"nemrem"

[Rajn@]

polly kaže:
najbolji su mi bili razgovori
ono pričaš i pričaš, sunce malo kima glavicom a kroz oči joj vidiš prostranstva svemira
pa ju priupitam "jel' ti mene slušaš?"
"aha"
"ajd ponovi što sam rekla"
"nemrem"

Ma ja ni ne pitam slusa li me vise, vidim da ne slusa. Vidim po tome sto usred moje price kaze: Joj mama, kako ima dobra duxerica kupiti tu i tu...
A sta da se radi...

[polly]

Rajn@ kaže:

A sta da se radi...

a niš
proletit će to za čas
uživaj

[impoSIBILA]

ja tu vidim dosta jako samopouzdanje koje ako se dobro usmjeri može biti moćno sredstvo za napredak u životu!

[bigmamma]

moj ima 15 godina...ali ja sanjime zaista nemam nikakvih većih problema...


tvoj opis me jako podsjeća na neko razmaženo derište kojem se uvijek udovoljavalo pa sad misli da je sve za njega na ovom svijetu...strašno.

Moj npr.jako dobro zna koliki su naši prihodi jer uglavnom sudjeluje u svemu i svakom razgovoru/dogovoru i nikada ne zahtjeva nešto,ne nosi Nike,Adidas i ostale marke jer to ni mi ne nosimo,apsolutno nam ništa ne znače.Kad je doma dovrši ručak ili čak skuha neka jednostavna jela(pohanci,oni gotovi,pomfri,tijestenina..)uglavnom sve pomaže jer sve zajednički radimo.Nije super odlikaš ali meni to nije ni važno,važno mi je da postane poštena osoba i da bude sretan sa svojim jednostavnim životom.
Ovo možda izgleda da ga ja sad previše hvalim,ali on je zaista takav,ima i mana ali ovakvo ponašanje kao u uvodu..nikada,dedu i baku obožava a mi smo ko najbolji frendovi.

[polly]

bigmamma kaže:
............

sjajno, bravo za vas :klap:

ne shvaćaj sve baš bukvalno
vjerojatno ni rajn@ nema većih problema, sve je to dio odrastanja
a i ženske su ti malo drugačije, jače ih puknu hormoni i sve to kod njih krene ranije
i ja si želim neke stvari koje mi nisu dostupne npr. maštam o svojoj kući iz snova koju si mogu priuštiti samo ako dobijem na lotu ili lutriji (a niti jedno od toga ne uplaćujem ) i baš bi si kupila Murano (ne treba mi, ali bi za gušt), pa kaj sad
si sigurna da tvoj ne mašta o novom supertruper kompu, o bas gitari, o danu kad će biti punoljetan i napravit svoj prvi đir sa autom po gradu?
i nas cure obožavaju i dobri smo si prijatelji ali smo prvo roditelji

mislim da svi roditelji (sad pitanje je koliko to znaju ili ne znaju pokazati) žele da im djeca odrastu u poštene osobe koje će biti sretne svojim životima
bili oni doktori, pjevači ili smetlari




i moje su super odlikaši i jedna super sportaš
(moram se malo i hvalit)

[penelop@]

bigmamma kaže:
Moj npr.jako dobro zna koliki su naši prihodi jer uglavnom sudjeluje u svemu i svakom razgovoru/dogovoru i nikada ne zahtjeva nešto,ne nosi Nike,Adidas i ostale marke jer to ni mi ne nosimo,apsolutno nam ništa ne znače.

To sto on ne zahtijeva na glas ne znaci da potajno ne zeli i da ga mozda ne grize to sto nema. Nisu svi ljudi isti. Neki glasno kazu i bune se a neki sute i kupe u sebi i na kraju puknu pa se svi pitaju kako? A bio je tako miran/mirna i poslusan

Ja imam sestru koja je uvijek zahtijevala a ja sam uvijek sutila i razmisljala koliko sto kosta, treba li mi i jeli isprazno traziti "marku", sto ce moji misliti o meni...

Zeljele smo obje, ona je zahtijevala i dobila a ja sam bila dobra, poslusna, ponos svojih roditelja i nesretna jer nitko nije prepoznao da bi se i ja rado sminkala.

Ne opterecujte djecu svojim prihodima, ne navaljujte im na ledja odgovornost za koju oni nisu spremni. To naravno ne znaci da i morate bas sve kupiti (ne kupujem ni ja svojoj sve sto bi joj mogla priustiti) ali pustite ih da budu bezbrizni. Imaju cijeli zivot pred sobom za racunanje, kredite i budgete. Nece svijet propast ako mu kupis 100kn skuplje tenisice.

[polly]

penelop@ kaže:
Imaju cijeli zivot pred sobom za racunanje, kredite i budgete.

ah, da
nažalost

[manc]

Rajn@ kaže:
............

Imama jednog takvog doma....

On pak previse razmislja o strahovima ...boji se smrti..uzasno...tak da se "lovi" da li dise, da il' mu srce radi...
Prestrasno

[Rajn@]

penelop@ kaže:
To sto on ne zahtijeva na glas ne znaci da potajno ne zeli i da ga mozda ne grize to sto nema. Nisu svi ljudi isti. Neki glasno kazu i bune se a neki sute i kupe u sebi i na kraju puknu pa se svi pitaju kako? A bio je tako miran/mirna i poslusan

Ja imam sestru koja je uvijek zahtijevala a ja sam uvijek sutila i razmisljala koliko sto kosta, treba li mi i jeli isprazno traziti "marku", sto ce moji misliti o meni...

Zeljele smo obje, ona je zahtijevala i dobila a ja sam bila dobra, poslusna, ponos svojih roditelja i nesretna jer nitko nije prepoznao da bi se i ja rado sminkala.

Ne opterecujte djecu svojim prihodima, ne navaljujte im na ledja odgovornost za koju oni nisu spremni. To naravno ne znaci da i morate bas sve kupiti (ne kupujem ni ja svojoj sve sto bi joj mogla priustiti) ali pustite ih da budu bezbrizni. Imaju cijeli zivot pred sobom za racunanje, kredite i budgete. Nece svijet propast ako mu kupis 100kn skuplje tenisice.

Ma sta da kazem osim da se opet slazem s tobom.

A ovaj opis tebe i sestre mi je izazvao trnce prepoznavanja mene (bas kao ti) i moje mladje sestre (bas kao tvoja sestra).

S tim da je u starijim godinama to sve otislo "naglavu" - ja sam postala "ona zahtjevna", a sestra se valjda ispuhala.

[Rajn@]

manc kaže:
Imama jednog takvog doma....

On pak previse razmislja o strahovima ...boji se smrti..uzasno...tak da se "lovi" da li dise, da il' mu srce radi...
Prestrasno

Znam, bude i kod nas toga ili barem neceg slicnog...

[ornella]

Polly potpisujem.....i ja imam između ostalih i jednog pubrtetliju od 14,5 i sve se pitam kad će ga zaista puknuti ili možda i neće.
I moj ne traži, ali u biti dobije i tu stvarno nikad nemamo problema.
Nema deset pari tenisica...ali dvoje solidnih uvijek, i to ne smatram pretjeranim.Uostalom on i tata sad nose isti broj, a tata voli dobre tene...pa recimo da onda ima i koji par više
Odlikaš je...jedino mu tu i tamo zasmeta mlađi brat, sestra nikada
Što nas još čeka ne znamo....

[Modesti]

Moj će sada imati petnaest i sa njime nemam problema.Nekako mislim da cure jače drma pubertet , a možda i ne
Sa njime se puno radi i nije mi problem uložiti u njega.Ali u njega ,a ne na njega.Mada bi mogao dobiti puno više od većine druge djece on za sada ne traži.Niti ima neki fensi šmensi mobitel niti nosi marke (osim tenisica), sportaš je i kad bolje razmislim vrlo skromno dijete.Ima sve što mu treba, ali ništa pretjerano.
Istini za volju ja nisam nikad vjerovala u preveliku demokraciju kod odgoja.Prvenstveno sam mu majka i on vrlo dobro zna da se može uvijek obratiti za pomoć bez obzira u kakva sranja upao.
Njemu se ne može zabraniti riječima "zato jer ja tako kažem", ali kad mu se objasni nema problema.Ima dosta prijatelja kojima su naša vrata uvijek otvorena tako da znam i sa kime se druži.Mi puno razgovaramo o svemu ne samo o tekućim problemima.
I mada me neki put izludi i iscrpi pa se do odlaska na spavanje osjećam kao da me neko prebio sve u svemu sam vrlo zadovoljna.
I mislim da niste u pravu kada kažete da vas djeca ne čuju kad im govorite.To što to ne pokazuju ne znači da nisu i čula i zapamtila.Kad sam bila u pubertetu ( nabijala sam i ja vratima i urlala i pravila se gluha) i kad mi je majka govorila naravno da nisam htjela čuti.Ipak sam ja bila najpametnija :Ali čula sam i zapamtila.Mislim da ono što naučite u roditeljskoj kući i te kako utiče na nas i oblikuje nas kao osobe.I zato bez obzira što misliš da ona ne čuje i da ju nije briga ipak ona sve to preradi negdje u sebi i poslje to igra ulogu.Dakle nemoj odustajati od "prodika", da joj govoriš i obrazložiš zašto se nešto ne radi ili radi.Jer sve će to ipak ostati u njoj i pomoći oblikovanju ličnosti.
I mislim svi smo mi roditelji napravili nešto čime se ne ponosimo.Rekli ili učinili.Pa se poslje kajemo i mislimo da li smo mi negdje pogriješili.Mislim da je to gubljenje vremena jer niti je život Cosby niti smo mi savršeni niti djeca.Sve dok djeci iskazujemo ljubav ,pokazujemo da nam je stalo dotle smo dobri roditelji.Jer da ne zvocamo, da ih pustimo da rade što žele, protiv koga bi se onda bunili.Tako i oni znaju da nam je stalo mada nas doživljavaju kao daveže.
I zato Rajn@ strpljenje ne traje pubertet vječno

[Virtuel@]

Rajno, odvrni Gloriu Gaynor "I will survive" na najglasnije!
Proći će...

Ne znam je li bila tema o filmu "13" - mene je ta priča prestravila; o dvije curice, 13-godišnjakinje - i to kad pubertet ode u extrem, strava i užas! Jadni roditelji!

Sin i ja smo njegov pubertet prošli bez većih problema - nekad mi se čini da je s dečkima lakše, no možda griješim...

[chrissy]

penelop@ kaže:

Ja imam sestru koja je uvijek zahtijevala a ja sam uvijek sutila i razmisljala koliko sto kosta, treba li mi i jeli isprazno traziti "marku", sto ce moji misliti o meni...

Zeljele smo obje, ona je zahtijevala i dobila a ja sam bila dobra, poslusna, ponos svojih roditelja i nesretna jer nitko nije prepoznao da bi se i ja rado sminkala.

Ah, ovo je i moja životna priča, ako su starci rekli da ne mogu ili ne žele kupiti nekaj kaj sam tražila samo sam rekla - ah, dobro, onda ništa...
Moj brat je reagirao histeričnim ispadima uz vrištanje - ali meni to TREEEEEBAAAA!!! i uvijek dobio sve, jer je "on još mali"...

[Ken]

Rajn@ kaže:

Kako doprijeti do njih? Imam utisak da kad joj nesto pricam da do nje dopire samo bezoblicna buka.

Ne možeš, znam po sebi.
Mora sama neke stvari shvatiti, ja jesam, sada kad imam 18.