Natrag   Forum.hr > Razno > Arhiva > Ex-YU

Ex-YU Teme o bivšoj nam državi

 
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 01.10.2007., 15:03   #21
Quote:
zebu kaže: Pogledaj post
Ovako su do prije par godina pricali i o Vukovaru,ili Dubrovniku npr.Bila je poznata teorija da je Dubrovnik morao biti razaran i osvojen kako Hrvati ne bi napali Herceg Novi Siguran sam da su nasli izgovor i za Vukovar.Sada su svjesni da je velikosrpska ideja slomljena u Hrvatskoj pa jedino sto preostaje je da brane zlocine na kojima je nastao manji entitet,sve u nadi ne bi li srbijica bila malo veca.

ma za sve su nasli opravdanje i za silovanja i za ubijanja i za proterivanja...
sve da bi se zastitio srpski narod i stvorili cisti srpski teritoriji (prvo u Hr pa onda u Bosni, Kosovu). to se zove fasizam koji je potpomognut i dugogodisnjom propagandom... i to nisu Srbi izmislili naravno, samo je problem da i danas nisu sa tim rascistili niti je to na vidiku (to se vidi i po tome kako im samo postojanje republike srpske ne smeta vec naprotiv smatraju nesto neophodnim).

zato i dobijamo i anomalije tipa "Radichevic" koji je liberalan u Srbiji a fasista u Bosni
fransiskol is offline  
Old 01.10.2007., 15:05   #22
Obavezno procitati knjigu Ozrena Kebe "Sarajevo za pocetnike"!

Quote:
Ozren Kebo- "Sarajevo za pocetnike"

Osuđeni na beznađe

U dvanaest sati je trebala doći voda. Svi su cijelo jutro samo o tome pričali i samo to čekali. U Sarajevu je čekanje opasna stvar jer širi iluziju o postojanju nade. Tako su pomenutog jutra ljudi sva svoja nadanja usmjerili na dolazak vode. Umjesto toga, u 19,45 nestala je struja i narednih pola godine niko je više nije vidio.
A kad nema struje, ne može doći ni voda.
Živjeti bez nade u ovom gradu znači živjeti dobro. Sve dosadašnja isčekivanja su propala...


Pripremni na nesreću

Čovjek može hodati zakrpljen, to nije sramota. Sramota je hodati prljav. A sramota nad sramotama je hodati nepodrezanih noktiju. Nikad Sarajlije nisu bile čiste kao u ovom ratu, kad je bilo najmanje vode za umivanje. Ovdje je osobna higijena uvijek bila važna, ali to sad nije rezultat navike, niti otmjenosti, nego predostrožnosti. Čak bi se moglo reći i - straha. Ako te pogodi granata i moraš ići na amputaciju, neoprostivo je da ti hirurg vidi prljav donji veš ili zapuštene nokte.. Rat, nedostatak vode, teški uslovi, granatiranje, ništa od toga nije dovoljno opravdanje. Svoju kobnu vožnju, onu do bolnice Koševo, čovjek mora dočekati čist. Tako smo se pripremali za ono čega smo se najviše plašili-ovdje nikog nije strah smrti, nego invalidnosti...
zebu is offline  
Old 01.10.2007., 15:06   #23
Nazovi Karadzica radi ubistva:

Quote:
Nazovi Karadžića radi ubistva


U mirni dan padne granata. U tim trenucima važno je preživjeti prvu. Ona je najgora. Dolazi iznenada i niko je ne očekuje, iako svi znaju da je to Sarajevo i da je to 1992 godina.
Najgora je, dakle, prva granata. Drugu svijet već dočeka spreman: u podrumu, ili po hodnicima. Ali ne svi. Kad padne prva, dok ostali bježe u zaklon, izbezumljene majke lete na prozor i sazivaju djecu po dvorištu. Amire, Mirsade, Matija, Zorane, Dženana. Ko kad je u Sarajevu svih vjera. Da nije granata, bilo bi to divno čuti, to sazvučje. Ovako, zna se da je to posmrtna prozivka i samo treba pažljivo slušati. Najmanje jedno ime nikad se više neće odazvati.
Amir je tu, javio se i odmah uletio u haustor. I Mirsad je tu, eno ga već u kući. Matija-tu. Zoran-živ, malo ruka krvari, ali ništa opasno. Majke, jedna po jedna, završavaju prozivku, zatvaraju prozori njihova sjena brzo nestane iza UNHCR-najlona. Ali još jedna nije gotova, ona što doziva Dženanu.
Treba slušati njen glas, on sve govori. Ko umije da osluškuje, iz njenog dozivanja može jasno vidjeti kako majku sustiže istina o ubijenom djetetu. Ona bi da bude mirna, ne radi svijeta, nego radi sebe same.Ne da slutnji da je osvoji i doziva curicu prividom od bezbrižnog glasa. Poslije petog neodaziva napušta privid i prepušta se očaju. Više ne doziva, nego vrišti. Zove Dženanu, ali mala ne čuje. Dženana leži u dvorištu, nepomična, neumoljivo gluha na majčino dozivanje. Smrt je stanje bez zvukova. Njeno tijelo više nije tijelo, u njemu nema života. To je tek privid djeteta koje je sve do maloprije postojalo u Sarajevu i čija je jedina krivica što je živjelo 12 kilometara daleko od Pala, kad je posrijedi geografija, i što je živjelo u doba Radovana Karadžića, kad je riječ o istoriji. Tu, na tom mjestu gdje se sudaraju povijest i zemljopis, dijete i minobacač, koordinate i granate, privid i sudbina, Boutros Ghali i David Owen, Rusija i Francuska, Britanija i Grčka, NATO pakt i zaštićena zona, tu ginu naša djeca...

Ozren Kebo "Sarajevo za početnike"

zebu is offline  
Old 01.10.2007., 15:07   #24
Zvuci poznato?Odlican komentar

Quote:
Ko puca?

Svaki grad, a da to i ne zna, u svojim njedrima gaji malog Karadžića. Zato pjesnike treba držati pod pojačanim nadzorom. Čim neko pusti kosu i počne rimovati gadove i gradove- to je taj.
Karadžić kaže da mi granatiramo sami sebe. On pripada do sada nepoznatoj vrsti teroriste koji svoje djelo pripisuje sopstvenoj žrtvi. Kad njegova policija na prilazima gradu uhvati nekog autentičnog Sarajliju, onda ne traži informaicje- nego priznanje, da smo mi sami bacili granatu na Markale, na Miskinovu, na Alipašino polje. Karadžić je nezrela osoba. Njegova nezrelost manifestuje se u ljutnji: ljut je jer mu niko ne vjeruje to o gradu koji granatira sopstvene ulice. To bi moglo rezultirati šizoidnom situacijom u kojoj će on, da bi dokazao kako je takvo što stvarno moguće, jednog dana zaista granatirati Pale....


Ozren Kebo "Sarajevo za početnike"
zebu is offline  
Old 01.10.2007., 15:09   #25
Zebu hvala ti za ovu kronologiju događanja a knjigu ću pokušati nabaviti
Falcon is offline  
Old 01.10.2007., 15:13   #26
Quote:
aleksije radicevic kaže: Pogledaj post
Može li neko da objasni šta se deslio sa naseljem Pofalići?
Izvoli
Isto tako, slobodno napišeš "veliki" postotak Srba u istom naselju
__________________
Jedni grade vlade da se lakše krade, drugi biljke sade, a treći ih vade.
banderas is offline  
Old 01.10.2007., 15:15   #27
Quote:
Falcon kaže: Pogledaj post
Zebu hvala ti za ovu kronologiju događanja a knjigu ću pokušati nabaviti
Falcon,

Toplo preporucujem knjigu Sarajevo za Pocetnike. Ima vjerovatno u drugi knjiga ali Ozren Kebo pise kroj jedan jako duhovit nacin.
Tuco is offline  
Old 01.10.2007., 15:16   #28
Quote:
banderas kaže: Pogledaj post
Izvoli
Isto tako, slobodno napišeš "veliki" postotak Srba u istom naselju
Nisam tražio od sebe samog da pišem nešto o tome, nego od drugih. To je molba za informacije.
aleksije radicevic is offline  
Old 01.10.2007., 15:16   #29
Evo jos nesto iz knjige:

Quote:
Peti februar 1994.

Možda neko neće povjerovati, ali tog dana je eksplodirala samo jedna granata. Epilog: 66 mrtvih i 200 ranjenih. Na telviziji ih zovu nevinim žrtvama, kao da postoje žrtve koje nisu nevine.
Granatu su ispalili Srbi iz Lukavice: snijeg je prestao da pada malo prije podneva. Dan je bio mučan. Ovaj rat je najgori period u istoriji Sarajeva. Taj dan najgori je u sarajevskom ratu. Onaj sat nakon pada granate najgori je u tom danu. Može li onda iko shvatiti koja je količina užasa između 12 i 13 sati petog feburara 1994. godine bila koncentrisana u Sarajevu? To se ne smije zaboraviti. Taj dan, najgori među najgorima. On treba da se ugradi u usmenu predaju. Prvo sačekati da djeca odrastu. Onda im oprezno reći da je dan bio miran, da se pola grada sleglo na ulice, da je druga polovina bila na pijacama, da je Sarajevo bilo prelijepo, jer je padao snijeg, jer nije bilo smoga i snijeg je bio bijel, da su se ljudi zbog te ljepote opustili, da su ulice zvonile od glasova, vike, smijeha, od tipičnih gradskih zvukova, da se onda u 12h 05 desilo ono, da se sve u sekundi izmjenilo, da su ulice zanijemile, da su prvo počeli da jure golfovi, pa kad to nije bilo dovoljno, onda kamioni, da su bili pretovareni mrtvima, ranjenima, raskomadanima, da su odvozili ruke i noge, glave, da se Đogo rugao, da se Karadžić naslađivao, da je Koljević likovao, da je ovdje po ulicama svijet plakao, da su policajci tjerali ljude jer je postojala opasnost od nove granate, jer prva nikad ne dolazi sama, ali da niko nije htio da se skloni u kuću, da su na TV Beograd satima pričali o podmetnutim lutkama, sa UN nisu znale ko je pucao, a da je ovdje krv tekla potocima. Da su u 13 sati zasvirale sirene, ali da se opet niko nije sklonio sa ulica.
Treba im reći još nešto: petsto dana kasnije Markale su se ponovile...


Ozren Kebo "Sarajevo za početnike"
zebu is offline  
Old 01.10.2007., 15:19   #30
Quote:
Falcon kaže: Pogledaj post
Zebu hvala ti za ovu kronologiju događanja a knjigu ću pokušati nabaviti
U kronologiji fali puno vojnih dešavanja, zapravo piše vrlo malo o samim borbama. Recimo, 12. mjesec 1992. je u vojnom smislu bio vjerojatno najkrvaviji. Armija BiH gubi naselje Otes (inače, većinsko hrvatsko, najveći poraz branitelja grada u cijelom ratu), a skoro u isto vrijeme zauzima brdo Žuč iznad Vogošće na kojem su se krvave borbe vodile sve do kraja rata jer su ga Srbi bezbroj puta pokušavali vratiti.
Također, bilo je više neuspješnih akcija deblokade grada, ona na samom kraju rata je u početku bila dosta uspješna.
__________________
Jedni grade vlade da se lakše krade, drugi biljke sade, a treći ih vade.
banderas is offline  
Old 01.10.2007., 15:23   #31
Quote:
Tuco kaže: Pogledaj post
Falcon,

Toplo preporucujem knjigu Sarajevo za Pocetnike. Ima vjerovatno u drugi knjiga ali Ozren Kebo pise kroj jedan jako duhovit nacin.
Ma da, napisao sam u uvodnom postu kako sam pročitao "Zlatin dnevnik" prije jedno 5-6 godina i kako sam bio ugodn iznenađen zrelošću pisanja te djevojčice. Zapravo ta knjiga me najviše zainteresirala o događajima u sarajevu za vrijeme rata, a slučajno mi je došla u ruke.
Pročitao sam i "sarajevski marlboro" od Jergovića.
Knjigu ću definitivno nabaviti jer po ovim isječcima čini mi se odlična
Falcon is offline  
Old 01.10.2007., 15:24   #32
Quote:
aleksije radicevic kaže: Pogledaj post
Oprosti, molim te. Pročitaj moj post. Napisao sam "nažalost"! Tako i mislim. Opsada je bila neizbežna kao deo ratnih operacija, ali ako razmišljamo uopšte o ratu i nesrećama koje se u njemu dešavaju - naravno da je sve tragično, besmisleno i nepotrebno.
U tome je problem Srpska propaganda neumorno trazi opravdanje za sve. Zasto je onda granatiran Dubrovnik?

Kazes sta se desilo u Pofalicima. Zasto onda ne pitati sta se desilo na Vracama? Sta se desilo na obroncima starog dijela grada? Sta se desilo u Bijeljini. Postoji li ikakvo opravdanje za ono sto se desilo u Bijeljini.

Problem je sto Srbi jos uvijek nisu rascistili sa svojim zlocinima vec traze opravdanje za iste.

Niko od Hrvata ne tvrdi da Jasenovac nije bio koncetracioni kamp (izuzev mozda par ludaka)

Niko od nas ne pokusava upravdati ubistva nevinih ljudi u Grabovici i Uzdolu onim sto se desilo u Ahmicima ili Stupnom Dolu (Izuzev par ludaka)
Tuco is offline  
Old 01.10.2007., 15:29   #33
Quote:
aleksije radicevic kaže: Pogledaj post
Nisam tražio od sebe samog da pišem nešto o tome, nego od drugih. To je molba za informacije.

Cuj kako navodi Srpska strana u Pofalicima se navodno desio zlocin. Po nasim izvorima tamo je osujecen napad naoruzanih Srba ciji je cilj bio da presjecu grad na dva dijela.

Vise od ovoga ne znam.
Tuco is offline  
Old 01.10.2007., 15:45   #34
Falcon,

Mogao bih ti dosta toga pricati ali ni sam ne znam gdje da pocnem.

Mene je rat zatekao ograjuci se video igrica na Commodoru-64. Sjecam se kada je pala prva tromblonska mina ja sam mislio da je to kraj svijeta poslije toga smo se navikao da nisam ni isao u skloniste izuzev ako velike haubice ne rokaju. Sjecam se jednom prilikom sam bio na prozoru svog stana i odjeknule su dvije oksplozije jedna za drugom. Radilo se o dvije minobacacke mine od 60 milimetara. Prva je pala na izlazno stepeniste zgrade i tu usmrtila 6 ljudi od koje troje djece. Druga je pala pod moj sami prozor. Ja sam se valjda instiktivno bacio na pod nakon pada prve granate i to mi je spasilo zivot.
Tuco is offline  
Old 01.10.2007., 15:52   #35
Nekako se mogu poistovjetiti s tim pričama jer mene je rat isto zatekao kao klinca od 4. god (kažen nekako jer Zadar nije toliko drastično stradao u ratu kao Sarajevo ili recimo Vukovar), ali i dan danas se sjećam vlažnog podruma, detonacija, trčanja u podrum u 2 u noći, mjeseci života bez struje i vode.
Mene općenito više zanimaju priče civila nego ratne operacije iz razloga što civili tj. nedužni za vrijeme rata najviše pate.
Falcon is offline  
Old 01.10.2007., 16:05   #36
I men isu drage ratne price ne samo iz Sarajeva vec iz drugih dijelova. Kazem volio bih da sam zapisivao sta se desavalo barem da imam neke uspomene. Ako nisi vec vidio na ovoj stranici http://www.pbase.com/zidar imas neke slike iz Sarajeva ali uglavnom su iz Srednje Bosne. Kako kazu slika vrijedi hiljadu rijeci.
Tuco is offline  
Old 01.10.2007., 16:09   #37
Sakrivanje od snajpera:

http://www.ideayayinevi.com/noesis/I...evo%201995.jpg
zebu is offline  
Old 01.10.2007., 16:11   #38
Quote:
aleksije radicevic kaže: Pogledaj post
Može li neko da objasni šta se deslio sa naseljem Pofalići?
Može.

Ratko Mladić: "Tuci Velešiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa mnogo...", "Tuci Predsedništvo polako u intervalima da im raspolutimo pamet njihovu ..."

O ne, nećemo zaboraviti, ne, ne, ne.

Never more. Reče gavran.
COD2 is offline  
Old 01.10.2007., 16:23   #39
Zebu kad vec postavljas hronolgoiju dogadjaja zamolio bih te da bude precizna jer bi neko mogao da zakljuci da su Srbi postavili barikade drugog marta iz cista mira a obojica znamo da nije tako.

Opsada Sarajeva je najveca srpska greska posle Srebrenice. Trebali smo uci u njega pa kud puklo da puklo, medjutim politika je k*rva.
M0ssad is offline  
Old 01.10.2007., 16:27   #40
Malo tacnija hronologija za pocetak

Quote:

1992.

1. mart: Ubijen Nikola Gardovic na svadbi jer je nosio srpsku zastavu (pocetak "gradjanske" BeHa)

2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani.

3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo.

5. april: Mirne demonstracije građana (između dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja - Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.

10. april: Oko 300 građana napušta Sarajevo uz pomoć Jevrejske općine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.

11. april: Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.

13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Karić napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne "Maršal Tito"; Samir Mešetović gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne "Viktor Bubanj" također se puca.

30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može izići, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom.

2. maj: Sukob između JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberović uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.

17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići - Kasarna "Maršal Tito" - Most "Bratstvo-jedinstvo" - Grbavica; peta kolona pomaže JNA.

18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.

19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.

20. maj: Zapaljena Sportska dvorana "Zetra".

22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.

26. maj: Granatirano porodilište "Zehra Muidović".

27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.

1. juni: JNA napustila Kasarnu "Maršal Tito".

2. juni: Objavljena ratna opasnost i opća mobilizacija.

28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Dočekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano Oslobođenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Bačevo.

17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.

28. juli: Uništena i opljačkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.

1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu "Ljubica Ivezić", Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanović (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel "Evropa".

3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.

13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.

18. august: Granatiran Hotel "Evropa"; poginulo petero, a ranjeno osam građana.

25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka "Vijećnica".

9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.


1993.


7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božić u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajlić.

15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.

15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila građane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.

1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžića sudskim vlastima RBiH.

april: Otvorena stara groblja - Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoćni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.

1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacačke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.

8. juni: Rasim Delić postao komandant Armije BiH.

15. juni: Na dženazi, na groblju Budakovići, ubijeno 12 ljudi.

16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.

8. juli: Jedanaest članova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glađu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoći izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je već svaki građanin smršao u prosjeku između 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoć dok se ona ne uputi i Goraždu.

12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.

15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojčica Irma Hadžimuratović evakuirana iz Sarajeva.

19. septembar: U Sarajevu formirana Međunarodna vatrogasna brigada.

4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Bačevo i Butile.

9. novembar: U Osnovnoj školi "Prvi maj" na Alipašinom Polju ubijena učiteljica Fatima Gunić i njenih troje učenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.

11. novembar: Časovi u svim školama skraćeni za 15 minuta.

28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a četvero ranjeno.

3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.

14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.



1994.

3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest članova porodice Tatarević-Dragnić, među njima i dvoje djece.

22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.

1. februar: General Michael Rose izjavio: "Želim da se identifikujem sa građanima Sarajeva."

4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.

5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 66 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.

12. februar: Prvi put od početka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.

8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.

23. mart: Most "Bratstvo-jedinstvo" otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.

5. april: U Sarajevu uključena ulična rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu oslobođenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.

13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta "Bratstvo-jedinstvo".

1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom kojoj je prisustvovao dr. Haris Silajdžić - Vaskrs.

23. maj: Počela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.

19. juni: U Vijećnici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.

4. juli: Otvorena Američka ambasada u BiH.

16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.

14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.

15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.

1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.

6. septembar: Odgođena posjeta pape Ivana Pavla II.

28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio dječaka. Vozač u "psihičkom šoku".

4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.

8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozač, 12 putnika ranjeno.

25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg dječaka.

8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga četvero djece, a 10 ranjeno.

17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.

30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Dočekan zvižducima.

1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; "Velepekari" isključena struja zbog neplaćenih računa, Sarajevo ostalo bez hljeba.


1995.


20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.

26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.

2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.

4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.

15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostručene.

13. april: Na željezničkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam učenika.

16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.

24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.

16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.

18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.

21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.

25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.

28. juni: Avio-bombom pogođena zgrada RTV BiH.

30. juni: Ubijene četiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.

1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.

6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.

12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.

18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.

10. august: Snajperskim hicima ubijeno četvero Sarajlija.

22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.

28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 35 ljudi, 90 ranjeno.

4. septembar: Nakon zračnih udara, Srbi počeli povlačiti oruđa oko Sarajeva.

8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.

15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.

24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo - Kiseljak, preko Ilidže.

11. novembar: Sarajevo dobilo struju.

21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.

22. decembar: Ukinuto ratno stanje.
M0ssad is offline  
 


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 02:10.