Anksioznost, panika, depresija...

[Fosil]

Ima li ko iskustva s paničnim napadajima i anksioznošću???

Glupo pitanje. Naravno da imate. Ali kako ste se iz toga izvadili? Kakve lijekove pijete? Ima li netko stručan ko se tim problemom bavi? Postoji li kakva grupna terapija ili udruga ljudi s sličnim problemima?

Dajte malo da vas čujem! U zadnje vrijeme ima sve više ljudi s takvim problemima, koji se kod nas jednostavno nemaju kome obratiti.

[Vilko]

Fosil kaže:
Ima li ko iskustva s paničnim napadajima i anksioznošću???

Glupo pitanje. Naravno da imate. Ali kako ste se iz toga izvadili? Kakve lijekove pijete? Ima li netko stručan ko se tim problemom bavi? Postoji li kakva grupna terapija ili udruga ljudi s sličnim problemima?

Dajte malo da vas čujem! U zadnje vrijeme ima sve više ljudi s takvim problemima, koji se kod nas jednostavno nemaju kome obratiti.

Ako prodjes kroz stranice zdravlja ima na 10setke tema!

[The_Equilibrist]

Meni je cijela stvar malo apstraktna. Hocu reci, ne razumijem problem. Ako me nesto muci, obratim se prijateljima, pokusam rijesiti situaciju, stogod.. Mislim, normalno je da svakoga s vremena na vrijeme uhvati strah ili tako nesto. Zasto od toga praviti slona? Normalna stvar.

[Štrikalica]

ja sam dost o tome pisala tu

ne bi opet ponavljala jer ću si varaga na vrat nakopat i cijeli dan skakat naokolo

[Fosil]

The_Equilibrist kaže:
Meni je cijela stvar malo apstraktna. Hocu reci, ne razumijem problem. Ako me nesto muci, obratim se prijateljima, pokusam rijesiti situaciju, stogod.. Mislim, normalno je da svakoga s vremena na vrijeme uhvati strah ili tako nesto. Zasto od toga praviti slona? Normalna stvar.

Nije to baš tako jednostavno. Jedno je normalan strah, a drugo je kad to pređe u patologiju. I ja sam mislila da se snagom volje čovjek može tome othrvati, ali sve više sam uvjerenja da se u tom trenutku ipak dešava neka kemija u organizmu, koju se ne može prebroditi samo snagom volje.

[Fosil]

shree_kali kaže:
[B
ne bi opet ponavljala jer ću si varaga na vrat nakopat i cijeli dan skakat naokolo [/B]

Hvala na linku. Mislim da je spas i u tome da čovjek vidi da nije jedini s tim problemom i da čuje kako se drugi s njim nose. Naravno tu uvijek postoji opasnost da si nasugeriraš i tuđe simptome i sve još samo pogoršaš, ali ja ipak mislim da razgovor pomaže.

[Štrikalica]

Fosil kaže:
Hvala na linku. Mislim da je spas i u tome da čovjek vidi da nije jedini s tim problemom i da čuje kako se drugi s njim nose. Naravno tu uvijek postoji opasnost da si nasugeriraš i tuđe simptome i sve još samo pogoršaš, ali ja ipak mislim da razgovor pomaže.

nema na čemu

tam sam sve opisala, a izbjegavam puno o toj temi jer nisam si jednom izazvala napad panike lamentirajući o tome

[377chiara]

Fosil ako te zanima javi se na peem

ja sam se vec opekla na ovom forumu sto sam neke stvari koje inace o sebi ne pricam ovdi rekla

al, da hvala pored ostalog i jednoj forumasici (ona ce se prepoznati) ide polako ali jebeno polako na bolje

na ostala pitanja ti mogu odgovorit na privatnu poruku

[margarita]

Fosil

definitivno je znastveno dokazano da u odredjenim slucajevima dolazi do kemijskih reakcija u mozgu kod napada anksioznosti i panike

ja sam imala hrpu stvari koje su bile jako povezane

imala sam jak oblik PTSP-a kojem se organizam odupirao na pogreshan nacin pa je to dovelo do opsesivne kompulsije koja bi s vremena na vrijeme uzrokovala napad panike (ako nisam bila u stanju realizirati odredjene rituale {beskonacno ciscenje i pranje, odbijanje kontakta s drugim ljudima i sl})

prvo sam morala sama sebi priznati da imam problem koji ne mogu sama rijeshiti (jest i ja sam dugo vjerovala da sam samo sve to umislila i da sve to mogu sama)

onda sam otishla psihologu i taj prvi susret mi je bio jedno od emicionalno naj napetijih trenutaka u zhivotu - kad priznash sebi i nekome drugom na glas shto se dogadja

tu sam noc plakala kao mala beba cijelu noc - ali mi je to pomoglo da se"ocistim" od straha pred kopanjem po sopstvenoj psihi

terapija je bila negdje u svom 10. mjesecu (imala sam konstatno pomake naprijed ali i bacanje unatrag) kada sam zbog jednog veceg "set-back"-a zatrazhila lijekove - do tada sam pokushavala sve samo psihoterapijom

evo vec dvije i pol godine pijem Effexor - 75 mg dnevno (Venlafaxine, osnova Effexora, djeluje istovremeno na serotonin i norepinephrine i smatra se antidepresantom i anxiolitikom i ima jako malo nusefekata)

psihoterapija mi je trajala ukupno 1.5 godinu

sad sam posve druga osoba - definitivno nema vishe PTSP-a niti opsesije a samim tim ni napada panike

zato samo hrabro

potrazhi pomoc - tko zna mozhda ti lijekovi nece ni trebati ako se na vrijeme obratish psihologu

i najvazhnije od svega je da se ne dash pokolebati od ljudi oko sebe - jer psihichki poremecaj je josh uvijek veeelika tabu tema i bit ce svakakvih komentara - ali ti ih na jedno uho primi a na drugo ispusti

[377chiara]

bas tako
isplaces dusu
osjecas se
sta ja znam
prazno ali lakse

al kad si na podu bas,
bolje i ljekovi
nego crknut
jel shvatis da to sto zivis i nije zivot
ljekovi te dignu da uopce mozes cut
sto ti terapeut prica
margarita

[margarita]

377chiara kaže:
bas tako
isplaces dusu
osjecas se
sta ja znam
prazno ali lakse

al kad si na podu bas,
bolje i ljekovi
nego crknut
jel shvatis da to sto zivis i nije zivot
ljekovi te dignu da uopce mozes cut
sto ti terapeut prica
margarita

jel shvatis da to sto zivis i nije zivot

to je to !

ja sam bila kao ziva zakopana - gledam ljude kako oko mene uzivaju zivot a ja kao u staklenom mrtvackom sanduku

chiara

[The_Equilibrist]

margarita kaže:
definitivno je znastveno dokazano da u odredjenim slucajevima dolazi do kemijskih reakcija u mozgu kod napada anksioznosti i panike


Pa nije to valjda alibi? Nije li najgore sto mozes misliti upravo: To je kemijska reakcija, ja tu ne mogu nista. Zvuci mi previse kao opravdanje za nedjelovanje. Ako smatras da si bespomocan, neces li tako i zavrsiti?

Kad smo uzbudeni, preplavi nas adrenalin. S njim se naucimo nositi. Za skoro svaku psihicku reakciju postoji neizostavna fizicka, kemijska reakcija. Cijelo nase tijelo je kemijska reakcija.

Prije neki dan sam procitao da su neki tamo znanstvenici dosli do zakljucka da je lijenost direktno povezana s kolicinom dopamina u mozgu. Sad bismo se mogli u skoli/faxu/poslu opravdavati da je to kemija i da nista ne mozemo u vezi toga.

Pa, ne svida mi se ideja.



Ne bih htio da ovo ispadne kao napad. Mislim, ljudi ocito imaju problema. Samo meni to nije jasno, pa bih volio shvatiti.

[377chiara]

bolje da nikad ni ne shvatis
ovo ozbiljno
brkas kruske i jabuke
depresija i slicna sranja su malo vise od
imam los dan
ne da mi se radit
itd.

[margarita]

The_Equilibrist kaže:
margarita kaže:
definitivno je znastveno dokazano da u odredjenim slucajevima dolazi do kemijskih reakcija u mozgu kod napada anksioznosti i panike


Pa nije to valjda alibi? Nije li najgore sto mozes misliti upravo: To je kemijska reakcija, ja tu ne mogu nista. Zvuci mi previse kao opravdanje za nedjelovanje. Ako smatras da si bespomocan, neces li tako i zavrsiti?

Kad smo uzbudeni, preplavi nas adrenalin. S njim se naucimo nositi. Za skoro svaku psihicku reakciju postoji neizostavna fizicka, kemijska reakcija. Cijelo nase tijelo je kemijska reakcija.

Prije neki dan sam procitao da su neki tamo znanstvenici dosli do zakljucka da je lijenost direktno povezana s kolicinom dopamina u mozgu. Sad bismo se mogli u skoli/faxu/poslu opravdavati da je to kemija i da nista ne mozemo u vezi toga.

Pa, ne svida mi se ideja.



Ne bih htio da ovo ispadne kao napad. Mislim, ljudi ocito imaju problema. Samo meni to nije jasno, pa bih volio shvatiti.

najgore je stvari ne nazvati pravim imenim i umisljati si da su neshto shto nisu - tako sam i ja mislila da je sve stvar samo discipline i da cu sve sama rijeshiti - vjeruj ( a ne bih ti pozeljela da ikad iskusish na svojoj kozhi) da nije sve tako jednostavno

pod kemijska reakcija mislila sam na reakciju kakvu zdravi ljudi nemaju

evo ja cu ti objasniti shto se dogadjalo u mom mozgu prije lijecenja

postoji supstanca zvana seratonin koja se prenosi iz nerva u nerv i koja jako kontrolira nivo tjeskobe i panike

kod ljudi koji su proshli traumatichne periode u zhivotu svakodnevni stres dovodi do poremecaja u normalnom protoku seratonina iz nerva A u nerv B

dakle kad se zavrshetci nerva A otvore izbace odredjenu kolicinu seratonina, u tom trenutku nerv B se otvara i "usisa" jedan dio te izbacene kolicine seratonina i zatvara svoje "zavrshetke", nakon toga se i nerv A zatvara i uvlaci ostatak seratonina natrag k sebi

e sad kod osoba kod kojih stres, trauma ili shto vec onemugucava takav normalan rad nerava dogadja se da se nerv A i otvori i zatvori prije nego se nerv B otvori i tako nerv B ne dobije dovoljnu kolicinu seratonina (jer je A vec sve povukao natrag)

naravno sve se ovo dogadja u stotinki sekunde i ono shto moji lijekovi omogucavaju je da nerv A ostaje duzhe otvoren da bi nerv B imao shansu uzeti dovoljnu kolicinu seratonina i tako napraviti dobar balans u mozgu narvano - nadam se da ce vremenom moji nervi "nauciti" normalno i sinkronizirano komuniciranje bez lijekova - lijekovi samo pomazhu da se na odredjeno vrijeme zaustavi taj "kratki spoj" da bi tijelo i mozak imalo vremena rijeshiti uzroke stresa i traume - ponekad su lijekovi i trajno rjesenje - ovisi koliko je sve uznapredovalo

[te@]

Imala, imala - kako ne. Doduše javlja se periodično i obično je povezano s akutnim stresom, bilo da je u pitanju posao, familija itd.

Uglavnom, prvi puta je to bilo negdje na 2. godini faksa kad mi se tadašnji dečko teško razbolio. Manifestiralo se tako da bi me u grudima probolo i jedno 2-3 minute sam mogla tek "plitko" disat. Morala bih se potpuno primirit, npr. leći i onda je za 5-10 min prolazilo.

Kako sam se malo ipak bila uspaničila, doktorica me poslala na ekg, pa tzv. ekg pod opterećenjem i ispostavilo se ofkors da mi je sa srcem sve okej. Dugo vremena sam mislila i da mi se nekakav živac uklještio, šta li. Onda sam jednom, sjedeći u društvu jednog psihijatra čula priču o simptomima tjeskobe - i skužila što je.

Ono što sam skužila kod sebe, jest da se napadaj ne javlja kad sam baš ono - pod stresom - nego kad se situacija smiri. Npr. ako je taj dan bila frka na poslu, ja ću sve odradit bez greške i onda uvečer, kad fino zalegnem s dragim ispred tv-a - jednostavno me ćopi.

Velim, na sreću, to nije tako često, a i sad znam što je - pa rješavam tako da se malkoc primirim i sve bude okej.

[zvjezdicaiz mora]

kad se osoba prvi put s tim susretne - od panike je hvata
panika, od dubokih i neobjašnjivih strahova - strah, od
tjeskobe koja lagano muči i tišti - još tjeskobe....
prvi put sam to 'okusila' prije nekoliko mjeseci, sa svojih 33,
osjetila nešto što prije nisam, nepoznati osjećaji, teški,
grozni,....
čovjek se zaista zabrine za sebe..
podsvijest upozorava da nešto nije ok, da se nešto ne radi
dobro itd. tada treba to osvijestiti i mijenjati, riješavati probleme,
razgovarati, komunicirati s prijateljima, roditeljima, dobrim
ljudima na forumu, terapeutom, itd. i raditi na sebi, činiti sebi
dobro,... i kroz vrijeme se situacija poboljša

[te@]

zvjezdicaiz mora kaže:
kad se osoba prvi put s tim susretne - od panike je hvata
panika, od dubokih i neobjašnjivih strahova - strah, od
tjeskobe koja lagano muči i tišti - još tjeskobe....

U principu kod mene se na javlja klasična panika, niti osjećam neki poseban strah nit išta slično. Al vjerojatno je to mešto što dolazi onako baš iz duboke podsvjesti. Recimo, nedavno mi se tata razbolio - a ja jedini stvarni strah koji imam jest da se mojim bližnjima nešto ne dogodi. Ali ne bih rekla da je opsesivan, iako kužim da datira od prijed 10-tak godina kada je jedna meni vrlo bliska osoba umrla.

[Vilko]

Kako sprječiti nervozu?

Nervozom smatramo stanje živčane napetosti i razdražljivosti, nestrpljivo iščekivanje, nemir, stanje neizvjesnosti i nesigurnosti, a nervozna je osoba razdražljiva, "slabih živaca", sve joj smeta, lako se uzbuđuje, nestrpljiva je i duševno nemirna, sve na nju djeluje, brzo i oštro reagira.

Nervoza sama po sebi nije bolest, psihički poremećaj pa kao izolirana kategorija i ne postoji u danas važećim dijagnostičkim i klasifikacijskim sustavima. Nervoza, međutim može postojati u sklopu nekih psihičkih poremećaja ili može biti dio osobnosti, temperamenta.
Tako se nervoza može naći u poremećajima raspoloženja (depresija, ali i manija!) i u raznim anksioznim i neurotskim poremećajima (opći anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaj prilagodbe, neurastenija). Depresiju karakterizira depresivno ili žalosno raspoloženje, smanjenje interesa za uobičajene aktivnosti, smetnje sna i apetita, psihomotorna uznemirenost ili zakočenost, osjećaj vlastite bezvrijednosti ili neprimjerene krivnje, smanjena sposobnost mišljenja i koncentracije, razmišljanja o smrti, dok maničnu epizodu karakterizira povišeno ili razdražljivo raspoloženje, samoprecjenjivanje, smanjena potreba za snom, pričljivost, hiperaktivnost i sl. Opći anksiozni poremećaj očituje se slobodno lebdećim i neodređenim strahom, tjeskobom i strepnjom, psihomotornom napetošću, unutarnjim nemirom; posttraumatski stresni poremećaj predstavlja odgovor na stresni događaj ili situaciju a tipični simptomi uključuju opetovano proživljavanje traume kroz snove i sjećanja, uporno izbjegavanje svega što podsjeća na traumu, simptome pojačane pobuđenosti, poteškoće usnivanja i učestala buđenja, razdražljivost i ispade bijesa, otežanu koncentraciju.
Poremećaj prilagodbe predstavlja osjećaj subjektivne patnje i emocionalnih teškoća koje utječu na socijalno funkcioniranje, a nastaje u sklopu značajnih životnih promjena. Neurastenija se manifestira kao osjećaj tjelesne slabosti, brzo umaranje, osjećaj nemogućnosti opuštanja, osjećaj opće nestabilnosti, razdražljivost, tjeskoba, smetnje spavanja.
Ako se nervoza pojavljuje kao dio nekog od psihičkih poremećaja, treba liječiti osnovni poremećaj. Ako je nervoza izolirani simptom, postoje razne metode samopomoći, tehnike opuštanja i samokontrole.
Djelotvorne su psihoterapijske tehnike kao što je autogeni trening, progresivna mišićna relaksacija ili joga. Autogeni trening sastoji se od vježbi kojima se postiže opuštanje mišića. Vježbe se ne izgovaraju već zamišljaju, predočavaju, bez napora volje, jednostavno čekajući da se sugerirano dogodi. Započinje se vježbama težine, koncentracijom na osjećaj težine u najaktivnijem organu, u dešnjaka je to desna ruka, a u ljevaka lijeva ruke, zatim se prenosi na drugu ruku, obje ruke zajedno, noge , mišiće trbuha itd. Primjer za vježbe težine: Moja desna ruke je teška … gotovo da je ne mogu podići … Vježbama topline postiže se širenje krvnih žila (vazodilatacija) a osjećaj topline postupno obuhvaća cijelo tijelo, osim čela na kojemu se izaziva osjećaj svježine, kao primjerice, pri strujanju povjetarca. Primjer za vježbe topline: Osjećam toplinu u stopalima… stopala su topla kao kad gazim po toplom pijesku…. Vježbe se mogu raditi tijekom dana i pred spavanje.
Po danu se na kraju vježbanja izaziva opoziv čvrstim stiskanjem ruku, dubokim udisajem, protezanjem i otvaranjem očiju, a pred spavanje se to ne čini već se direktno utone u san. U mnogim knjižarama mogu se nabaviti priručnici za izvođenje vježbi autogenog treninga a postoje i specijalizirani tečajevi.
U ublažavanju nervoze pomaže i "rad na sebi" , dakle svakodnevni trud da se promjenimo nabolje. To se postiže zdravim stilom života, traženjem pozitivnog u situacijama u kojima se nalazimo.
Kritika uvijek ima neku korisnu informaciju, zato treba razvijeti toleranciju prema primjedbama, a pohvale treba analizirati i izvući iz njih samo istinu.

[377chiara]

zasto pises o nervozi kad je tema anksioznost i panika?
Fosil kako si?

[Vilko]

377chiara kaže:
zasto pises o nervozi kad je tema anksioznost i panika?
Fosil kako si?

tipicno ,niti si procitala sadrzaj